Navijač Hajduka

petak, 18.03.2016.

UPRAVA ODLAZI!

Pričekao sam par dana, da se glava malo ohladi… Ali koliko god se glava hladila, dojam i osjećaj ostaju isti. Okusiti onakvu nemoć nakon prvih 45 minuta poljudskog derbija spada u red težih nogometnih frustracija koje sam doživio. U prošlosti smo bili i puno nekvalitetniji od Dinama, ali smo se barem znali “potuć” na terenu i zaigrati na dišpet kako bi anulirali svoje minuse. Pa bi nakon derbija mi navijači imali pravo sami sebe “lagati” kako smo bili bolji, kako smo mogli pobijediti da smo zabili “iz one šanse”, kako nas je sudac pokrao (doduše ovoga je stvarno često znalo biti) i sl… E sad nakon dugo vremena, dogodila se ona situacija kada nema alibija. Nismo stvorili niti jednu ozbiljnu šansu, nije nas sudac pokrao, čak smo i dobro prošli s obzirom koliko je protivnik stvarno bio bolji. I zato neću puno okolišati, nego ću jednostavno reći da za ovakvo nešto netko treba i odgovarati! Jer čini se kako je napokon car potpuno gol!

Ako napravimo jednostavnu analizu problema, iz aviona je vidljivo da je glavni problem kvaliteta same ekipe, odnosno kvaliteta pojedinaca koji nose “bili” dres. Tko je onda kriv? Glavna odgovornost je apsolutno na sportskom direktoru! Dovođenje vrlo skupih “pojačanja” tipa Veleza i Arteage kao zamjena za ključne igrače koji su otišli u zadnjem prijelaznom roku jednostavno se pokazalo kao potpuni promašaji i zato gospodin Vučević treba preuzeti odgovornost na sebe i otići! Isto tako, predsjednik Uprave je apsolutno suodgovoran za ovakav debakl. Ako ništa drugo, onda zbog toga što je ovo već druga godina za redom da se ekipa na proljeće doslovno raspada! Isto tako još je gore to što nas je isti gospodin ima mjesec dana uvjeravao kako ćemo se boriti za naslov do samog kraja! Zato Brbiću, preuzmi i ti odgovornost i ustupi mjesto nekome tko će imati petlje ozbiljnije voditi klub.

Isto tako priča kako je ovo faza kada se klub isključivo financijski stabilizira, te da se nema novca za pojačanja jednostavno ne drži vodu! Ako su Velez i Arteaga među najplaćenijim igračima (navodno cca. 10 tisuća eura mjesečno s tim da potonji uopće ne želi igrati za Hajduk jer je nezadovoljan što je poslan iz Palerma na posudbu), te ako jedan Radčenko prima tek nešto manji iznos, a cijelu godinu nigdje ne nastupa, onda je to novac s kojim su se mogli platiti i više nego pristojni igrači na tržištu. Pa uostalom godišnji budžet Rijeke je gotovo jednak budžetu kojim Hajduk raspolaže, a Rijeka je za nas realno space shuttle kada usporedimo igrački kadar. Ako ništa drugo oni ciljano dovode igrače, zna se tko što igra, stožerni igrači ostaju nekoliko sezona… Usput ovo prostačenje (ne znam kako drugačije to nazvati) s mladim igračima je još jedno mazanje očiju i bacanje tereta na leđa nejakim mladićima poput Vojkovića, Mastelića, Prskala… Pa što mi očekujem? Da će oni biti ti koji će preuzeti odgovornost u igri?! Bez iskusnih igrača nema stabilnosti, a bez stabilnosti nema rezultata. Mladi su tu da budu šlag na torti, a ne da jedan Vojković nakon dvije godine neigranja zbog ozljede i praktički bez minute seniorskog staža uskače u kopačke kao nositelj naše igre. Tko je tu lud?! Tako to rade neozbiljni klubovi, a mladići koji na ovaj način zaigraju jedva čekaju pobjeći u inozemstvo jer pritisak s kojim se nose jednostavno je za njih prejak.

No ono što me još najviše boli u cijeloj ovoj priči jest reakcija publike. Prije kad bi se ovako nešto desilo, “rušio bi se stadion”, tražili bi se krivci, skandiralo bi se nekome da odlazi. Sada, kad je “Hajduk Naš”, narodni, sada kao da je zabranjeno tražiti krivce, kao da je zabranjeno vikati “Uprava odlazi”! Vrlo jasno ću reći, nisam protiv sadašnjeg modela, dapače, podržavam ga jer zapravo i nemamo alternative (ozbiljan potencijalan privatni kupac trenutno i ne postoji), ali pravdati neznanje i nedostatak hrabrosti, odnosno vizije je za moj želudac previse. Osjećam kao da se gušimo u vlastitim idealima, bez mogućnosti kritike, bez traženja odgovornosti, braneći nešto što je navodno naše. Pa čak i ako smo nezadovoljni, to onda pravdamo pjesmom “Ima jedna duga cesta”…

Moja malenkost ne misli da cesta mora biti toliko duga i zato jasno apeliram da se oni kojima je šansa dana jednostavno smjene, da dođu novi ljudi s novim idejama, novim vizijama, jasnijim smjernicama. Da nam dokazu kako postoje i puno kraće ceste koje vode sve do raja…

I zato jasno kažem UPRAVA ODLAZI!

Vidimo se u nedilju na tribinama.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.