Navijač Hajduka

četvrtak, 11.08.2016.

KULA OD KARATA

Nakon euforije, opet još jedno bolno prizemljenje. Nemam što drugo reći nego da smo već naviknuli na ovakve scenarije. Sinoćnji derbi opet je razotkrio baš sve probleme našeg kluba, svu improvizaciju koja nas nezaustavljivo drži da tapkamo u mjestu.

Iasi, Cibalia, Split, Oleksandrija i Istra, kod svih nas su probudili nadu da konačno imamo momčad. No realno, igrali smo protiv jako slabih ekipa i uz dosta sreće ostvarili smo do jučer zapažene rezultate. Ali samo rezultate, bez dopadljive igre. Sreća naša da je uskrsnuo Frane Zolja, koji nas je spasio protiv Iasija i Splita inače ni ovo do sada ne bi bilo rezultatski uvjerljivo.

Namjerno nisam htio pisati novi tekst prije nego odigramo prvi ozbiljan meč, jer me iskustvo naučilo da euforija bez pokrića uvijek nosi sa sobom izrazito negativan rezultat.

Pa krenimo redom:

PUŠNIK:

Znalac, miljenik sreće ili običan klanu? Apsolutno je prerano za konačnu ocjenu. Medijski istupi su mu blago rečeno “zanimljivi”, te neodoljivo podsjeća na Ćiru Blaževića iz najboljih dana. Pljucanje po ljudima koji su radili prije njega, pljucanje po klubu, pljucanje po igračima (igrali su kao p…), pa cirkus sa vješanjem šala na klupi prije svake utakmice, zatim sukob s Kalinićem oko kapetanske trake uz obrazloženje da golman ne može biti kapetan (?!) samo su neki su od zanimljivih detalja iz njegovog dosadašnjeg rada u našem klubu. Što se tiče igre momčadi, ja je do sada nisam vidio. Njegova najava da će Hajduk igrati presing svaku utakmicu, a do sada Hajduk zapravo ni minute nije niti pokušao odigrati presing za mene spada u rubriku “vjerovali ili ne”. Blago rečeno čudno. Ono što mu se mora priznati da je do sada (izuzevši utakmicu protiv Dinama) imao nos sa zamjenama. Svaki puta bi pogodio s istima! Isto tako Hajduk je davao golove u zadnjim minutama što neki nazivaju srećom, ali moje mišljenje je da je tu istu sreću itekako trebalo isprovocirati. Sada nakon Dinama miješaju se dojmovi, kakav je zapravo Pušnik kao trener. Jeli za kratke ili za duge rukave? Iduće četiri utakmice odrediti će mu sudbinu (Osijek, dva puta Maccabi, te Rijeka). No činjenica je da trener Hajduka nije lako biti pogotovo u uvjetima kada od lošeg kadra svi od vas očekuju da napravite čuda.


FORMACIJA:

Pušnik se odlučio za klasičnu 4-3-3 formaciju. Početni sastav je u principu: Kalinić – Juranović, Nižić, Čosić, Milić – Jefferson, Kožulj, T. Bašić (Bilyi) – Sušić, Vlašić, Said (Ohandza). Ne znam što reći, nego da posljednja četvorka jednostavno nije dorasla igrati u našem klubu. To je rang maksimalno Slaven Belupa, pri čemu ne želim obezvrijediti taj klub. Posebno jučer drugo poluvrijeme protiv Dinama kada je umjesto Milića igrao Pejić, a umjesto ozlijeđenog Nižića Ismajli, igra zadnje linije bila je ispod svake prihvatljive razine. O izvedbi Juranovića na mjestu desnog beka ne treba trošiti riječi. Momak nije kriv što igra na njemu neprirodnom mjestu, ali i ekipe poput Splita i Istre cijeli svoj napad baziraju na prodorima preko njega. Jednostavno obrambeno igra “kao da ga nema”. Pa zar je toliko teško na tržištu pronaći desnog beka?!

Treba li možda Pušnik razmišljati o formaciju 4-2-3-1, pa da stvori dvostruki blok sa dva zadnja vezna (Jefferson plus recimo Kožulj) ispred ovako nesigurnih stopera to je pitanje za njega. Ja samo onako navijački razmišljam, pogotovo danas kada je Jefferson van svoje lanjske forme.


ČETIRI ASA + JOKER:

Hajduk zapravo igra na krilima četiri igrača ili bolje rečeno Hajduk izvlači rezultat na klasi “četiri veličanstvena”. Pri ovoj analizi zanemariti ću jučerašnji derbi jer su ga svi odigrali ispod svake kritike.

Kalinić – Top golman koji je na svoju žalost osuđen da ga cijeli život treniraju Gabrić i Varvodić naizmjence. Spašava Hajduk već nekoliko sezona i pravo je čudo da ga neki ozbiljni klub ne kupi jer ima potencijal razvoja da uđe u TOP 10 golmana na svijetu. To je moje mišljenje, a vrijeme će pokazati jesam li u pravu. Pri tom se možemo sjetiti Subašića i ismijavanja istoga dok je branio kod nas, a danas u ozbiljnom klubu (sa ozbiljnim trenerima) polako je postao prava internacionalna klasa.

Sušić – “Davi balun”, ima čudo viška dodira, ali ima potez i to ga čini udarnim igračem našeg kluba. Istina, kada se protivnik koncentrira na čuvanje njega, onda ne dolazi do izražaja jer ostatak veznog reda nije u stanju odraditi fazu njegove kreacije. Bit će zanimljivo vidjeti jednog dana kada se proda hoće li izrasti u ekstra klasu ili će ga ovo davljenje baluna vratiti nazad u neke nove HNL vode. Jedno je sigurno, a to je da sa ovakvim navikama neće moći igrati u Ligama petice. Tek kad ubrza protok lopte i počne igrati jednostavnije i brže može se nadati da će postati vrhunski internacionalni igrač.

Vlašić – Što se događa sa ovim momkom? Od ekstra klase i igrača kojeg traži “pola Europe” do igrača koji potpuno stagnira, pa na neki način i propada zadnjih godinu dana. Prošle godine ga je Burić “uništavao” na lažnoj špici, sad ga Pušnik seli malo na lijevo krilo, pa malo na lijevog veznog. Uglavnom momak pada i to pada brzo i jako. Da li je stvar psihičke prirode ili je ozljeda trbušnog zida uzela danak? Ovako sa navijačke pozicije teško je reći. Ono što se sa sigurnošću može reći jest da mu treba pronaći mjesto u ekipi koje mu najviše odgovara (možda polušpic, odnosno drugi napadač?!) jer Hajduk je kao stvoren da od ekstra talenata napravi prave slučajeve, te na kraju te ekstra igrače prodaje za sitan novac.

Ohandza – Po mojoj procjeni apsolutno najbolji igrač Hajduka posljednjih petnaestak godina. Kad ga ozljede zaobiđu onda eksplozivnost, okomitost, igra jedan na jedan, osjećaj za prostor i solidna realizacija, nešto je što odavno nismo gledali u našem klubu. Uz to čim on uđe u igru odjednom naša igra ima dubinu jer nevjerojatno je koliko dobro razumje igru i koliko dobro osjeća kako i kada se treba ubaciti iza zadnje protivniče linije premještajući centar igre duboko na protivničku polovicu. Na taj način omogućava svojim igračima da lakše dolaze u priliku i sudjeluju u samoj završnici akcija. Hajduk je s njim jači za barem 50 posto.

Kožulj – On je po meni taj Joker. Apsolutno je impresioniran klubom u koji je došao, to se vidi iz aviona. Teže igra na Poljudu jer mu se “noge sijeku” pred tolikim navijačkim auditorijem, te igra se velikim grčem. Bit će potrebno barem pola sezone da uspije opustiti sve kočnice u svojoj glavi. Ako uspije, onda ćemo imati još jednog ekstra igrača u timu. “Box to box” igrač, izuzetno jakog i preciznog udarca koji u prosjeku pretrči najviše u timu. Gol u Vinkovcima, te asistencija (centaršut iz trka) protiv Splita, nešto je na čemu treba graditi svoje samopouzdanje. Zvone, neka ti je sretno!


PREDSJEDNIK KOS:

Potjerao je trenera Burića jer nije mogao podnijeti njegovu konstataciju da je realno da se Hajduk bori za drugo, odnosno treće mjesto. Sad Pušnik izjavljuje isto. Znači li to da će i njega odmah potjerati?! Usto uoči derbija izjavljuje da ćemo pregaziti Dinamo. Pa još izjavljuje da nije njegov glavni posao da pronalazi sponzore?! Pa što onda jest njegov posao ako nije to?! Usput Hajduk od 1.7 još uvijek nema glavnog sponzora na dresu… Ne znam, prekratko je da ga ozbiljnije ocijenim, ali bomboni iz usta koji mu ispadaju i samodopadnost koju posjeduje meni ne ulijevaju povjerenje u njegovu izvedbu. Posebno me “dojmio” njegov nastup na zadnjoj “Čakuli”. Previše populizma i izjava kojima se dodvorava navijačima… No realno, njegov rad ću ocijeniti tek nakon polusezone provedene u klubu.


POJAČANJA ILI PRINOVE:

Futacs, Maganto, Kožulj, Said Said, Memolla, Ismajli, Ćosić, Erceg, Rapaić, Gentsoglou. Svi navedeni igrači su ovo ljeto stigli u prvu momčad Hajduka. Za mene ova pojačanja predstavljaju čisti gulaš. Ima tu i dobrog mesa, ali ima i krumpira. Pitanje je tko će sve te ugovore na kraju i platiti?


OMLADINSKA ŠKOLA:

Znam da sam dosadan sa ovom temom. Toliko sam dosadan sa istom da i sam sebi idem na živce pišući o njoj. Na žalost, svi Hajdukovi operativci (prije svega mislim predsjednici) se ozbiljno bave samo jednom stvari, a to su dolasci/odlasci igrača. Što je stvarni razlog tome, možemo misliti, ali činjenica je da se tu vrti najveća lova. Pri tom se uvijek zanemaruje omladinska škola i ustroj iste. Pod navodnicima svi će reći kako je fokus na preustroju škole, ali realno po tom pitanju nitko ništa ozbiljno nije napravio već dugo vremena upravo iz razloga što to nikome kratkoročno ne nosi rezultat, a za razdoblje nakon svoje vladavine ionako nitko previše ne mari.

Onog trenutka kada omladinska škola bude fokus broj jedan u klubu. Onog trenutka kada se novac bude ulagao o istu, a ne u upitna pojačanja koja su gore navedena, onda ćemo se imati pravo nadati pravom Hajduku koji će biti na ponos svima. A do tada, dok se svi operativci budu motali samo oko love od transfera, nema nam pomoći. Tu i tamo će nam zamazati oči nekim kupom ili sretnim ulaskom u Europsku ligu, ali sve će ostati samo na tome.

Eto ja se pomalo i naivno nadam da će vjetrenjače uskoro odnijeti sve loše likove koji se motaju oko kluba, da ćemo se vratiti bazi, da ćemo se vratiti proizvodnji iz omladinske škole, te ulaganjima u istu, odnosno ulaganjima u sve te mlade igrače (bolji stipendijski ugovori, više trenera za individualni rad, izgradnja dodatnih terena, te općenito bolje infrastrukture itd.). Nadam se da ćemo se vratiti postulatima da “stranci” nikad neće igrati prije “domaćih” ako nisu stvarno bolji (npr. zašto Čosić igra umjesto da ulažemo u razvoj našeg Šimića).


NE TREBA POTONUTI

Za kraj, sad smo tu gdje jesmo. Poraz od Dinama boli, ali nakon istog ne treba potonuti. Slijedi nezgodno gostovanje u Osijeku, te dvoboji sa Maccabijem za prolazak u skupine Europske lige. Proboj u Europsku ligu nije nemoguć, dapače, ali za to će nam trebati puno pametnija igra i puno motiviraniji, te psihički spremniji igrači. Maccabi nije bauk i tek sada treba zapeti jer Hajduk je jak samo onoliko koliko je spreman vratiti se nakon ovako neugodnog i teškog poraza. Pušnik je na potezu!


HAJDUK ŽIVI VJEČNO!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.