....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
25.01.2007., četvrtak
ollla ljudeki moji
 dosadilo meni gledat u ovu štafetu pa evo da vam napišem novi postek, iako baš i nemam neku inspiraciju.... al bez brige ja i bez inspiracije mogu puno toga napisat, hehe..... uglavnom, evo mene malo doma, nisam dugo bila, čak 4 i po dana.... ah prifalio meni moj najzagađeniji gradić u RH pa sam doćo majo domeka.... i sad uživam... ili ne uživam... ne znam.... jedan me događaj jako potresao..... nešto što mi je frendica jučer rekla.... ovak iz moje grupe na faksu ima par ljudi s kojima sam ok, družimo se na predavanjima i tako..... i jedna od njih mi je jako draga... i zovem ja nju jučer da ju pitam jel se treba potpisivat za matku, a cura je inače odlikašica, u srednjoj sve razrede s 5.0 prošla i sad je sva 3 kolokvija dala s 5, ak ne i sa 100%, i tak da se vratim na priču, zovem ja nju i pitam ju to za matku, i veli ona nisam bila, i neću ić na kolokvij, i sad ja zbunjena, reko dobro, zašto, i veli da je imala smrtni slučaj u obitelji (meni kroz glavu prošlo vjerojatno baka deda, ono starost i to) i reko aha,moje saučešće, ona kaže hvala, i nastavak.... vjerojatno si čula, ona žena što je ubijena... to ti je moja mama, a mene šokiralo... nisam znala da se takve stvari mogu dogodit osobama koje su mi drage, uvijek mislim da je to samo u filmu, seriji ili negdje daleko, u americi, engleskoj, ali ne i tu kod nas.... tu cijelu večer mislila sam samo o njoj i o tome kako se ona osjeća... mora da joj je jako teško, ma ne mogu ni zamislit kako se osjeća... na netu sam potražila članak o tome i ostala još više šokirana.... ne mogu vjerovat... i tako ležim ja u krevetu, ona mi ne izlazi iz misli, suze mi krenu na lice... ma ne znam potreslo me to jako.... no ajmo na malo kao veselije teme.... kolokvij iz osnova ekonomije je prošo ok, sve sam riješila, tako da najvjerojatnije imam prolaz, što znači jedan ispit manje za mene, hehe... zakon... skromno se nadam nekoj četvorkici ;))))...a u srijedu slijedi matka, o kojoj ja fala Bogu nemam dume, jer iako sam rekla kak ću ić na sve vježbe pratit matku za dr kolokvij i tako to... uh malo sutra... pa ne kaže se uzalud da je ljenost najgora bolest.... i tak bile cimi i ja par puta na instrukcijama kod ove jedne cure s druge godine, baš ok objašnjava, ali sutra u 10 idem na instrukcije kod neke profe pošto sam doma... ma moram, jer ako ne prođem taj kolokvij zeznut ću si matku ono totalka.... iskreno se nadam da ću to uspjet sredit.... onda u drugom mjesecu ostaju samo tri ispita za riješit.... hehe samo....da....  danas sam baš gledala tekmu s curama u bluberry-u... ala odlični smo, svaka čast našim rukometašima, i „mom“ Baliću :))))) hehe kojeg moja draga cimi nemre smislit i stalno mi pljuje po njemu, a ok priznajem da sad baš nije nešto s onom dugom kosom, al je prije bio baš slatki, a šta je je rukomet igra perfektno, ma nema ga svijet.... ja mislim da je zlato naše.... samo da dobijemo španjolsku u nedjelju, al dobro kako god bilo u četvrtfinale idemo.... i onda u polufinale pa finale i pobjeda je našaaaa... a za dve godine ćemo na tribinama navijat... da bar bude u hr... jedva čekam... ma ja sam sva u rukometu otkad je počelo prvenstvo... ne propuštam utakmice, osim prve koju sam slušala u busu za rijeku, na žalost vozač je zaboravio da utakmica ima i drugo poluvrijeme pa je prebacio stanicu... i tako... ne znam šta bi vam još mogla reć.... ma dosta bi to bilo... ipak sam rekla da nemam neku inspirejšn... ajde ostajte mi lijepi, zdravi i pametni do idućeg puta.... kissssić Nikada više sa njom Sve se srušilo, palo u vodu, sve je zanijemilo... Da ti oprostim stvarno ne mogu, sve se promijenilo... Preko noći smo postali stranci, kako je moglo to... Nije ljubav da se voli, pa baci, al' tako je moralo... Premalo vremena za praštanja... Ja dalje ću sam i po svom i nikada više sa njom..! Nikada više sa njom, nikad više suze na licu mom. Nekoj novoj adresi svu tugu ponesi, iz vedra neba spusti grom. Pusti me da živim ko svi ljudi, ovo srce traži dom... Ja dalje ću sam i po svom i nikada više sa njom... Preko noći smo postali stranci, kako je moglo to... Nije ljubav da se voli, pa baci, al' tako je moralo... Premalo vremena za praštanja... Ja dalje ću sam i po svom i nikada više sa njom..! Nikada više sa njom, nikad više suze na licu mom. Nekoj novoj adresi svu tugu ponesi, iz vedra neba spusti grom. Pusti me da živim ko svi ljudi, ovo srce traži dom... Ja dalje ću sam i po svom i nikada više sa njom.. |
