subota, 24.03.2012.

Draža Mihailović - krvnik Hrvatskog naroda

VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE'


VELIKA PREOBRAZBA ČETNIKA U PARTIZANE


Suvremeno četništvo, kao nezaobilazna sastavnica velikosrpske politike, vidljivo je iz odluke beogradske skupštine, prilagođava se danas novim "europskim" standardima

Da bismo dakle, došli do suvremenih oblika velikosrpstva izraženih u razdoblju od 1990. do 1995., odnosno Srpske autonomne oblasti Krajina i Republike Srpske Krajine, ne možemo zaobići i razdoblje Drugoga svjetskoga rata, raspada Kraljevine SHS i uspostavu druge, komunističke Jugoslavije. U tom razdoblju velikosrpska ideja najočitija je u četničkom pokretu. To je potrebno i zato što: "Obnovljeni su četnici bili važan čimbenik u ratovima protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine 90-ih godina" (Philip J. Cohen, Drugi svjetski rat i suvremeni četnici, Ceres, Zagreb, 1997.).

Nedavno je Srbija s neznatnom oporbom (24 naprama 250 zastupnika) izjednačila u pravima Titove partizane i Mihailovićeve četnike. Srbija je time afirmirala stav kako su i komunisti i velikosrpski fašistički kolaboracionisti pobjedničke strane u Drugom svjetskom ratu. Treba odmah reći kako je s povijesnog stajališta ta teza točna! No, ta je istina tijekom komunističke Jugoslavije, premda operativna, vješto skrivana iza paravana "tekovina revolucije".

Zbunjivanje neupućene javnosti

I partizani i četnici bili su za Jugoslaviju, prvi za komunističku, drugi za kraljevinu. Krajem rata stvorili su koaliciju, velikosrbi su prihvatili komunizam kao sredstvo za stvaranje Velike Srbije. Stoga, kad se komunizam napokon raspao, Velika Srbija se razotkrila u svoj svojoj biti, koristeći pojam "Jugoslavija" za zbunjivanje domaće i svjetske neupućene javnosti.

"Četnici u Drugom svjetskom ratu počeli su kao neregularne gerilske postrojbe, nastale od ostataka poražene kraljevske jugoslavenske vojske, koja jedva da je uopće pružala otpor osovinskim silama u travnju 1941. godine. Četnički vođa Kosta Pećanac rano se pokazao otvorenim nacističkim suradnikom. Djelovanje njegovih sljedbenika službeno su odobrili i srbijanska kolaboracijska vlada i njemačke okupacijske vlasti." (Philip J. Cohen). Cilj četništva bio je osigurati vlast srpskoga kralja i zadržati srpsku prevlast, bez obzira na to tko će dobiti rat. Otpor njemačkoj okupaciji bio je u trećemu planu.

Nakon okupacije Mihailović je poslao ađutanta Vladimira Lenca na sastanak s Dimitrijem Ljotićem, pronacističkim agentom, koji je od 1935. godine otvoreno podupirao Hitlerov nacionalsocijalizam i od njegova režima primao financijsku potporu za svoj svesrpski pokret Zbor. Lenac je izvijestio o Mihailovićevu zanimanju za kolaboraciju. Njemački izvori potvrđuju kako su partizani pružali stanoviti otpor, "dok srpski nacionalisti četnici namjerno izbjegavaju oružane sukobe s Nijemcima".

Njemačko-četnička oružana suradnja

Kad je 29. kolovoza 1941. Milan Nedić osnovao kolaboracijsku vladu, poslao je poruku Mihailoviću o zajedničkoj suradnji u suzbijanju partizana. Prihvaćeni su i od Nijemaca odobreni Mihailovićevi uvjeti: stvaranje zajedničke fronte protiv partizana u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori, njemačke okupacijske vlasti službeno su priznale četničko djelovanje, Mihailović je dobio novac za plaće četničkih vojnih časnika. Abwehr krajem listopada izvještava da su se Mihailovićevi četnici potpuno stavili na raspolaganje Wehrmachtu.

U studenom 1941. godine na svoju molbu Mihailović se sastaje s njemačkim zapovjedništvom, pukovnikom Kogardom. Njemu je obećana četnička borba protiv partizana i međusobno nenapadanje. Mihailović je tražio znatnu vojno materijalnu potporu. Predložio je da se Nijemci povuku u Niš i Beograd, jer da će četnici osiguravati promet i unutrašnjost Srbije.

Kongard mu nije povjerovao nego: "…pokazao nekoliko fotografija zaklanih i izmasakriranih njemačkih vojnika ubijenih blizu Kragujevca u listopadu 1941. Penisi su im bili odrezani i gurnuti u usta, što je vrsta masakriranja tipična za četnike". Mihailović je tvrdio da su to počinili partizani.

On je istodobno nudio pomoć i komunisti Titu u borbi protiv nacista. Osobno je s njim vodio pregovore 19. rujna i 26. listopada 1941. godine.
Mihailović je održao obećanje jedino ono dano nacistima. Njemačka i četnička suradnja, uz povremene napetosti, trajala je sve do njemačkoga povlačenja iz Srbije. U kolovozu 1944. Mihailović je od Nedića dobio financijsku pomoć za plaće, a Nedić je kod Nijemaca dobio i oružje i streljivo za četnike.

Ukorjenjivanje velikosrpske ideologije

Četnici su surađivali i s Talijanima. Prvi četnik u Hrvatskoj, Momčilo Đujić, bio je na vezi s Mihailovićem. Nakon kapitulacije fašističke Italije, Đujićevi četnici su se razbježali, jedan dio otišao je u partizane, a najveći dio surađivao je s Nijemcima. Đujić je uz pomoć Ljotićeve intervencije kod Nijemaca, zajedno sa svojih šest tisuća četnika i uz pomoć nacista prešao u Sloveniju. Krajem rata Đujića su zarobili Saveznici, no ni tada nije pristao na borbu protiv Nijemaca. Velika preobrazba četnika u partizane dogodila se 1944. Godine 1943. u užoj Srbiji je bilo oko 22.000 partizana, a godinu dana kasnije oko 204.000, ili ukupno u Srbiji 264.000. Tito im je, tražeći njihovu pomoć, nudio amnestiju 17. kolovoza 1944. Mjesec dana kasnije kralj Petar II. iz Londona poziva svoje četnike da se pridruže partizanima. Kad su pod ruskim vodstvom partizani ušli u Beograd, nastao je pravi stampedo prelaska iz četnika u partizane.

Za razliku od Srbije, u Hrvatskoj i BiH partizanski je otpor tijekom cijeloga rata brojčano rastao. Rat u Srbiji završio je pola godine prije nego u Hrvatskoj i BiH. "Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva - jugoslavenskoga komunizma" (Philip J. Cohen).

Suvremeno četništvo, kao nezaobilazna sastavnica velikosrpske politike, vidljivo je iz odluke beogradske skupštine, prilagođava se danas novim "europskim" standardima.

"Krajnje je zanimljivo zabilježiti kako se je u medijima Zapada nastojalo na svaki način opravdati srpske okrutnosti kao osvetu za prošlost, ili se nastojalo svijetu prikazati današnju Republiku Hrvatsku kao neposrednu nasljednicu ustaške nacističke države, a pritom se zaboravlja srdačna suradnja srpskih četnika generala Nedića s nacistima u lovu na Židove u Srbiji: sam Nedić je pisao Hitleru da se Srbija može smatrati prvom državom u kojoj je postignuto 'konačno rješenje' istrebljenjem 94% srpskih Židova" (Paolo Frusca, Genocid na Balkanu u ime Velike Srbije).

Srpski hegemonizam

"Nema promjena u odnosu na prvu Jugoslaviju i brutalni svesrpski centrizam, Tito je sačuvao i uveo i u drugu Jugoslaviju neke temeljne elemente umjetnog srpskog hegemonizma (…) srpska manjina u Hrvatskoj, oko 12% populacije drži svu vlast od sindikata do policije…" (P. Frusca citira Antu Ciligu).

Iz ovih velikosrpskih perspektiva i preduvjeta, uopće ne čudi što jedan krvoločan zločinac, četnik i velikosrpski koljač, Željko Ražnjatović Arkan izjavljuje: "Borimo se za našu vjeru, Srpsku pravoslavnu crkvu, za veliku i jedinstvenu srpsku državu. Vjerujemo u srpskog Boga." (Time, 6. prosinca 1993.).

Dvije "dijagnoze"

Prije njega, jedan od ključnih velikosrba u Hrvatskoj s kraja osamdesetih i početkom devedesetih, psihijatar Jovan Rašković u svojoj knjizi Luda zemlja piše: "Mi smo Srbi Adamova roda, narod tragične i božanske sudbine; u postanku našeg etničkog identiteta spoj je neba i nacionalnog identiteta".

Nad ove dvije "dijagnoze", koje gotovo nitko u Srbiji ne demantira, a koje u sebi uključuju terorizam i kontinuitet neviđenih zvjerstava, svaki narod u srpskom okružju mora se debelo zamisliti. Osobito Hrvati. Stanje srpske nacije s kraja osamdesetih i početka devedesetih izgledalo je ovako: "Šest stotina godina nakon Dušana i sto godina nakon Pašića i Garašanina Velika Srbija je još uvijek primarni cilj čitave vladajuće garniture" (P. Frusca).

- 23:10 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 13.03.2012.

Vapaji raspete duše

VAPAJI RASPETE DUŠE

I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla

Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla

Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih

I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište

Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....

- 23:28 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.03.2012.

Dodatak postu Nečven-grad


Promina


Teritorij općine Promina proteže se od obronaka planine Promine prema zapadu, uz središnji dio rijeke Krke. Sa svoje sjeveroistočne strane granici s područjem Knina, a s južne Drniša. Područje općine obuhvaća naselja: Oklaj, Razvođe, Lukar, Suknovci, Marasovine, Matasi, Puljani, Ljubotić, Čitluk, Mratovo, Bogatići, Podi, Nećven i Bobodol.

Općina obuhvaća veliki dio površine Nacionalnog parka "Krka".
Najstariji ostaci ljudi na području Promine pronađeni su u mjestu Mratovo i datiraju iz neolitika. Od plemena najprije je nastanjuju Iliri (pleme Liburna).

Područje općine Promina dobilo je naziv po liburnskom gradu Promoni kojeg su od Liburna preoteli Dalmati pritom pomaknuvši svoju granicu s drugim ilirskim plemenima na rijeku Krku. 34. godine p.n.e. priključuju im se Rimljani koji osnivaju svoj logor na Burnumu (arheološki lokalitet sa sačuvanim ostacima rimskog logora postoji i danas). Nalazi se između dva polja: Petrovog i Kosovog.

Iz vremena starohrvatske države pronađeno je nekoliko nalaza u mjestu Lukaru.

U desetom stoljeću prvi put se spominje crkvena općina Promina koja obuhvaća relativno veliko područje ispod planine Promine. U mjestu Mratovo nalazi se najstarija crkvica iz starohrvatskih vremena (14. st.-sv . Martin ) .

Od 10. stoljeća prostor nastanjuju istaknute hrvatske plemićke obitelji , od kojih je najznačajnije ime hrvatskog kralja Petra Svačića iz Bogatića. Hrvatsko plemstvo u to vrijeme podiže nekolio gradova kao što su Nečven, Rog, Kamičac, Čučevo, Bogočin.

Na području Promine rođen je i kardinal Juraj Utišinović koji se istaknuo u borbi protiv Turaka kao i hrvatski ban Marko Mišljenjović također poznati borac protiv Turaka.

U 14. stoljeću pustinjaci reda Sv. Pavla naseljavaju otočić Visovac na rijeci Krki gdje podižu crkvu i samostan. 1445. na otočić dolaze franjevci iz Bosne, te na njemu podižu franjevačku crkvu i samostan. U samostanu su pokopani brojni velikaši iz tog kraja. Samostan ima veliku biblioteku bogatu rijetkim starim knjigama . ( U samostanu je u današnje vrijeme , stalno postavljena izložba fotografija , devastiranih crkvenih objekata , u crkvenoj općini Promina , za vrijeme trajanja Domovinskog rata ) .

1522. godine Turci zauzimaju Prominu što uzrokuje veliko iseljavanje stanovništva prema zapadu. Turci smještaju posadu u Oklaj i podižu građevinu Bandalovića kulu za smještaj straže koja je trebala kontrolirati okolne puteve, te grad Šušelj u Lukaru radi obrane od Mlečana i uskoka. Lokalno stanovništvo pružalo je veliki otpor Turcima te je desetkovano u tom razdoblju, a u to vrijeme među stanovništvom harala je i kuga. 1688. Promina biva oslobođena od Turaka, a 1795. godine Promina pada pod vlast Austrije.

- 06:32 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2012.

Nečven grad

Mjesto Nečven ,govorno Nečmen , dobilo je ime po porušenom Nečven-gradu. Vjerojatno nastalo od nečuvan. Za vrijeme turske uprave , Nečven je bio glavno mjesto Promine, Sjelo Naiba suca koji sudi po Kuranu. U narodu se zadržalo više turskih toponima. . Tako raskršće puta 200 m od Gradine (Nečven grada) zovu Mečet ,turski bogomolja, crkva, (Tu se nalazila starohrvatska crkva Sv. Duha za vrijeme uprave Nelipića , Šibenskih plemića , koji su bili gospodari Nečven grada , prije najezde Turaka ) zatim karaule kršni predio prema Bogatićima , karaula znači stražarnica. U Brini se nalazi Saračeva greda (Sarač je turski remenar samardžija). Postoje još Landekuše njive (land njemački zemlja, leno.zemlja koja se daje u zakup). Jedno raskršće putova narod zove tabela vjerojatno iz Mletačkih vremena, (tabella lat. križaljka).
U Nečvenu najbrojniji su Perice. To je brojna starohrvatska zajednica , koja obitava na području Promine ,Ravnih Kotara a ima ih i u Dučama kraj Omiša. Tu su i Sičići, a podrijetlo prezimena dade se pretpostavit od sičija, sušica , sičan je turski miš.a najvjerojatnije je nastalo od sić - sud za vodu.Neke Sičiće zovu i Dizdari što znači turski čuvari kule. Bibići su u izbjeglištvu pred Turcima do 1684. godine popisani kao Bibe što u turskom jeziku znači ulegnuta, meka zemlja.
Tu je još jedna obitelj Svetina i Paraća koji su doseljeni iz Puljana i njih zovu Dizdari, s nadimkom Garani.
Eto to vam je , ukratko , osvrt na mjesto di sam ja davne 65-e , ugledala ovu prekrasnu , poviješću bogatu
lijepu našu zemlju Hrvatsku......
A moram spomenuti i to , da se ostaci Nečven grada , ponosno uzdižu na samom rubu visoke litice , ponad
šumne zelenomodre ljepotice......Krke....


Krka

Ova rika nije ista
Ka i naše druge rike ,
Ona sjaji , ona blista
Ka najlipše svete slike...

Odakle jon tolko žara ,
Da šapuće i da viče?!
Otkud tolke pine stvara -
Kako samo , stine miče?!

Bože mili , Gospe draga ,
Kako zrači kosa sida !
Odakle jon onda snaga ,
Da sve krči , da sve kida ?

Moja usta hvale puna ,
Ovoj rici nad rikama ,
O tin kapin od baršuna ,
O tin slikan nad slikama ...

Moja usta hvale puna ,
Ovoj našoj krasotici ,
Iz nje viri zlatna kruna
Koju šalje našoj dici ...

Najlipša je u proliće ,
Kad je piju žedna usta
Kad procvita rosno cviće ,
Kad zapiva pismu lasta ...

Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...







- 23:08 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Komentari On/Off

Opis bloga



I sama još tražim člana svoje obitelji
ubijenog 1991 od strane povampirenih
nemani , koji htjeli su ovaj komadić
raja za sebe prisvojiti .
Za njegovu dušu i za duše svih nestalih
i poginulih u Domovinskom ratu
ova svijeća će i na mom blogu svijetliti .

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine....
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.....

Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz ,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna...

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Linkovi

GOSPE RIBARA, TEŽAKA

Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.

Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati

Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.

Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.

šmrika

.......

OSTANI TU I BUDI POSKOK

samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok

Autor: Ivan Vidović

........

MORE

Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.

Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.

Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.

Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.

Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.

More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura

Autor : Sewen

.......

Miljevci

Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!

Autor : Sjećanja i osvrti

........

STARI MOJ

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina

Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

nečmenjanka

........

02.02.2007

Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..

........

DUŠA OVA ...

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli

Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine

Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

nečmenjanka

.........

MOM MORNARU ...

Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao

Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali

I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine

Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine

Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta

nečmenjanka

.........

VILA VELEBITA

Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane

....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...

Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska

Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila

... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...

... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...

Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila

necmenjanka

.......

PJESMA MJESECU

Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....

I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...

Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..

Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...

nečmenjanka

....

ČUVARICE

Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga

Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga

Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....

necmenjanka

.......

Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...

nečmenjanka

......
.
RUKE MOGA DIDE

Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male

Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita

Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke

Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu

Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....

nečmenjanka

..........

VAPAJI RASPETE DUŠE

I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla

Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla

Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih

I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište

Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....

nečmenjanka

.....

PSI RATA

Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...

Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?

Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...

nečmenjanka
.......

Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......

MATERE NAŠE

Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......

nečmenjanka

.......

STARA OSKORUŠA

U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....

Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....

Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....

Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....

nečmenjanka

.........

SVI MI....

Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....

Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....

Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....

Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....

nečmenjanka

......

ZAR SMO PROKLETI.....?

Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........

nečmenjanka

.......

SUZE LEDENE

Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...

Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...

Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...

Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...

Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...

Isperite tugu
Iz srca mog...

Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...

.....

nečmenjanka

Designed by In Obscuro

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se