nečmenjanka

30.01.2015., petak

VRATA SNA

VRATA SNA

U ovim skučenim
odajama
gdje noći
provodim
teške ,
koračam na sve
strane
vrata tražeći
pješke .
Utjeha mi velika
bila bi
izlazna vrata
naći .
Ali vrata
nema
ili ih nije
lako
pronaći .
Možda je bolje
tako .
Sa izlazom bi
mogle
doći nove
muke .
Samo nebo zna
bili tko
tada
prihvatio moje
ispružene
ruke .

.......

nečmenjanka

Oznake: košmari noći


25.01.2015., nedjelja

Zar je sramota Hrvatom se zvati ?

VILA VELEBITA

Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane

....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...

Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska

Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila

... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...

... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...

Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila

.......

Dragii moji blogoprijatelji , vi znate da moje srce bije i biti će
za našu lijepu Domovinu Hrvatsku .
Sebe , zato što je volim iznad svega ne smatram nacionalistom
već domoljubom , ma koliko to danas ne bilo popularno a mnogi
će reći čak i nazadno i uskogrudno .
Ali , jadan je onaj tko ne zna od koga je potekao , tko su mu
prednici , kako se zove i koga na ovaj svijet donosi .
Zamjeraju nam ''pravednici'' što volimo svoje (ne mrzimo i ne
želimo tuđe) , htjeli bi nas ukalupiti u nekakvu ''regiju'' , na silu nas
tjeraju da oprostimo koljačima i silovateljima hrvatskoga puka , da
zaboravimo pougljene grede naših domova , da odustanemo od
traženja kostiju naših mučenika kojima se ni za grobove ne zna .
Htjeli bi nas ''novi pravednici '' odnaroditi od vlastitoga roda
hrvatskoga , htjeli bi nas jezično izjednačiti sa onim ''građanima
i građankama'' koji su nas kroz nišan pet godina gledali (čast
rijetkim izuzecima) , koji su razarali naša sela i gradove a našu
najljepšu mladost smrtnom kosom kosili .
Htjeli bi oni puno toga , ali vjerujem , dok god ima nas koji hrvatski
sanjamo i živimo svoju hrvatsku zbilju , ma kakva ona bila -- neće
''pravednici'' uspjeti u svom paklenom naumu .
Zar je sramota Hrvatom se zvati ?
Zar je sramota svoju Domovinu voljeti ?

Pametno je Matoš i nadasve proročanski svojovremeno rekao :
''Vidje Hrvatska svakojakih čuda , al ' ne nađe štrika za toliko juda .''

.......

nečmenjanka


11.01.2015., nedjelja

REVIJA I.

REVIJA I.

Mili Bože, kud sam pošo?
K izborima ja sam došo,
Ne znam, čemu dadoh glas.
Da sam, braćo, ovo znao,
Glasa njemu ne bih dao,
Kažu frigati će nas.

Mili Bože, kud sam zašo,
Naroda još nisam našo,
Ali gulaš nađoh ja.
Ja i razni trafikanti,
Korteži i špekulanti,
Pravi purgar jesam ja!

Jedan šmira, drugi kara,
"Dobiti ćeš komesara",
Treći veli: "Ti si tat".
Rauch zatvara, Hamruš špara,
Čini mi se, sve me vara:
Čuješ, Zagreb, hodi spat.

Još Hrvatska nij’ propala,
Nek se hrusti šaka mala,
Štrik nam mećeju za vrat,
Glasna, jasna od pameti,
Mogli bi me još zapreti,
Zato, Miško, hodi spat.

Jedni su za Starčevića,
Drugi su za Tomašića,
Treći za koaliciju.
Ovo nije pravi posel,
Postal bum na koncu osel,
Žive Bog !

Ovaj ide mirno v Peštu,
Drugi opet ima v reštu
Proti volji mukte stan.
Prosto zrakom ptica leti,
Teško j’ živet, teže mreti,
Meso j’ skuplje saki dan.

Plovi, plovi, moja lađo,
Pameti ja još ne nađoh,
Ali nađoh pravicu;
Zagreb grade, ti si bijeli,
Jer si crn i blatan cijeli,
Tebi ovu zdravicu.

Makar stojiš, ti se krećeš,
Makar padaš, ljosnut nećeš
Kako tvrde glupani.
Oni što su danas s vama,
Jesu bogme proti nama
Pak će biti lupani.

Dugo već nam veli Pokret
Da će biti silan okret
Narodne politike.
Oj, Hrvati, braćo mila,
Dugo već nas vodi sila
Narodne politike .

Hajd, junaci, naprijed žurno,
Jer je vrijeme mučno, burno,
Hajd junaci, svi u ''kut'' !
Miruj, Zagreb, srce moje,
Nek' se vidi junak tko je.
Nama slijedi mučan put!

Izbori su eto prošli,
Novi ljudi su nam došli,
Stare su proslijedili,
A Hrvatu, siromaku,
Još je veći mrak u mraku,
Otkad su pobijedili .


Antun Gustav Matoš


03.01.2015., subota

ANĐEL BEZ KRILA

ANĐEL BEZ KRILA

Znaš li dragi kako je kad anđel ostane bez krila
Znaš li ti da sam i ja jednom anđel bila
Znaš li ti dragi da i anđeli imaju rane koje bole
I da ih dobiju , zato što ljude previše vole

Vjeruješ li ti dragi da sam ja nekad anđel bila
Ali više nemam svoja paperjasta krila
Ponekad osjetim ožiljke što me svrbe
Vjeruješ li ti dragi , da i anđeli na ovom svijetu
ljubav gube

.......
I kada smo kilometrima daleko i dalje smo pod
istim nebom ...
.......
nečmenjanka




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se