U potrazi za istinom
07.10.2007., nedjelja
Snaga misli vs sudbina - II dio - osnovna pravila
Ostatak teme temelji se isključivo na mom osobnom iskustvu. Ovo su pravila koja sam generirala isključivo na primjerima iz vlastitog života i na temelju vlastite samoanalize i opažanja drugih oko sebe, naravno, posve subjektivno  : 1. Pravilo emocije Često se priča o mislima, a zanemaruje se izrazito važan aspekt ličnosti koji snažno doprinosi moći kreacije vlastite realnosti – emocije. Podsvjesno i Nesvjesno su velikim dijelom emocionalne prirode. Kod emocija, iz nekog razloga, vrijedi slično pravilo kao i kod Miškovih subliminalnih poruka – ako ih osvjestimo – ne djeluju toliko na našu realnost. Ako su pak ukopane duboko u nesvjesnom kreiraju našu realnost na nevjerojatan način. Tako će npr. emocija straha ukopana duboko u Nesvjesnom vjerojatno prouzročiti da se dogodi upravo ono čega se pribojavamo. Ta ista emocija, osvještena i izražena će uglavnom ostati samo to – izražena emocija. To je fenomen koje mi iskustvo redovito potvrđuje. Moguće objašnjenje je da je emocija velika razina potencijalne energije koja ako se ne manifestira kao ono što inicijalno jest kreira točno ono na što se odnosi. Ako je emocija dovoljno jaka vjerojatno će «probiti» barijeru nesvjesnog. Slabija emocija ostat će neopažena dugo vremena i na kraju utjecati na našu realnost. Nakon što je jednom osvijestimo dovoljno je samo je pustiti da postoji i cijelo vrijeme je biti svjestan - s vremenom će izgubiti djelovanje. Međutim, imajte na umu da kako negativne potisnute emocije kreiraju vašu realnost u vama neželjenom smjeru tako i pozitivne potisnute emocije rade to isto u željenom smjeru - postajemo točno ono što duboko u sebi vjerujemo da jesmo. Problem s emocijama je taj što nisu previše podložne slobodnoj volji, tj. teško je upravljati koja će se pojaviti, a koja ne. Mnogi ljudi zato kreću pogrešnim stazama i pokušavaju zauzdati svoje emocije jer im se čini da tako bolje upravljaju svojim životom. To zauzdavanje se najčešće svodi na nešto drugo – potiskivanje. Na taj način emociji daju puno veću snagu nego što bi je imala da nije bila potisnuta. Zbog toga sam osobno veliki protivnik tehnika koje zatiru negativne emocije i ne vjerujem „prosvjetljenima“ kod kojih nikad „ne postoje“ negativne emocije. Moje iskustvo (to naravno ne znači da je to apsolutno pravilo) pokazalo je da se kod takvih ljudi u pozadini često puta krije potisnuti bijes, pasivna agresija i nezadovoljstvo. Manifestacija je često pretjerano moraliziranje, osuđivanje i popovanje. S druge strane najbolji način da se nosimo sa svojim emocijama (a vjerujem da se s njima trebamo nositi – što će potvrditi i teorija svake vrste psihoterapije), a da one ne preuzmu apsolutnu kontrolu nad našim životima, jest da naučimo što je moguće više o sebi samima i da pokušamo shvatiti koji su najdublji motivi - zašto nešto kod nas izaziva upravo tu vrstu emocija. I ovdje je lako upasti u zamku emocija i biti neiskren prema sebi. Ovdje je važno biti posve iskren prema sebi pa makar nas to naizgled dovelo i do odgovora koje ne želimo čuti – s vremenom ćemo shvatiti da za tim nije bilo potrebe. Dakle, znanje i to ne bilo koje, već znanje o samima sebi je ono koje će nam pomoći da živimo u miru s vlastitim emocijama i da ne budu one te koje u potpunosti upravljaju našom realnošću. Naravno, to znanje primjenjuje Korisnik – kada korisnik poznaje svoj kompjuter, strukturu njegovih programa i pozadinskih procesa – može mijenjati ono što želi. Ipak, zapamtite: ako poželite mijenjati cijelu strukturu operativnog sustava – trebat će vam puno vremena i upornosti da to i realizirate. Prije nego se upustite u takvu misiju razmislite: je li postojeći operativni sustav doista toliko loš da baš sve treba mijenjati u njemu? Vjerujem da ako ste prethodne korake (posebice onaj s iskrenosti) napravili kako treba odgovor na to pitanje će biti negativan. 2. Pravilo odluke Važno je napomenuti da odluka o kojoj ovdje pišem nije striktno odvojena od emocije već se samo na nju nadovezuje. Ništa se u našim životima ne događa bez da smo mi tako odlučili. Ta «odluka» nije u potpunosti istovjetna odlukama koje npr. donosimo svakodnevno u dućanu, ali nije niti drastično različita. Mislim da tu vrstu odluke trenutno mogu najbolje opisati kao djelomično nesvjesnu i često puta trenutnu. Npr. ponekad smo na pragu da nam se dogodi nešto loše, ali se "cijelim bićem" opiremo tome - to je emocionalna borba. Tako dugo dok se opiremo – to se neće dogoditi. Ipak neposredno prije događaja često puta se "pomirimo", odnosno na nekoj razini odlučimo "da se ipak može dogoditi". Problem je u tome što ne možemo znati je li ta pomirljivost produkt naše spoznaje da nikako ne možemo izbjeći događaj ili je ona ta koja je događaj dopustila. Iako bih ovdje voljela provesti poneko istraživanje  , ono što mi je dosadašnje iskustvo pokazalo jest da je točan odgovor ovo drugo. Isto je i sa pozitivnim događajima: ako nešto čvrsto "odlučimo" vjerojatno će se dogoditi. Pod čvrsto odlučiti opet podrazumijevam i svjesno i podsvjesno i nesvjesno. Često ćete takve odluke prepoznati kao one za koje si niti u jednom dijelu svoje ličnosti niste ostavili tzv. rezervni plan, tj. "ne postoji opcija da se ne dogodi". To su odluke koje su obojene nekom snažnom emocijom, a alternativni događaj uopće nije uzet kao mogućnost ili je izrazito obojen suprotnom emocijom - do te mjere da ne dolazi u obzir. Jedno pitanje za vas: Je li vam se ikada u životu dogodilo nešto što kroz sve slojeve vaše ličnosti uopće nije dolazilo u obzir kao opcija? Prije nego odgovorite na njega budite posve iskreni prema sebi samima. Meni nije. 3. Pravilo vremenskog odmaka Često puta se postavlja pitanje možemo li svojim „mislima“ utjecati na svoje zdravlje. Moje iskustvo na ovom području pokazalo mi je sljedeće: možemo, ali s vremenskim odmakom. To znači da ako se u jednom periodu života osjećam dobro i zadovoljna sam, taj osjećaj će se manifestirati i na mom zdravlju, čak i izgledu - ali ne odmah. Budući da mi ljudi nismo poznati po stabilnosti svojeg raspoloženja i svojih "faza" (često se izmjenjuju) ponekad nam se čini da smo u periodima kada smo nezadovoljni zdraviji nego u periodima kada smo zadovoljni. Međutim, ja to pripisujem vremenskom odmaku – tj. naš organizam na fizičkoj razini reagira sa zakašnjenjem. Tako često puta fizičko zdravlje dolazi taman po završetku mirnog perioda – kao njegov odraz, a loše fizičko stanje organizma nakon završetka teškog i napornog perioda, također kao njegov odraz. Ako pak postignemo dugoročne „dobre“ periode – to će se i dugoročno manifestirati na našem izgledu i zdravlju. Stoga, ako želite na taj način raditi na svome zdravlju tendirajte tome da sredite stvari koje vas najviše opterećuju – na dugi (ako ne i doživotni) period. Ono što pri tome treba zapamtiti – osjećaj stabilnosti i sigurnosti nije svojstvo svijeta u kojem živimo. Možemo ga postići jedino putem nas samih. 4. Pravilo borbe vs pomirljivosti Opće pravilo koje objedinjuje prethodna tri i koje će biti logično svakome, pa i onima koji nemaju nikakvih metafizičkih primisli (samo će ga možda shvatiti na jednoj drugačijoj razini): dok se „borimo“ (to može biti unutrašnja borba ili izražena borba, ali uvijek je emocionalno obojena) determiniramo svoju stvarnost vlastitim emocijama i odlukama. Problem je što nam je u takvom stanju Viša svijest (Korisnik) sužena, a našim životom pretežno upravlja Sustav koji je vođen Nesvjesnim. Paradoksalno je da sa „buđenjem“ Više svijesti dolazi do veće pomirljivosti, čime opada izraženost i dominantno djelovanje naših emocija, ali i razina upravljanja svijetom oko nas putem nesvjesnog – barem naizgled. Vjerujem da u krajnjoj fazi dolazi do intenzivnog i trajnog iskustvenog osjećaja da je sve povezano i da smo sami kreatori svega – da je svijet naša projekcija. Tada znamo da možemo kreirati i mijenjati sve što poželimo, ali više ne osjećamo toliku potrebu za tim jer znamo da je i prvotni plan već „dobar“ i da će se s onime što na ovoj razini zovemo vremenom dogoditi sve što se treba dogoditi. Kao što je za očekivati, tada više nema ni potrebe da budemo ovdje u ovom obliku, pa često puta takve osobe napuštaju ovaj oblik postojanja – jer više ne osjećaju otpor prema ničemu, pa čak ni smrti. Ipak, moram priznati da je paradoksalno – dok smo u emocionalnom grču i dok nam je jako stalo – nemamo sposobnost vlastitom voljom utjecati da svijet oko sebe već to radimo nesvjesnim putem i često puta nam se na svjesnoj razini ne sviđa ishod. Kada napokon ostvarimo sposobnost utjecaja na svijet oko sebe – imamo manji interes prema tome i ostajemo na istom. Zašto? Jer smo svjesni da je sve ovo ionako naša kreacija i da zacijelo postoji neki dobar razlog zašto je baš takva? Tada postajemo strpljivi i svaki trenutak živimo radi trenutka samog. Možda to i je naša misija ovdje – naučiti da zadovoljstvo nećemo postići stalnim ciljevima, već samo postojanjem i spoznati da smo mi kreatori. A smisao – smisao je u tome da sve što doživljavamo bude samo sebi smisao, pa tako i kreacija sama. |
- 13:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (2) Travanj 2008 (2) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (2) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve što mislimo da znamo, a ne znamo. Sve što nas privlači, a ne znamo zašto. Sve što mislimo da ne možemo, a zapravo možemo. Jeste li znali da: - prema teoriji kvantne fizike ništa nije nemoguće, samo je pitanje kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Einstein je posvetio život tome kako bi to opovrgnuo i napravio Teoriju svega (Einstein: "God doesn't play dice"). Nije uspio, jer koliko god se trudio nije mogao u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na neki događaj. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||