Navijač Hajduka

ponedjeljak, 01.07.2013.

AMERIČKA BAJKA ILI SAMO DOBAR SPIN?

Vruće je ovih dana oko Poljuda... Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da grupa američkih investitora želi postati većinski vlasnik NK Hajduk! Prema informacijama iz medija Michael Glover je američki biznismen koji je okupio grupu investitora, te su oni sada krenuli u kupnju Hajduka. U grupi američkih investitora koju okuplja Glover nalazi se i velika zvijezda američkog nogometa tamnoputi gorostas Ndamukong Suh, 26-godišnji član Detroit Lionsa. Iznenađenje za svih nas? Apsolutno!

No, da prije svega analiziramo malo kako su uopće došli do nas? Ispada da se za sve pobrinuo stanoviti Sead Karaselimović (koji je inače pomogao Dinamu u organizaciji nogometnih kampova u Sjevernoj Americi). Upravo je Sead uputio ove Amerikance “na Split i njegove ljepote”… Da bi iznenađenje bilo potpuno pobrinuo se naravno neizostavni Fredi Fiorentini. On je naime bio “vodič Amerikancima” ovi dana u Splitu…

Postavlja se jasno pitanje otkud poveznice?

Evo par (relativno provjerenih) činjenica:
- Priča počinje prije 4 mjeseca kada su Sead i Michael Glover osnovali tvrtku "Pro Soccer Promotions, LLC".
- Prije dva mjeseca su Glover, Suh i Treasure osnovali novu tvrtku "Swerve Investment Group, LLC".
- Fio je upoznao Seada na seminaru trenera koji je bio prošle godine u Hotelu Lav, a Glovera pozna od ove zime kad je on boravio u Splitu i kad je omogućio njegovom sinu da trenira s juniorima Hajduka.


Povijesno gledano, nakon novinarski pomalo izmišljenih priča o zainteresiranosti Luciana Benettona, zatim ruskog Gazproma, potom raznih arapskih šeika, te na kraju obitelji Lukšić oko kupovine Hajduka evo ispada da sada prvi puta imamo zaista zainteresirane ljude... No jeli baš tako ili je sve ovo samo još jedan od pomno isplaniranih spinova? Nisam ni paranoičan, a niti sklon teorijama zavjere, ali ja u ozbiljnost ove priče jednostavno ne vjerujem!

Prije svega pitam se zašto bi se uopće neki ozbiljan investitor koji je zainteresiran za kupovinu našeg kluba prvo pojavio s pričom u medijima, pa tek onda krenuo u stvarnu „kupovinu Hajduka“?! Ne bi li bilo logičnije da su Amerikanci prvo napravili tajni sastanak sa gradom (kao većinskim dioničarom) da uopće vide kakve su ambicije grada po pitanju vlasništva. Svaki ozbiljan investitor bi se prvo dobro upoznao sa situacijom, pa tek ako bi stvari doveo pred realizaciju (načelan dogovor sa gradom), tek bi onda pustio priču u medije. S druge strane Amerikanci za sada ne žele pokazati svoj plan o ulaganju. Zašto ako su već cijelu priču pustili u medije? Isto tako gdje su im reference na sličnim projektima? Gdje su im bankovne garancije? Znaju li uopće koliki su stvarni dugovi kluba? Puno pitanja, a odgovora jako malo...

Iz moje perspektive meni sve ovo izgleda dosta neozbiljno za nekog tko se predstavlja kao ozbiljan investitor. Da li se cijela ova „medijska promocija“ napravila u cilju besplatnog reklamiranja Amerikanaca u Hrvatskoj, a da je posrijedi možda nekakav totalno drugi interes?! Hajduk je ionako najbolja „prostitutka“ svima onima koji su željni medija i promocije, to je već više puta dokazano.

Ovako su Amerikanci dobili vrhunsku reklamu u medijima, svaki dan su na naslovnici, ponudili su se kao nekakvi „spasitelji kluba“, i sve to besplatno i za sada bez ikakvog pokrića. Što će biti sa ovom pričom vidjet ćemo vrlo skoro.

A što kažu navijači? Kao i uvijek, u „ludom gradu“, podjele su radikalne. Jedni su izričito kontra Amerikanaca i njihovog potencijalnog ulaganja jer Hajduk je „narodni klub i kao takav treba ostati“, dok se drugi izričito zalažu za privatizaciju jer ionako financijski plešemo po rubu i pitanje je kada ćemo se i hoćemo li uopće izvući iz svih ovih dugova u dogledno vrijeme. I jedna i druga strana ima dosta čvrste argumente i zapravo nema pravog odgovora tko je u pravu.

Moj osobni stav? Nisam a priori protiv ulaganja potencijalnih investitora u klub, ali samo pod strogo kontroliranim i jasnim pravilima! Ovo rekla-kazala ulaganje uz poruku želimo Hajduk kupiti odmah i sada ne dolazi u obzir! Da sam je na mjestu gradonačelnika, ponudio bi ovoj grupi investitora da u ovoj sezoni budu generalni sponzori kluba (recimo da uplate miliju eura na ime sponzorstva). Paralelno s tim, ponudio bi im da daju jednog čovjeka u Upravu kluba, te da naprave „dubinsko snimanje“ tijekom sezone. Tek nakon toga možda bismo mogli pričati o otkupu dionica ili o nekakvom drugom obliku ulaganja.

Isto tako ostaje dosta nejasno po kojoj cijeni bi oni uopće kupili klub. Za kunu, s tim da preuzmu sve dugove ili bi zaista uz preuzimanje postojećih dugova plaćali i dodatan novac gradu i malim dioničarima? Po meni nema šanse da bi još dodatno plaćali nakon što preuzmu na sebe postojeće dugove. Sve kad bi im grad i dao svojih 30-ak posto svoji dionica (25 posto nesporno ostaje u vlasništvu grada) za kunu, zar mislite da bi im Kerum, Jako, Tommy i ostali učinili isto? Pod tim uvjetima jednostavno je nemoguće da bi uspjeli u naumu prikupljanja preko 50 posto dionica. S druge strane na koji način oni uopće misle ostvariti povrat svojih sredstava i u kojem vremenskom roku? Pa zar nisu mogli naći neki bolji projekt za povrat vlastitog kapitala, nego baš Hajduk koji grca u dugovima i to još sa izuzetno složenom vlasničkom strukturom. Zato kako sam gore i naveo mislim da je sve ovo samo spin i dobra reklama jer znaju da neće dobiti klub u svoje ruke ako ponude samo otkup dugova plus potencijalna ulaganja u idućim sezonama. No, ostaje za vidjeti jesam li pogriješio u svojoj procjeni. Skora budućnost će pokazati.

I zamislimo samo scenarij, da Amerikanci stvarno uspiju, te da nakon otkupa većinskog dijela postave za predsjednika kluba našeg Fredija Fiorentinija. Kakav bi to rasplet bio. Uz Hajduk, imam osjećaj da još samo Fredi živi vječno...Mačka sa devet života. I da, kuloari bruje o tome kako Fredi još uvijek nije “potjeran” iz kluba iako se medijski već odavno “kuvertirao” njegov otkaz…

Za kraj da se vratim malo navijačima. Ovaj događaj bi nas svih konačno trebao trgnuti iz letargije, te bi se trebali odlučiti želimo li postati većinski vlasnici ili ne? Projekt Naš Hajduk je dobar u svojoj srži, ali i dugoročno neodrživ jer evo i primjera na kojem sve pada u vodu. Znači moramo se odlučiti: ili želimo privatnog vlasnika ili krećemo u dokup većinskog dijela preko neke navijačke udruge (bilo preko Našeg Hajduka ili neke novoosnovane udruge). Problem takvog vlasništva jest kako odabrati kvalitetne ljude za upravljanje? Pa sada imamo dva člana NO (koji su uz to na izborima dobili najviše glasova) koje smo sami izabrali, a protiv kojih se danas vode istrage. Očito je da nam nedostaje kvalitetnog i nadasve nepotkupljivog profila ljudi. S druge strane, ako se budemo oporavljali sadašnjim tempom, trebat će nam još barem 5 godina da dohvatimo pozitivnu nulu... Vodstvo danas je bolje od prethodnih, ali nikako nije ni revolucionarno, ni vizionarsko. Usput ponovno imamo „aferu“ koja prolazi nezapaženo. Klub je sa Andrijaševićem potpisao novi ugovor, a prilikom njegovog odlaska 20 posto odštete će ići igraču... Karcinom koji nas nagriza se i dalje širi, a naše vodstvo tome pogoduje. Pa Bože, zar ne postoji čvrsta ruka i revolucionar željan promjena?! Ili su svi stvarno željni malo medija i slave, te punih džepova... Svugdje sitni interesi, klub se razvlači na 100 strana, a pomaka prema naprijed jednostavno nema...
Sljedeći vikend je superkup sa Dinamom, prva prava provjera da vidimo u kakvom smo stanju. Za sada stižu dobre vijesti sa priprema. Kiš je u golgeterskoj formi, momci igraju kombinatorno, trener Tudor je zadovoljan. Napokon smo dobili i profesionalca Andersona na mjestu sportskog direktora. Apsolutno pozdravljam taj potez iako je vrlo upitno koliko će on tu i ostati jer ne znam tko će Šveđaninu objasniti da će prvih pet mjeseci raditi bez plaće (toliko kasne primanja). Osobno sam imao priliku živjeti i raditi u Švedskoj duži vremenski period tako da jako dobro poznajem njihov mentalitet i neisplata plaća nije nešto na što su navikli, a zavlačenje tipa „bit će“ tamo definitivno ne prolazi.

Ono što nije dobro jest da ne možemo ostvariti niti jedan unosniji transfer bez kojega na žalost nema ni „kisika“ za klub. Ili ipak možemo, na izlaznim vratima je kapetan Mario Maloča, ali od njegovog transfera ćemo dobiti 60 posto, ostatak će podijeliti Maloča i njegov impresario Pašalić. Do kada ovako? Je, još smo se besplatno riješili Oremuša, a golman Blažević će otići za sitan iznos (spominje se odlazak u Izrael i odšteta od 100 tisuća eura). Jednostavno, za sada premalo...

I dok Dinamo svoje mlade zvijezde Jedvaja i Halilovića prodaje za astronomske iznose (20-ak milja eura) gurajući ih i kroz medije i kroz reprezentaciju, mi od svojih Mujana, Bašića, Eleza nismo u stanju stvoriti priču, nego im još stalno tražimo mane. U klubu jednostavno ne znaju napraviti „projekt“ od pojedinog igrača! I zato ih onda na kraju i prodajemo za siću uz naravno neizostavne postotke! Postavlja se pitanje kako to u Dinamu nitko nema postotke i nitko ne ucjenjuje klub... I da mladi Bašić još nije potpisao profi ugovor. S obzirom da se radi o ekstra talentu, vjerojatno je i on ustrajan u svojim željama da dobije postotak... Ucjene s jedne i neadekvatna cijenjenost vlastitog kadra s druge stane strane, a sve pod krinkom osobnih interesa nastavlja se i dalje. Zanimljivo bi bilo vidjeti za koliko novaca bi Mamić prodao ova naša dva dragulja Bašića i Mujana da su prihvatili Dinamovu ponudu od prije nekoliko sezona...

E, i da ne zaboravim pohvaliti novoizabranog voditelja odjela za članstvo Jasenka Ljubicu. Ne, ne hvalim ga zbog njegovih velikih djela, već zbog „muda“ jer je prva osoba koja je javno objavila ono što bi svi vodeći ljudi u klubu trebali, a to je plan i program svoga djelovanja. Jasenko sretno ti bilo!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.