nečmenjanka

srijeda, 25.10.2017.

VRIJEME GORDOSTI

VRIJEME GORDOSTI

Dani sad su opustjeli
Vjetar lišće putem nosi
Oblaci su se zapleli
U mojoj rasutoj kosi

Prođe vrijeme gordosti
Ponosa sad nema više
Stazama naše zrelosti
Padaju studene kiše

Tmurno je nebo, ljubavi
Obojala ga je tama
Bol u duši sad me davi
Dok na vjetru stojim sama

Puste su šentade stare
Uzdahe čuvaju naše
U noći se čuju gitare
Sjetna mi muzika paše

Ivanka Vlajkov Perica
necmenjanka.blog.hr

25.10.2017. u 01:49 • 18 KomentaraPrint#

srijeda, 15.06.2016.

NAPISAT ĆU TI PJESMU

NAPISAT ĆU TI PJESMU

Napisat ću ti pjesmu
o tome kako sam tužna,
i kako sama provodim sate.
Napisat ću ti pjesmu
o tome kako mi svakim danom
sve više trebaš,
i kako ustrajno precrtavam dane
do tvoga povratka.

Monotona i dosadna popodneva,
i duge besane noći.

Napisat ću ti pjesmu,
pokušat ću pronaći prave riječi
kojima ću preslikati čežnju , bol.
Napisat ću ti pjesmu,
nemiru moj,
o tome kako stalno misli moje
tebe traže,
kako sva sam samo tvoja,
i kako ti pjesmom dajem sebe.

Ali , ne mogu te dodirnuti u pjesmi,
ne mogu dotaknuti rubove tvojih usana.
Možda te moja pjesma zaboli
i bojim se napisati je.
Ali , ona već noćima treperi u meni,
i moli me da ti kažem
sve one riječi bolne i nježne,
koje rađaju se u mojoj glavi.

Ali , kako ti napisati broj svojih suza,
kada to ni sama ne znam.
Kako ti opisati svoju ljubav,
kada ona ni u tri knjige ne bi stala.
Reci mi, najdraže moje,
kako ti napisati najljepšu pjesmu
o ljubavi,
kada si ljubav u stvari, ti.
Sve ono što mi treba,
sve ono što volim i što me
u isto vrijeme boli.

Ipak, pokušat ću ti napisati pjesmu
o najsretnijem dijelu moga života,
o očima tvojim , koje vidim i kada
zažmirim.
Napisat ću ti najljepše riječi koje znam,
ali , sve je to ništa,
sve je to samo dim.
Jer jedino što želim je dodirnuti
tvoje srce.
Jedino što želim je da spoznaš
sve ono što nisam napisala,
sve ono što sam , u strahu , prešutjela.
Jer ne želim buditi čežnju i stvarati bol.

I evo, napisala sam ti pjesmu,
iako je jedino što sam željela
u ovoj olujnoj noći,
čvrsto se stisnuti uz tvoje tijelo,
reći ti tiho volim te
i to isto čuti od tebe.
Ali , eto , napisala sam ti pjesmu
o tome kako sam tužna,
i kako sama provodim sate.
Napisala sam ti pjesmu
o tome kako mi svakim danom
sve više trebaš,
i kako ustrajno precrtavam dane
do tvoga povratka.

Monotona i dosadna popodneva,
i duge besane noći.


Ivanka Vlajkov Perica
nečmenjanka.blog.hr

15.06.2016. u 03:55 • 19 KomentaraPrint#

petak, 19.02.2016.

ZAR SI ZABORAVILA ... ZAR NE ZNAŠ ...

ZAR SI ZABORAVILA
ZAR NE ZNAŠ

Zar si zaboravila
Draga
Da bila su nam
Širom
Otvorena vrata
Haga
Na žalost nije
Šala
Pune bile su
Tamnice
Hrvatskih generala

Zar ti ne znaš
Draga
Da nastavlja se
Ova naša
Saga
Da zadnja nam
Ura bati
Da u slučajnoj
Državi
Obitavaju Hrvati

Zar si zaboravila
Draga
Da jednom smo
Protjerani
Bili sa našega
Praga
Da krvnici naši
Opet
Vješala nam
Spremaju
Da u miru
Žive
Oni našoj djeci
Nedaju

Zar ti ne znaš
Draga
Da ne treba zvati
Vraga
Da beštija ta
Crvena
Uvijek sama
Dođe
Da hrvatskom
Narodu
Umorne kosti
Glođe

Zar ti ne znaš
Draga
Da hrvatski
Narod
Još za pravdom
Traga
Zar si zaboravila
Draga
Da nitko za tim
Ne mari
Što u svom su
Domu
Hrvati sluge
A ne
Gospodari

.......
Ivanka Vlajkov Perica
@nečmenjanka



19.02.2016. u 16:11 • 25 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.01.2016.

Otišo je otac moj polako , otišo je s mirisima jutra .... 20.01 . 1934 --- 02.02. 2007.

OCU MOM

Budi me iz sna
Dan
Osjećaj dobro mi
Znan
Vraća me k tebi
Mirisima
Oče moj ova
Zima

O daljinama kršnim
Rodnim
Mirno snivao si
Ti
Sve dok nisu te
Odveli
Od mene negdje
Daleko
Nebeski bijeli
Anđeli

Sjećanja te moja
Zovu
Dok noći zorom
Rude
Da opet te , oče
Jutra
Mirisima koštela bude

Dok stojim tiho
Satima
Oče kraj groba
Tvog
Snujuć ove riječi
Noćima
Slomljenog srca
Svog

Kliktajem duše
Zorno
Kćer tvoja te
Doziva
Dok lice tužno
Umorno
Bistrim suzama
Umiva

Njišu se kvrgave
Grane
U dvoru koštela
Stara
Čekajuć zora da
Svane
Duša u molitvi
Izgara

Lišće njegovo
Mirisno
Bura prosula po
Putu
Baš kao nekada
Davno
Kada oče bio
Si tu

Budi me iz sna
Dan
Osjećaj dobro mi
Znan
Vraća me k tebi
Mirisima
Oče moj ova
Zima

........

nečmenjanka

21.01.2016. u 02:29 • 16 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.12.2015.

SRAM VAS MOŽE BITI !!

Sram vas može biti !!

Namjerno sam se privremeno povukla sa blog.hr - a , zgrožena neumjesnim napisima pojedinih
''vrlih'' i ''cjenjenih'' kolega -- umišljenih veličina , koje sebe u jutro ispred ogledala oslovljavaju sa Vi .
Nisam mogla više , zgadili su mi se pojedini ljudi iz blogerskog miljea , koji su bez valjanih argumenata
pljuvali (i dalje pljuju) po svemu onome što je meni sveto -- vjeri , domovini i obitelji .
Razmeću se te blogerske veličine sa ''cool'' liste velikim riječima , namećući pri tom meni i onima koji
razmišljaju kao ja svoje stavove , ne dozvoljavajući pri tom meni i nama u komunikaciji s njima da
imamo svoje mišljenje .
Ako im se pisano suprostavimo , naglašavajući da svi imamo pravo na svoje stavove , odmah iz rukava
izvlače isprobane i isfurane dogme o toleranciji , ali samo u jednom smijeru -- od nas prema njima , dakako .
Za njih smo mi vjernici zatupljene neznalice a Crkva leglo pedofilije i kriminala -- Sodoma i Gomora , koja
zasluženo mirita progon i svekoliku osudu .

Ne bih se ni sada u ovo predblagdansko vrijeme javila da nisam pročitala ovaj post dotičnog blogera
@Neka se i moj glas čuje -- osobno kao vijernik ponukana napisanim neistinama u istom .
Nije me strah komentirati niti na njegovom blogu , što mi je i bila prvotna namjera , ali , komentiranje je
na istome onemogućeno od strane vlasnika bloga .
Stoga mu se obraćam na ovaj način .

Evo njegovog sramotnog posta punog neistina i laži , pisan vjerojatno da zbuni i zavede one neodlučne:
..................................................................................................................................................................... @Neka se i moj glas čuje
30.12.2015., srijeda
Blagoslov kuća i obitelji ili nešto drugo
I ove godine nakon Božićnih blagdana vojska svećenika, ministranata i pomoćnika obilazi domove
vjernika (i nevjernika!) radi navodnog blagoslova obitelji i kuća. Neki župnici i svećenici dovitljiviji su
i poslovniji od drugih, o čemu svake godine imamo prilike čitati u tisku i na portalima dnevnih novina,
ali svi na kraju naplate ono zbog čega su primarno i došli, a što bismo mirne duše mogli nazvati - crkveni harač.

Zašto blagoslov obitelji i kuća nazivam harač? Ne tako rijetko župnici pružanje ostalih vjerskih usluga
uvjetuju blagoslovom obitelji, a neki idu toliko daleko da za blagoslov određuju i cijenu. Po principu: Više možeš dati, manje ni ne pokušavaj!

Dođu, najčešće nenajavljeno, svećenik i jedan ili dva pomoćnika, nešto na brzinu izmole, ni ne razumiješ
što, poškrope prostoriju i nazočne navodno svetom vodicom, požele prisutnima sve najbolje u novoj godini
i, po obavljenom poslu, odu.

Da, skoro zaboravih, i obavezno uzmu takozvani milodar, u stvari naknadu, moglo bi se reći plaću, za obavljeni blagoslov, obično 100 - 200 kn, dok imućniji daju i po 500 kn. Dakle, za 5 minuta posla inkasira
se najmanje 100 kn. Hmm, nije loše. Imam dojam da sam debelo fulao profesiju!

Sve to ne bi bilo sporno, jer tko želi i treba blagoslov rado će i platiti, da župnici i svećenici ne pokušavaju obaviti “blagoslov” obitelji i kod ateista ili pripadnika drugih vjeroispovjesti. Mnogi dijelom i zbog susjeda ili prijatelja, a i neugodno im je odbiti svećenika, “pregore” 100 ili 200 kn i prime blagoslov. Ateist sam, stoga novog župnika, u mojoj župi često se mijenjaju, lijepo zamolim da ne dolazi s blagoslovom što on primi na znanje i ne dovodi nas obojicu u neugodnu situaciju.

Ne zanima me koja je namjena milodara i u što se utroše prikupljena sredstva, ali sigurno su u pitanju veće svote, osobito u većim i bogatijim župama. Možda ne bi bilo loše da i svećenici izdaju račune za svaki prikupljeni milodar koji to u stvari i nije. Procjenjuje se da oko 500 000 hrvatskih obitelji prima blagoslov
kuće odnosno obitelji. Ako svaka obitelj za blagoslov doma da u prosjeku 100 kuna, Katolička crkva samo
na takozvanim milodarima godišnje, po skromnoj procjeni, uprihoduje oko 50 milijuna kuna.

..........................................................................................................................................................................

Sve gore napisano je čista laž i podvala !
Godinama živim u mnogoljudnoj župi sv. Pavla u gradu Splitu (Pujanke), nikada , ali baš nikada od kada
je župa '87 . godine osnovana , niti jedan svećenik spomenute župe nije od nas , svojih župljana , na silu tražio određenu svotu novca za blagoslov naših domova .
Nikada ! Ni tada , ni sada !
Sram vas može biti zbog vaših laži !
I kada se Crkva sv. Pavla na Pujankama devedesetih gradila (stariju sam kćer '94. godine krstila u
školskom skloništu gdje nam je bila privremena Crkva), davalo se za njenu izgradnju , na dobrovoljnoj bazi , onoliko koliko je tko mogao .
Nije pri tom bilo pod moranje davati za izgradnju Crkve niti lipe onome tko to nije smatrao svojom
obavezom .
Mi , koji smo u to vrijeme htjeli sudjelovati i novčano pomoći u izgradnji naše buduće Crkve , dobili bi od našeg tadašnjeg svećenika don Štefa uplatnice bez upisanog iznosa , tako da je svatko na pošti uplaćivao,
prema svojim osobnim mogućnostima , onoliko novca koliko je mogao.
Ili , pak , nije uplaćivao niti kune ako to nije bio u mogućnosti .
Na isti način se postupalo i sada se postupa prilikom blagoslova domova , onih obitelji koje za blagoslov
istih kod svećenika iskažu potrebu .
U ničiji se dom , pa tako niti u domove ateista od strane svećenika ne ulazi na silu , niti se na silu od
istih uzima bilo kakva novčana naknada .
Sram vas može biti zbog vaših laži !
I sada , kao uostalom i sve ove predhodne godine do sada u našoj župi , kada svećenik blagoslovi naše domove i pri tom nam , po završetku blagoslova i molitve , podijeli kalendare i ostali crkveni materijal , među istome nam ostavi i praznu kuvertu za mogući milodar -- koji nipošto ne moramo dati ako to nismo u mogućnosti ili ako iz bilo kojeg razloga smatramo da to nismo dužni napraviti .
Stoga , @Neka se i moj glas čuje , sram vas može biti zbog vaših laži !
................................................................................................................................................................................

Žao mi je ljudi , ali , jednostavno sam morala reagirati .
Sve vas pozdravlja vaša @nečmi , koja vam želi sretnu i veselu Novu 2016 . godinu !!

31.12.2015. u 13:24 • 17 KomentaraPrint#

subota, 05.12.2015.

PROSINAČKE ŽRTVE

Na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine.

Danas je dan kada se prisjećamo na Prosinačke žrtve , 5. prosinca 1918. ,
kada se označava krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi
tadašnjeg komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića nad pripadnicima
25. i 34. pukovnije hrvatskog domobranstva , koji su prosvjedovali na Trgu bana
Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu, bez jasnog
izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda.
Taj prosvjed je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi
organizirali na Trgu.
Taj barbarski čin je istodobno označavao kraj tada 50-godišnjeg djelovanja
Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novo stvorene kraljevine.
Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu
stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnoga
građanstva.
Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku.
Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima:
"Dolje srpska dinastija!
Dolje kralj Petar!
Dolje srpski militarizam!"
Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici.
Prema službenom izvješću u tom sukobu ubijeno je 13 a ranjeno 17 ljudi.
Taj ''krvavi četvrtak'' ostao je, na žalost, zaboravljen od svih .
Nema cvijeća na godišnjicu pokolja ispod spomen ploče postavljene na zgradi
broj 11 na Trgu bana Jelačića, te malo tko se uopće prisjeća tih žrtava koje su
pale za Hrvatsku.

''Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem , i ja se tim krvavim
rukama ponosim.''

Te riječi izgovorio je Grga Budislav Anđelinović na beogradskoj Skupštini
održanoj 26. travnja 1921. godine.
Ruke je okrvavio naredivši otvaranje vatre iz tri mitraljeza na nenaoružane
prosvjednike protiv uspostave Jugoslavije na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine.

Hrvati su , na žalost , narod sa slabim pamćenjem .
Zato nam se desila 1991 .
Zato će nam se , po svemu sudeći , desiti i 2015.
......

nečmenjanka

05.12.2015. u 20:41 • 15 KomentaraPrint#

utorak, 24.11.2015.

SRAMOTA !!

MOJA HRVATSKA JE CRNA , ZLOČINAČKA JAMA

21. XI . ove godine preminuo je branitelj Vukovara i najmlađi
dragovoljac Domovinskog rata -- Darko Pajičić .
Umro je od posljedica brutalnog napada Ostojićevog revnog
policajca Saše Sabadoša , u prosincu 2013. godine .
Ministar Ostojić tada je rekao: "Kriva je rakija!" .
Večeras je , ponosno uzdignute glave , braneći zakonski upitne
postupke svog djelatnika Sabadoša izjavio , da si je pokojni
branitelj Darko Pajičić sam kriv , jer je u trenutku postupanja
službene osobe -- bio u stanju teškog pijanstva .
Spava li ovaj čovjek mirno?
Hoće li ikada ikome odgovarati zbog svojih nebuloznih izjava ?
Hoće li se , nakon svega , barem ispričati obitelji pokojnog Darka
Pajičića?
Sramota !
Ovakvi bi nas trebali voditi u bolju budućnost !?
A sudeći po izjavama onog manipulatora iz Metkovića , vjerojatno
i hoće .
Jadan ti si hrvatski narode !
Svojim postupcima bolje nisi ni zaslužio !
Kada vidim tko se sve u tebe kune , sram me je Hrvatom se zvati .
Tko smo , gdje smo i što želimo?
Jesu li Hrvati , uistinu , narod slugu poniznih , ovce bez dobrog
pastira ?
Jesmo li , zaista , po hrvatskom kralju Zvonimiru prokleti , pa
najbolje služimo tuđoj čizmi ?
Zar zato sami sebe međusobno izdajemo, na križ razapinjemo?
Osobe poput Saše Sabadoša mirno šetaju Vukovarom , dok
obučeni žbiri potajno likuju , a oni koji su sebe za slobodu
žrtvovali čekaju u dugačkom redu da ih poput lopova objese ili
zatoče uzničkim zidom , zidom srama .

Moja Hrvatska je crna , zločinačka jama .

Dvije tisuće i više očajnika - hrvatskih branitelja , bez ikakve
presude , skončalo je od vlastite ruke izgubivši vjeru u ono što su
sami svojom krvlju drugima podarili .
Sude nam plaćenici - Pilati , koje smo mi davno trebali osuditi - na
zid srama pribiti.
Hrvatska je zemlja natopljena krvlju onih što su branili sveto
hrvatsko tlo , onih što su štitili hrvatske domove , grobove i crkve ,
tvornice i bolnice, kazališta i dječije vrtiće od zločinaca koji se
danas šepure na slobodi , rugajući nam se -- i još ih zato plaćamo!
Zemlja Hrvatska vapi za istinskom pravdom : oštrom , poštenom ,
neprikosnovenom , nepodmitljivom -- uzalud .
Vapi ovo hrvatsko tlo i proklinje sve one koji su na tuđoj žrtvi Judino
srebro zgrtali i još uvijek bezobzirno zgrću -- uzalud vapaj očajnika .
Stoljeća su prošla a još uvijek smo glupe guske , izgubljene u magli
besciljnog lutanja .
Krvnici , lopovi , žbiri , izdajice -- i dalje u mraku noževe bruse ,
vješala našim herojima pripremaju , još nije gotovo -- do kada ?
Hoće li se konačno preliti ova gorka čaša strpljenja?

Moja Hrvatska je crna , zločinačka jama .

.......

nečmenjanka



1909.

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Antun Gustav Matoš

24.11.2015. u 20:44 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 18.11.2015.

BOGOČIN

BOGOČIN -- VILIN GRAD --
(Promina)

Iznad Krke Vilin Grad tu stoji
Kroz vijeke svoje dane broji
Sura stijena njega j' zagrlila
Ko mati ga u krilo sakrila

Pamtile su te stare zidine
Junaka što za čast on zgine
Petar Svačić bilo mu je ime
Kralj Hrvata , ponosim se time

U njemu su mnogi stolovali
I svoj obol povijesti su dali
Ponosno se spominjemo dana
Slavnih sijela hrvatskih župana

Branili su dom svoj od svakoga
Krasni muži roda plemićkoga
Velemože te Martinušići
I gospoda rodom Bogetići

Bogočinom oni ga prozvaše
Srušili ga begovi i paše
Kad su Turci pod bedeme došli
Razorili sve su što su našli

Osta samo kamen na kamenu
Što do danas prkosi vremenu
Sura stijena grad je zagrlila
Ko mati ga u krilo sakrila

.......



Ova lipota (Bogočin -- Vilin Grad) smistila se podno rodne kuće
moje matere (selo Bogatić prominski) ... za užancu nas običnih
smrtnika ....
A ovom pismom koju napisah ... ja je slavim i uzvisujem ...
Ovo su moji korijeni ... isprepleteni i oplahivani bisernim
vodama drevne rijeke Titius...
Rijeka Krka i Pokrčje su sa svojom baštinom - okolišem -
i kulturnim nasljeđem već postali vrlo prepoznatljiv
fenomen u hrvatskoj kulturi pa i u turističkoj ponudi ovog
kraja ...
Međutim , još je uvik vrlo velik nedostatak nedovoljno
poznavanje baštine tog prostora u najširem smislu ...
... Zato smo mi tu ... dica Promine ...

.......

nečmenjanka

18.11.2015. u 01:13 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.11.2015.

MOST KOJI NIKAMO NE VODI

MOST
SAMO ILUZIJA

Grub osjećaj .
Ljudi jednostavno ne shvaćaju koliko pretvaranje , laž ,
manipuliranje i dvoličnost mogu zla i štete nanijeti , kako
pojedincu tako i cijelom jednom narodu .
U ovom slučaju nama Hrvatima i svima onima koji zajedno
s nama , živeći u Hrvatskoj , poštuju njene zakone .
Prvo ti daju lažni vjetar u leđa, dignu te do oblaka , da bi
kasnije bez kajanja, čak i spokojno, uzeli gumicu i
obrisali sve izrečeno .
Riječ je tu da se krši , zar ne ?
Jer, sve je i bila samo iluzija, vješto ušminkana svim
onim lijepim i primamljivin bojama , koje djeluju kao san
koji se na trenutak učinio tako blizu, ostvarljiv - ipak
samo iluzija .
A opet, kako je moguće biti tako vješt glumac i odglumiti
šekspirovski sve to?
Ili se sve to može samo u Hrvatskoj ?
Pa zar te osobe ne bi trebale bit u kazalištu (npr.Frljićevom),
a ne izvan njega?
Dobro , na greškama se pametan uči , ali neke od njih su
baš životne.
Ne one sitne , preko kojih preskočimo kada se pojave ,
nego one krupne , koje nas zaskoče kada im se najmanje
nadamo.
Sreća u nesreći je možda ta što se većina takvih osoba
razotkrije na vrijeme - same , ali neke , ipak , tek kada im
podosta povjerujemo.
Toliko su dobri iluzionisti , ili licemjeri. , a htjeli su premostiti
jaz između sebe i nas !
Samo iluzija .

.......

nečmenjanka

12.11.2015. u 07:34 • 19 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.10.2015.

BOLJA JE TIŠINA

BOLJA JE TIŠINA

Sakrivam svoj strah
Listajuć album stari
Moleći nebo sveto
Da snagu mi podari

Sakrivam svoj strah
I vraški sada peče
Kada se budi sjeta
U ovo kišno veče

Sakrivam svoj strah
Od onih kvarnih ljudi
Ništa im sveto nije
Pa ti sad čovjek budi

Sakrivam svoj strah
Da spasim na vrijeme
Ako spasiti se dade
Ljubavi moćne sjeme

Sakrivam svoj strah
Od dvoličnog svijeta
Od drugova bez srama
Da ne budem im meta

Kad kroz život ti padne
Uz izabrana vina
Mnogo gorkih riječi
Tad bolja je tišina

......

nečmenjanka

15.10.2015. u 03:39 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2017 (1)
Lipanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)

Opis bloga




Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.

Linkovi

GOSPE RIBARA, TEŽAKA

Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.

Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati

Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.

Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.

šmrika

.......

OSTANI TU I BUDI POSKOK

samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok

Autor: Ivan Vidović

........

MORE

Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.

Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.

Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.

Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.

Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.

More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura

Autor : Sewen

.......

Miljevci

Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!

Autor : Sjećanja i osvrti

........

STARI MOJ

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina

Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

nečmenjanka

........

02.02.2007

Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..

........

DUŠA OVA ...

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli

Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine

Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

nečmenjanka

.........

MOM MORNARU ...

Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao

Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali

I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine

Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine

Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta

nečmenjanka

.........

VILA VELEBITA

Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane

....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...

Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska

Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila

... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...

... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...

Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila

necmenjanka

.......

PJESMA MJESECU

Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....

I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...

Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..

Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...

nečmenjanka

....

ČUVARICE

Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga

Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga

Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....

necmenjanka

.......

Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...

nečmenjanka

......
.
RUKE MOGA DIDE

Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male

Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita

Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke

Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu

Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....

nečmenjanka

..........

VAPAJI RASPETE DUŠE

I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla

Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla

Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih

I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište

Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....

nečmenjanka

.....

PSI RATA

Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...

Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?

Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...

nečmenjanka
.......

Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......

MATERE NAŠE

Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......

nečmenjanka

.......

STARA OSKORUŠA

U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....

Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....

Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....

Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....

nečmenjanka

.........

SVI MI....

Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....

Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....

Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....

Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....

nečmenjanka

......

ZAR SMO PROKLETI.....?

Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........

nečmenjanka

.......

SUZE LEDENE

Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...

Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...

Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...

Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...

Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...

Isperite tugu
Iz srca mog...

Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...

.....

nečmenjanka

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se