nečmenjanka

22.04.2014., utorak

SVI MI

SVI MI

Svi mi imamo svoje vrelo slutnje
Usput živeći dane teške duge
I dok pesnice stišćemo od ljutnje
Gutamo muklo žuč ljudske poruge

Svi mi žudimo ka zvijezdama poć
U svome malom životu ogrezli
Ne vidimo koliko tamna je noć
I da su nam prsti od zime ozebli

Svi mi želimo blještavilo tame
Ne pazeći koga gazimo pritom
A treba nam samo pol paše jame
Kada nakraj životu dođemo tom

Životu koji zamke stavlja nam na put
Dok mi ga obijesno trošimo usput
.......

nečmenjanka

Oznake: prolaznost


07.04.2014., ponedjeljak

MOJ DOM

PRIJATELJI DRAGI ...
AKO STE VIDJELI DNO MOJE DUŠE , ONDA STE U
POTPUNOSTI RAZUMJELI RAZLOGE MOJIH NADANJA ,
MOJIH ČEŽNJI I MOJIH ZGRAŽANJA .
IAKO JE OTVORENA SVIMA , DUŠA MOJA SATKANA
JE OD FLUIDNIH NITI , OSJETLJIVIH NA SVAKU VRSTU
LJUDSKE NEPRAVDE I ZLOBE ....

........

nečmenjanka

........


IMOJ DOM

Ja domovinu imam ; tek u srcu je nosim ,
I brda joj i dol ;
Gdje raj da ovaj prostrem , uzalud svijet prosim ,
I gutam svoju bol !

I sve što po njoj gazi , po mojem srcu pleše ,
Njen rug je i moj rug ;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše ,
I ne vraćaju dug .

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni ,
Ko žića zadnji dah ;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni ,
Ja past ću utoma .

Ah , ništa više nemam ; to sve je što sam spaso ,
A spasoh u tom sve ,
U čemu vijek mi negda vas sretan sve je glaso
Kroz čarne , mlade sne !

Kroz požar , koji suklja da oprži mi krila ,
Ja obraz pronijeh njen ;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen .

I kralje iznijeh njene i velike joj bane ,
Svih pradjedova prah ,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah .

Ja domovinu imam ; tek u grud sam je skrio
I bježat moram u svijet ;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio ,
Al' ovaj nije cvijet .

On vreba , vreba , vreba , a ja je grlim mukom
Na javi i u snu ,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom :
O, je li jošte tu ?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja ,
Ah , ponajljepši san ;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan .

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir ,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir !

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud ;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore ,
I lutam kojekud .

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene ,
Zaorit ću ko grom :
O , gledajte ju divnu , vi zvijezde udivljene ,
To moj je , moj je dom !


Silvije Strahimir Kranjčević

Oznake: Domu mom jedinom


PRIGODNA

GOSPODSKOM KASTORU

Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu,
Što ću pozajmit klasičnu strofu!
Majčica Gaea nešto je drukča negoli je bila,
Drukčiji danas treba Apolo.

Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!
Drijemajte samo mekom na sagu.
Vani je zima (ne znam vam toga reći na pasju,
Al' vi ste uvijek istoga mnijenja!)

Sipa po vrašku! Kako li samo žmirkate važno!
Očito da se čudite nešto,
Kud' li se tragom vucare trome, prostačke psine
Podvita repa, kičme ko britva.

Skitnice jedne! gotove uvijek željno zavirit
Poganom njuškom u svaku tricu!
Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin'te,
Kastore dragi! Tempora! Mores!

Glete, na primjer, toga se nađe baš i u ljudi,
Što su to ljudi — sigurno znate;
Vidi se, vidi; uopće psić ste moderan posve,
Sve vam je jasno, način korektan.

Bah — il' je čudo: s vremena duhom pođoste naprijed
Sve je uzálud: odlična kuća,
Gdje vas je časna predala nekad na svijet majka,
Ne da se tako lako zatajit.

I kad su ljuske pale sa vašeg slijepoga vida,
Željeli nijeste pogledat u zrak;
Prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj
Laznete skromno gospodsku petu.

Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!
Meka vas ruka uze na krilo;
Cijela obitelj, odlična kuća i ekselenca
U vas je slavne vidjela dare.

Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
Obijesnim prstom ščepo za uho,
Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno,
Pružili drugo, repić podvinuv!

Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas
Prolazi starost kao u loju,
U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
Ne pruža vaša šapa badava!

Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!
Najlakše k cilju podvita repa!
Pitoma njuško, cjeluješ petu, al' se i za te
Mirisno peče masna kobasa!

I ja sam, evo, kreposti vašoj savio pjesmu,
Polažem lovor preda vas;
Slab je to darak, jestive više volite stvari,
Odlike više praktične vrsti!

Ipak vam — ne hteć uditi daljem napretku vašem —
U uho nešto šapnuti moram:
Sve mi se čini, da ste — uglavnom — svojom metodom,
Kastore, malko slijedili — ljude!


Silvije Strahimir Kranjčević

Oznake: Najlakše k cilju podvita repa!


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se