orion4ever

četvrtak, 16.07.2009.

"Kazaljke su se spojile, možda netko misli na mene,
Prvo se sjetim tebe, jesi još slobodan, pitam se…
Na križanju gledam noćnu urotu semafora
Svako crveno gađam, baš i nije neka fora.
Ulice se ljeskaju i uživaju u kiši.
Skidam mobitel s punjača, zovem te i pitam di si.
Čuli smo se davno, reko si da te ne zovem,
Da je bolje ovako, čujem glas djevojke nove.
Kažem ti da sam se sjetila naših crvenih svjetala
I kako si se slatko smijo dok bi gluposti lupetala.
Pitam te je si okay, jel sviraš u bendu,
Ti se nasmiješ, kažeš, imaš novu pjesmu jednu.
I govori o nama, al mi se neće svidjet,
Jer nema happy end i više me ne želiš vidjet.
Sklapam mobitel i razmišljam o crvenim svjetlima,
Evo zelenog, crvena nije pobijedila.
Refren:
Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje
Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Popili bi više pa bi mi dao da vozim,
Mijenjala sam brzine, ti si me mazio po nozi.
Cerekali smo se ko klinci, jer smo to i bili,
Kolko smo puta tako mogli poginut ko debili.
Al Bog čuva budale, a nas je volio posebno
Ko bi reko da nam ipak nije bilo suđeno?
Poglašnjavam radio, želim misli potisnuti
I čujem pjesmu uz koju smo se voljeli trošiti.
Pomislim da mi je to zadnja stvar što mi treba
Opsujem u bradu i pogledam put neba.
Dok si me vozio doma, ja bi otpuhivala dimove
Promatrala Savu i staro-zagrebačke krovove,
Promatrala bi i tebe, al to nebi primijetio,
A kad bi primijetio bi se nasmiješio.
Stali bi na crveno, ti bi se nagnuo k meni
Ljubili bi se dok se semafor crveni.

Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje
Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Grad je bio crven od crvenih svjetala
Ali više ni zbog jednog više ne bi stala.


Sad bježim od križanja, volim otvorenu cestu
Jer imam feeling da jedino tad ne stojim na mjestu.
Ne gledam znakove, ne zanima me što će biti
Ne bježim od prošlosti il od onog što će se tek zbiti.
Ne želim piti, jer onda misli tutnjaju
I pogled se muti od suza što obrazom putuju.
I mrzim se jer nisam sve u glavi raščistila
Ne bi bilo milo kad bi te vidjela.
Crveno mi sad znači samo nemoć da pobjegnem
Da ti ne šaljem poruku kad mi se grlo stegne
Crveno je moja slabost, mrzim ga više od tebe
I one nove male koja te sad jebe.
Crveno me sada peče kad se vraćam kući naveče
Pa stišćem gas i kroz crveno prolijećem..."