Ugankar Jože (3)
Zašto tako?
Golotinja je u našoj zagonetačkoj štampi brutalna, izazivačka i gotovo svuda prisutna. Jedino su „Čvor križaljka“, „Mini čvor“, kao i sva tri slovenska lista donekle na visini. Ostalima kao da je jedini moto: „što više golotinje, inače ćemo propasti“. Teško je ovdje povući granicu između umjetničkog i pornografskog, estetskog i neukusnog, ali je sigurno da to nema nikakve veze s ciljevima naše socijalističke stvarnosti. Pitam se da li je pravedno da umjesto ljudi, koji su itekako zaslužni za sve što imamo, objavljujemo fotografije pjevačica, filmskih glumica i ostalih „dežurnih“ ljepotica?
Ili drugi primjer neobjektivnosti i nepravilnosti. Jedan mladi nogometaš nekoliko puta dobro gurne loptu i već je na stranicama zabavne, pa i zagonetačke štampe, a jedan zagonetač koji sastavlja dvadeset, trideset pa i više godina ne zaslužuje da bude predstavljen kroz intevju na dvije ili barem na jednoj stranici.
Isti je slučaj sa zagonetačkim rekordima. Vrhnska dostignuća sportaša popraćena su bombastičnim naslovima preko cijelih stranica, a u zagonetaštvu mrtvo hladni prelazimo preko Stankovićevih križaljaka 9 x 6, Petrovićevih magičnih likova 7 x 11, Antonićevih 270 kvadrata 7 x 7 i 55 kvadrata 8 x 8. A radi se, ne zaboravimo, o ostvarenjima koja možemo uvrstiti u kulturnu baštinu naših naroda, koja će nadživjeti ovo vrijeme. Ako sami sebe ne cijenimo, tko će nas drugi?
Iznio sam neke svoje dojmove, možda će se neke stvari okrenuti nabolje?
(Jože Berdon, Zagonetač broj 316, 1. IX. 1987., str. 11)
(Jože Berdon, Čvor križaljka broj 455, 8. VI. 1988.)
(Jože Berdon, Ugankarski izziv broj 256, srpnja-rujna 2017., str. 11)
Kolega
Oznake: J. Berdon, Ugankarski izziv, Čvor križaljka, Zagonetač
komentiraj (2) * ispiši * #
