četvrtak, 15.09.2011.
R.I.P. Jakša Denich (1979-2011)
Nepuna tri tjedna nakon gubitka Damira Gala, ZG košarkaška scena zadobila je još jedan teški udarac.
Hicima iz vatrenog oružja, ispaljenim bez ikakvog razloga u jednoj kladionici na ZG Trešnjevci, života je lišen naš dragi prijatelj i kolega Jakša Denich kojega ćemo se zauvijek sjećati.
Još uvijek se vrlo jasno sjećam dvojice 13-togodišnjaka ćelavih glava koji su tog prohladnog zimskog dana daleke 1992 čekali na dolazak novog trenera kadetske ekipe KK Mladost Zagreb.
Dječaci su se zvali Jakša Denich i Danislav Jeraj. Trener sam bio ja, Marjan Crnogaj. Jakša & Dane bili su okosnica te ekipe, Hart & Soul, Jordan & Barkley, svi su ih znali, cijela Liga, cijeli Grad.
Putevi su nam se ponovno sreli sredinom 1990-tih. Bili smo zaraženi istom igrom - Košarkom! Često smo haklali po cijelom Gradu. Šalata, MIOC, Cvjetno, Knežija, you name it. Svi su znali Jakšu i Daneta.
Jakša i Dane su voljeli igrati. Nisu voljeli gubiti, ali kada su izgubili nisu se derali, nisu tražili krivca kojega SVI uvijek tražimo. Bilo im je bitno da igraju, da su u pogonu, da su sve brži, sve jači, sve teži za čuvati. NIKADA nisu digli ruku na nikoga na haklu.
Danetu je otišlo koljeno. Kasnije sam od Jakše čuo da je otišao u Portugal. Jakša je prešao u Centar. Izlazio je u "Cab". Postao je i otac klinca kojega je nazvao Konrad po pokojnom Američkom košarkašu, NY streetball legendi koja se proslavila nevjerojatnim zakucavanjima i u Europi - Conradu McRaeu. To govori koliko je bio predan košarci, lopti i svemu što Igra znači!
U doba kada su na scenu stupili Iverson i Marbury Jakša je redovito čitao SLAM, skidao Jordanove poteze iz "Come fly with me", bio je sve bolji i bolji. Za njega je košarka bila profesija, iako nikada nije zaradio niti 1000-ti dio onoga što su zaradili njegovi idoli. Igrao je igru zato jer ju je Volio.
Kada je Aco doveo Chuckya Atkinsa u Cibonu Jakši se od prvog trenutka svidjela njegova nevjerojatna eksplozivnost i brzina. Kasnije mi je rekao da je u nekoliko navrata bio u društvu sa Atkinsom tijekom njegovih izlazaka na popularna Jarunska okupljališta mladih. Često su pričali.
Legendarni pokojni trener KK Centar Zagreb Dragutin Oršanić, nepopularan po svojim metodama, u Jakši je prepoznao potencijal i početkom novoga milenija povjerio mu dirigentsku palicu svojeg sastava.
Jakša je cijelo to vrijeme i dalje haklao. Sjećam se da smo se 2005. prije nastupa na Adidasovom Streetball Turniru na ZG Cvjetnom Trgu ja i njegov veliki prijatelj iz haustora Hrvoje Matorić a.k.a. "Matori" (danas Voditelj ekipe Centa u CroHoops Ligi) našli kod njega i kao motivaciju gledali kultni film o Michaelu Jordanu "Come fly with me".
Meni je to tada kao 30-togodišnjem veteranu bilo pomalo smiješno, ali njega nije puštalo. Nije ga previše dirao neuspjeh na Turniru, igrao je svoju igru, prevodio loptu, driblao, asistirao. Nikada nije bio preagresivan, igrao je školski, onoliko koliko treba u zadanoj kategoriji.
Da je Jakša nekim slučajem završio u rukama nekog stručnjaka danas bi Vam pisao o Hrvatskom Timu Hardawayu. No to se zbog nekompetentnosti domaćih "stručnjaka" nikada dogodilo.
NIKADA nije odustajao u karijeri. Jednom prilikom je na nagovor jednog stranog agenta ni kriv ni dužan završio u Portugalu, proveo tamo nekoliko mjeseci, igrao za stan i hranu, golu egzistenciju.
Vjerovao mi je. Sjećam se da me je 2008 htio aktivirati kao trenera niželigaša "Nikaš". No kako ja zbog svoje inertnosti nažalost nikada nisam završio trenerski tečaj to se nikada nije dogodilo.
Nikaš je zabilježio nekoliko zapaženih sezona u B2 ligi, čak je bio vrlo blizu plasmana u B1. Što je bio stariji Jakšina je igra odisala finesom i iskustvom. Stvarno ga je bilo užitak gledati.
Od početka je 100% bio uz projekt CroHoops Lige. Bio je jedan od osnivača ekipe Centar koja je u inicijalnoj sezoni lige ostvarila 4-1 score u regularnoj sezoni uz koš razliku +93.
Svoju zadnju košarkašku utakmicu Jakša je odigrao upravo protiv mojeg Cvjetnog Naselja ovu Nedjelju(!). Standardni član početne petorke suvereno je i nezaustavljivo vodio svoju ekipu do pobjede od +50 poena (133:83).
Sa Jakšom je umro jedan dio mene. Žao mi je što se nismo još više družili! Njegovi crossevi, asistencije i trice zauvijek će mi ostati urezani u sjećanju. Čvrsta volja prije svega.
Zbogom Prijatelju, Počivaj u Vječnom Miru!
Marjan Crnogaj a.k.a. Muraya
Nba.blog.hr & CroHoops.com
