nečmenjanka

30.12.2013., ponedjeljak

MOJA MATI

MOJA MATI

Moja mati je bila puno srićna žena.
Nika je muž nije tuka,
ni mu je tribala gaće prati,
ni košulje sumprešavati.
Ni mu je tribala ni kuhati
ni krpati ga,
a mogla ga je svake noći
do mile volje sniti,
u praznoj postelji,
zimi i liti,
dokle buganci pucaju
po rukama i nogama,
a ne moreš oka stisniti,
nimaš s kin rič progovoriti,
ne moreš ni pisniti,
jer ti mali sin
krajin tebe,
poslin igre i teple večere,
spi kako kus driva.
Nega ga, neka spi,
neka malo zahrče kroz nosić,
neka zazvižđe kai fić,
jer to je sve ča joj je od muža ostalo:
ovo diteta, prazna postelja,
jedan stari jaketun,
šuplje postole
i kržetun.
Moja mati je bila puno srićna žena.
Svaku šetemanu,
iz puno ljubavi,
knjigu pisala
u Colon Entre Rios
Republika Argentina,
a bar tri puta na godišće
bi i mene, svoga jedinca,
ćapala i u pero govorila
po četiri pune strane
onih velikih listov
ča su iscrtani kai zadaće za račune.
Govorila bi u pero,
a ja san pisa:
"Dragi i mili moj oče!"
čoviku koga nika nisan vidija
nika mu glasa čuja,
čoviku ki me nika nije udrija,
ni pomilova, koga nika nisan zva "ćaćo!"

Tako bi fureštomu pisa
ča je mati govorila,
a sve ono lipo i teplo
ča bi se našlo u toj knjizi
moga je zafaliti samo
ljubavi moje matere,
nje skrbi i brizi.
Tridese godišć je moja mati,
u praznoj postelji, čekala oca da se vrati.
Nije ni ćutila, jadna kako vrime pasaje
i mladost,
a već je postala baba,
i zanamisto muža, ki nika nije doša,
(tamo su ga zakopali "con Dios" u Colon Entre Rios),
unuci su joj bili svo veselje i sva radost.

Moja mati je bila puno srićna žena
da mi i sada dojdu suze na oči ka se sitin te sriće,
pa bi moga, kai da san mali, zabiti glavu u nje meko krilo
i plakati, plakati

Mladen Bjažić
.....

SRITNO VAN SVIMA DOŠLO NOVO LITO UZ STIHOVE MOGA
DRAGOG PRIJATELJA SA ZLARINA .... KOJE JE ON PISA
SVOME OCU U JAMERIKE , A KOJEGA NA ŽALOST NIKAD
NIJE UPOZNA ...

vaša nečmenjanka

24.12.2013., utorak

HAJDMO BRAĆO

http://www.youtube.com/watch?v=ZujA-aAAQWw




HAJDMO BRAĆO

Hajdmo svi, braćo, sada
do tog Betlema grada,
radost nam se dogodi,
Mesija se porodi.

Ka Betlemu hitimo,
Mesiju svog vidimo!
Anđeli nas sad zovu,
vidjeti radost novu:
Vječni spas.

Svak ono što imade
Isusu neka dade,
ali čistoga srca žar
najdraži je njemu dar.

Hitro da se spremimo
ka Betlemu krenimo;
hitro, hitro sad hajdmo,
dare mu svoje dajmo:
Mesiji!

Spas se rodi svijeta,
zmaja on satre kleta,
Bog nas ropstva izbavi,
raj nam opet pribavi.

Pjevajmo sad u sav glas,
prve on pozvao je nas.
Uboga tog pastira
prvoga Gospodin bira:
vidjet Spas.

Čim vijest razumješe
ka Betlemu krenuše.
Došli su do štalice,
našli trošne jaslice:
a u njima Djetešce.

Gloria in excelsis Deo!
.......

nečmenjanka


SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIMA VAMA KOJI ĆE TE
OVAJ MOJ BLOG POČASTITI SVOJOM NAZOČNOŠĆU !!

Oznake: Božić


17.12.2013., utorak

PORTAL DUŠE

PORTAL DUŠE

Što je čovjek nego pjena
Život mu je kao mjena
Luta , traži sjenu svoju
Godine se usput roju

Prođe tako život cio
Pitaju ga gdje je bio
Gdje je život proživio
Da li trag je ostavio

Stane tada u po kreta
Upita se dal je šteta
Što vijek mu prođe tako
On zažali tada jako

Što ne nađe portal duše
Sjene tamne sad ga guše

.......

nečmenjanka

Oznake: prolaznost života


12.12.2013., četvrtak

SUSRET

SUSRET

Sitija si me na dane neke
kad plime su ukrale oseke
Sitija si me na neke dane
kad suza nije mogla da stane

U zaborav ošlo to je vrime
A na duši ostalo je brime
Osta je žal zbog jedne mladosti
O jubavi vrag ti odni kosti

Gledam te sada očima žene
U vrime kad zgazija si mene
Bila sam uplašena i sama
Ali sam ipak ostala dama

Nisam te molila , nisam klela
Brižno skrila sam krunu sa vela
Za njega koji ima je doći
Koji volit me triba je moći

Danas pošto odrasli smo ljudi
Samo život može da nam sudi
Da nam vrati sve grubo i lipo
Ali nemoj virovat mu slipo

Sitija si me na neke dane
kad suza nije mogla da stane
Osta je žal zbog jedne mladosti
O jubavi vrag ti odni kosti

.......

nečmenjanka

Oznake: Šetnja uz more ...


04.12.2013., srijeda

RIJEČI

RIJEČI

Čuvajte se riječi , čim odvratite pogled one će započeti
svoj vlastiti život ; zasljepljivat će , očaravat će , zastrašivat
će .
Odvući će vas stranputicom od stvarnosti koju predstavljaju ,
navešće vas da vjerujete da su stvarne .
Svijet koji vidite nije Kraljevstvo koje vide djeca već iscjepkan
svijet , razbijen u tisuću komadića riječju …
To je kao kad bi ste vidjeli kako se svaki oceanski val odvaja
od oceana.
Kad se riječi i misli utišaju Svemir procvjeta , stvaran i cio i
jedan , i riječi postaju ono što su oduvijek i trebale biti :
Note – ne muzika,
Jelovnik – ne hrana,
Putokaz – NE KRAJ PUTA

n.a
.........

Riječi nam mogu donijeti sreću beskrajnu , baš kao i tugu
duboku kao plameni bezdan ...
Zato sa riječima moramo postupati sa neizmjernom pažnjom,
da ne bi postale mač olovni što zveči ...

nečmenjanka
.........





<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se