U potrazi za istinom
06.06.2007., srijeda
Kula Babilonska (part two) – „ego“, samopoštovanje i potreba za dominacijom
Prvo, želim se ispričati nekim cijenjenim autorima što sam u naslovu koristila njihovu terminologiju – no gledajte to pozitivno – znači da sam njome inspirirana  .Pišući ovaj blog shvatila sam da svaku priču treba početi pričati od početka, jer ako kreneš od sredine, samo će rijetki razumjeti o čemu zapravo govoriš. Stoga su ovaj i prethodni post malo drugačije tematike od moje uobičajene, no u konačnici vode ka istom cilju koji sam si zadala kada sam počinjala s ovim „blog-projektom“. Prije nego počnem želim napomenuti da je jedan od termina u ovom postu pogrešno korišten. Riječ je, naime o „egu“, koji u teorijskom znanstvenom svijetu predstavlja sponu strukture ličnosti između ida i supergega, tj. nesvjesnog nagonskog dijela ličnosti i savjesti osobe ili u nekim novijim teorijama ličnosti - svjesni dio pojedinca. U ovom tekstu, međutim, termin Ego bit će korišten više „narodski“ kao onaj dio osobnosti pojedinca koji ima potrebu za dominacijom i samoočuvanjem – zapravo vrlo blisko terminu Taština. Pa krenimo... Potreba za samopoštovanjem Usprkos tome što je uzrok ove potrebe teško utvrdiv svi ljudi na svijetu imaju izrazitu potrebu za samopoštovanjem. Pretpostavlja se da uzrok leži u tome što osobe s visokim samopoštovanjem, još od prvih ljudi na Zemlji, imaju veću šansu za opstanak i prokreaciju. Iako su danas navodno „napredna vremena“ gdje (opet navodno) egzistencija niti jedne osobe nije direktno ugrožena, a ljudi na Zemlji ima i više nego previše, čime bi svakome trebala biti omogućena prokreacija – ovaj nagon ostao je zakopan duboko u nama, a razlika u samopoštovanju stvara temelje današnjeg (i dalje) hijerarhijski organiziranog sustava u kojem živimo. Ovdje bih još nadodala da samopoštovanje ima neosporivu vrijednost za svaku osobu jer ono u što vjerujemo – to nam se i ostvaruje. Kako ovdje još (ili više, jer se detaljnija objašnjenja mogu pronaći i u nekim mojim prethodnim postovima) ne želim govoriti o metafizičkom tumačenju te činjenice stanimo na trenutak na tome. Dakle samo ću reći: ako vjerujemo u sebe, percipiramo se sposobnima, pametnima, inteligentnima, lijepima ...– samim time to i postajemo i okolina nas takvima vidi. U tom kontekstu, kako bih opet izbjegla već opisivana metafizička tumačenja zadržat ću se na jednostavnoj metafori – okolina je naše ogledalo, mi smo ogledalo naše okoline. Povezanost između ega, samopoštovanja i potrebe za dominacijom Ego (ili taštinu) možemo promatrati kao oruđe koje služi prikupljanju samopoštovanja. Iz te postavke jasno slijedi da svaka osoba koja ima izražen ego zapravo ima nisko samopoštovanje. Što je samopoštovanje niže to je ego izraženiji. Njegova funkcija je ta da nas štiti od loše slike o sebi, a time i mnoštva životnih neuspjeha koje takva slika sa sobom može donijeti. Zamislimo malo dijete koje još nema sliku o svijetu u kojem se našlo, niti o svojoj ulozi i vrijednosti unutar tog svijeta. Kako su temelji ključna stvar za stabilnost svake kuće, tako su i prva iskustva tog djeteta krucijalna za razvoj njegove osobnosti u budućnosti. Ono što to dijete prvo zapaža i pamti (što se slaže duboko u ono što će kasnije biti njegova podsvijest) su odnosi okoline prema njemu. Ako mu okolina na bilo koji način da do znanja da ono nije od osobite važnosti za njih (npr. dijete plače, nitko ne reagira...) ono vrlo rano počinje stvarati sliku o sebi kao o nevažnom biću. Budući da svi imamo usađenu (uprogramiranu) potrebu za samopoštovanjem, tako će i to dijete kako odrasta pokušavati na sve načine razbiti tu sliku kroz svakojaka dokazivanja unutar krugova u kojima procijeni da je to moguće (moguće je čak povuči paralelu sa već poznatim (  ) komentarom orla u kokošinjcu koji tamo ostaje jer je najjači i baš mu je zbog toga dobro). Kada takvo dijete odraste, ukoliko nije osvjestilo kod sebe ovaj proces i proradilo ga na jedan od zdravijih načina, postat će odrastao čovjek sa vrlo izraženim egom koji se manifestira kroz potrebu za dominacijom. Takva potreba može se očitovati na razne načine, a najčešći s kojima se svi susrećemo (i od kojih SVI ponekad patimo) su „ja sam uvijek u pravu“, „ja sam bolji, veći, pametniji, načitaniji, lijepši, mudriji...od tebe“, „ja znam kako je ispravno, a ti ne znaš“ itd. Kada je potreba za dominacijom izrazito jaka, a okolinsko negodovanje nas je naučilo da naš pristup „ja sam uvijek u pravu“ nije baš uvijek najbolje prihvaćen (i to zato što svi žele biti u pravu  ), onda se često puta pribjegava određenom vidu tzv. pasivno agresivnog ponašanja poput: „to ja tebi govorim za tvoje dobro, nikakvih loših namjera u tome nema, shvatit ćeš to kada budeš dobar, velik, pametan, načitan, lijep, mudar...kao ja“. Nerijetko, ako druga osoba pruži otpor prema takvom „savjetodavnom pristupu“ ta druga osoba ispada negativac: „on/a meni tako, a ja sam samo htio/htjela pomoći.“Takvim pasivno agresivnim pristupom osoba koja ima izraženu potrebu za dominacijom i posredno samopoštovanjem „ubija dvije muhe jednim udarcem“: 1. Zadovoljava vlastitu potrebu da se smatra „dobrom osobom“ (u modernom riječniku - OPD) jer, očito je da samo „želi pomoći“ u „najboljoj namjeri“, 2. Zadovoljava svoju potrebu za podizanjem samopoštovanja jer se na „lijep“ i indirektan način ipak može naslutiti njezina superiornost nad ovom drugom (ta druga je lošija, manja, gluplja, a ova dobra, velika i pametna joj samo želi pomoći  ).Kako prepoznati obrazac kod sebe i spriječiti ga? Ako ste ikada osjetili poriv da nekoga uvjeravate u svoje mišljenje, dajete savjete koje nitko nije tražio, pružate pomoć tamo gdje se smatra nepotrebnom – najvjerojatnije je riječ o potrebi za dominacijom koja posredno, preko taštine, podiže samopoštovanje. Mislim da smo svi više puta osjetili takve porive i ako sve ostane na ovoj razini, to je ok i ponekad može doista pomoći (pa je usprkos sebičnim motivima dobro djelo ipak učinjeno – budite zadovoljni). Ako ste nakon takve intervencije ikada naišli na otpor s druge strane, dakle druga osoba je odbijala prihvatiti vaše mišljenje, savjete i pomoć koju nudite jer smatra da joj nije potrebna, a vi ste ipak nastavili ili je barem pokušali uvjeriti da je njezin način lošiji, gluplji, da je iza vas u pogledu tematike...e onda su se sigurno aktivirali procesi kojima je svrha podizanje samopoštovanja. Uglavnom ljudi smatraju da je samo jedan put ispravan i pravi, pa ukoliko to nije njihov –ugroženo je samopoštovanje. Ako ste skloni tome, prvo što morate shvatiti je da je „ispravno“ „dobro“ „napredno“ itd. stvar individualnog gledišta i da to što netko drugi ide svojim ispravnim putem, ne znači da je vaš put neispravan samo zato što je drugačiji. Velika većina nas se našla i toj situaciji u životu, dakle nije big deal, ali kad to jednom prepoznamo mudro je imati osvješteno i zbjegavati takve akcije kako ne bismo rastjerali od sebe ostatak svijeta koji također ima potrebu za samopoštovanjem .Kako se obraniti od „ego-napada“ na sebe? Kao što smo svi ponekad u životu bili „ego-teroristi“ tako smo svi ponekad bili i žrtve iste vrste agresije (na kraju - negdje smo to morali i naučiti). Najčešća automatska reakcija koju osoba ima na takvu vrstu terora je defenzivan stav i često protunapad. Međutim, takva reakcija često „napadaču“ daje temelj za vjerovanje kako je on „dobar“, a druga strana „loša“ i time ga dodatno ohrabruje. Postoji nekoliko načina obrane: 1. Reći: „ok, ti imaš pravo na svoje mišljenje, hvala na savjetu, ali ja ga doista ne trebam jer se moje mišljenje razlikuje od tvoga – to ne znači da je tvoje pogrešno, već samo da se razlikujemo.“ – Ako je druga strana razumna prihvatit će ovo i prestati vas terorizirati. No, kao što znamo poriv za očuvanjem samopoštovanja nije razuman sam po sebi, pa ćete često kod ovakvog odgovora naići na zid te će se napadač praviti da ga nije čuo (ili ga, koristeći najjače oružje današnjeg čovjeka – selektivnu pažnju – doista i neće čuti, barem ne na način na koji ste ga vi uputili) i nastaviti po svome. Nakon toga možete primjeniti još nekoliko akcija: 2. Pokušati mu reći da vas takav pristup koji istiće vašu submisivnost, a naglašava njegovu superiornost smeta i da biste cijenili da ga promijeni. I opet, ako je druga osoba razumna – shvatit će – ako nije – hmm...izazvat ćete burnu reakciju jer će ovo doživjeti kao napad na sebe (čuti će da joj zapravo govorite kako ne valja, a ne da VAS nešto smeta). Ako dakle, niti ovo ne uspije možete pribjeći dvjema sigurnim metodama. 3. Smireno prekinuti svaku raspravu sa jasnom naznakom da više nemate namjeru o tome raspravljati i toga se i držati, ili 4. Ako imate dovoljno energije, volje i živaca, kao i ako imate mogućnost da sami organizirate količinu vremena koju ćete s tom osobom provoditi (kako vas ne bi zatekla nespremne) jednostavno kažete: „imaš pravo“ i nastavite po svom. Ovdje imajte na umu da je to rješenje koje će privremeno umiriti strasti, dok druga osoba ne primjeti kako i dalje radite po svome, a onda stvar kreće iz početka. No ako ste osoba čeličnih živaca i nepoljuljivog ( ) samopoštovanja, bez imalo vladajućeg ega (kakve su vrlo rijetke ili ih uopće nema - ne mogu sa sigurnošću procijeniti), uvijek možete svaki put ponovno reći: „sorry, glup/a sam, nisam shvatio/la prvi put – možda ću drugi put napraviti bolje“ i naravno - nastaviti po svom. Ovo je dobra strategija kada ovakav „rat“ vodite sa nadređenim na poslu (a u međuvremenu, kako ne biste riskirali dužinu vlastitog života - tražite drugi posao  ).Kod korištenja svih ovih tehnika važno je imati na umu kako vaš ego-terorist zapravo ima za cilj podizanje vlastitog samopoštovanja i da mu je to trenutno u životu potrebno. Stoga njegove napade nikad nemojte doživljavati previše osobno – jer zapravo nemaju veze s vama (prošli post). I za kraj: Kako se ponaša osoba koja doista ima visoko samopoštovanje? Prvo, ovdje je važno znati da nitko nema apsolutno samopoštovanje koje u nekom trenutku ne može pokleknuti – samopoštovanje nije postojana osobina ličnosti i može se mijenjati od situacije do situacije – ponekad smo sami sebi super, ponekad se osjećamo loše – to je NORMALNO i dobro je naučiti to prihvatiti kod sebe kao prirodnu fluktuaciju, kako se ne bismo previše opterećivali nevažnim. Dakle osoba sa visokim samopoštovanjem prihvaća da joj ponekad nije visoko i ne boji se to priznati, nema potrebu drugima nametati svoje mišljenje, savjete, načine ponašanja kao jedine ispravne, ali je ipak sposobna jasno izraziti svoje (s napomenom da su njezini i da prihvaća i tuđe kao ravnopravne), ne govori za sebe da je bolja, pametnija, veća, mudrija, lijepša...od drugih. Također, ne traži na drugima mane kako bi na temelju njih povećala osjećaj vlastitih vrijednosti, nije pretjerani perfekcionist i dopušta si pogrešku bez trodnevnog osjećaja grižnje savjesti. Svjesna je da je posebna, ali i da je svaki čovjek na svijetu poseban na svoj način. Pomoć daje samo kad se traži ili kad procjeni da je stvarno potrebna, no ako je druga strana odbija – povlači se bez previše drame. I u konačnici - uopće ne teži da bude sve ovo što sam upravo opisala jer zna da je za jednu osobu nemoguće sve te uvjete zadovoljiti istovremeno i uvijek . |
- 00:26 - Komentari (106) - Isprintaj - #
Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (2) Travanj 2008 (2) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (2) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve što mislimo da znamo, a ne znamo. Sve što nas privlači, a ne znamo zašto. Sve što mislimo da ne možemo, a zapravo možemo. Jeste li znali da: - prema teoriji kvantne fizike ništa nije nemoguće, samo je pitanje kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Einstein je posvetio život tome kako bi to opovrgnuo i napravio Teoriju svega (Einstein: "God doesn't play dice"). Nije uspio, jer koliko god se trudio nije mogao u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na neki događaj. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||