nečmenjanka

18.12.2014., četvrtak

POEZIJA MOGA BIVANJA




POEZIJA MOGA BIVANJA

Poezija moja oplemenjuje dušu moju od života ranjenu ,
njegujući ljubav , suosjećajnost i vjeru u bolji svijet ...
... unatoč svemu ...
Poezija moja nikad me ne će ostaviti samu u samoći ,
ona je uvijek uz mene i svojim duhovnim okom vodi me
kroz gustu šumu kušnji ... duši tako primamljivih ...
Poezija moja nada je koja na krilima vjetra miluje kapke
moje od tuge otežale ... dvostruka duga nakon oluje u
meni začete ...
Poezija moja , moj je anđeo čuvar ... kad me sudba grlata
ostavi samu na mostu ... ona je duhovni kovač sreće moje
i moje tuge ...
Poezija moja je bezvremenski potpaljivač svjetlosti ... koja
obasjava me kroz život ovaj bremeni ...
Poezija moja moje su suze iz duše moje iscijeđene ...
Kada noć zavlada danom u podne ... poezija moja vodi
ruku ovu kao mati svoju djecu ... nježno i sigurno ...
Zrcali ona i tugu i smijeh , sa ranjenih usana otkinut poput
ruže omotane trnjem ....
Poezija moja pretakanje je duše moje u riječi ranjive i trpke ...
Zarobivši me u niti svoje svilene ... suzama i smijehom istkane ...
Ona je prokletstvo i blagoslov moj ...
......

nečmenjanka

10.12.2014., srijeda

DUŠA

DUŠA

Duša je ko luč u tmini
Čudni puti su njezini
Čas u bezdan tamni pada
Čas se žarkom suncu nada

Duša je ko leptir žuti
Čudni njezini su puti
Čas joj vidik rose suze
Čas od sreće mjesec uze

Kad bi grešni ljudi znali
Što im dušu vedri , pali
Ne bi tako mali bili
Ne bi ljubav svoju krili

Ljubav duši daje krila
Ona tad je vedra , čila
Luč unijet će u tminu
Da joj dani pusti minu

Duša je ko leptir žuti
Čudni njezini su puti
......
nečmenjanka

Oznake: Ljubav duši daje krila


01.12.2014., ponedjeljak

DODIR DUŠE

DODIR DUŠE

Po obzoru jesenjem kiša se sliva
Zamirisa vino na užgaloj peći
Na kopreni mekoj moja duša sniva
Dok je nemir njezin bivao sve veći

Upaljeni fenjer kao da je znao
Svjetlo će njegovo polako da zgasne
A komadić dunje , na pod što je pao
Sanjao je sunce te jeseni kasne

Tišina se samo igrala sa dahom
Umorna je bila duša što se krila
Dok je pogled plahi odisao strahom
U meni je ona odveć sjetna bila

Gitara je sama stajala u kutu
Željela sam da je dragi nježno svira
Daljine su modre na njegovom putu
Čelo sneno sad mu mjesečina dira

Dok je prozor stari milovala kiša
Na oblake ja sam ljubomorna bila
Ugasi se fenjer , tišina sve tiša
Umila je sobu što se u mrak skrila

Samo noćni leptir u tami se čuo
Mahom svojih krila razbi on tišinu
Zaplesaše skupa , ko najljepši duo
Tišina i leptir ispuniše tminu

.......

nečmenjanka

Oznake: jesen u meni tuguje


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se