nedjelja, 26.01.2014.

KOG ODGOJI TVRDA STINA

KOG ODGOJI TVRDA STINA

Kog odgoji tvrda stina
Kog napoji iz dubina
Marna naša Krka mati
Taj život će ovaj dati
Za slobodu sina svoga
Sokolića jedinoga

Kog odgoji tvrda stina
Kog zadoji ta istina
Čistom snagom krša toga
Taj čuvaće od svakoga
I u ime dragog Boga
Živi jezik roda svoga

Kog odgoji tvrda stina
Kog ozari kaplja fina
Svojim zlatom iz njedara
Taj štovat će toga mara
Škrte zemlje ploda svoga
Žutog vina tog mladoga

Kog odgoji tvrda stina
Kog napoji iz dubina
Marna naša Krka mati
Taj ljubav će svoju dati
Škrtoj zemlji , tvrdoj viri
Pa istina nek se širi

.......

nečmenjanka

Oznake: ŽIVI JEZIK RODA MOGA

- 15:25 -

Komentari (77) - Isprintaj - #

subota, 18.01.2014.

MOJ HRVATSKI JEZIK

MOJ HRVATSKI JEZIK

O , kako je samo sladak i mio moj hrvatski jezik !!!!
Na tom jeziku progovorih svoje prve riječi , slušah prve priče , pisah prva slova ...
Hrvatski jezik mi je utkan u srce nevidljivim nitima radosti ...
Pri svakoj riječi srce mi zaigra kao da neka opojna slatkoća prolazi mnome ,
teče dalje i dalje a ja osjećam kao da sam u nekom snu jer me nosi daleko gdje
nitko ne vidi , u najdublje plavetnilo gdje su skrivene sve moje misli i osjećaji ...
Katkad su riječi koje koristim lagane poput povjetarca i odjekuju kao pozdrav ,
sanjaju o dalekim morima i nepreglednim netaknutim prostranstvima ...
Riječi su kao osjećaji , one te čine onakovim kakav želiš biti ...
Riječima mi izražavamo naša htijenja , želje , emocije i obogaćujemo naša znanja ...
Moj hrvatski jezik u sebi nosi svakolike pučke običaje Hrvata ...
Uči nas o Ljudevitu Gaju , pjeva Preradovića , ušuškava nas u san pričama Ivane
Brlić Mažuranić , putuje Jadranskim morem , skriva se u vinogradima Dalmacije ,
utrkuje se s vjetrom slavonskim poljima punim pozlaćenog klasja žita ...
Za njega su se borili mnogi prije i poslije Gaja , Draškovića , Mažuranića , Vraza ...
Bio bi grijeh kada bismo ga sada zanemarili ... napustili ... dopustili raznim
''znalcima'' da ga nanovo kroje i preoblikuju ...
Ne smijemo dopustiti da mu tuđice unište milozvučnost , ritmom prožetu igru riječi ,
da mu naruše sklad i čistoću ...
Hrvati su oduvijek sanjali slobodu jezika koja im daje pravo odlučiti što je dobro , a
što zlo ...
Kad izbivam iz zemlje Hrvata nešto me stalno vuče i doziva : ''Vrati se, čekam te
raširenih ruku!''...
Čim prijeđem granicu naše lijepe Domovine , postane mi toplo oko srca jer znam
da je ovdje dom ...
Znam da sam ovdje sigurna , okružena ljudima koje volim i koji vole mene ...
Od njih mogu očekivati pomoć kada mi zatreba i toplu utješiteljsku ruku na ramenu ...
Nebo mi se tada čini bliže , sunce toplije , a riječi još milozvučnije ...
Želim očuvati svoj hrvatski jezik , raznoliku bujicu čarobnih riječi koja odgaja Hrvate
još od pradavnih vremena ...
Riječi nas čine onim što jesmo , rađaju se s nama , žive s nama , zaljubljuju se s
nama , sanjaju s nama , prate nas svuda u životu ...
Na nama je da i mi počnemo živjeti s njima i osjećati njihovu snagu , jedinstvenu i
neponovljivu ...

.......

nečmenjanka

- 12:31 -

Komentari (59) - Isprintaj - #

subota, 11.01.2014.

SLAPOVI RIJEKE KRKE

SLAPOVI RIJEKE KRKE

Slap Krčić , ispod kojeg se nalazi izvor
rijeke Krke ...


Bilušića buk , prvi veći slap - buk Krke na
putu prema moru ...

Slap Brljan kojemu u sumrak bile vile u
pohode dolaze ...

Manojlovac , najveći slap na Krki neukroćene lipote...

Slap Rošnjak kojeg narod u ovom kraju
još zove i ''Oltar'' zbog njegove lipote i
nepristupačnosti ...

Slap Miljacka sa snagom svojih slapova
pokorava rijeku ...

Brzak Daljan čije ime na turskom znači
ribogojilište ...

Bibin buk podno Nečven Grada ...

Nečven Grad , grad šibenskih plemića
Nelipića ...

Roški slap koji svojom lipotom plijeni
pozornost ...

Otočić Visovac koji u svom zagrljaju čuva
franjevački samostan ...

Skradinski buk - najposjećenjiji slapovi na
Krki ...

Grad Skradin na desnoj obali rijeke Krke ...

Prokljansko jezero u kojem se Krka razliva i
priprema za zagrljaj s morem ...

Ušće rijeke Krke kraj Šibenika grada ...



SLAPOVI RIJEKE KRKE

Slapovi kapi guraju
U ovom zemaljskom raju
Ka Skradinu suroj stini
Da se smire u kotlini

Krčić navire iz dubine
Snagom svojom miče stine
Bilušića buk se čuje
U kanjonu odjekuje

Brljan na dnu Brine juri
Manojlovcu silnom žuri
Rošnjak braću čeka burno
Da ih dalje vodi žurno

Slap Miljacka šumi glasno
Svi ga čuju ode jasno
Daljan njega sačekuje
U brzak se on smiruje

Bibin buk njih prima sada
Da umiri da ih svlada
Podno Nečven Grada toga
Zavičaja milog moga

Na Krku pazi sa visina
Nelipića ta gradina
I sad moćna ona stoji
Da nas siti da smo svoji

Voda sada teče mirno
Roški slap je čeka virno
Zapinit će nju on tada
Do svog mlina i svog hlada

Krka rijeka bistra ladna
Od siline goropadna
U jezero sad se širi
Visovac se sa njom miri

Zelena krška lipotica
Kraja ovog uzdanica
Do Skradinskog došla buka
Sad je čeka mirna luka

Raširija Skradin skute
Da umiri njene pute
Ali Prokljan viče glasno
Dođi sestro već je kasno

Šibenik grad tebe čeka
Da mu dođeš izdaleka
Njegova si druga mila
Šta mu dušu zarobila

More vas će cjelivati
Zibat će vas kano mati
Da bude vam ka u raju
A vikovi neka traju

......

nečmenjanka


Oznake: smaragdnozelena rijeka

- 00:12 -

Komentari (71) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.01.2014.

DESIDERATA

DESIDERATA

Pođite smireno kroz buku i žurbu i sjetite se mira što može postojati u tišini.
Nemojte se otuđiti i živite u što je moguće boljim odnosima sa svima.
Blago i otvoreno recite vašu istinu, saslušajte druge, čak i one priproste
i neuke, imaju i oni svoju priču.
Izbjegavajte bučne i agresivne osobe, one vrijeđaju duh.
Ne uspoređujte se ni sa kim, možete postati ogorčeni ili ponosni, jer uvijek
ima manjih i većih od vas.
Uživajte u svojim planovima kao i u postignutom, neka vas uvijek zanima
posao koji radite, ma kako skroman bio, to je istinski imetak u promjenjivim
uspjesima vremena.
Budite oprezni u vašim poslovima jer je svijet prepun lukavstava.
Ne budite slijepi u pogledu vrline koja postoji: mnogi traže velike ideale, a
život je posvuda ispunjen herojstvom.
Budite ono što jeste.
Nikad ne glumite prijateljstvo!
Ne budite cinični u ljubavi, jer ona je suprotnost sterilnosti i razočaranju i
isto tako vječna kao trava...
Prihvatite s dobrotom savjet godina i zahvalno napustite vašu mladost.
Jačajte mudrost duha, neka vas štiti u slučaju nenadane nesreće.
Ne mučite se tlapnjama!
Umor i osamljenost rađaju mnoge strahove.
Budite zdravo disciplinirani, ali isto tako budite blagi prema sebi.
Djeca ste svemira, isto kao i stabla i zvijezde: imate pravo biti ovdje.
I bilo vam jasno ili ne, svijet se, bez sumnje, kreće kako mora.
Budite u miru s Bogom, nije važno kako ga shvaćate.
U bučnoj zbrci života sačuvajte mir u svojim dušama bez obzira na
poslove i snove.
Unatoč podmuklostima, mučnim potrebama i srušenim snovima, svijet je
ipak lijep!
Pazite i nastojte biti sretni.


Max Ehrmann 1927,
američki pjesnik njemačkog podrijekla


desiderare – lat. željeti ; ono što nedostaje ili što treba riješiti

.......

Svi mi se trebamo okrenuti sebi i nastojati spoznati svemir u svojoj duši -- da
bi mogli druge prihvatiti onakve kakvi jesu ....
Nastojmo provoditi vrijeme sa ljudima koje volimo , jer neće zauvijek biti tu ...
Nastojmo drugima reći lijepu riječ , toplo zagrlimo ljude koje znamo , jer jedino
blago koje možemo dati je naše srce , a to ne košta ništa ...
Nastojmo reći volim te , ali tek onda ako to stvarno i osjećamo ... ne razbacujmo
se riječima uzalud ....
Nastojmo se pomoliti , naći mir u sebi , i pomozimo onima koji ga traže ....

nečmenjanka

- 11:34 -

Komentari (50) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Komentari On/Off

Opis bloga



I sama još tražim člana svoje obitelji
ubijenog 1991 od strane povampirenih
nemani , koji htjeli su ovaj komadić
raja za sebe prisvojiti .
Za njegovu dušu i za duše svih nestalih
i poginulih u Domovinskom ratu
ova svijeća će i na mom blogu svijetliti .

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine....
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.....

Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz ,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna...

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Linkovi

GOSPE RIBARA, TEŽAKA

Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.

Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati

Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.

Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.

šmrika

.......

OSTANI TU I BUDI POSKOK

samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok

Autor: Ivan Vidović

........

MORE

Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.

Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.

Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.

Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.

Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.

More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura

Autor : Sewen

.......

Miljevci

Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!

Autor : Sjećanja i osvrti

........

STARI MOJ

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina

Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

nečmenjanka

........

02.02.2007

Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..

........

DUŠA OVA ...

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli

Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine

Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

nečmenjanka

.........

MOM MORNARU ...

Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao

Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali

I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine

Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine

Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta

nečmenjanka

.........

VILA VELEBITA

Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane

....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...

Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska

Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila

... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...

... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...

Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila

necmenjanka

.......

PJESMA MJESECU

Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....

I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...

Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..

Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...

nečmenjanka

....

ČUVARICE

Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga

Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga

Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....

necmenjanka

.......

Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...

nečmenjanka

......
.
RUKE MOGA DIDE

Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male

Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita

Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke

Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu

Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....

nečmenjanka

..........

VAPAJI RASPETE DUŠE

I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla

Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla

Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih

I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište

Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....

nečmenjanka

.....

PSI RATA

Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...

Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?

Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...

nečmenjanka
.......

Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......

MATERE NAŠE

Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......

nečmenjanka

.......

STARA OSKORUŠA

U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....

Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....

Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....

Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....

nečmenjanka

.........

SVI MI....

Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....

Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....

Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....

Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....

nečmenjanka

......

ZAR SMO PROKLETI.....?

Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........

nečmenjanka

.......

SUZE LEDENE

Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...

Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...

Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...

Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...

Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...

Isperite tugu
Iz srca mog...

Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...

.....

nečmenjanka

Designed by In Obscuro

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se