Nebo iznad Folke

Dan je poceo oblacno. Primjetio sam na horizontu zanimljiv detalj, neko udubljenje na inace ravnom oblacnom pokrovu.
Ajde da snimim ovo, rekoh sebi.



Udubljenje se uskoro pocelo ornirati i kovrcati.
Hm, da se nece ovo pretvorit u oluju, rekoh sebi.



Ubrzo se formirao olujni greben, i prijeteci se priblizavao.
Vrag je odnio salu, rekoh sebi.



Morao sam otrcati na drugu stranu otoka, da vidim kako ovo izgleda u punom sjaju.
Na nebu je bio pakao, a Vodice su polako nestajale pod kilometarskom vodenom kuglom.
FUCKING HELL! rekoh sebi.



3 minute poslije jos se vidio komadic Srime, a Vodice su posve nestale.
Grebenski obruc se poceo raspadati, ali kisa mi se priblizavala.
Bjezi odavde, rekoh sebi, i skakucuci po kamenom puticu pobjehoh preko brda nazad u kucu.



Na kraju, od sve oluje nad Vodicama i Sibenikom, na nasem malom otocicu ni kapi kise.
Samo nam je jaki vjetar nosio stolnjake i rusio case na terasama.
A uskoro se i skoro posve razvedrilo.
Dobro smo prosli, rekoh sebi.

Nego, lijepi li su oni bijeli oblaci, mislio sam sat vremena kasnije, ali malo mi previse rastu u vis...
To je kumulus! rekoh sebi, i uskoro ce se zamraciti njegova donja strana.



Zamracila se bogme, i to dosta brzo.
Bio si u pravu, rekoh sebi.



Bjelina je brzo nestala, i scena je pocela sve vise liciti na onu od sat i pol prije.
Opet ce udariti, rekoh sebi.



Olujni "greben" se ovaj put jos brze raspao.
Ili mi se to mozda cini zato jer je direktnije iznad nas nego onaj prvi? upitah sebe.



Jos jednom sam se usudio preci na drugu stranu brda, prema oluji.
Uskoro me dohvati kisa, pa snimih samo jednu fotku.
Jebo ti ovo, rekoh sebi, bjezi kuci, pokisnuce ti aparat.



Ova druga oluja nas je puno vise zakacila, i kisa je lijevala u potocima; ali opet daleko manje nego na kopnu.

A kad je prosla - sta da vam pricam: jos smo se dobro nakupali isti taj dan!
Moracu od ovog dana napraviti post, rekoh sebi.