Navijač Hajduka

četvrtak, 29.06.2017.

KAKO DO 100 000 CLANOVA I NOVOG VELIKOG SPONZORA?

Naš Hajduk nosi pobjedu! Između privatnog kapitala i navijačke ljubavi, pobijedilo je ovo potonje. S jedne strane kapital je nudio puno brži uspon, ali i potencijalno veliki pad, dok s druge strane imamo romantičnu navijačku priču koja nudi jebene emocije. A emocije su zajebane i nikada ih ne treba podcijeniti!

Sama realizacija priče da će Hajduk zaista jednoga dana priječi u većinsko vlasništvo navijača sada je stvar tehničke prirode. Prodaja dresova s imenom, a sada i potencijalni tematski park, privući će dovoljno zainteresiranih da se sam novac zaista prikupi. Znam da će se moje ime naći u tom parku, a ekipi iz našeg Hajduka valja odat priznanje na uloženom trudu i zalaganju jer je sam projekt uspio usprkos raznim preprekama i podmetanjima. Isto tako u ovom postu neću se baviti elaboratom jeli dobro da idemo ovim smjerom ili bi bilo bolje da nas je netko kupio jer to je tema koja nudi hrpu elemenata koji dijele navijače. Sad smo tu gdje jesmo i trebamo gledati kako da nam ovaj model donese toliko željene rezultatske radosti.

Isto tako ako pogledamo privatne klubove oko nas onda možemo reći da su Rijeka i Osijek s privatnim kapitalom procvali, dok se RNK Split danas praktično raspada. Drugim riječima privatni kapital zaista donosi nagle amplitude počevši još od doba čuvenog Kamen Ingrada pa naovamo. Ako pogledamo samo gospodu Žužule kako su samo žarili i palili u „zlatno doba“ hrvatske građevine, a sada ostavljaju rasulo od kluba jer novca više nema tamo odakle su ga lijepo izvlačili. Isto tako upitna je i priča oko Rijeke bez obzira na to što je Rijeka odnijela dvostruku krunu. Volpijevi milijuni više ne stižu redovito u klub otkada je cijena nafte strmoglavljena ispod 50 dolara po barelu, tako da dugoročna opstojnost Rijeke sada ovisi isključivo o sportskim rezultatima i vrijednostima izlaznih transfera. Osijek je tek u punom zaletu i sama priča oko kluba i ponašanje ljudi iz kluba opasno podsjeća na Rijeku od prije 3-4 godine. E, i zaboravio sam Mr. Glovera, „nesuđenog“ kupca našeg kluba koji NK Istru za sada nije pomaknuo s mrtve točke, naprotiv, pa se postavlja pitanje zašto je uopće dotični gospodin ušao u hrvatske nogometne vode… Toliko o kapitalu, te usponu i padu istog.

Vratimo se sad na naš hajdučki, navijački model. Što trenutno imamo? Po meni imamo financijski gledano samoodrzivi klub. U našem slučaju više se ne može dogoditi da dođe neki novi predsjednik koji će rasipati novac i obećavati titule jer sada je proces trošenja novca strogo kontroliran i klub je osuđen na vraćanje starih dugova, te „pozitivne nule“ kada je u pitanju neko buduće poslovanje. To je ono što bi se reklo osnova, odnosno baza na kojoj treba gradite buduće kule. Isto tako treba biti realan pa reći da ovaj model ne može donijeti nekakav veliki kapital u sam klub jer nema tog privatnika koji će dati kapital u ruke drugima da s njim upravljaju. Još kad su ti drugi navijači nošeni emocijama, očito je da ćemo po pitanju sponzora ostati tu gdje jesmo na 15-ak milijuna relativno malih sponzora koji su interesno vezani za našu regiju. Osim samoodrzivosti, ovaj model nudi još jednu veliku prednost, a to je masovnost koju okuplja oko sebe. Preko 40 000 onih koji vjeruju u ovu priču, odnosno onih koji na neki način podržavaju ovaj model. To je mala vojska koja ima veliku snagu kada su društvene prilike u pitanju! Rat protiv Mamića, rat protiv korumpiranih institucija, guranje novog Zakona o sportu, sve su to pozitivne stvari koje ovaj naš model gura. Isto tako svi ti ratovi odnose puno energije za sobom, pa se ponekad znamo zaboraviti i ne pometemo ispred svog dvora jer generalno moćan Hajduk bi nam trebao biti svima zajednički cilj! Je poslije Mamića doći će novi Mamić, a samo jaki Hajduk može takve likove smjestiti u prošlost. Zato se sad mislim kako spojiti jednostavno ove gore dvije navedene točke u nešto isključivo pozitivno i dobro za naš klub. Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Vojska treba tražiti od sustava (u ovom slučaju države) da podrži ovakav model po principu oslobađanja od poreza! Na koji način? Pa recimo da se izglasa zakon koji bi svaki poslovni subjekt koji je u sustavu PDV-a oslobodio plaćanja istoga u iznosu recimo 10 000 kuna godišnje. Konkretno, zakon bi omogućio nekoj maloj XY firmi koja ima promet od 2 milijuna kuna (od toga plaća 0,5 milijuna kuna državi na ime PDV-a), da godišnje izdvoji 10 000 KN koje će joj se odbiti od ovog 0,5 milijuna kuna iznosa (odnosno državi će platiti 490 tisuća kuna PDV-a, dok će nekom sportskom klubu donirati 10 tisuća kuna). Na prvu ruku mnogi će se upitati kakve ovo veze ima s Hajdukom? Pa jednostavno, koliko ljudi voli Hajduk? Koliko ovakvih firmi ima u opticaju? Odgovor je jednostavan, jako puno!!! Zamislite da klub pronađe 2000 firmi koje bi mu na ovaj način donirale 10 000 kuna godišnje! Pa da i firme dobiju svoj „tematski park“ ili što god drugo se smisli njima u čast! Znači pričamo o iznosu od 20 milijuna kuna godišnje! I eto super jakog sponzora klubu! Ovdje niti ne pričam koliko bi ova odluka pogurala i sve ostale klubove, te sve ostale sportove koji su praktično zamrli. Tada bi bilo koja sposobna uprava KK Split ili RK Split mogla puno lakše doći do određenih sredstava da klubovi žive na jednoj puno profesionalnijoj razini. O amaterskom sportu neću ni pričati jer bi efekt i tamo bio apsolutno pozitivan. Isto tako efektivno bi se i zdravstveni sustav rasteretio poticanjem i izgradnjom raznih sportskih kultura. Ako gledamo stranu države, istina država bi na prvi pogled nešto novčano izgubila, ali kumulativno jaki sportski klubovi donose rezultat, a rezultat donosi sportske događaje koji potiču potrošnju i rast BDP-a što u konačnici znači da država ne bi izgubila ništa, a možda bi sve skupa bio i pozitivan financijski potez. Imamo li snage za to? Možemo li osim borbe protiv Mamića i društva pokrenuti i neku inicijativu poput ove? Pa jeli moguće da nikome iz kluba nije palo na pamet da pogura ovakvo što? U trenutcima gdje aktualna vlast i dalje štiti kriminal, zašto ih s ovakvim prijedlogom koji je opće dobar ne dovedemo pred gotov čin? Ne znam, meni ponekad jednostavna rješenja se kod nas čine nemogućim jer uvijek će se javiti oni koji će reći pa ne može ovaj prijedlog proći zbog tog i tog itd. Mentalitet „da bog da susjedu crkne krava“ je kod nas duboko ukorijenjen!

E, spomenuo sam i 100 000 članova u naslovu. Je, jedno vuče drugo. Ako bi gore navedeni model prošao, siguran sam da bi broj članova u vrlo brzom roku naglo porastao. 40 000 je onih koji se žele boriti s Mamićem, a broj onih koji vole Hajduka i koji žele još više pozitive i pozitivnih priča je daleko daleko veći! Imamo li snage nakon ovih dobrih koraka napraviti još veći iskorak?! Nadam se.

I za kraj, imamo li snage za trenutni rezultatski iskorak? Proljeće iza nas donijelo je dobar rezultat i solidnu igru. Prijelazni rok obilježava nikad manji promet. Praktično bez ijednog odlaska, uz dolazak Radoševića i Pešića! Miriše na dobro, iako poučeni lošim iskustvima svih prethodnih godina pušemo i na hladno! A mi navijači želimo ove godine veliki iskorak jer biti drugi, znači biti samo najbolji među gubitnicima…


Zdravi i veseli bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.