nečmenjanka

27.04.2013., subota

BESMISAO SMISLA

BESMISAO SMISLA

Koketiraš sa besmislom smisla
Još dugo tvoja će svića gorit
Dok misao te muči suvisla
Znaš da tiho ćeš o tome govorit

Koketiraš sa besmislom smisla
Bojeć se onog šta jednom će doć
Zebnja ota za srce te stisla
Glavu gori , znaš da i to će proć

Koketiraš sa besmislom smisla
Ustrašeno osvrćuć se iza sebe
Duša tvoja pod nebom je kisla
Dok čekala si da nađu tebe

Te ruke blage šta smiraj nose
Milujuć tvoje zlaćane kose

.....

Mojoj dragoj prijateljici , koja ustrajno
podnosi sve moje vicije ...

.....

Šta je smisao besmisla pitan ja Vas...
Ispunjen dan ...?
Voljena osoba ...?
Smješak na usnama prilikom buđenja ...?

......

nečmenjanka

17.04.2013., srijeda

POEZIJA DUŠE MOJE




POEZIJA DUŠE MOJE

Poezija moja oplemenjuje dušu moju od života ranjenu ,
njegujući ljubav , suosjećajnost i vjeru u bolji svijet ...
... unatoč svemu ...
Poezija moja nikad me ne će ostaviti samu u samoći ,
ona je uvijek uz mene i svojim duhovnim okom vodi me
kroz gustu šumu kušnji ... duši tako primamljivih ...
Poezija moja nada je koja na krilima vjetra miluje kapke
moje od tuge otežale ... dvostruka duga nakon oluje u
meni začete ...
Poezija moja , moj je anđeo čuvar ... kad me sudba grlata
ostavi samu na mostu ... ona je duhovni kovač sreće moje
i moje tuge ...
Poezija moja je bezvremenski potpaljivač svjetlosti ... koja
obasjava me kroz život ovaj bremeni ...
Poezija moja moje su suze iz duše moje iscijeđene ...
Kada noć zavlada danom u podne ... pijesme moje vode
ruku ovu kao mati svoje dijete ... nježno i sigurno ...
Zrcale one i tugu i smijeh , sa ranjenih usana otkinut poput
ruže omotane trnjem ....
Poezija moja pretakanje je duše moje u riječi ranjive i trpke ...
Ona je prokletstvo i blagoslov moj ... zarobivši me u niti
svoje svilene ... krvlju i znojem natopljene ...



POEZIJA

Ispod ovog nespokoja
Taloži se misao smijela
Strpljivo isčekujući
Zrake sunca
Kišu iskrenih suza
Slučajnog prolaznika
Dodir blag ...

Preko trnja bezobzirnosti
Mirisa nerazumijevanja
Ukorijenjenog licemjerja
Unatoč svemu
Procvjetala je poezija ...

......

nečmenjanka

POEZIJA DUŠE MOJE




POEZIJA DUŠE MOJE

Poezija moja oplemenjuje dušu moju od života ranjenu ,
njegujući ljubav , suosjećajnost i vjeru u bolji svijet ...
... unatoč svemu ...
Poezija moja nikad me ne će ostaviti samu u samoći ,
ona je uvijek uz mene i svojim duhovnim okom vodi me
kroz gustu šumu kušnji ... duši tako primamljivih ...
Poezija moja nada je koja na krilima vjetra miluje kapke
moje od tuge otežale ... dvostruka duga nakon oluje u
meni začete ...
Poezija moja , moj je anđeo čuvar ... kad me sudba grlata
ostavi samu na mostu ... ona je duhovni kovač sreće moje
i moje tuge ...
Poezija moja je bezvremenski potpaljivač svjetlosti ... koja
obasjava me kroz život ovaj bremeni ...
Poezija moja moje su suze iz duše moje iscijeđene ...
Kada noć zavlada danom u podne ... poezija moja vodi
ruku ovu kao mati svoju djecu ... nježno i sigurno ...
Zrcali ona i tugu i smijeh , sa ranjenih usana otkinut poput
ruže omotane trnjem ....
Poezija moja pretakanje je duše moje u riječi ranjive i trpke ...
Ona je prokletstvo i blagoslov moj ... zarobivši me u niti
svoje svilene ... suzama i smijehom istkane ...
......

nečmenjanka

Oznake: poezija moje duše


08.04.2013., ponedjeljak

SLAPOVI RIJEKE KRKE

Slap Krčić , ispod kojeg se nalazi izvor
rijeke Krke ...

Bilušića buk , prvi veći slap - buk Krke na
putu prema moru ...

Slap Brljan kojemu u sumrak bile vile u
pohode dolaze ...

Manojlovac , najveći slap na Krki neukroćene lipote...

Slap Rošnjak kojeg narod u ovom kraju
još zove i ''Oltar'' zbog njegove lipote i
nepristupačnosti ...

Slap Miljacka sa snagom svojih slapova
pokorava rijeku ...

Brzak Daljan čije ime na turskom znači
ribogojilište ...

Bibin buk podno Nečven Grada ...

Nečven Grad , grad šibenskih plemića
Nelipića ...

Roški slap koji svojom lipotom plijeni
pozornost ...

Otočić Visovac koji u svom zagrljaju čuva
franjevački samostan ...

Skradinski buk - najposjećenjiji slapovi na
Krki ...

Grad Skradin na desnoj obali rijeke Krke ...

Prokljansko jezero u kojem se Krka razliva i
priprema za zagrljaj s morem ...

Ušće rijeke Krke kraj Šibenika grada ...



SLAPOVI RIJEKE KRKE

Slapovi kapi guraju
U ovom zemaljskom raju
Ka Skradinu suroj stini
Da se smire u kotlini

Krčić navire iz dubine
Snagom svojom miče stine
Bilušića buk se čuje
U kanjonu odjekuje

Brljan na dnu Brine juri
Manojlovcu silnom žuri
Rošnjak braću čeka burno
Da ih dalje vodi žurno

Slap Miljacka šumi glasno
Svi ga čuju ode jasno
Daljan njega sačekuje
U brzak se tad smiruje

Bibin buk njih prima sada
Da umiri da ih svlada
Podno Nečven Grada toga
Zavičaja milog moga

Na Krku pazi sa visina
Nelipića ta gradina
I sad moćna ona stoji
Da nas siti da smo svoji

Voda sada teče mirno
Roški slap je čeka virno
Zapinit će nju on tada
Do svog mlina i svog hlada

Krka rijeka bistra ladna
Od siline goropadna
U jezero sad se širi
Visovac se sa njom miri

Zelena krška lipotica
Kraja ovog uzdanica
Do Skradinskog došla buka
Sad je čeka mirna luka

Raširija Skradin skute
Da umiri njene pute
Ali Prokljan viče glasno
Dođi sestro već je kasno

Šibenik grad tebe čeka
Da mu dođeš iz daleka
Njegova si druga mila
Šta mu dušu zarobila

More vas će cjelivati
Zibat će vas kano mati
Da bude vam ka u raju
A vikovi neka traju

......

nečmenjanka




04.04.2013., četvrtak

PLOČARICE



Najstarija sačuvana crkva iz starohrvatskih vremena
(14. st. a vjerojatno i ranije ... prvi put se u spisima
spominje1412 g.) koja danas služi kao sakristija crkve
sv. Martina u Mratovu (Promina) .
Ima tipičan pločati krov , unutar na svod i zvonik na
preslicu.
Zaštićena je kao spomenička baština .



Stara kuća moje matere ...


KUĆE STARE

Suza mi je orosila oči
I sada se niza obraz toči
Gledajući naše pločarice
Tuga ova prikrila mi lice

Pamte one lipe događaje
Mater ćaći kada dite daje
U njima se i pisma treskala
Kad se ćer od starih opraštala

Na pločama rasla čuvarkuća
Imala je skoro svaka kuća
Čuvala je od razni nas zala
Uhobolju ličiti je znala

Niz te ploče tekla je kišnica
U gusternu studena vodica
A matere i njih bi kitile
Kad bi neve u dom dolazile

Bože dragi šta je došlo sada
Nigdi nema čeljadeta mlada
Da otvori one stare škure
Kano da su došle zadnje ure

Ne čuje se smij dičice više
Sve mi svuda nekako je tiše
Svoje kuće napustile gazde
A u draču zarasle su brazde

Gnjizde tu se i orlovi suri
Šta prkose sad toj ladnoj buri
Dok nam Krka šumi u dubini
Tišina ta svuda je po Brini

Gledajući naše pločarice
Tuga ova prikrila mi lice
Teško kraju di mladih nemade
U njem samo starost sad ostade

.......

nečmenjanka


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se