Navijač Hajduka

četvrtak, 25.10.2012.

ŽIVOT NA APARATIMA

Protekla dva tjedna donijela su mnogo uzbuđenja kada je naš klub u pitanju. Najvažnije od svega jest da je izbjegnut stečaj, a život na aparatima se nastavlja. Isto tako dobro je da su neke maske pale, da se pokazalo kakvi sve to beskičmenjaci sjede u Gradskom vijeću i tko zapravo upravlja našim sudbinama. Prevrtljivci, debelokošci i manipulatori prvo su izglasali NE za odobravanje kredita za spas kluba, da bi se svega nekoliko dana poslije „predomislili“ i pod pritiskom ulice to isto NE pretvorili u DA i na taj način barem u dogledno vrijeme ostavili klub na životu. Ako mene osobno pitate jesam li za kredit, moj odgovor je apsolutno potvrdan jer Hajduk je iznad svega, ali pri tom treba razumjeti i sve one građane koji negoduju zbog odobravanja istog tog kredita jer u slučaju neuspješnog vračanja teret duga će pasti na leđa svih nas žitelja grada Splita. No kredit je odobren i sad smo tu gdje jesmo. Točnije treba s njim pokriti sva dugovanja i potraživanja koja se svakim novim danom povećavaju, a u medijima je sve više i više onih koji žele svoja potraživanja uskoro i naplatiti. Vejić, Andrić, M.Buljat, Balakov i njegovi pomoćnici, Ivica Kalinić, Cicarelli, Matković, Šibenik, Osijek, Baka Slišković i mnogi drugi... Popis onih kojima je Hajduk dužan kao da teži u beskonačnost. I što sad? Predsjednika Brbića čeka izuzetno težak posao ako zaista zna i želi postaviti Hajduk na zdrave temelje. Ako je vjerovati svemu što se piše, stvarni dug Hajduka kojeg je nedavno utvrdila ugledna revizorska kuća iznosi 102,5 milijuna kuna. Od toga je 89 milijuna kuna kratkoročnih obaveza. S druge strane Hajduk na ime transfera Vukušića i Anasa Sharbinija potražuje od Pescare i Al Ittihada iznos od oko 30 milijuna kuna. Tih 30 milijuna plus 30 milijuna kuna od kredita, te plus eventualna unosna prodaja jednog ili dvojice igrača (npr. Radošević i/ili Maloča) na zimskom prijelaznom roku i onda klub lagano može stati na zdrave noge. No po meni nekoliko je ključnih točaka koje se trebaju realizirati ako želimo da ovaj kredit ima podlogu za stvarno ozdravljenje kluba:
1. Protekle tri godine stvoreno je između 100-150 milijuna kuna čistog gubitka. S obzirom kakvi su se sve ugovori potpisivali i što se sve radilo u klubu trebalo bi dobro pročešljati „sve papire“, te ukoliko postoji nečija odgovornost na trenutnim je članovima Uprave i Nadzornog odbora da sve eventualne nepravilnosti prijave. Neslužbeno su svima puna usta kako se zna da su sa razne mutne radnje odvijale u klubu proteklih godina, a kada se treba nešto službeno i pokrenuti onda se odgovorni skrivaju pod izjavom „neka institucije ove države rade svoj posao“. Gospodo draga, šutnja i prešućivanje (eventualnog) kriminala su jednako loši kao i sami kriminal jer to pokazuje da se niste spremni ozbiljno uhvatiti u koštac sa raznim interesnim lobijima. Dok se to ne promijeni nema nam boljeg Hajduka, a cijeli ovaj kredit je zapravo zamagljivanje očiju. Neka se samo pojedini članovi Nadzornog odbora podsjete svojih izjava prije nego su došli na položaj...
2. Plan restruktuiranja mora biti jasan i precizan. Najava smanjenja broja ljudi u radnoj zajednici sa 52 na 37 je dobrodošla, ali puno je bitnije smanjiti rashode na prihvatljiv nivo i trošiti onoliko koliko se uprihodi jer sve ostalo nas vodi u stečaj. Isto tako veliko je pitanje da li je zaista došlo vrijeme da se klub zahvali pojedinim ljudima poput Fredija Fiorentinija koji je svo ovo vrijeme bio u klubu, a protiv kojeg je općinsko državno odvjetništvo podignulo optužnicu zbog utaje poreza. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže, ali na primjeru Fredija ćemo moći utvrditi da li se zaista radi o kozmetici ili stvarnim dubinskim rezovima koje i Uprava i Nadzorni odbor najavljuju. Pozdravljam i najavu predsjednika Nadzornog odbora gospodina Paladina koji kaže kako će svi mjesečni troškovi kluba iznositi do 2,8 milijuna kuna (godišnje nešto manje od 35 milijuna kuna) jer to je jedini ispravan put. Pokrij se s onoliko koliko ti je lancun dug. Još odavno sam na ovom blogu (23.12.2010.) objavio izračun da bi se rashodi kluba trebali kretati između 5 i 7 milijuna eura jer sve iznad toga je put u propast. No očito je trebalo taknuti dno da bi ljudi postali realni...
3. Ugovori koji se potpisuju s igračima moraju biti u okviru mogućnosti. Dosta je bilo potpisivanja nerealno visokih ugovora preko kojih su mnogi „uzimali zub“, a sve na štetu kluba.
4. U klub moraju doći novi ljudi s jakim referencama i novom vizijom razvoja našeg kluba. Imenovanje nova tri direktora (voditelj marketinga i prodaje, voditelj odjela financijskih i općih poslova, te voditelj odjela logistike) neću posebno komentirati jer ljude i njihov rad ne poznajem, ali sam ipak očekivao malo jača imena koja bi garantirala određeni uspjeh.
5. Da bi vraćao kredit, klub jednostavno mora pametno (ras)prodavati trenutni igrači kadar. Radošević, Caktaš, Blažević, Maloča, Milović, Andrijašević, Vuković i još neki igrači su u izlogu. Predsjednik Uprave zato mora jasno dati do znanja svim navijačima da će se u idućim prijelaznim rokovima dogoditi određena (ras)prodaja jer se kredit nema odakle vraćati osim od iznosa iz unosnih transfera. To vrlo vjerojatno produžava rezultatsku agoniju u koju smo upali već punih 6 godina, ako ne i duže. No stvari su trenutno takve i s tim moramo naučiti živjeti.
Ako se svi gore navedeni uvjeti ispune tek onda kredit ima smisla i kroz jedno dvije godine možemo očekivati bolji i jači Hajduk. Do tada nam ostaje da svom klubu dajemo neizmjernu podršku, upravo onakvu kakvu smo iskazali u nedjeljnom dvoboju protiv Istre. Navijači i neizmjerna ljubav prema klubu su za svaku pohvalu, ali ima jedna stvar kod navijača koja zaslužuje svaku kritiku, a ta stvar traje već godinama. Nije teško pogoditi, radi se o bakljadi i svim posljedicama koje ona nosi. Osobno sam prvi za bakljadu, jer meni je osjećaj kada „sve gori“ jednostavno predobar i uživam u tom adrenalinu kada „sve poludi“. Zato u potpunosti razumijem potrebu navijača za bakljadom, ali isto tako ako naš klub zbog takvih baklji uredno plaća previsoke kazne, zatim od UEFE dobiva kaznu igranja pred praznim tribinama onda jednostavno ovakvo ponašanje treba pod hitno prestati! Zapravo imamo totalni apsurd da s jedne strane ti isti navijači pred Banovinom traže od grada da izda jamstvo za kredit Hajduku, dok s druge strane na ime svoga gušta (čitaj bakljade) klubu direktno nanose financijsku štetu. I to ne jednom godišnje, nego gotovo svako malo. Po meni je to ponašanje pomalo licemjerno, a ja osobno nemam problem izreći kritiku i prema dijelu navijača kada mislim da to zaslužuju. Treba isto tako reći da bi puno mogli napraviti i glavni ljudi iz kluba koji bi trebali imati bolju i otvoreniju komunikaciju prema Torcidi, ali i prema svim navijačima jer iskren i konstruktivan razgovor otvara vrata suradnje, pa bi se i broj kazni zbog ponašanja na tribinama mogao svesti na razumnu razinu.
Da se malo dotaknemo i prve momčadi. Što se tiče nastupa u nedjelju protiv Istre, pokazalo se da naša mlada momčad lako upada u oscilacije. Od briljantnih izdanja do jako loših predstava u svega nekoliko tjedana. Nažalost to razdoblje će očito potrajati, a stolica Miše Krsičevića više i nije toliko sigurna. Nedjeljni derbi sv. Duje u Paku mladeži donijet će zanimljiv dvoboj i vjerojatno tvrdu utakmicu. S jedne strane Mišo Krstićević koji će biti pod imperativom pobjede, a na drugoj strani hajdukovac i prekaljeni lisac Vulić imat će nam što ponuditi. U svakom slučaju očekuje nas zanimljiv dvoboj kako na terenu tako i na tribinama.
Što se tiče pak Miše Krstičevića on polako ali sigurno gubi naklonost navijača jer je dobrim dijelom i sam kriv za slabije rezultate u posljednje vrijeme. Nelogične zamjene, usmjeravanje priče prema sucima da bi se sakrili stvarni problemi, nelogična objašnjenja koja nam nudi poslije utakmica, te dobar nedostatak samokritike polako ali sigurno ga guraju prema izlaznim vrata. Meni osobno nije jasna niti priča oko malog Kiša za kojeg se zna da je bio Mišin ljubimac u juniorima. Objašnjenje kako ga ne želi premladog (?!) gurnuti u vatru kako ne bi izgorio jednostavno ne drži vodu! On je premlad, a Radošević, Milić, Caktaš i Bencun nisu?! Hm, malo mi je sumnjiva ova priča, a pozadina se možda krije i u tome da se zapravo Maglici čuva mjesto. Teorija zavjere ili slučajnost, ja jedino u tome vidim neko logično objašnjenje. I samo još nešto vezano za Maglicu. Kada je kupovan onda se na veliko u novinama pisalo da „Andabak kupuje Maglicu“ (pretpostavljam na ime pozajmice), no danas se uredno na listi dužnika pojavljuje i Osijek sa potraživanjima od 1,6 milijuna kuna na ime transfera Maglice u Hajduk. Što je onda to Andabak kupio? Maglu ili Maglicu? Budućnost će pokazati...
I da, da ne zaboravim čestitati sucu Križariću što se ekspresno vratio na prvoligašku scenu! Što reći nego da se to zove silovanje zdravog razuma. Očito je da unatoč uhićenju Širića i Djedovića u sudačkoj organizaciji nije došlo do ozbiljnijih pomaka. Sramota od organizacije! I još jednom napomena da je netko trebao i sprovesti to „pošteno suđenje“ koje je garantirao Širić. Na žalost ti isti ljudi u crnom koji su osiguravali „pošteno suđenje“ sude i dan danas...
Ostaje napomena da se ovaj vikend bira i novo vodstvo Torcide. Bit će zanimljivo koja će ekipa sada doći na vlast. Hoće li pobijediti radikalnija struja kao što se priča ili pak umjerenija ostaje za vidjeti. U svakom slučaju izbor vodstva KN Torcida uvelike može utjecati i na stvari koje će se događati u klubu i zato se nadam da će na čelo kluba navijača doći sposobna osoba spremna na pozitivnu suradnju i pozitivne stavove.
Idući tjedan ću izbaciti i tekst „Naš Hajduk – Hajduk navijačima“ pa ako vas zanima navratite i pročitajte.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.