Things that makes you go ...hmmm

subota, 04.02.2017.

o mešvašinama

Stajao je i buljio u zid. Crvene bubuljice su mu prekrivale lice, a par, trči-trči, pa dlaka, pod nosom, davale su lažnu sigurnost muškosti. Dosađivao se. Ekipa je vani špilala nogomet..ili su radili sve najguba stvari na svijetu, a on..on je morao tu ...
"Daj mi dvanajsticu..." - plećati je muškarac bio pogrbljen iznad gornjeg otvora vešmašine.
Ovaj je i dalje buljio u zid, završavajući zadnju misao, puževom brzinom.
"Dodo, hej! Daj mi dvanajsticu" - ponovio je povišenim tonom izdignuvši se iz pogrbljenog položaja. Sjedi zalisci odavali su srednje godine. Debeli grašci znoja skupljali su se po čelu i tvorili potočiće po licu. I po leđima..i prsima..
"Uf ah, pa ne znam di je...ah evo.." - rondao je po kutiji za alat u kojoj je bilo svega. Od žica, potrganih dijelova svakakvih naprava, ključeva, kliješta .. opet žica..puno žica i nekih špaga u čvorovima i tone svakakvih šarafića, plastičnih dijelova, matica.. do..ono..svega i svačega.
"Dvanajsticu, ne petnajsticu! Pa kaj ti je?" - već se malo ljutnuo stiček.
"Pa ništa mi niijee. Samo nisam vidio." - sroljio je mladac, spor u mislima, još sporiji u kretnjama.
Stari je znao da ovaj serulji i odugovlači samo da ga raspizdi i da ga natjera da ga potjera kako bi mrcina išao van s ekipom. Trpio je. Znao je i da će, prije ili kasnije, popizditi, ali borio se.
"Kaj ti je teško? Hoćeš da ti ja pomognem?" - to je značilo ćušku i mladac je ubrzao svoje kretnje. Dvanajstica je bila u rukama.
Slijedećih je pola sata bilo slično. Stajao je kraj oca sa blentavim izrazom anoksioznog geliptera, dok se ovaj mučio oko vešmašine...mešvašine

Mešvašine...(zvuk vremena kako prolazi kroz prostor pomješan sa zvukom centrifuge na mešvašini)

"Dedek, daj mi sedmicu" - dugački je čupavac ležao na podu i jednom rukom pridržavao pumpu za izbacivanje vode, a drugu je pružio za dohvatiti traženi ključ.
Sjedi je starček kopao po kutiji sa alatom sa svojim tvrdim, čvornatim prstima, u kojoj je bilo puno različitog alata. U drugoj kutiji, odmah do prve, bilo je još alata, uredno složenog i poredanog. No, nije se snalazio.
"Dedek, u drugoj kutiji, s desne strane dolje... i račvicu..plis" - grč na licu je otkrivao neudobnost položaja..iako ležećeg.
"Ja ga ne vidim." - nakon kraćeg vremena zbunjeno je priznao starček.
"Odi onda primi ovu pumpu, nemrem više držati." - kreveljio se čupavi.
Dedek je zaobilazio krakate noge čupavca i polako došao do pumpe i drhtavom je rukom, ali još uvijek snažnom, pridržao pumpu.
"Zvali su te brzi?" - dobacio mu je dižući se i ravnajući kičmu nakon izlaska iz neudobnog položaja.
"Ma, semafori su me usporili" - smijao se dedek.
Slijedećih je pola sata bilo slično...

a mešvašine su i dalje radile i centrifugirale..i kao da su prale vrijeme ... i majstore...i pomoćnike ...

04.02.2017. u 17:28 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< veljača, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Opis bloga

Covjekov je um divna stvar sve dok radi iole ispravno.

Kada jednom krene u stranputice ili ne krene apsolutno nikamo, zagreze u vlastitu glupost, onda postane nesto kao moja malenkost...

Ne preostaje mu nista drugo vec da pise.... sta?

Svasta...

Blog!!!

webstats software

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se