....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
10.12.2006., nedjelja
 ...jučer je bio mojoj dragoj prijateljici rođendan.... dok smo išli u srednju zadnju godinu nas samo se 4 cure baš zbližile uvijek smo visile zajedno i bilo nam je super.... s nama u društvu su bila još i dva dečka.... čak smo i markirali zajedno... sve u svemu ta 4. godina nam je bila super.... sada, nekoliko mjeseci kasnije tog društva više nema, ostali su samo poznanici... od nas 4 tri smo završile u rijeci, što se ove treće koja je s nama tiče ne znam koliko god smo nas 4 bile super u srednjoj dogodilo se toliko toga da ti se mišljenje i stajalište prema nekim ljudima ipak promjeni.... i to jako... na kraju od cijelog tog društva obožavam dvije osobe, moju cimy, koja mi je najdraža osoba na ovom svijetu i presretna sam jer imam nekog takvog uz sebe... i tu curu kojoj je jučer bio rođendan... ona mi je tako super, ma vojim ju puno puno.... i tako smo nas 4 opet bile na okupu... spavale smo kod slavljenice i bilo je super... dobar dio vremena smo pričali o prošlim danima, gledali filmove, igrali se s njezinom malom nećakinjom i tako... baš mi je drago što sam ju vidjela jer je već stvarno dulje vrijeme prošlo od zadnjeg puta kad smo se vidjele.... Pa da kao što ste mogli i zaključiti ja sam ovaj vikend bila doma, napokon, nakon 3 tjedna... baš su mi falili ovi ljudi ovdje.... ali još malo pa na put natrag-doma-u rijeku.... kako god... bilo je kratko, ali dovoljno.... mogu vam reć da mi se sviđa ovaj „novi“ život... to što postajemo samostalni i brinemo se praktički sami o sebi... i zavoljela sam i rijeku, i naš stan, ma sve... još da nam je malkoc više para, pošto smo stalno u "problemima", al mislim da nam ni to ne bi pomoglo, koliko god da imamo uvijek bi bile u problemima, hehe.... Tjedan je bio čist ok... nisam bila na faxu u ponedjeljak, a ni u utorak nisam mislila ić jer kao učit ću za kolokvij u srijedu... ali su mi rekli da zapisuje na jednom predavanju pa sam otišla- i naravno da nas je skurio i nije zapisivo... gad... na kraju smo se cimy i ja vukle od kave do kave.... i došle kući predvečer... a knjigu ni takle... kad sam shvatila da mi je već kasno za počet učit izgubila sam volju i pustila knjigu.... cimy je uzela pisat šaliće, tako da smo oko 2 sata imale 24 šalića... i rezuckam ja to, umiremo od smijeha, ja pričam kako ću joj samo naljepit šalić pod odgovor i tak... uglavnom umirale smo od smijeha barem pola sata ako ne i dulje... napokon oko 4 legle spavat.... otišle na kolokvij.... podjeli teta testiće, kad evo moje cimy- možemo doma nemamo niš na šalićima, i pras u smijeh.... kao rješavale mi nešto... žanska nas je bar tri puta opominjala... na kraju smo otišle da ne sjedimo tamo bezveze... naravno na kavu.... Ni ovaj tjedan nismo bile nigdje, trebale smo ić na brucošijadu pravnog faksa, i baš smo se veselile tome, ali su nas spopale neprilike, hehe, pa tako da smo morale otkazat to.... ah, više sreće drugi put.... nadam se ovaj četvrtak... U petak sam išla opet sa ovim svojima u restoran, slavili smo otvorenje maminog obrta i rođendan od jedne ženskice... ala te žene su lude sto na sat.... to vam je ekipa s posla... i ima ih od 30 pa do preko 50 godina i ne zna se koja je luđa, ja sam im umirala od smijeha tamo... zadržale smo se od poslije 3 do 9... na kraju smo i plesali tamo-doduše ljudi su nas malo čudno gledali al dobro nema veze, ne idem više tamo i stvar riješena... bilo je i pjevanja za mikrofonom(ja nisam)... ma baš je super bilo... repriza je u stanu u petak za dva tjedna kad se ja vratim na praznike, eh to će bit raspašoj, jedva čekam... To su moje dogodovštine... što se mog raspoložnja tiče, sad sam ok, ali inače sam sva neka.... nedefinirana, malo sam ok, malo mi se plače i tak.... baš onak bzvz.... pusičak Out Of Reach Knew the signs Wasn't right I was stupid for a while Swept away by you And now I feel like a fool So confused My heart's bruised Was I ever loved by you? Out of reach, so far I never had your heart Out of reach, Couldn't see We were never Meant to be Catch myself From despair I could drown If I stay here Keeping busy everyday I know I will be OK But I was So confused, My heart's bruised Was I ever loved by you? Out of reach, so far I never had your heart Out of reach, Couldn't see We were never Meant to be So much hurt, So much pain Takes a while To regain What is lost inside And I hope that in time, You'll be out of my mind And I'll be over you But now I'm So confused, My heart's bruised Was I ever loved by you? Out of reach, So far I never had your heart Out of reach, Couldn't see We were never Meant to be Out of reach, So far You never gave your heart In my reach, I can see There's a life out there For me |
