nečmenjanka

24.11.2015., utorak

SRAMOTA !!

MOJA HRVATSKA JE CRNA , ZLOČINAČKA JAMA

21. XI . ove godine preminuo je branitelj Vukovara i najmlađi
dragovoljac Domovinskog rata -- Darko Pajičić .
Umro je od posljedica brutalnog napada Ostojićevog revnog
policajca Saše Sabadoša , u prosincu 2013. godine .
Ministar Ostojić tada je rekao: "Kriva je rakija!" .
Večeras je , ponosno uzdignute glave , braneći zakonski upitne
postupke svog djelatnika Sabadoša izjavio , da si je pokojni
branitelj Darko Pajičić sam kriv , jer je u trenutku postupanja
službene osobe -- bio u stanju teškog pijanstva .
Spava li ovaj čovjek mirno?
Hoće li ikada ikome odgovarati zbog svojih nebuloznih izjava ?
Hoće li se , nakon svega , barem ispričati obitelji pokojnog Darka
Pajičića?
Sramota !
Ovakvi bi nas trebali voditi u bolju budućnost !?
A sudeći po izjavama onog manipulatora iz Metkovića , vjerojatno
i hoće .
Jadan ti si hrvatski narode !
Svojim postupcima bolje nisi ni zaslužio !
Kada vidim tko se sve u tebe kune , sram me je Hrvatom se zvati .
Tko smo , gdje smo i što želimo?
Jesu li Hrvati , uistinu , narod slugu poniznih , ovce bez dobrog
pastira ?
Jesmo li , zaista , po hrvatskom kralju Zvonimiru prokleti , pa
najbolje služimo tuđoj čizmi ?
Zar zato sami sebe međusobno izdajemo, na križ razapinjemo?
Osobe poput Saše Sabadoša mirno šetaju Vukovarom , dok
obučeni žbiri potajno likuju , a oni koji su sebe za slobodu
žrtvovali čekaju u dugačkom redu da ih poput lopova objese ili
zatoče uzničkim zidom , zidom srama .

Moja Hrvatska je crna , zločinačka jama .

Dvije tisuće i više očajnika - hrvatskih branitelja , bez ikakve
presude , skončalo je od vlastite ruke izgubivši vjeru u ono što su
sami svojom krvlju drugima podarili .
Sude nam plaćenici - Pilati , koje smo mi davno trebali osuditi - na
zid srama pribiti.
Hrvatska je zemlja natopljena krvlju onih što su branili sveto
hrvatsko tlo , onih što su štitili hrvatske domove , grobove i crkve ,
tvornice i bolnice, kazališta i dječije vrtiće od zločinaca koji se
danas šepure na slobodi , rugajući nam se -- i još ih zato plaćamo!
Zemlja Hrvatska vapi za istinskom pravdom : oštrom , poštenom ,
neprikosnovenom , nepodmitljivom -- uzalud .
Vapi ovo hrvatsko tlo i proklinje sve one koji su na tuđoj žrtvi Judino
srebro zgrtali i još uvijek bezobzirno zgrću -- uzalud vapaj očajnika .
Stoljeća su prošla a još uvijek smo glupe guske , izgubljene u magli
besciljnog lutanja .
Krvnici , lopovi , žbiri , izdajice -- i dalje u mraku noževe bruse ,
vješala našim herojima pripremaju , još nije gotovo -- do kada ?
Hoće li se konačno preliti ova gorka čaša strpljenja?

Moja Hrvatska je crna , zločinačka jama .

.......

nečmenjanka



1909.

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Antun Gustav Matoš

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se