orion4ever

petak, 31.08.2007.

.. padam..

.. nezamjetno sam otvorila kutiju sa uspomenama koje sam odavno zatvorila duboko u pronstranstvo mog pogleda umornog od snova..
.. pokupila sam dijelove sonate rasplinute po mraku večernjih koraka usporenih pored otkucaja sitnih kapi slapova odnešenih daleko preko horizonta..
.. okupala sam stopala u tuđim obećanjima omotanim svilenom vrpcom nevjerice izbezumljene istinom..
.. promatrala sam mjesta koja sam voljela i na koja sam odlazila tražeći sakrivene utjehe., ne mareći za ostatkom vremena koje je tako brzo prolazilo..
.. pustila sam godine koje sam dugo grlila rukama utrnulim od hladnoće toplih vjetrova s juga..
.. iščupala sam krila sa svojih leđa, bacivši ih duboko u ponore slave., i nježno poput leptira krenula prema nigdje..
.. prešla sam u neko drugo vrijeme ispunjeno silovitim naletima oluja koje sam oduvijek čekala, prazna i usamljena..
.. dala sam imena svim kopijama sazvježđa koja sam promatrala u društvu punog mjeseca koji je samo šutke volio moju blizinu..
.. večeras., večeras ću kao i onda, davno, pronaći pjesmu za rastanak i otpjevati je tebi, stranče..
.. otpjevat ću je potiho i u mraku da nitko ne čuje glas nemira koji njegujem mislima sna..
.. leći ću na mel razasut po zrakama ugašenog sunca, sklopiti oči i sanjati ruke mekog dodira, oči blagog pogleda i usne slatkog okusa..
.. zaspat ću uz melodije tajanstvenog svirača i pasti duboko u san obasjan javom..

četvrtak, 30.08.2007.

.. priviđenje ili stvarnost?..

... osjetila sam dodire nepoznatih ruku., osjetila sam dah protkan toplinom mirisa nježnosti..
... čula sam lagane korake na mekanom plutu koje je obavijalo čežnju..
... svijetlo je na tren prestalo sjati ali je ubrzo vratilo svoj žar..
... pogledom sam tražila odgovore u polutamnoj sobi koja je odisala nekom energijom koja me pomalo obuzimala..
... osjetila sam trnce na koži., trnce koji su se sve više širili po mome tijelu pomalo ukočenom od nesigurnosti..
... zaklopila sam oči ne želeći vidjeti to šta vidim., ali sam te ugledala, unatoč strahu koji je ispunio moju blizinu..
... pitala sam te tko si., nisi odgovorio..
... pitala sam te gdje si., nisi odgovorio..
... tražila sam te da mi ispričaš., ti nisi govorio..
... zamolila sam te da mi pokažeš lice., nisi pokazao..
... tada.., samo si odjednom nestao ne ostavivši niti jedan trag svog postojanja..
... gdje li si otišao?..
... zašto si me i ti napustio?..
... bio si samo stranac u minutama moga života., samo stranac koji je moj život učinio značajnijim..
... bio si samo stranac., ali, ipak, stranac kojeg odnegdje poznajem, koji me razumije i koji mi govori da to nisu samo iluzije..
... da to nisu samo priviđenja koja zavaravaju moja osjetila...
... kada ću te ponovo vidjeti?...

utorak, 28.08.2007.

.. da li će?..

.. postavila sam pitanje laganom povjetarcu koji je nosio moja šaputanja., pitala sam ga da li zna koliko sam vremena provela kraj izvora hladnog potoka koji je iz dana u dan mijenjao svoj tok..
.. raširila sam glas poljanama, uporno tražeći odgovore na svoja suluda pitanja koja su se iz dana u dan rojila u mojoj glavi punoj tišine..
.. pustila sam bijele vrane u nadi da će me odvesti prema davno zaboravljenim putevima kojima sam nekoć koračala sigurna u sebe..
.. posijala sam sjeme novog rađanja duboko u svoja njedra, očekujući da ću pronaći rješenja za sve enigme ovoga vremena koje se prostire daleko kroz horizonte crvenih zalaza okupanih u jecajima uzburkanog mora..
.. poljubila sam mjesec iznenađen mojim odlaskom., zaželjela sam mu ugodnu i laku noć i nestala sa mirisima makova ocvalih u ljutom nemiru sunca..
.. recite mi., hoću li se iznova roditi?..
.. recite mi., da li će me ponovno osmisliti nježna zora?..
.. recite mi., da li će..?..

ponedjeljak, 27.08.2007.

.. početak kraja ili iluzija..

.. sanjarila sam danima, mjesecima, godinama., ne želeći prihvatiti odluke samoće protkane zapisanim događajima potaknutim strujanjima sudbine..
.. umornim sam pogledom tražila sjene u krošnjama osušenog drveća čije su popucale grane bespomoćno visile u nadi da će naići netko tko će svojim ljekovitim rukama zacijeliti njihove rane..
.. brisala sam suze neshvaćenih pjesnika čiji su, nepresušni izvori stihova pretočenih u jedra upregnutog vjetra, presahnuli ..
.. uspavala sam zadnje trzaje sakrivene u mom blijedom tijelu prepunom ožiljaka okrutne prošlosti nasmijane i umišljene poput bezobrazne spodobe željne tuđe samoće..
.. dugo me nije bilo., sakupljala sam iglice zapaljenih borova koji su kroz plač pjevali o nečemu neshvatljivom., o nečemu neistinitom al' ipak toliko opipljivom i stvarnom..
.. urezivala sam inicijale neprijatelja u kamen, ne nadajući se da ću se ikada vratiti na mjesto gdje je pokopana moja duša ubijena opeklinama jednog dodira..
.. savila sam tužnu vrbu namjeravajući istisnuti i zadnji atom snage iz njenog korjena koji je tako duboko urasao u moje grudi ranjene nevjericom., neistinom..
.. napustit ću sve dosad znano i krenut ću u novi svijet., u potragu za novim istinama i nadanjima..
.. pokrit ću tvoje oči, otkriti svoja krila i poletjeti ususret novom jutru u nekoj drugoj zemlji, u nekom drugom svijetu..
.. oprostit ćeš mi to., nećeš me tražiti nego ćeš mirno nastaviti svoj put i niti jednom nećeš pogledati preko ramena u nadi da ćeš me ponovo vidjeti..
.. neću plakati već ću se posljednji puta od srca nasmijati..
.. ne brini., za mene ćeš zauvijek ostati SaM..