Navijač Hajduka

četvrtak, 11.08.2016.

KULA OD KARATA


Nakon euforije, opet još jedno bolno prizemljenje. Nemam što drugo reći nego da smo već naviknuli na ovakve scenarije. Sinoćnji derbi opet je razotkrio baš sve probleme našeg kluba, svu improvizaciju koja nas nezaustavljivo drži da tapkamo u mjestu.

Iasi, Cibalia, Split, Oleksandrija i Istra, kod svih nas su probudili nadu da konačno imamo momčad. No realno, igrali smo protiv jako slabih ekipa i uz dosta sreće ostvarili smo do jučer zapažene rezultate. Ali samo rezultate, bez dopadljive igre. Sreća naša da je uskrsnuo Frane Zolja, koji nas je spasio protiv Iasija i Splita inače ni ovo do sada ne bi bilo rezultatski uvjerljivo.

Namjerno nisam htio pisati novi tekst prije nego odigramo prvi ozbiljan meč, jer me iskustvo naučilo da euforija bez pokrića uvijek nosi sa sobom izrazito negativan rezultat.

Pa krenimo redom:

PUŠNIK:

Znalac, miljenik sreće ili običan klanu? Apsolutno je prerano za konačnu ocjenu. Medijski istupi su mu blago rečeno “zanimljivi”, te neodoljivo podsjeća na Ćiru Blaževića iz najboljih dana. Pljucanje po ljudima koji su radili prije njega, pljucanje po klubu, pljucanje po igračima (igrali su kao p…), pa cirkus sa vješanjem šala na klupi prije svake utakmice, zatim sukob s Kalinićem oko kapetanske trake uz obrazloženje da golman ne može biti kapetan (?!) samo su neki su od zanimljivih detalja iz njegovog dosadašnjeg rada u našem klubu. Što se tiče igre momčadi, ja je do sada nisam vidio. Njegova najava da će Hajduk igrati presing svaku utakmicu, a do sada Hajduk zapravo ni minute nije niti pokušao odigrati presing za mene spada u rubriku “vjerovali ili ne”. Blago rečeno čudno. Ono što mu se mora priznati da je do sada (izuzevši utakmicu protiv Dinama) imao nos sa zamjenama. Svaki puta bi pogodio s istima! Isto tako Hajduk je davao golove u zadnjim minutama što neki nazivaju srećom, ali moje mišljenje je da je tu istu sreću itekako trebalo isprovocirati. Sada nakon Dinama miješaju se dojmovi, kakav je zapravo Pušnik kao trener. Jeli za kratke ili za duge rukave? Iduće četiri utakmice odrediti će mu sudbinu (Osijek, dva puta Maccabi, te Rijeka). No činjenica je da trener Hajduka nije lako biti pogotovo u uvjetima kada od lošeg kadra svi od vas očekuju da napravite čuda.


FORMACIJA:

Pušnik se odlučio za klasičnu 4-3-3 formaciju. Početni sastav je u principu: Kalinić – Juranović, Nižić, Čosić, Milić – Jefferson, Kožulj, T. Bašić (Bilyi) – Sušić, Vlašić, Said (Ohandza). Ne znam što reći, nego da posljednja četvorka jednostavno nije dorasla igrati u našem klubu. To je rang maksimalno Slaven Belupa, pri čemu ne želim obezvrijediti taj klub. Posebno jučer drugo poluvrijeme protiv Dinama kada je umjesto Milića igrao Pejić, a umjesto ozlijeđenog Nižića Ismajli, igra zadnje linije bila je ispod svake prihvatljive razine. O izvedbi Juranovića na mjestu desnog beka ne treba trošiti riječi. Momak nije kriv što igra na njemu neprirodnom mjestu, ali i ekipe poput Splita i Istre cijeli svoj napad baziraju na prodorima preko njega. Jednostavno obrambeno igra “kao da ga nema”. Pa zar je toliko teško na tržištu pronaći desnog beka?!

Treba li možda Pušnik razmišljati o formaciju 4-2-3-1, pa da stvori dvostruki blok sa dva zadnja vezna (Jefferson plus recimo Kožulj) ispred ovako nesigurnih stopera to je pitanje za njega. Ja samo onako navijački razmišljam, pogotovo danas kada je Jefferson van svoje lanjske forme.


ČETIRI ASA + JOKER:

Hajduk zapravo igra na krilima četiri igrača ili bolje rečeno Hajduk izvlači rezultat na klasi “četiri veličanstvena”. Pri ovoj analizi zanemariti ću jučerašnji derbi jer su ga svi odigrali ispod svake kritike.

Kalinić – Top golman koji je na svoju žalost osuđen da ga cijeli život treniraju Gabrić i Varvodić naizmjence. Spašava Hajduk već nekoliko sezona i pravo je čudo da ga neki ozbiljni klub ne kupi jer ima potencijal razvoja da uđe u TOP 10 golmana na svijetu. To je moje mišljenje, a vrijeme će pokazati jesam li u pravu. Pri tom se možemo sjetiti Subašića i ismijavanja istoga dok je branio kod nas, a danas u ozbiljnom klubu (sa ozbiljnim trenerima) polako je postao prava internacionalna klasa.

Sušić – “Davi balun”, ima čudo viška dodira, ali ima potez i to ga čini udarnim igračem našeg kluba. Istina, kada se protivnik koncentrira na čuvanje njega, onda ne dolazi do izražaja jer ostatak veznog reda nije u stanju odraditi fazu njegove kreacije. Bit će zanimljivo vidjeti jednog dana kada se proda hoće li izrasti u ekstra klasu ili će ga ovo davljenje baluna vratiti nazad u neke nove HNL vode. Jedno je sigurno, a to je da sa ovakvim navikama neće moći igrati u Ligama petice. Tek kad ubrza protok lopte i počne igrati jednostavnije i brže može se nadati da će postati vrhunski internacionalni igrač.

Vlašić – Što se događa sa ovim momkom? Od ekstra klase i igrača kojeg traži “pola Europe” do igrača koji potpuno stagnira, pa na neki način i propada zadnjih godinu dana. Prošle godine ga je Burić “uništavao” na lažnoj špici, sad ga Pušnik seli malo na lijevo krilo, pa malo na lijevog veznog. Uglavnom momak pada i to pada brzo i jako. Da li je stvar psihičke prirode ili je ozljeda trbušnog zida uzela danak? Ovako sa navijačke pozicije teško je reći. Ono što se sa sigurnošću može reći jest da mu treba pronaći mjesto u ekipi koje mu najviše odgovara (možda polušpic, odnosno drugi napadač?!) jer Hajduk je kao stvoren da od ekstra talenata napravi prave slučajeve, te na kraju te ekstra igrače prodaje za sitan novac.

Ohandza – Po mojoj procjeni apsolutno najbolji igrač Hajduka posljednjih petnaestak godina. Kad ga ozljede zaobiđu onda eksplozivnost, okomitost, igra jedan na jedan, osjećaj za prostor i solidna realizacija, nešto je što odavno nismo gledali u našem klubu. Uz to čim on uđe u igru odjednom naša igra ima dubinu jer nevjerojatno je koliko dobro razumje igru i koliko dobro osjeća kako i kada se treba ubaciti iza zadnje protivniče linije premještajući centar igre duboko na protivničku polovicu. Na taj način omogućava svojim igračima da lakše dolaze u priliku i sudjeluju u samoj završnici akcija. Hajduk je s njim jači za barem 50 posto.

Kožulj – On je po meni taj Joker. Apsolutno je impresioniran klubom u koji je došao, to se vidi iz aviona. Teže igra na Poljudu jer mu se “noge sijeku” pred tolikim navijačkim auditorijem, te igra se velikim grčem. Bit će potrebno barem pola sezone da uspije opustiti sve kočnice u svojoj glavi. Ako uspije, onda ćemo imati još jednog ekstra igrača u timu. “Box to box” igrač, izuzetno jakog i preciznog udarca koji u prosjeku pretrči najviše u timu. Gol u Vinkovcima, te asistencija (centaršut iz trka) protiv Splita, nešto je na čemu treba graditi svoje samopouzdanje. Zvone, neka ti je sretno!


PREDSJEDNIK KOS:

Potjerao je trenera Burića jer nije mogao podnijeti njegovu konstataciju da je realno da se Hajduk bori za drugo, odnosno treće mjesto. Sad Pušnik izjavljuje isto. Znači li to da će i njega odmah potjerati?! Usto uoči derbija izjavljuje da ćemo pregaziti Dinamo. Pa još izjavljuje da nije njegov glavni posao da pronalazi sponzore?! Pa što onda jest njegov posao ako nije to?! Usput Hajduk od 1.7 još uvijek nema glavnog sponzora na dresu… Ne znam, prekratko je da ga ozbiljnije ocijenim, ali bomboni iz usta koji mu ispadaju i samodopadnost koju posjeduje meni ne ulijevaju povjerenje u njegovu izvedbu. Posebno me “dojmio” njegov nastup na zadnjoj “Čakuli”. Previše populizma i izjava kojima se dodvorava navijačima… No realno, njegov rad ću ocijeniti tek nakon polusezone provedene u klubu.


POJAČANJA ILI PRINOVE:

Futacs, Maganto, Kožulj, Said Said, Memolla, Ismajli, Ćosić, Erceg, Rapaić, Gentsoglou. Svi navedeni igrači su ovo ljeto stigli u prvu momčad Hajduka. Za mene ova pojačanja predstavljaju čisti gulaš. Ima tu i dobrog mesa, ali ima i krumpira. Pitanje je tko će sve te ugovore na kraju i platiti?


OMLADINSKA ŠKOLA:

Znam da sam dosadan sa ovom temom. Toliko sam dosadan sa istom da i sam sebi idem na živce pišući o njoj. Na žalost, svi Hajdukovi operativci (prije svega mislim predsjednici) se ozbiljno bave samo jednom stvari, a to su dolasci/odlasci igrača. Što je stvarni razlog tome, možemo misliti, ali činjenica je da se tu vrti najveća lova. Pri tom se uvijek zanemaruje omladinska škola i ustroj iste. Pod navodnicima svi će reći kako je fokus na preustroju škole, ali realno po tom pitanju nitko ništa ozbiljno nije napravio već dugo vremena upravo iz razloga što to nikome kratkoročno ne nosi rezultat, a za razdoblje nakon svoje vladavine ionako nitko previše ne mari.

Onog trenutka kada omladinska škola bude fokus broj jedan u klubu. Onog trenutka kada se novac bude ulagao o istu, a ne u upitna pojačanja koja su gore navedena, onda ćemo se imati pravo nadati pravom Hajduku koji će biti na ponos svima. A do tada, dok se svi operativci budu motali samo oko love od transfera, nema nam pomoći. Tu i tamo će nam zamazati oči nekim kupom ili sretnim ulaskom u Europsku ligu, ali sve će ostati samo na tome.

Eto ja se pomalo i naivno nadam da će vjetrenjače uskoro odnijeti sve loše likove koji se motaju oko kluba, da ćemo se vratiti bazi, da ćemo se vratiti proizvodnji iz omladinske škole, te ulaganjima u istu, odnosno ulaganjima u sve te mlade igrače (bolji stipendijski ugovori, više trenera za individualni rad, izgradnja dodatnih terena, te općenito bolje infrastrukture itd.). Nadam se da ćemo se vratiti postulatima da “stranci” nikad neće igrati prije “domaćih” ako nisu stvarno bolji (npr. zašto Čosić igra umjesto da ulažemo u razvoj našeg Šimića).


NE TREBA POTONUTI

Za kraj, sad smo tu gdje jesmo. Poraz od Dinama boli, ali nakon istog ne treba potonuti. Slijedi nezgodno gostovanje u Osijeku, te dvoboji sa Maccabijem za prolazak u skupine Europske lige. Proboj u Europsku ligu nije nemoguć, dapače, ali za to će nam trebati puno pametnija igra i puno motiviraniji, te psihički spremniji igrači. Maccabi nije bauk i tek sada treba zapeti jer Hajduk je jak samo onoliko koliko je spreman vratiti se nakon ovako neugodnog i teškog poraza. Pušnik je na potezu!


HAJDUK ŽIVI VJEČNO!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

11.08.2016. u 22:41 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.06.2016.

VK JUG KAO UZOR


Prije svega iskoristio bih ovu prigodu da čestitam VK Jug osvajanje naslova prvaka Europe! Isto tako iskoristit ću priču o Jugu kao dobru podlogu za današnji tekst.

Znate li koja su dva dalmatinska kluba jedina uvijek u vrhu od kada je Hrvatske samostalnosti? To su ragbi klub Nada is Splita i vaterpolski klub Jug iz Dubrovnika. Bilo je još uspješnih klubova poput odbojkaša iz Kaštela, ali samo su dva gore navedena kluba baš uvijek u vrhu. Ragbi klub Nada ovom prigodom neću puno komentirati jer se radi o praktično amaterskom klubu čija konkurencija u Hrvatskoj realno i nije prevelika, ali ću se zato posvetiti vaterpolskom klubu Jug koji može poslužiti kao primjer kako bi dalmatinski klubovi trebali funkcionirati.

Da biste ostali godinama u vrhu morate imati samo jednu stvar jasno definiranu, a ta stvar se zove klupska strategija! Da strategija! A ona je kod Juga iznimno čista i jasna. Jaka omladinska škola i ulaganje u istu je baza i temelj cijelog kluba, dok se prva ekipa iz godine u godinu slaže po principu da u njoj imamo pet do šest iskusnijih igrača poniklih u vlastitoj školi plus dva do tri strana igrača koja predstavljaju pojačanja na deficitarnim pozicijama. Ostatak za popunu kadra čine isključivo igrači koji su tek izašli iz omladinske škole. I to je to! Nema filozofiranja, nema preplaćivanja stranaca, nema dovođenja prosječnih igrača iz drugih klubova. Što je najvažnije nema lutanja nego se uvijek drži ista formula kada je kadroviranje seniorske ekipe u pitanju. Naravno pri tom svaka godina nije rezultatski perfektna. Ima i trzavica u klubu jer je nemoguće da sve uvijek funkcionira savršeno. Isto tako ima rezultatski gledano i boljih i lošijih godina, ali konstanta borbe za vrh je uvijek tu! I zato Jugu svaka čast na principijelnom radu koji se pokazao pravim i jedinim ispravnim putem.

Isto tako, znamo li tko sjedi u Upravi i Nadzornom odboru Juga? Sve redom
Dubrovčani za čija imena nitko i ne mari jer se proces upravljanja klubom zna, pa čak ni pod cijenu lošijeg rezultata se ne mijenja strategija. Tko je u omladinskoj školi Juga? Opet redom Dubrovčani ili oni koji su dugi niz godina igrali u Jugu poput Mile Smodlake rođenog Splićanina. Jedino tko nije uvijek iz Dubrovnika jest trener seniorske ekipe što i jest logično jer je ta funkcija najpotrošnija roba. Toliko o Jugu kao najsvjetlijoj točki dalmatinskog sporta…

E sad kakve veze ima Jug sa Hajdukom? Itekako ima! Zašto Hajduk ne bi funkcionirao na principima Juga? Ok, različiti su sportovi, različita je i lova, ali zar princip ne bi mogao biti isti?! Zašto omladinska škola ne bi mogla i morala biti baza seniorske ekipe? Zašto se ne bi seniorska ekipa mogla slagati na istom principu? Četiri do pet pojačanja sa strane plus pet do šest iskusnijih igrača poniklih u našoj omladinskoj školi, te ostatak igrači koji su tek izašli iz omladinske škole?! I zašto taj model ne bi mogli stalno i trajno primjenjivati, a ne ovako da iz sezone u sezonu lutamo pa nam jednu sezonu igraju isključivo neiskusni igrači, dok onda u idućoj gomilamo samo strance? Strategija bi trebala biti donesena na klupskoj razini i od nje se ne bi smjelo odustajati! Rezultat ionako ne može biti gori od ovoga kojeg imamo, a siguran sam da bi konstanta u kadroviranju dugoročno donijela ekstra rezultate. Ali ne, nas ubijaju interesi, ega, provizije prilikom transfera i sve slično tome. S druge strane nama je bitnije tko sjedi u Nadzornom odboru kluba, nego koje ćemo pojačanje dovesti i kojim sustavom ćemo igrati.

Evo i sada novi trener izjavljuje da ce dovesti šest do sedam novih igrača sa strane ako kvalitetnih nema u Dalmaciji. Osobno ga razumijem jer čovjek želi rezultat sada i odmah svjestan da nema puno vremena, ali to je jasan pokazatelj da se trener kod nas može izdići iznad strategije kluba, koja u biti i ne postoji… Zato i jesmo tu gdje jesmo, miljama daleko od ozbiljnog i velikog kluba…

Stoga jasno i glasno kažem kako su nam svi ovi dosadašnji “upravitelji” kluba zapravo ubili nogomet! Pomakli su fokus sa nogometa, nogometaša i sa same nogometne igre na zapravo nebitne stvari.

A sve je u biti tako jednostavno i lako ostvarivo kad bi se imao volje nogomet i navijače stavit ispred svoje guzice i osobnih interesa. To se jasno vidi na primjeru Juga!




Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

09.06.2016. u 20:08 • 4 KomentaraPrint#

petak, 03.06.2016.

NAŠ HAJDUK, A NIGDI ČOVIKA IZ DALMACIJE?!


Gotovo svi članovi Nadzornog odbora (barem oni čija struja trenutno odlučuje) su nam iz Zagreba (Slaven Marasović, Ante Šalinović, Anthony Marinov i Guste Santini), predsjednik kluba Ivan Kos je iz Osijeka, trener Marijan Pušnik je Slovenac, sportski direktor Mario Blanco je Portugalac, a vjerojatno će i voditelj omladinske škole postati Čeh Jiri Plišek?! Nemam što reći nego da je HNK Hajduk zapravo postao Hajduk Internazionale! Kao rođenom Splićaninu, lokalpatriotu, nekome tko je odgojen u samom srcu Splita na relaciji Dobri - Manuš to je apsolutno neprihvatljivo! Ili da budem precizniji, prihvatljivo mi je ako ti ljudi “sa strane” garantiraju iskorak, odnosno napredak i ekstra kvalitetu! No, jeli Kos netko za koga možemo reći da “taj”? Jeli možda Pušnik “taj”? Blanco? Plišek? Ovi iz NO? Neću se spuštati na razinu da unaprijed osuđujem sve gore navedene ljude jer to ne bi bilo ni fer ni sportski, ali sve ovo po tko zna koji put ne miriše na dobro. I to boli, boli jako…

Naš Hajduk? Njihov Hajduk? Ili čiji je ovo uopće Hajduk? Da je grad kojim slučajem prodao klub nekom moćniku i da je onda taj isti moćnik postavio ovakvu strukturu ljudi budimo sigurni da bi bilo revolucije, da bi se “rušio stadion” na svakoj utakmici. Ovako kad je Hajduk kao naš, onda je ovo festival demokracije?! Ok, prihvaćam i takva razmišljanja, ali se s istima jednostavno ne slažem.

Novog trenera, sportskog direktora i potencijalnog voditelja omladinske škole neću puno komentirati jer jednostavno o tim ljudima jako malo znam, te ću rad istih ocjenjivati “nakon 100 dana” vladanja. Iako podatak o 42,2% pobjeda, 23,2% remija i 34,6% poraza kojeg Pušnik donosi u dotu sigurno ne garantira blistavu budućnost.

Ono što mogu i što hoću ovdje komentirati jest odabir novog trenera. U kvartetu Bjelica, Soldo, Kopić i Pušnik, odabir je pao na potonjeg. Fascinira činjenica da je kao ozbiljan kandidat za trenera u obzir došao i Zvonimir Soldo, čovjek koji zadnjih 5 godina nikoga nije trenirao?! Može li luđe od toga?

Druga stvar je odnos predsjednika Kosa prema sad već bivšem treneru Buriću. Na stranu sada jeli Burić s pravom smijenjen (igra bez napadača, žrtvovanje Vlašića, ne izvlačenje maksimuma iz Balića, forsiranje igrača upitnih kvaliteta i slično), ali onako zavlačiti čovjeka iako unaprijed znaš da ćeš mu dati otkaz jest u najmanju ruku ispod renomea kluba kakav bi Hajduk trebao biti. Vršiti pritisak na čovjeka da sam da otkaz kako bi se uštedjelo na otpremnini je samo nastavak svega onoga što smo zadnjih godina gledali u klubu. Dokaz tome jesu sadašnje izjave Kosa o tome kako se tražio moderan trener koji će igrati agresivno i napadački… A znamo da Burić nije gajio takav stil što bi značilo da se od početka Burića samo zavlačilo. I zato Bura hvala ti ako ništa drugo onda barem na profesionalizmu na kojem si ustrajao.

No da se vratim na odabir stranaca na ključna mjesta u sportskom dijelu kluba. Kos je zaigrao na vrlo zanimljivu kartu. Odabir “no name” stranaca ima za početak samo jedan cilj, a to je podjela među navijačima. I to podjela na one koji će reći “pustite ljude da rade svoj posao jer ionako ne mogu biti gori od prethodnika” i na one koji “u svemu ovome vide još jedan veliki promašaj”. I dok mi međusobno ratujemo on (ili bolje rečeno oni ako tu podrazumijevamo i članove NO-a) kupuje vrijeme prepuštajući lopticu “strancima profesionalcima koji će se riješiti lokalnih managera”. Usput, ta priča o neovisnim strancima jest već više puta pala u vodu. Treneri Balakov i Mister Reja, te sportski direktor Šveđanin Andersson. Jesu li to bili uspješni djelatnici našeg kluba? Balakov je pokazao prosjek, Šveđanin je utekao “iz obiteljskih razloga” nakon što je napadnut kamenjem i bocama na Kantridi, a Reja je pod prvom boljom ponudom napustio bijeli brod. Drugi put kad su ga zvali nije htio ponovno postati našim trenerom svjestan da mu sportski direktor nije u stanju garantirati pojačanja.

Usput, potpisnik ovog teksta je imao prilike raditi i živjeti u pet različitih država u Europi i znam kako se stranac osjeća radeći u tuđoj zemlji. Ono kada zagusti na projektu, prvo što ti padne na pamet jest “uvik se mogu vratiti doma, što meni ovo treba”. I zato sam za stranaca samo ako ima kvalitetu i ako smo mu mi u klubu omogućili sve da tu svoju kvalitetu pokaže. Gore navedeni ljudi su prije svega upitne kvalitete, a ono što je još gore jest stanje u našem klubu, odnosno kadar igrača koji je u prvoj ekipi. S kim onda da Pušnik napravi čudo? Što će tek biti još kada odu Sušić, Kalinić i Milić?! A love za pojačanja nema dok se netko od navedenih ne proda. Kaže ovaj Portugalac kako je došao u Hajduk jer je Hajduk bio veliki klub i da ga je predsjednik Kos kupio DOJMOM i energijom. A što kad shvati da novca za pojačanja nema i da će zapravo potpisivati rad za koji realno neće ni biti previše odgovoran. Oče li trpjeti pritiske navijača u slučaju rezultatskog neuspjeha ili će pod prvim pritskom kao i Andersson otići?!

I zato dok se mi navijači međusobno svađamo ni slova predsjednika o tome kako napraviti kompletnu reorganizaciju radne zajednice. Ni slova o tome zašto u klubu imamo skoro 40-ak profesionalnih ugovora umjesto 25 koliko trenutno možemo podnijeti. Ni slova o tome kolika je prosječna plaća u radnoj zajednici i jeli ista usporediva sa sličnim radnim mjestima u Hrvatskoj. Ni slova o tome da se u omladinsku školu dovedu iskusna i zvučna trenerska imena koja bi konačno učinila školu dostojnom imena našeg kluba. Ni slova o svome planu i programu koji očito i nije bitan jer isti i ne postoji. Očito da je bitan samo DOJAM u cijeloj ovoj priči…

Baj d vej, jeli itko pročitao analizu Marijane Bošnjak, čisto da znamo jeli Kos slijedi njene upute? Možda u toj analizi i piše da odaberemo sve strance na odgovorna mjesta…



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

03.06.2016. u 16:06 • 4 KomentaraPrint#

petak, 20.05.2016.

JELI KOS IGRAČ HDZ-A I MAMIĆA? INDICIJE POSTOJE


U utorak smo dobili novog predsjednika Hajduka. Vijesti o izboru pratio sam na poslovnom putu prema Zagrebu. Na opće iznenađenje cjelokupnog navijačkog puka za predsjednika kluba izabran je Ivan Kos! Osobno kad sam čuo vijest, malo je reći da sam bio šokiran! Izabran je čovjek od 34 godine, iz Osijeka, koji u principu ne poznaje ni Hajduk ni sredinu u koju dolazi. Još k tome nije navijač Hajduka! Isto tako zbunila me činjenica da na svom predstavljanju gospodin Kos na pitanje o plaći odgovara kako ista još nije dogovorena i da će se o tome tek raspravljati?! Tu sam osjetio da nešto nije u redu. Zar je moguće da predstavljaju novog predsjednika, a da se nisu dogovorili oko uvjeta?! Za početak blago rečeno čudno! Ali dobro, odlučio sam prespavati noć. Odlučio sam sagledati priču malo realnije, bez onih početnih emocija koje su me obuzele. Nadao sam se da ću idućih dana čuti ono nešto što će me uvjeriti da je Kos pravi izbor. Nažalost, do danas niti traga tome. Čovjek je postavljen na mjesto predsjednika kluba bez ikakvog plana i programa svog rada? Isto tako došao je na mjesto predsjednika bez da je osigurao novog sponzora?! Čime je onda zadovoljio nadzornike? Sve do jučer pokušavao sam shvatiti, a onda se napokon oglasio Šalinović (zapravo glavni pokretač svih ovih smjena na Poljudu), koji je rekao kako je Kos bio debelo najbolji kandidat i da je pobijedio zahvaljujući dojmu koji je ostavio! Da dobro ste čuli DOJMU! Da bi stvar bila još i bolja, kaže Šalinović da je Kosa tek upoznao u drugom krugu razgovora… Znači jedan razgovor i “Kos ga je oborio s nogu”, a onda mu je dao povjerenje da vodi klub kao što je Hajduk. Uz to članovi NO-a su bili svjesni budućeg gnjeva navijača jer je izabran netko sa strane (tko uopće nije navijač Hajduka). Nameće se zaključak da su ovi iz Nadzornog odbora ili bolesno hrabri ili su totalne budale! Nažalost ja im nisam povjerovao u cijelu ovu priču, odnosno u cijelu ovu farsu, pa sam malo istražio relacije koje su vjerojatno dovele do odabira gospodina Kosa na mjesto predsjednika kluba.

Pa krenimo redom. Tko je Ivan Kos? Osim nogometne karijere poslovnu karijeru je gradio prvo u Osimpexu, pa je bio direktor tvrtke OLT, član Nadzornog odbora Đure Đakovića, bio je i savjetnik tvrtke Opeka, a u Hajduk stiže iz svoje tvrtke Dimnjak u kojoj je suvlasnik zajedno s rođakom.

Hm, a znamo li tko je Željko Biloš? Evo njegove biografije:

http://www.vecernji.hr/biografije/zeljko-bilos-304


Rođen je 1955. Po obrazovanju je ekonomist. Do 1990. bio je direktor osječke „Obnove“, tvrtke koja je otišla u stečaj. On je kupio njene dijelove. 1990. osnovao je privatni tvrtku „Osimpex“. Devedesetih je preuzeo osječku uvozničku tvrtku „Export-import“ u Gundulićevoj ulici gdje je danas sjedište „Osimpexa“.
Bogatstvo je stekao uvozom i prodajom željeznih legura te danas ima razgranato poslovanje u Hrvatskoj, Srbiji, Ukrajini. Posluje u Slavonskom Brodu i Sisku jer je Inin kooperant za plinske boce i cijevi. Za njega se govori da „ima nos“ za trgovinu željezom.
Godine 1995. kupio je Đuro Đaković – zavarene posude, u Vukovaru je 2002. osnovao Feroimpex, a godinu dana poslije kupio je Lifam, tvrtku iz Stare Pazove u Srbiji, koja proizvodi plinske boce. U vlasništvu ima i osječku tvornicu OLT, Osječku televiziju a 80 milijuna eura investirao je u trgovački centar Portanova u Osijeku koji se prostire na 40 tisuća četvornih metara.


I sad se pitam, vidite li presjek? Osimpex, OTL, Đuro Đaković... Gle čuda, Kos je svoju karijeru gradio kod osječkog tajkuna Željka Biloša! Isti taj Biloš ima dosta optužnica na sebi, ali to nije predmet ovog teksta (“proguglajte malo”). Ono što jest predmet ovog teksta je da je taj isti Biloš veliki prijatelj gospodina Karamarka! Da dobro ste pročitali!

Ispod evo jednog zanimljivog članka:

http://www.nacional.hr/karamarko-ne-bi-mogao-proci-sigurnosnu-provjeru-a-zeli-voditi-domovinsku-sigurnost/


“Karamarko ima intenzivne kontakte s Josipom Petrovićem, ali u kontaktu je i s osobama kao što su Zdravko Mamić i Željko Biloš. Nemojte zaboraviti da je Zdravko Mamić bio s Karamarkom u VIP salonu u izbornoj noći. Sva trojica, Petrović, Biloš i Mamić, bila su u raznim fazama pod osjetljivim istragama. Petrović i Biloš obuhvaćeni su optužnicom u slučaju odavanja informacija iz tajnih policijskih istraga. No neovisno o tome, Jozo Petrović trebao je biti pod nadzorom SOA-e čim se saznalo da je s mjesta člana Uprave Ine prešao na mjesto savjetnika MOL-a, s obzirom na to da su u tom slučaju u pitanje došli hrvatski nacionalni interesi. On je trebao biti pod nadzorom SOA-e non-stop, a Karamarko je kao bivši šef SOA-e to morao znati”, tvrdi Nacionalov izvor s dugogodišnjim stažem na najvišim funkcijama u pravosudnom sustavu.

Vidite li poveznicu? Jeli se ovo netko ruga s nama? Znači nedvojbeno je da je Kos igrač od Biloša, a Biloš je iznimno dobar s Karamarkom! Bože mili zar je stvarno istinita izjava od Karamarka da će kao premijer vratiti Hajduk gdje pripada?!

http://www.index.hr/sport/clanak/karamarko-nastavlja-cacinim-stopama-kao-premijer-cu-vratiti-hajduk-gdje-pripada/848000.aspx

Kada je to izjavljivao, svi su mu se smijali. No danas se pitam jeli ovaj cijeli cirkus sa smjenom Brbića zapravo politički motiviran? Ono, da HDZ na mala vrata preko Kosa uđe u upravljanje klubom? Hoće li se “tata” Mamić ponovno rugati s nama vučući poteze iz sjene i dajući nam nove mrvice? Još sumnjivije je postalo kada se Šuker oglasio sa čestitkom Kosu svega dan nakon što je izabran.

Ne znam, možda sam paranoičan, možda sam šizofren, možda spajam nespojive priče, a možda samo živim u “Lijepoj Našoj” silovanoj. I kako da se sad pomirim s izborom Kosa?

Borili smo se za Kodeks, borili smo se za Naš Hajduk i direktno biranje članova NO-a, borili smo se za demokraciju, borili smo se da izbacimo politiku iz našeg kluba! I sad nam se ta ista demokracija smije, politika kao nije tu, a zapravo iz sjene vuče konce. I do kada tako? Mogu li se ovi Šalinović, Marasović, Marinov i Santini pogledati u ogledalo?! Jesu li oni pijuni većih interesa i politike? Jeli netko ušao u njih prije odabira predsjednika (odnosno prije smjene Brbića)? Gdje je sada stav Udruge Naš Hajduk? Zašto Torcida šuti? Pa dajte ljudi dignite glas, ispitajte tko je Kos i kakva je stvarno njegova povezanost s navedenim likovima. Indicije koje sam naveo postoje. Ako smo mogli dobiti sve bitke do sada, onda treba dobiti i ovu! Puna mi je kapa svih ovih zakulisnih igara u kojima bi mi navijači trebali ispasti ovce. E trebali? Jer ja nisam ovca i neću pisati kako bi trebali dati priliku Kosu da se dokaze jer je izabran demokratskim modelom. Pa kome pravo kome krivo! I da zaključim, ovaj tekst nije nikakav tekst protiv gospodina Kosa, protiv kojeg nemam ništa osobno. Ovo je tekst protiv svih anomalija u klubu i oko njega jer očito je da se cirkus i dalje nastavlja!

S dozom ljutnje i gorčine završavam ovaj tekst.


Hajdučki pozdrav svima!
Kontra mraku, kontra sili, samo hrabro naprid bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

20.05.2016. u 12:50 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.05.2016.

NATJEČAJ JE PROMAŠAJ


I dok čekamo bijeli dim s Poljuda sutra u 14 sati došlo je vrijeme da se osvrnem malo na cijeli ovaj proces odabira novog predsjednika kluba. Priznajem, živo sam u nadi da članovi Nadzornog odbora znaju što čine, ali iz današnje perspektive mislim da oni jednostavno ne znaju di udaraju.

Prvo, sada je posve jasno da je bivši predsjednik Brbić smijenjen bez da se imalo ikoga u rukavu kao njegovog nasljednika. Znači smjena je napravljena po ho-ruk principu, pa ćemo poslije tražiti rješenja. Neozbiljno i neodgovorno jer tako se ne rade planske stvari. Da ne kažem kako se ovakvim ishitrenim rješenjima jednostavno ruši ugled kluba, ali i gubi natjecateljska sezona s obzirom na tajming rušenja.

Drugo, na posljednjem izboru za predsjednika kluba gospodin Brbić je navodno glasovanjem 5:3:1 pobijedio kandidate gospodina Sesara i gospodina Vrdoljaka. Zanimljivo je da se gospodin Sesar ovaj put uopće nije ni kandidirao uz neformalno obrazloženje da je gospodin Krizmanić ionako osoba za koju su se odlučili članovi NO-a. Drugi kandidat, gospodin Vrdoljak ovaj put nije ni ušao u drugi krug jer se njegove vizije nisu poklapale s vizijama članova NO-a. Inače prvi put je Vrdoljak dobio glas od Marinova (zajedno su radili u Konzumu), pa ostaje nejasno zašto ga i ovaj put nisu pustili u uži krug čisto radi zaštite svojih prijašnjih odluka. Znači iste vizije malo valjaju, malo ne valjaju?!

Treće, kandidat s najjačim referencama gospodin Krizmanić se usprkos prijavi na natječaj jednostavno povukao iz istog jer nije mogao dobiti uvid u stanje kluba?! Dobro, to je priča za javnost, a vrlo vjerojatno je odustao upravo zato što mu je cijela priča neozbiljna, pa nije htio izgubiti respektabilnu poslovnu rolu koju sada ima ulazeći u priču s neizvjesnim završetkom i imajuću posla s ljudima koji su skloni promjeni mišljenja.

E da, dobro ste pročitali, promjeni mišljenja! Ono što me najviše zasmetalo ovih dana jest upravo ta promjena mišljenja i stavova članova NO-a! Do prije mjesec dana javno su na skupu s navijačima tvrdili kako je cilj isključivo da se “višak” novca ulozi u infrastrukturu, bez da se išta (ozbiljnije) ulaže u pojačanja. Isto tako Brbić je sam izjavio kako je smijenjen radi toga što je dio novca htio uložiti u pojačanja s čime se NO tada nije slagao. E sad vidi čuda, članovi NO-a su praktično preko noći “došli na njegovo”, te su ipak shvatili kako bez ulaganja od 10 milijuna kuna u pojačanja jednostavno iduća sezona neće na dobro. Tko tu koga? Koji je stvarni razlog zašto je Brbić smijenjen? Jeli to 5 minuta slave i medijske pažnje ili je nešto drugo u pitanju?! Ne znam, ali sve više i više me fascinira način na koji funkcionira NO, a pogotovo gospodin Santini koji je cijenjeni ekonomski ekspert, ali je očito zalutao u sport.

Četvrto, ovi izbori nisu iznjedrili niti jedno ozbiljnije ime. Svaka čast svima koji su se prijavili na natječaj jer sve su to većinom ljudi jako dobrih poslovnih karijera, ali tu jednostavno nema nekoga tko bi nas “oborio s nogu”. Isto tako nije se prijavio nitko tko bi uložio vlastiti novac (tu prije svega mislim na predstavnika nekog novog potencijalno jakog sponzora), te bi samim time bio favorit u utrci.

Peto, sve osim izbora gospodina Bašića za mjesto predsjednika za mene bi bilo iznenađenje. Osobno nemam svog favorita jer mi nitko od navedenih osoba ne odskače, ali mislim da će se NO odlučiti za njega upravo zato što nisu pronašli niti jedno ozbiljnije ime. Ovako će se pokriti floskulama kako je Bašić čovjek koji poznaje sustav, a vjerojatno će njemu pridijeliti još jednu osobu (Štambuk?!) kako bi opravdali sam javni natječaj i cijelu ovu priču oko izbora. Da se razumijemo, budućem predsjedniku želim svako dobro i puno uspjeha u radu, ali sami izbor je morao biti bolje pripremljen u svakom pogledu.

Sve u svemu čeka nas još jedna teška sezona jer će se ekipa opet slagati po ho-ruk principu. I dok drugi već unaprijed znaju koga dovesti, kod nas se ništa ne zna. Ni predsjednik, ni sportski direktor, a ni budžet za pojačanja jer tko zna možda se Santini ili netko drugi probudi na lijevu nogu pa se opet predomisli i preusmjeri tih 10 milijuna kuna u infrastrukturu umjesto na pojačanja.

Uglavnom, sve po starom, improvizacija i neizvjesnost. A mi navijači da izvinete moramo se baviti ovim pizdarijama umjesto da se veselimo novim pojačanjima, umjesto da sanjamo nove titule, nove europske uspjehe…

Za kraj, jučer je bilo 12 godina od našeg osvajanja naslova i čuvene marame Zvonimira Deranje. Pa da se prisjetimo tih vremena jer malo nam za sriću triba.

https://www.youtube.com/watch?v=5iS4-tiD7PY

San nije gotov kad se probudimo, nego kad ga (ponovno) ostvarimo.

Sportski pozdrav!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

16.05.2016. u 13:47 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.05.2016.

MARIJANA BOŠNJAK - NASTAVAK POLITIKE LUTANJA


U načelu želio sam izbjeći komentar o novoj predsjednici kluba jer se radi o osobi koja će tek privremeno obnašati tu dužnost. No sa vremenskim odmakom ipak sam odlučio prokomentirati njen odabir. O samoj gospođi Marijani Bošnjak nemam što reći, ali o istima koji su je odabrali jednostavno moram progovoriti.

Suštinski zaista želim vjerovati ljudima koji su ostali u Nadzornom odboru. Zaista želim vjerovati da oni znaju što rade i da znaju kako ozdraviti naš klub. Isto tako želim vjerovati da su moralni i pošteni i da je svaki njihov korak unaprijed predviđen. Ali kako onda da komentiram odabir gospođe Bošnjak na mjesto predsjednice kluba? Čemu uopće cijela ova farsa?

Da ne bi bilo zabune, ispod je napisano objašnjenje članova NO-a zašto je gospođa Bošnjak uopće izabrana:

Ekonomski je stručnjak, ima iskustva u analizi poslovanja tvrtki, ne dolazi iz sportskog segmenta, dolazi iz raznih grana poslovanja. Namjerno smo za prijelazno razdoblje izabrali nekog neovisnog, nekog tko će nam na koncu napraviti dokument koji će odrediti kasniji rad kluba. Njena zadaća je kratkoročna, 30-40 dana do imenovanja novog predsjednika uprave. Glavne kompetencija su referencu u analizi poslovnih procesa. Nama fokus s gospođom Bošnjak nije na utakmicama i nogometu, razgovarali smo o poslovnom dijelu.

Ponavljam, treba raditi analizu, ono što ćemo dobiti od Bošnjak je dokument koji će koristiti budućem predsjedniku Uprave, dobiti ćemo smjernice kako dalje razvijati Hajduk.



Ponekad stvarno ne znam jesam li ja lud ili ko ovdje koga “zajebaje” kada je budućnost kluba u pitanju?!

Znači dovedena je osoba koja nikada nije radila u niti jednom sportskom klubu i praktično ne poznaje karakteristike nogometnog tržišta. Onda bi ta ista osoba trebala u vrlo kratkom roku izraditi dokument koji bi trebao odrediti smjernice kako će se klub dalje razvijati?! Znači laički rečeno, ona će napraviti analizu stanja i prijedloge kako bi klub u budućnosti trebao funkcionirati, a onda će novoizabrani predsjednik samo “slijediti te upute”. Bilo bi smiješno da nije tragično!

Moj stav je ovdje vrlo jednostavan. Ako su već željeli angažirati nekoga sa strane za ovo prijelazno razdoblje, onda je to isključivo mogao biti netko tko bi se bavio SAMO revizijom dosadašnjeg poslovanja, a nikako netko tko bi trebao odrediti buduće smjernice razvoja. Te smjernice treba odrediti onaj tko bude izabran putem javnog natječaja koji je u tijeku, a ne osoba koja privremeno obavlja dužnost predsjednika kluba.

Uostalom, da je klub iole normalno posložen, onda bi Marin Brbić trebao biti taj koji bi obavio primopredaju poslovanja budućem predsjedniku. Ili ako smatraju da bi Brbić to loše napravio, onda su mogli staviti gospodina Aljošu Bašića na mjesto vršitelja dužnosti predsjednika na određeno vrijeme dok se ne provede natječaj. Ovako vrijeme curi, a mi ćemo dobiti još jedan dokument u nizu koji će biti mrtvo slovo na papiru.

Usput rečeno, koliko ćemo platiti ovaj angažman gospođe Bošnjak i njenog tima? To je naravno kao i uvijek poslovna tajna. A ono što nije tajna jest da je ista gospođa poslovno vezana uz gospodina Šalinovića… Nije da nešto insinuiram niti imam ikakvih saznanja, ali se nadam da iz ovakvog angažmana sutra neće proizaći nova afera. Ono u stilu platili smo konzultantske usluge nekoliko milijuna kuna za mjesec i pol rada…

Još da ne zaboravim spomenuti transfer Balića u Udinese. Znači isti igrač je prodan za iznos od 3 milijuna eura (plus jedan eventualnog bonusa) odštete, a novac bi trebao stizati našem klubu u obrocima. Prvi milijun bi trebao stići 1.7.2016., drugi 1.1.2017., a treći 1.7.2017. (datumi možda nisu sto posto točni, pa se unaprijed ispričavam ako sam nešto pogriješio). Zamislite sada naše “genijalce”, predsjednika Brbića (ali i Nadzorni odbor koji je to odobrio) koji su onda željeli uzeti cca dva milijuna eura na ime "factoringa" što ga je Brbić pripremao s poslovnim subjektom iz inozemstva (navodno banka iz Njemačke). Drugim riječima mi bi dobili kredit od dva milijuna eura, a oni bi se naplatili drugom i trećom ratom uz naravno kamatnu stopu od 5 od 6 posto (koliko bi nas oderali)!!! Čitam i ne mogu vjerovati da je to istina! Nogometnog dragulja za kojeg službene ponude iz vani postoje još od njegove 16 godine prodaju uz odgodu plaćanja, pa onda uzimaju kredit uz kamate koji će vratiti kada Udinese plati preostale rate?! Nesposobnost, interes, sto god... I zato dok je god ovakvo stanje mi ćemo tek puževim korakom ići prema naprijed, a jedna „šugava“ Rijeka će se šetati Poljudom.

U nadi da će konačno na mjesto predsjednika doći netko tko je rođeni lider i vizionar, šaljem Vam puno hajdučkih pozdrava!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

01.05.2016. u 16:28 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.04.2016.

TKO BI TREBAO POSTATI NOVI PREDSJEDNIK UPRAVE?


U tijeku je javni natječaj za člana Uprave HNK Hajduk. Evo ukratko točaka s kojima bi ja bio zadovoljan da ih kandidati prezentiraju članovima Nadzornog odbora.


Strateški projekti:

1. Izgradnja dodatne infrastrukture na stadionu – prema zahtjevima trenera/struke (promjena umjetne trave, bazeni za regeneraciju, teretana i sve ostalo što struka traži) – vrijeme izgradnje 6 mjeseci.

2. Muzej na Poljudu – vrijeme izgradnje 1-2 godine, zavisno o do sada pripremljenim radnjama.

3. Solarne ploče na krovu Poljuda – vrijeme izgradnje 5 godina.
U naredne tri godine ugovoriti s gradom model financiranja s obzirom na to da je stadion u vlasništvu grada. Pripremiti svu projektnu dokumentaciju i ishoditi sve potrebne dozvole za ovakav projekt. Napraviti pripremu da se iz EU fondova povuče između 30 i 70 posto bespovratnih sredstava.
Prijedlog modela financiranja:
Grad u potpunosti financira cijeli projekt, te kroz godine proizvodnjom struje vraća uložena sredstva uz određenu kamatu, dok bi dio novca ostajao klubu. Omjer dijeljenja novca ovisi o tri faktora: cijeni samog projekta, količini proizvedene struje i količini novca povučenog iz EU fondova.

4. Izgradnja nogometnog kampa – vrijeme izgradnje 10 godina
U naredne tri godine treba započeti pregovore s gradom o zemljištu na kojem bi se gradio kamp, pa zatim uskladiti GUP s istim zahtjevima ako je potrebno. Ako je moguće, kamp graditi u blizini stadiona (na području gdje se danas nalaze pomoćni tereni ili pak u Lori). Razraditi modele financiranja samog kampa.


Financijski plan:



Iznad je prikazan financijski plan za razdoblje 01.07.2016 - 01.07.2017. Ovo nije konačan financijski plan, već imamo prikaz “sigurnih” prihoda i rashoda, pri čemu se vidi potencijalna samoodrživost kluba.

Laički rečeno, da bi klub poslovao s “pozitivnom nulom”, u narednom razdoblju 01.07.2016. - 01.07.2017. potrebno mu je uz “sigurne prihode i sigurne rashode” osigurati jedan transfer u iznosu od 10 milijuna kuna.

Smanjenje vrijednosti i amortizacija je iznos koji se odnosi na sam stadion (jer je stadion ustupljen klubu od strane grada koncesijom na 30 godina). Taj iznos nije stvaran, nego je knjigovodstven. Laički, moramo ga prikazati u rashode, iako to
nisu stvarni rashodi.

Još ostaje plan otplate preostalih 30 milijuna duga (toliki iznos se ovih dana spominje u medijima kao iznos stvarnog duga). Taj plan treba vezati uz buduću prodaju Nikole Vlašića. Pojednostavljeno, Nikola se ne smije prodati ispod 6-7 milijuna Eura čiste neto dobiti. Onda od tog iznosa, bez obzira kada se Nikola proda, 4 milijuna Eura bi išlo na posušivanje zadnjih dugova i konačno izranjanje iznad površine.

Trenutni budžet koji ide na plaće igračima iznosi cca. 20 milijuna kuna.

Plan u narednoj godini jest zadržati budžet na istoj razini, ali smanjiti broj profesionalnih ugovora.

Broj profesionalnih ugovora ne smije biti veći od 25.

Ovdje pričamo o 25 profesionalnih ugovora koji iznose prosječno 105 tisuća eura godišnje. To apsolutno nisu mali iznosi i s tim budžetom trebamo biti konkurentniji kako u HNL-u, tako i u Europa Ligi.

Najbitnije za napomenuti jest da sav iznos iznad 10 milijuna kuna koji se može potencijalno zaraditi na transferima igrača (L. Kalinić, Tudor, Sušić, višak od Vlašića) se mora uložiti u dovođenje novih pojačanja (odnosno u plaćanje odšteta kod dovođenja igrača).

Zaključak, pojačanje kadra prve momčadi APSOLUTNI je prioritet u narednoj godini, a novac će se namaknuti prodajom jednog ili dvojice najboljih igrača.


Plan marketinga:

Iako je ovo područje koje jako dobro vodi gospodin Aljoša Bašić, postoji i ovdje područje poboljšanja.

1. S obzirom na gotovo 35 tisuća članova koliko ih je registrirano u 2016. godini, Hajduk kao klub ima golemi marketinški potencijal. Znači, cilj u narednom period od godine dana jest pronalazak barem jednog novog sponzora uz zadržavanje postojećih. Naglasak na turistički orijentiranim kompanijama.

2. Davanje imena stadiona u koncesiju, pogotovo ako bi u potpunosti zaživio koncept solarnih ploča na krovu stadiona.

3. Pronalazak sponzora koji bi “gurao” gradnju kampa, s tim da bi taj kamp onda nosio ime samog sponzora. Npr. Orbico kamp…

4. Apsolutno daljnji razvoj projekta Ambasador koji ima golemi potencijal.

5. Produbiti suradnju s Karlovačkim pivom, tako da pivo bude dostupno u svakom dijelu Lijepe naše.

6. Ulaganje u reklame. U slučaju veće zarade na transferima igrača, dio novca bi se svakako trebao uložiti u reklamiranje hajdučkih proizvoda i reklamiranje broja članova. Posebnu pažnju bi trebalo obratiti na angažiranje velikih sportskih imena da daju obol ovakvim reklamama.
“Budi i ti član velikog narodnog kluba”, “Popij Hajdučko za bolji dan” i slične parole iz usta jednog Ivana Balića ili Slavena Bilića dale bi itekako na značaju i promociji samoga kluba.

7. Bolja suradnja s turističkom zajednicom. Razgledavanje stadiona i potencijalno razgledavanje muzeja moraju biti dostupni svim turistima koji dođu u naš grad. Promotivni letci, akcije, grupni popusti…

Dugoročno, u svemu gore navedenom postoji potencijal od cca. dodatnih 10 milijuna kuna s kojima bi se budžet prve momčadi s godinama povećavao s trenutnih 20 na 30-ak milijuna kuna, a sve u svrhu jačanja konkurentnost same prve ekipe. Ostvarivi rok za povećanje gore navedenih prihoda jest 5 godina.


Suradnja s dalmatinskim klubovima

Hajduk mora imenovati osobu za suradnju s dalmatinski klubovima, koji u biti čine samu bazu odakle bi Hajduk trebao crpiti svoje potencijalne igrače. Hajduk je danas više maćeha nego majka tim klubovima.

U vezi s tim, Hajduk mora osnovati “zakladu” u koju bi bivši igrači Hajduka (npr. Perišić, Kalinić, Subašić, Pašalić) donirali nogometne lopte, dresove i sl. Onda bi Hajduk te proizvode prosljeđivao onim klubovima koji za to imaju potrebu. Dio tih sredstava bi i Hajduk sam donirao. Dugoročni cilj je oživjeti bazu i steći ponovno ime velikoga kluba u očima malih.


Omladinska škola

Omladinska škola je danas potpuno zapuštena. Zadnje prvenstvo su junior ili kadeti osvojili još prije pet-šest godina. Razloga je puno. Akcijski plan:

1. Dugoročno gledano treba izgraditi kamp.

2. Poboljšati postojeću nogometnu infrastrukturu.

3. Šef omladinske škole mora biti osoba od najvećeg povjerenja, te osoba s velikim trenerskim iskustvom, nikako početnik.

4. Općenito, kadar trenera u omladinskoj školi je neiskusan, te je potrebno dovesti iskusnije trenere koji bi u kombinaciji s mlađima mogli stvarati nove igrače za prvu momčad.

5. Šef škole bi trebao biti u potpunosti neovisan u odlučivanju kome će se predlagati stipendijski ugovori i sl.

6. Izolacija utjecaja manager/roditelja kako na trenera tako i na sve ostale članove kluba.

7. Jačanje suradnje između omladinske škole i svih osnovnih/srednjih škola na području grada Splita, a poslije i na području cijele Dalmacije. Uključivanje medija u promociju školskih natjecanja, te selektiranje kadra na istim natjecanjima čiji bi sponzor bio naš klub.

8. Razne akcije u kojima bi se utvrdilo eventualno postojanje “mita i korupcije” u omladinskoj školi.


Razna druga poboljšanja:

1. Ukidanje “postotka” pri potpisivanju ugovora s igračima iz omladinske škole. Napraviti univerzalan pravilnik po kojem bi svaki igrač imao pravo na postotak ovisno o visini transfera.
Npr. Ako se igrač proda uz odštetu od 1 milijun eura, dobit će jedan posto ukupnog iznosa, za 2 milijuna eura dobiti će dva posto. Cilj je izbjegavanje sive zone pregovora i potencijalnog mita, te nagrađivanje igrača po principu što se bolje prodaš, više ćeš i zaraditi.

2. Uvođenje jedinstvene naknade kod transfera igrača koja bi iznosila maksimalno 5 posto. Cilj je jednostavno smanjivanje sive zone u pregovorima. Ako predsjednik kluba ima prostora kod pregovora, nikada ne znate hoće li to zloupotrijebiti u svoju korist. Zato maksimalna visina provizije mora biti jasno propisana.

3. Plaće članovima Uprave i sportskom direktoru MORAJU bit javne i varijabilne. S obzirom na to da je Hajduk klub koji funkcionira na hibridnom i u svijetu jedinstvenom modelu biranja članova NO-a, zalažem se za to da plaće budu javne. Prijedlog, plaće članovima Uprave mogu biti 20 000 kuna mjesečno brutto, uz bonuse u iznosu od 30 000 EUR u slučaju plasmana u Europa Ligu, 20 000 EUR u slučaju osvajanja prvenstva, te 10 000 EUR u slučaju osvajanja kupa. Isto tako sportski direktor treba imati sličnu plaću i slične bonuse. Bolje je da su plaće javne, nego da se na sjednicama gradskog vijeća počne raspravljati o tome tko je koliko plaćen. Demistifikacija tijeka novca u klubu može donijeti samo nove pozitivne stvari za imidž kluba. Isto tako varijabilni dio ovisan o sportskom rezultatu bi trebao djelovati motivirajuće, te bi se jednaka pažnja nadređenih vodila kako prema financijama tako i prema sportskom dijelu.

4. Iznos transfera MORA biti javno objavljen. Čemu skrivanje, čemu izraz poslovna tajna, ako je sve ionako vidljivo kroz financijsko izvješće. Pojednostavljeno, kada se napravi transfer pojedinog igrača, klub bi trebao objaviti sve podatke putem priopćenja. Podaci o visini odštete, roku kada bi odšteta trebala sjesti na račun, te provizija koja je isplaćena posredniku pri transferu su podaci koji trebaju biti dostupni javnosti! Ime posrednika (ili agencije) i buduća primanja igrača trebaju ostati poslovna tajna jer to nisu podaci koji se odnose na sam klub.

5. Preporučljivo je da ugovori koji se potpisuju s igračima starijima od 28 godina sadrže u sebi klauzulu po kojoj se isti mogu jednostrano raskinuti na štetu igrača uz obeštećenje igraču od šest mjesečnih plaća. Cilj je da se ne dovode stari istrošeni igrači koji nisu više motivirani za ozbiljan nogomet, a pritom misle samo na svoju zaradu. Ako zadovolje igrom, sigurno im se neće raskidati ugovor.

6. Kod dovođenja igrača u naš klub treba voditi računa o više faktora: dob igrača, potencijal, država iz koje dolazi, kultura odakle dolazi, motiviranost igrača, sklonost igrača ozljedama, konfliktnost igrača, privatna situacija u kojoj se nalazi. Cilj je da prije kupovine imamo kompletnu sliku o pojedinom igraču, a sve u svrhu kako bismo dobili dobru vrijednost za novac kojeg ulažemo.


Sistematizacija radne zajednice

Famozna sistematizacija radne zajednice se treba provesti u maksimalnom roku od godine dana. Iz aviona je vidljivo da mnoge stvari u klubu ne funkcioniraju kako treba, te bi se putem preraspodjele posla, te angažiranjem novi ljudi stekli preduvjet za zdravije funkcioniranje samog kluba. Nutricionisti, psiholozi, fizioterapeuti, dodatni kondicijski treneri i profesionalni skauti trebali bi postati sastavni dio svakodnevnog funkcioniranja kluba.

U tom pogledu treba definirati jasno i nedvosmisleno postavljanje godišnjih ciljeva za svakog zaposlenika, te praćenje istih. Oni koji ne budu mogli odgovarati minimalnim zahtjevima posla, s istima bi se išlo u raskid poslovne suradnje.


Ostalo:

- Osnivanje tima (radne skupine) koji bi radio na rješavanju svih pritužbi koje klub dobije od svojih navijača. Znači mail adresa plus telefonski broj koji bi bili na usluzi navijačima za sve pritužbe koje isti imaju. Cilj je poboljšanje zadovoljstva krajnjih korisnika usluga HNK Hajduk.

- Jednom u polusezoni sastanak s roditeljima djece svih uzrasnih skupina u cilju informiranja roditelja o bilo kakvim promjenama u klubu (ili klupskoj strategiji)

- Jednom kvartalno sastanak s managerima igrača u cilju informiranja istih o bilo kakvim promjenama u klubu (ili klupskoj strategiji)

- Po potrebi sastanak i s članovima KN Torcida i s Udrugom Naš Hajduk.

- Barem jednom mjesečno, a po potrebi i češće sastanak u banovini s gradonačelnikom ili s ljudima koji su zaduženi za sport.

- Dnevni sastanci na relaciji Uprava – sportski direktor – trener prve momčadi. Cilj je svakodnevna komunikacija i rješavanje bilo kakvih problema na dnevnoj bazi. Zahtjevi struke moraju biti ispunjeni ako je to moguće. Jasnija i česta komunikacija može riješiti potencijalne problem koji nastaju zbog nedostatka iste.

- Pokušaj zbližavanja raznih navijačkih skupina i to kroz određene humanitarne akcije, a sve u cilju smanjivanja netrpeljivosti sjevera i juga, te borbe sa svim anomalijama u hrvatskom nogometu.

- Općenito pojačano djelovanje kluba u svim prihvatljivim humanitarnim akcijama. Određivanje osobe koja bi bila odgovorna za razne akcije.

- Osnivanje tima (radne skupine) koja bi se bavila iznimno kompleksnim problemom na relaciji Hajduk – HNS.


Ima još hrpa stvari o kojima bi se dalo pisati, ali to je onako na prvu što bi mene zadovoljilo da nova Uprava stavi u svoj program. Vrijeme je za novi iskorak, a pravo na pogrešku je ovaj put isključeno!

Onda, postoji li netko tko je spreman provesti u djelo većinu gore navedenih točaka?!

Hajdučki pozdrav! Zdravi i veseli bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr


14.04.2016. u 22:14 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.04.2016.

NOVI POČETAK ILI NOVA VELIKA KRIZA?


S Hajdukom nikad dosadno! U prošlim vremenima bilo je puno politike u i oko kluba, a u zadnje vrijeme breme narodnog kluba i demokracija donijeli su neke nove procese, neke nove promjene, neke nove probleme…

Zadnji post kojeg sam napisao imao je naslov “Uprava odlazi” i svega desetak dana nakon toga došlo je do smjene kompletnog vodstva. Za neke je takav događaj bio veliko iznenađenje, za mene osobno i ne baš.

Priča o smjeni zapravo datira još od kraja prošle godine kada je gospodin Brbić izabran po drugi put na mjesto predsjednika Uprave našeg kluba. Tada je prošao vrlo tijesno, glasanjem 5:4. Za njega su navodno bili Pavasović-Visković, Mamić, Andabak, Kosor i Santini, dok su kontra stranu držali Marasović, Krnić, Šalinović i Marinov. Priča koja je plasirana tada od strane poraženih jest da je gospodin Santini promijenio mišljenje “preko noći”, te se ipak odlučio podržati Brbića.

Znači podjela je vidljiva jako dugo, a loši rezultati tijekom proljeća samo su privoljeli gospodina Santinija da prijeđe na drugu stranu. Samim time smjena Brbića postala je realnost. Zato za mene prvoaprilski događaji i nisu bili preveliko iznenađenje. Sve je bilo zapravo pitanje samog tajminga, koji nikada nije zgodan kada su promjene na vrhu u pitanju.

I što sada?! Brbić je smijenjen, za njim je otišao predsjednik Nadzornog odbora gospodin Pavasović-Visković, zatim sportski direktor Vučević, pa šef omladinske škole Andrić, a na kraju i članovi NO-a Mamić (i vrlo vjerojatno Andabak). U ovom trenutku klub izgleda obezglavljeno, a prva momčad se praktički raspala jučer na oronulom Maksimiru. Onda, jeli ovo novi početak ili nova velika kriza?

Osobno, sklon sam pozitivnom ishodu same priče iako je priča prilično zamršena.

No prije svega, treba se zahvaliti gospodinu Brbiću i gospodinu Vučeviću na radu u klubu! Koliko god grešaka je bilo, a bilo ih je i često su iste bile secirane na ovom blogu, kod svakog rastanka treba uslijediti zahvala jer u datim okolnostima velikih dugova nije im bilo lako raditi. Financijska stabilizacija je napravljena, organizacijski pomaci su napravljeni, sponzora ima, a i članstvo dobro stoji. E sad koliko se moglo i moralo bolje, dalo bi se o tome raspravljati, pogotovo u sportskom segmentu u kojem su rađeni veliki kiksevi i krive procjene. Da podvučemo, oni kao pojedinci sada su prošlost i u budućnosti se treba okrenuti novim ljudima koji će preuzeti upravljačke uloge.

No zato je sada trenutni fokus na ljudima iz Nadzornog odbora. Tu ispada da je struja praktički anonimnih pojedinaca (ako gledamo “društvenu elitu”, ako takva u Hrvatskoj uopće postoji) izbacila iz sedla “poznate face” poput Pavasović-Viskovića, Mamića i Andabaka. Kako sada ispada iz njihove perspektive do jučer je sve bilo bajno i krasno, a danas više ništa ne valja. Zajebana je ta demokracija, otkrije sve one koji nisu timski igrači, koji ne prihvaćaju tuđe mišljenje, čiji je ego velik kao planina... Nisam i ne želim biti ovdje nikakav odvjetnik ekipe iz Nadzornog odbora koja je danas u poziciji da vodi klub, ali polako maske padaju što se tiče “poznatih faca”! Ispada da zapravo oni i ne znaju funkcionirati iz opozicije jer u svojim privatnim firmama oni su “Bogovi i batine”, njihova je prva i zadnja. Tužna istina modernog kapitalizma.

Postavlja se pitanje kako dalje? Tu zapravo dolazimo do potpunog zapleta! Udruga Naš Hajduk je na sebe preuzela model upravljanja. Preciznije, grad im je to kao većinski vlasnik omogućio. S druge strane obitelj Mamić (ili preciznije Tommy d.o.o.) je na sebe preuzela skoro 25 posto vlasništva kluba, te je potpisala ugovor s Udrugom. No sada oni javno prozivaju Udrugu (odnosno članove njezinog Upravnog odbora) zbog pasivnosti i još kažu kako će na sve načine pokušati utjecati na ljude iz Udruge da promijene svoje stavove?! Ovi iz Udruge do sada su pričali kako su Mamići bili izrazito korektni i kako u potpunosti podržavaju model?! Ko tu koga? Ako u potpunosti podržavaju model, onda ne bi trebali raditi pritiske na samu Udrugu… Očito da svatko brani svoju poziciju I da u toj igri nitko nije iskren. S druge strane mislim da od početka obitelj Mamić ima svoj plan preuzimanja kluba, koji se na kraju lagano rastopio u svim ovim ionako iznimno zamršenim odnosima. Da bi stvar bila još i za koplje luđa, o sudbini kluba sada odlučuje struja onih koji su dijelom van cijele ove priče na relaciji Udruga Naš Hajduk – obitelj Mamić. Postavlja se pitanje može li luđe od ovoga? Odgovor je jasan, uvijek može! Split kao grad i Hajduk kao klub skupa sa cijelim ovim podnebljem uvijek se potrude da nam priušte neko novo iznenađenje, neko novo ludilo. Bilo ono pozitivno ili negativno.

Ne zaboravimo da za kraj obitelj Mamić potencijalno ovu situaciju može u budućnosti okrenuti u svoju korist i putem politike krenuti kontra Udruge Naš Hajduk i njihovog modela. Bit će puno vatre u bližoj budućnosti. Hoće li pobijediti demokratski model ili onaj privatno-tajkunski?!

I zato danas pisati o novom predsjedniku, o eventualnom raspadu sadašnjeg NO-a, budućoj ulozi Udruge Naš Hajduk, sljedećim potezima obitelji Mamić ili na primjer novom sportskom direktoru jednostavno nema smisla jer puno je pitanja, a odgovora malo. Ionako će sljedeći dani donijeti novog šporkog rublja koje će jedna ili druga (ili treća) strana iznositi po medijima.

Uz nadu za bolje sutra, šaljem Vam puno sportskih pozdrava! Vidimo se na tribinama!

SAMO HAJDUK ŽIVI VJEČNO, U INAT SVIMA!



R.I.P.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

07.04.2016. u 15:12 • 28 KomentaraPrint#

petak, 18.03.2016.

UPRAVA ODLAZI!

Pričekao sam par dana, da se glava malo ohladi… Ali koliko god se glava hladila, dojam i osjećaj ostaju isti. Okusiti onakvu nemoć nakon prvih 45 minuta poljudskog derbija spada u red težih nogometnih frustracija koje sam doživio. U prošlosti smo bili i puno nekvalitetniji od Dinama, ali smo se barem znali “potuć” na terenu i zaigrati na dišpet kako bi anulirali svoje minuse. Pa bi nakon derbija mi navijači imali pravo sami sebe “lagati” kako smo bili bolji, kako smo mogli pobijediti da smo zabili “iz one šanse”, kako nas je sudac pokrao (doduše ovoga je stvarno često znalo biti) i sl… E sad nakon dugo vremena, dogodila se ona situacija kada nema alibija. Nismo stvorili niti jednu ozbiljnu šansu, nije nas sudac pokrao, čak smo i dobro prošli s obzirom koliko je protivnik stvarno bio bolji. I zato neću puno okolišati, nego ću jednostavno reći da za ovakvo nešto netko treba i odgovarati! Jer čini se kako je napokon car potpuno gol!

Ako napravimo jednostavnu analizu problema, iz aviona je vidljivo da je glavni problem kvaliteta same ekipe, odnosno kvaliteta pojedinaca koji nose “bili” dres. Tko je onda kriv? Glavna odgovornost je apsolutno na sportskom direktoru! Dovođenje vrlo skupih “pojačanja” tipa Veleza i Arteage kao zamjena za ključne igrače koji su otišli u zadnjem prijelaznom roku jednostavno se pokazalo kao potpuni promašaji i zato gospodin Vučević treba preuzeti odgovornost na sebe i otići! Isto tako, predsjednik Uprave je apsolutno suodgovoran za ovakav debakl. Ako ništa drugo, onda zbog toga što je ovo već druga godina za redom da se ekipa na proljeće doslovno raspada! Isto tako još je gore to što nas je isti gospodin ima mjesec dana uvjeravao kako ćemo se boriti za naslov do samog kraja! Zato Brbiću, preuzmi i ti odgovornost i ustupi mjesto nekome tko će imati petlje ozbiljnije voditi klub.

Isto tako priča kako je ovo faza kada se klub isključivo financijski stabilizira, te da se nema novca za pojačanja jednostavno ne drži vodu! Ako su Velez i Arteaga među najplaćenijim igračima (navodno cca. 10 tisuća eura mjesečno s tim da potonji uopće ne želi igrati za Hajduk jer je nezadovoljan što je poslan iz Palerma na posudbu), te ako jedan Radčenko prima tek nešto manji iznos, a cijelu godinu nigdje ne nastupa, onda je to novac s kojim su se mogli platiti i više nego pristojni igrači na tržištu. Pa uostalom godišnji budžet Rijeke je gotovo jednak budžetu kojim Hajduk raspolaže, a Rijeka je za nas realno space shuttle kada usporedimo igrački kadar. Ako ništa drugo oni ciljano dovode igrače, zna se tko što igra, stožerni igrači ostaju nekoliko sezona… Usput ovo prostačenje (ne znam kako drugačije to nazvati) s mladim igračima je još jedno mazanje očiju i bacanje tereta na leđa nejakim mladićima poput Vojkovića, Mastelića, Prskala… Pa što mi očekujem? Da će oni biti ti koji će preuzeti odgovornost u igri?! Bez iskusnih igrača nema stabilnosti, a bez stabilnosti nema rezultata. Mladi su tu da budu šlag na torti, a ne da jedan Vojković nakon dvije godine neigranja zbog ozljede i praktički bez minute seniorskog staža uskače u kopačke kao nositelj naše igre. Tko je tu lud?! Tako to rade neozbiljni klubovi, a mladići koji na ovaj način zaigraju jedva čekaju pobjeći u inozemstvo jer pritisak s kojim se nose jednostavno je za njih prejak.

No ono što me još najviše boli u cijeloj ovoj priči jest reakcija publike. Prije kad bi se ovako nešto desilo, “rušio bi se stadion”, tražili bi se krivci, skandiralo bi se nekome da odlazi. Sada, kad je “Hajduk Naš”, narodni, sada kao da je zabranjeno tražiti krivce, kao da je zabranjeno vikati “Uprava odlazi”! Vrlo jasno ću reći, nisam protiv sadašnjeg modela, dapače, podržavam ga jer zapravo i nemamo alternative (ozbiljan potencijalan privatni kupac trenutno i ne postoji), ali pravdati neznanje i nedostatak hrabrosti, odnosno vizije je za moj želudac previse. Osjećam kao da se gušimo u vlastitim idealima, bez mogućnosti kritike, bez traženja odgovornosti, braneći nešto što je navodno naše. Pa čak i ako smo nezadovoljni, to onda pravdamo pjesmom “Ima jedna duga cesta”…

Moja malenkost ne misli da cesta mora biti toliko duga i zato jasno apeliram da se oni kojima je šansa dana jednostavno smjene, da dođu novi ljudi s novim idejama, novim vizijama, jasnijim smjernicama. Da nam dokazu kako postoje i puno kraće ceste koje vode sve do raja…

I zato jasno kažem UPRAVA ODLAZI!

Vidimo se u nedilju na tribinama.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

18.03.2016. u 16:00 • 17 KomentaraPrint#

utorak, 09.02.2016.

ŽIVOT BEZ SPORTSKE STRATEGIJE - NO BALIĆ NO PARTY


Prijelazni rok je za nama. Oprečna su mišljenja o tome kako se trgovalo, a ispod je napravljen preslik svih većih transfera iz Brbićevog doba:

2012. - Anas Sharbini – Al Ittihad 1,8 milijuna eura, Ante Vukušić – Pescara 3,7 milijuna
2013. – Josip Radošević – Napoli 3 milijuna, Josip Elez – Lazio 400.000
2014. – Mario Pašalić – Chelsea 2 milijuna, Franko Andrijašević – Dinamo 650.000
2015. – Antonio Milić – Oostende 400.000, Filip Bradarić – Rijeka 600.000, Jean Kouassi – Shanghai SIPG 2 milijuna, Dino Mikanović – Aarhus 400.000 eura
2016. - Mijo Caktaš – Rubin Kazan milijun, Andrija Balić – Udinese 3(4) milijuna, Milović 700.000 Chongqing Lifanu

Ajmo prvo na ovaj posljednji netom završeni prijelazni rok. Iz mog kuta gledanja pozitivno je što su se igrači prodavali po objektivno realnim tržišnim cijenama. To je ujedno i najveći korak naprijed u radu kluba jer se prijašnjih godina išlo ispod cijene pritisnuti teškim financijskim položajem. Sad je glava iznad vode pa se i lakše pregovaralo, odbijale su se prve (makar i izmišljene) ponude... Drugim riječima prvi puta nakon dugo vremena vidio sam određenu dosljednost u pregovorima. Nije se žurilo, kako u slučaju gore navedenih igrača, tako i u slučaju Lovre Kalinića. Na žalost, na kraju je fenomenalna ponuda Aston Villa propala zbog nemogućnosti dobivanja radne dozvole. Ponekad stvarno kao da smo ukleti klub... Jer umjesto poguranca dobijemo prisilno slijetanje iako se sve već činilo kao gotova stvar.

Pojedinačno:

Mijo Caktaš - Ono što je bilo negativno u ovom transferu jest saznanje o famoznoj klauzuli u ugovoru Mije Caktaša koja mu je omogućila slobodu u pregovorima i praktično klub nije odlučivao ni o čemu. Još je gore što su ljudi iz kluba zapravo nedavno potpisali taj isti ugovor vjerujući kako igrač neće tako lako uspjeti doseći odštetu od milijun eura. Svega nekoliko mjeseci poslije tog potpisa Mijo je postao reprezentativac, najkorisniji igrač Hajduka i praktično mu nije bilo teško pronaći novi klub. Da nije bilo famozne klauzule moglo se za Miju postići vjerojatno i dvostruko veća cijena. Ovako ostaje lekcija iz koje valja nešto naučiti jer nikada nije dobro kada isključivo igrač drži sudbinu u svojim rukama... Sportska strategija kluba tada postaje upitna...

Goran Milović - Transfer Milovića u Kinu spada u red kvalitetno obavljenih poslova. Odbila se prva ponuda iz Turske, pa se čekalo da stigne neka druga „nemoralna“ ponuda. Igrač u godinama, solidnih performansi, ali realno ograničenog kapaciteta i zato je ponuda iz Kine zapravo svima dobro sjela. I samom igraču da osigura svoju životnu egzistenciju, ali i klubu da osigura solidnu odštetu u iznosu od 5 milijuna kuna. I ovdje je bilo loše to što je igrač imao klauzulu da je slobodan u slučaju odštete od 0,5 milijuna eura, a i ugovor mu je isticao na ljeto... Zapravo, kapetan je pokazao iznimnu ljudsku crtu jer je klubu osigurao i više no što je morao, a da ne pričamo o tome kako je zapravo mogao otići i bez ikakve odštete na ljeto, već sada potpisujuću ugovor za svoj novi klub. Kapetane, kapa do poda za sve!

Andrija Balić - Transfer Balića u Udinese za mene je zapravo najveće razočaranje! Meni nije sporan iznos odštete koji je u ovom trenutku realan, kao ni dinamika isplate istog (odgoda, pa na rate). Meni je sporno to da se jedan od najvećih talenata u nogometnoj školi prodaje sa 18 godina! Ako želimo biti ozbiljan klub to se ne smije događati! NE SMIJE! Raspravljati o tome kako je Balić mačak u vreći, kako ima „ludog starog“, kako nije dovoljno jak u glavi i sve slično tome, za mene su samo opravdanja koja ne drže vodu. Prije svega Balić ima samo 18 godina i sve oscilacije kako igračke, tako i ljudske (on je prije svega momak u iznimno osjetljivim godinama, nezreo) su sasvim normalne. To pravi klub treba istrpjeti! Angažman psihologa koji bi radio s njim svaki dan, pravilna ishrana (tek ima mjesec-dva je izbacio gluten iz prehrane koji mu je smetao), pravilan plan izgradnje tjelesne mase (fizički Balić još uvijek izgleda više kao dječak)... Sve to je trebalo biti ugrađeno u „projekt Balić“. Realno prodaja igrača prije njegove 21-22 godine nikako nije dobra ni za klub ni za samog igrača. Nađite mi jedan primjer mladog igrača koji je s 18 godina imao kontinuitet dobrih igara! Jednog, samo jednog! Bljeskovi da, ali nema šanse da se s 18 može imati kontinuitet. I što je najgore klub od ovakvih igrača, uz pomoć novinara stvara slučaj i praktično se preko noći stvori slika da je igrača zaista najbolje prodati... Katastrofa i nerazumijevanje nogometa, nogometnih putova i svega što uz to ide. Jer neupitno je da bi Balić za 3 godine vrijedio 3 puta više, isto kao što je nakon ove relativno loše odigrane polusezone vrijedio duplo više nego na početku sezone. Uz to, mi navijači bi imali nadu da će njegov potencijal eksplodirati u nekoj fazi, a to je ono što daje draž nogometu. Njegova čarolija kada kao protiv Stromsgodseta u trećem pretkolu Europske Lige zabije golčinu s 25 metara ili prošle godine kada je zabio Dinamu daju nam nadu koja nam je sada oduzeta.... Nadu da ćemo uskoro gledati nekog novog, boljeg Hajduka jer nije isto pričati o jednom Juranoviću (uz dužnu ispriku poštenom momku kojeg spominjem) koji može 20-30 posto podignuti svoju igru ili o jednom Baliću čija je mogućnost napretka izrazito nepredvidiva i potentna. Uglavnom „NO Balić NO Party“! Ista stvar vrijedi i za Vlašića čiji se transfer već najavljuje za ljeto! Svaka čast momku i njegovoj obitelji koja ga puno zrelije vodi kroz karijeru, ali i za njegov odlazak je prerano. Realno već na ljeto ćemo dobiti pristojnu odštetu za istog igrača, možda čak i rekordnu uz razumijevanje da je novac bitan za funkcioniranje kluba, ali ovaj klub je sportski klub kod kojeg novac i igra (odnosno rezultat) MORAJU imati osjećaj jedan za drugog, a to na žalost kod nas još uvijek nije slučaj. Jer bez kvalitetnih igrača koji će biti nosioci igre jedan duži period nema ni rezultata. Još kada ti se posreći da ih dobiješ iz vlastitog pogona onda ih treba čuvati kao kap vode na dlanu, a ne ih prodavati u slučaju prve ozbiljnije ponude, pogotovo danas kada plaće radnoj zajednici nisu više toliki problem.

Treba još jasno naglasiti kako se danas u omladinskom pogonu ne naziru novi ekstra talenti u idućih 4-5 godina. To su trebali biti braća Baturina, te Vasilj mlađi koji je svako toliko nezadovoljan svojim statusom. Na žalost Baturine su otišle u RNK Split za navodno stotinjak tisuća eura, a Brbić nije htio raditi razliku među mladim igračima pa nije bio spreman izdvojiti ovoliku cifru ocu Mati?! Ako je to istina onda je i ovo jedan iznimno loš potez jer izgubiti ovakve dragulje zbog nekakvog principa, a s druge strane stalno mijenjati stavove i principe izgrađene na nekim drugim igračima jest smiješno... Zao mi je samo što Mate Baturina i javno nije progovorio o ovoj temi, ali strah od navijača i etiketa da se prodao za neki novac su ga odvukli od istupa. Na žalost, navijači Hajduka se često vode isključivo emocijama, no nogomet je nekada isključivo biznis i ako su braća Baturina stvarno takvi potencijali kako se priča, onda i iznos od stotinjak tisuća eura ne bi smio biti problem jer iznimke u odnosu prema svim članovima omladinskog pogona moraju postojati u slučaju ekstra talenata.

Isto tako u kontekstu gore navedenog dvojca (Balić i Vlašić), evo i intervjua kojeg je nedavno (ima svega malo manje od 2 mjeseca) dao sportski direktor gospodin Vučević:
20.12.2015.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/310568/Default.aspx

Nekoga morate prodati, ako mislite financijski preživjeti...
- Bilo bi idealno kad bismo prodavali starije igrače.

A što ako opet dođe ponuda za Vlašića ili Balića?
- Neka dođe.

Koja bi vas cijena zadovoljila?
- Nema te cijene.

Kako to mislite?
- Njih dvojica za sada nisu na prodaju.

Niti ako stig...
- Rekao sam, Vlašić i Balić nisu na prodaju!


Treba li nakon ovoga išta komentirati! Mislim da ne treba jer ili Vučević ne odlučuje ni o čemu (a trebao bi biti odgovoran za cjelokupnu klupsku strategiju barem kada su igrači u pitanju) ili nas svih skupa malo zaj...

Ostaje još za spomenuti i odlazak Maglice na Cipar bez odštete. Ovo spominjem zapravo u kontekstu koliko je nekada teško igrati u našem klubu i koliko je zapravo pritisak kojeg je Maglica imao na svojim leđima bio veliki. Jer tamo već trpa. U 5 utakmica 3 gola što u Hajduku nije davao ni u najboljim danima. Glava igrača često je bitnija od nogometnih performansi stoga psiholozi MORAJU biti dio igračke svakodnevice. Nazalost, u našem klubu i našem društvu takvo što se smatra sramotom, a u uređenim klubovima (odnosno društvima) normalnom pojavom.

Dolazak Veleza i Artege ne želim komentirati jer o istima ne znam ništa. Svi se nadamo da su igračine, ali to ćemo tek vidjeti. Isto tako o trakavici sa posudbom Simića iz Milana ne treba trošiti riječi...

Da zaključim, prodali smo stopera, dva ofenzivna vezna i napadača, a doveli smo (samo) dva napadača! Hm, zanimljiva strategija. O tome da desnog beka nemamo ni u drugom dijelu sezone teško je išta pametno reći... Velazquez je (duže) ozlijeđen, J. Bašić nije u Burićevom planu za to mjesto, pa će opet Juranović krpati rupu... Sve skupa tanko...

Ajmo se još vratiti na ukupni iznos svih transfera u Brbićevo vrijeme...

Znači cca 20 milijuna eura je zarađeno na ime svih transfera u posljednje 4 godine. Ako od toga oduzmemo 20-ak posto koji su se podijelili sto agencijama za transfer igrača što samim igračima na ime postotaka, svejedno ostvareno je 16 milijuna eura čiste zarade! Ili prevedeno u kune, to je otprilike 120 milijuna kuna!!!

Isto tako znate li koliko je od toga novca uloženo za dovođenje pojačanja u nas klub! Točno 0 kuna! Da nevjerojatno, ali istinito, klub ni lipe nije uložio u pojačanja (ovdje naravno mislim na odštete, a ne na plaće)! Ako smo kroz 2012. i 2013. godinu imali razumijevanja da se ne smije ništa ulagati jer nam je visila omča stečaja oko vrata, kako onda imati razumijevanja za posljednje dvije godine?! Pa gospodin Brbić i cijeli NO se ponašaju kao stečajni upravitelji! S takvim ponašanjem se ne slažem jer se i u ovom prijelaznom roku trebalo investirati barem u dva „pojačanja s imenom“ ulažući dio kolača od odšteta koje smo dobili.

Ima još toga što me boli. Projekt „Naša dica“ polako ali sigurno mijenjamo strancima upitne kvalitete... Ubija me to jer kad pomislim da idemo dobrim putem, uvijek se vratimo na početak... A početak se zove improvizacija i slučajnost rezultata... A ako nema rezultata onda cemo krivce pronaći u sucima i HNS-u, koji su neupitno krivi, ali i veliki dio krivice jest na nama.

Za kraj ostaje mi da spomenem još dvije stvari. Prvo trenera Burića! Kapa do poda dotičnom gospodinu! Ne ulazim u to koliko je dobar trener niti jeli se moglo bolje u dvije ključne utakmice polusezone (Slovan Liberec i Rijeka na Poljudu), ali pristup radu, odnos prema igračima, izostanak konstantnog kukanja kako prema sucima tako i prema svim ostalim nedaćama vadi nas iz ove naše ponekad otužne svakodnevice. Na primjer, kad su svi nakon poljudskog derbija s pravom pljucali po Brunu Mariću, on se uzdignuo iznad toga i ostao je dostojanstven prema vani. Isto tako snimanje, pa poslije toga analiza svakog treninga sa svakim igračem, znak je studioznosti i želje za napretkom. Nema one klasične balkanske improvizacije, već samo red, rad i disciplina. I to igrači prepoznaju! Pa čovjeku su i sada rasprodali kičmu ekipe, a on ne kuka nego nas gura naprijed. Nevjerojatna pozitiva za razliku od Tudora koji nas je prošlo proljeće ostavio na cjedilu nezadovoljan tadašnjim radom Uprave. Burić usprkos istom (ne)radu ostaje kao kapetan broda i gura nas bez imalo straha. Nadam se da zna što radi i koliko može izvući iz ovakve ekipe jer proljeće je blizu, a naša publika ne podnosi prosjek. Raspad sistema ili hajdučko proljeće? Već ova subota može dati odgovore na takvo pitanje. Strah u mojim očima postoji, ali Buriću vjerujem tako da ćemo uskoro vidjeti...

Druga stvar, više od 17000 članova u 40 dana! RESPECT! Van svih mojih očekivanja uz nadu da će se do kraja godine skupiti i 50 000 članova. Još se jednom pokazala i snaga ulice, ali i relativno slab rad kluba kada je u pitanju otvaranje prema svim navijačima... Jer kad ulica potiče na učlanjivanje rezultati su jako dobri dok kad klub to čini onda je odziv relativno slab. Izlazak na teren i afirmacija samog projekta prema svim navijačima jedini su put ka uspjehu.

Vidimo se u subotu na tribinama!

Zdravi i veseli bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

09.02.2016. u 14:44 • 8 KomentaraPrint#

subota, 09.01.2016.

KAKO SE DIJELI NOVAC KOD TRANSFERA IGRAČA

Prijelazni rok je počeo, biti će zanimljivo vidjeti kako će se trgovati na Poljudu narednih dana. Upravo radi toga ovoga puta ću malo pisati o transferima i dijeljenju novca kod istih…

Često puta, u razgovoru sa drugim navijačima ostanem zapravo iznenađen količinom znanja ili bolje rečeno neznanja kod istih kada je u pitanju raspodjela novca prilikom prodaje pojedinog igrača. U prilog tome ponekad i novinari svojim pisanjem “zbunjuju” navijače (namjerno ili ne sasvim je svejedno), pa ću na jednom danas hipotetskom (a sutra možda i stvarnom) primjeru obraditi slučaj da se recimo Lovre Kalinić proda u Lazio uz odštetu od 4 milijuna eura.

Ajmo za početak demistificirati sve navedene pojmove koji se koriste kod transfera igrača.

U ukupan iznos transfera spada odšteta koju Lazio isplaćuje Hajduku plus sva buduća primanja koja su Kaliniću novo potpisanim ugovorom zagarantirana. Znači, važno je razlikovati ukupan iznos transfera od same odštete koja ide klubu. Često novine i portali prenose ili jedan ili drugi iznos pa onda ispada da su se milijuni “zagubili” putem, a u stvari se radi o dvama potpuno različitim pojmovima.

Ispod slijedi i detaljna analiza kome što pripada:

Dakle, ukupan iznos transfera je 6 milijuna eura i sastoji se od:

1. Odštete koju Lazio isplaćuje Hajduku u iznosu od 4 milijuna eura
2. Ukupnih primanja igrača za naredne 4 godine na koliko je potpisan ugovor (500 tisuća eura po sezoni, odnosno ukupno 2 milijuna eura).

Sada se bazirajmo na točci jedan, odnosno odšteti koju Lazio isplaćuje Hajduku.

Ukupni iznos odštete je 4 milijuna eura.

Managerska provizija (uzet ćemo srednju vrijednost od 12,5 % jer gospodin Brbić tvrdi da je normalna provizija kod transfera između 10 i 15 posto) iznosi 0,5 milijuna eura.

Podjela preostalog dijela odštete je u iznosu 70:30 (klub - igrač), umanjena za iznos koji je uložen u igrača (pretpostavimo da je Hajduk na ime svih dosadašnjih primanja Kaliniću isplatio 300 tisuća eura).

Po ugovoru, klubu se “odmah vraća” uloženih 300 tisuća eura, a preostalih 3,2 milijuna (4 - 0,5 - 0,3=3,2) se raspodjeljuje u iznosu 70:30 u korist kluba.

Znači 960 tisuća eura pripada igraču, a 2,54 (2,24 + 0,3) milijuna eura pripada klubu.

Pojednostavljeno u tablici i grafu ispod se vidi podjela odštete između svih gore navedenih strana:



Slika: Grafički prikaz raspodijele novca u ovom hipotetskom slučaju

Još napomena da od primljenih 2,54 milijuna eura Hajduk je dužan 30 posto tog iznosa odmah uplatiti na račun grada zbog kredita koji mu je odobren, a kojem je grad jamac.

Isto tako ako bi se radilo o nekom drugom igraču koji nije ponikao u našoj omladinskoj školi (npr. Sušić čiji je transfer jednako izgledan), onda se određeni iznos (nekoliko posto) isplaćuje i klubovima u kojim je igrač trenirao u omladinskom pogonu. Znači imali bismo i četvrti komad torte na gornjem grafu.

Nadam se da je sada na ovom hipotetskom primjeru konačno demistificirano kako i kome ide novac…

Naravno, svi gore navedeni podaci nisu posve točni jer osobno nemam uvid u trenutni Kalinićev ugovor sa Hajdukom. Prema javno dostupnim natpisima izgleda da Kaliniću pripada 30 posto od odštete pa sam taj iznos koristio pri računici. Isto tako okvirno je uzeta i brojka od oko 300 tisuća eura do sada uloženih u igrača, dok je iznos od 12,5 posto provizije managerskoj agenciji za posredovanje u transferu uzet kao srednja vrijednost (“uobičajena je provizija kod transfera od 10 do 15 posto“) koju spominje sam predsjednik Brbić u svom intervju:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/292983/Default.aspx

E pa čisto da imamo na umu, u prosjeku klubu kada plati sve provizije, odnosno postotke ostane cca. 63 posto od cjelokupne odštete kod transfera!!! Da, dobro ste pročitali, svega 60-ak posto!

O podjeli novca između igrača i kluba prilikom transfera sam dosta puta pisao i tu su mišljenja navijača podijeljena. Neki kažu, bolje je platiti igrača manje pa mu dati postotak prilikom transfera, dok drugi u tome vide prostor za sivu zonu… Osobno spadam u ove druge, ali to se još nekako i može tržišno opravdati, no kako opravdati dopis u kojem predsjednik kluba prvi puta javno kaže kako uobičajena managerska provizija kod transfera iznosi između 10 i 15 posto!

Zapravo, Brbić je pritisnut USKOK-ovom istragom razotkrio cijeli tijek transfera Vukušića iz kojega se jasno može vidjeti koliko likova se pokušavalo okititi samom provizijom (ključno jest dobiti punomoć za zastupanje jer ona obvezuje klub na posredničku proviziju).

No ono što mene brine u cijeloj ovoj priči jest tko zapravo određuje gore navedeni postotak?! Postoji li nekakav pravilnik u klubu o tome?! U razgovoru sa sada već bivšim članom NO-a, on jasno kaže, predsjednik je taj koji pregovara (naravno zajedno sa sportskim direktorom), a onda mi (NO), „amenujemo“ bolju ponudu. Drugim riječima, uzima se ona ponuda sa kojom klub bolje financijski prolazi (naravno uz suglasnost samog igrača).

Nema se što reći nego da je okvir za mito i korupciju i dalje otvoren! Ovdje naravno ja nikoga ne optužujem niti imam ikakva saznanja o tome da je netko mutio, već isključivo pišem o okviru i pravilima koja su i dalje jako fleksibilna. Da je pravde i poštenja, zar ne bi bilo logično da klub objavi prema svim agentima informaciju kako će plaćati isključivo fiksnu proviziju kod transfera od recimo 5 posto i onda nema prostora za manipulaciju! Ako mislite da se ne bi našli agenti koji će raditi za ovakvu proviziju vjerujte mi da se varate. Pa i kod transfera Vukušića na kraju je ispalo da je naknada iznosila svega 2,27 posto jer se klub postavio kako treba, a postavio se tako jer nam je tada omča stečaja bila oko vrata. Znači itekako se može kada se hoće! 10 do 15 posto je zapravo izmišljeni iznos kako bi se opravdale sve dosadašnje akcije kako ove tako i prethodnih Uprava. Isto tako jeli 10 ili 15 ili je negdje između, uvijek ostaje na predsjedniku (danas je to gospodin Brbić, a sutra netko drugi) da se dogovori, što otvara silan prostor za mito i korupciju, a svote koje se vrte kod transfera su za naše prilike „boli glava“. Čak i na gore navedenom primjeru Vukušića vidimo da je tadašnji član NO-a Lasić preko nekog svog managera tražio proviziju od „minimalnih 10 posto“. Što to znači minimalnih?! Jeli to prevedeno njemu (i njegovom kompanjonu) 10, a nekome iz kluba ko to „amaneuje“ još koji posto?! Da im je uspjelo tko zna tko bi sve dijelio novac... I tko kaže da im nije uspjelo na nekom drugom transferu?!

Da skratim, od našeg Nadzornog odbora, upravo onoga kojeg smo mi navijači birali sam očekivao da će stati na kraj ovakvom prostoru za manipulaciju. Siva zona je i dalje prisutna. Naravno, nakon ovog mog izlaganja odmah će se javiti dušobrižnici koji će reći kako klub nikada nije bio transparentniji i kako je sve vidljivo u financijskim izvješćima. Pa odmah da ih preduhitrim, gdje se to u financijskom izvješću vidi točan iznos managerskih provizija? Možda pod stavkom „Ostali troškovi“? Nisam siguran ni gdje, a ni kako se to prikazuje zato bi više transparentnosti prilikom prodaje svakog igrača trebala biti dužnost odgovornih u klubu ako želimo ustrajati na narodnom modelu kluba! Uostalom zašto predsjednik nakon idućeg transfera ne objavi do u lipu kome je što uplaćeno?! Ne vidim nikakav problem da se tako nešto uradi. Uostalom, kada su ga pritisli iz USKOK-a odmah je to i učinio da bi očistio sebe. Zašto to onda na uradi svaki put pa da stvarno znamo kako se svi poslovi rade?!

Da zaključim, put do potpunog oporavka je još jako dug, a prostor za manipulacije je i dalje velik. Svaka čast trenutnom vodstvu kluba na tome što su poslovanje kluba sveli u realne okvire, ali za veći iskorak potrebno je puno više poštenja i odmak od sumnjivih likova i provizija.

Eto za kraj uzmimo samo da smo normalan klub i da za ovaj gore isti hipotetski primjer plaćamo managersku proviziju od 5 posto i da igrač nema ugovor 70-30, a ne bi ga trebao imati s obzirom da se radi o igraču iz naše omladinske škole. Znate li koliko bi u tom slučaju ostalo klubu od odštete?! Ostalo bi nam 3,8 milijuna eura ili cijelih 1,25 milijuna eura više od onoga što nam sada pripada!

Pa ako jednog dana netko zbog svih ovih radnji završi u pržunu neću se iznenaditi jer matematika je ponekad neumoljiva...

Zdravi i veseli bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

09.01.2016. u 17:53 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 22.12.2015.

JAKO I TOMMY, ZAŠTO NAS LAŽETE?!

Jeli dobro da je Hajduk u vlasništvu grada (čitaj politike)? Treba li ga prodati privatniku ili pak navijačima? Jeli dobar ovaj hibridni model koji trenutno vlada? Mišljenja na ovu temu među navijačima apsolutno su podijeljena, te je vrlo upitno u kojem će se smjeru ova priča odvijati u budućnosti. Iako sam počeo razrađivati razne modele i scenarije koji su mogući, za oko mi je zapeo jedan detalj mnogima nebitan, a meni nekako zanimljiv u cijeloj ovoj novonastaloj priči oko Tommy-ja i njegovog ozbiljnijeg ulaska u vlasničku strukturu Hajduka...

Za početak krenimo malo kronološki...

Realno i nije neka tajna da je gospodin Tomislav Mamić više puta pokušao ozbiljnije ući u vlasničku strukturu Hajduka. Zapravo ispada da on svake dvije godine aktualizira priču oko kupovine kluba.

Tako je 2009. godine sudjelovao sa 5 milijuna kuna u čuvenoj privatizaciji kluba, te je na taj način stekao 1,86 posto vlasništva.

Zatim je 2011. godine pokušao prvi put steći većinski paket i to zajedno sa svojim poslovnim partnerima:
http://sportske.jutarnji.hr/tomislav-mamic-podnio-ostavku-zbog-keruma/945051/
Priznao nam je Mamić da je bio voljan s Andabakom i ostalim krupnim dioničarima ući u proces daljnje privatizacije Hajduka.
- Ne samo da sam želio s partnerima, bio sam u jednom trenutku spreman i samostalno ići na 50% vlasništva. Ali to je davna prošlost. Povukao sam se iz Hajduka osjetivši da moja nazočnost u klubu nema logično opravdanje. Nema razloga boraviti u takvom okruženju, zato smatram da je moja odluka ispravna.


Pa je onda 2013. godine krenuo u ofenzivu sam:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/218533/Default.aspx
Što se dogodilo iza vrata Banovine!? U središtu Grada Splita, otkrivamo, gradonačelnik Ivo Baldasar i Tomislav Mamić, poduzetnik koji ima ozbiljne ambicije kada je Hajduk u pitanju, razgovarali su o budućnosti kluba, podmirivanju dva kredita od ukupno 30 milijuna kuna, ali i o ambiciji lokalnog poduzetnika da postane vlasnik kluba!


Oba ova pokušaja ostala su na njegovu žalost bezuspješna jer se politika nije htjela zamjeriti navijačima, odnosno svojim glasačima...

Dobivši dva puta „nogu“, Tommy se ove godine okrenuo drugačijoj strategiji. Prije nekoliko mjeseci je u tajnosti (neki zagrizeni navijači će reći i neprijateljski) krenuo u postupak okrupnjivanja svog vlasničkog udjela. I tako je sa svojih 1,86 posto udjela danas došao do respektabilnih 23,52 posto otkupljujući dionice od svih onih koji su bili spremni na prodaju istih.

Ispod je izlist promjena iz kojeg se jasno može vidjeti od koga je sve gospodin Mamić kupovao dionice:

01.09.2015.
HNK HAJDUK Š.D.D./HJDK-R-A

Vlasnik/nositelj računa (OIB) / Suovlaštenik/imatelj VP (OIB) Stanje [%] Vrsta računa
1 GRAD - SPLIT (78755598868) 300.928 56,10 Osnovni račun
2 DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIG. ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU (94819327944) 52.690 9,82 Osnovni račun
3 ANDABAK JAKO (37634999594) 28.000 5,22 Osnovni račun
4 RIMAC IVAN (12291416205) 20.079 3,74 Osnovni račun
5 DALEKOVOD D.D. (47911242222) 20.000 3,73 Osnovni račun


01.10.2015.
HNK HAJDUK Š.D.D./HJDK-R-A

Vlasnik/nositelj računa (OIB) / Suovlaštenik/imatelj VP (OIB) Stanje [%] Vrsta računa
1 GRAD - SPLIT (78755598868) 300.928 56,10 Osnovni račun
2 TOMMY D.O.O. (00278260010) 62.185 11,59 Osnovni račun
3 DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIG. ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU (94819327944) 52.690 9,82 Osnovni račun
4 RIMAC IVAN (12291416205) 20.079 3,74 Osnovni račun
5 DALEKOVOD D.D. (47911242222) 20.000 3,73 Osnovni račun
6 BRODOMERKUR D.D. (33956120458) 10.000 1,86 Osnovni račun
7 KONSTRUKTOR INŽENJERING D.D. (81356391287) 10.000 1,86 Osnovni račun
8 STUDENAC D.O.O. (33060874644) 10.000 1,86 Osnovni račun
9 ZM D.O.O. (06588149401) 10.000 1,86 Osnovni račun
10 KERUM D.O.O. (66124057408) 10.000 1,86 Osnovni račun


02.11.2015.
HNK HAJDUK Š.D.D./HJDK-R-A

Vlasnik/nositelj računa (OIB) / Suovlaštenik/imatelj VP (OIB) Stanje [%] Vrsta računa
1 GRAD - SPLIT (78755598868) 300.928 56,10 Osnovni račun
2 TOMMY D.O.O. (00278260010) 126.185 23,52 Osnovni račun
3 DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIG. ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU (94819327944) 52.690 9,82 Osnovni račun
4 KONSTRUKTOR INŽENJERING D.D. (81356391287) 10.000 1,86 Osnovni račun
5 STUDENAC D.O.O. (33060874644) 10.000 1,86 Osnovni račun
6 KERUM D.O.O. (66124057408) 10.000 1,86 Osnovni račun
7 BILIĆ SLAVEN (92399875901) 5.395 1,01 Osnovni račun
8 NEXE GRUPA D.D. (46078374806) 4.000 0,75 Osnovni račun
9 ŠTIMAC IGOR (62223487047) 2.000 0,37 Osnovni račun
10 BRODOSPLIT D.D. (18556905592) 548 0,10 Osnovni račun


18.12.2015.
HNK HAJDUK Š.D.D./HJDK-R-A

Vlasnik/nositelj računa (OIB) / Suovlaštenik/imatelj VP (OIB) Stanje [%] Vrsta računa
1 GRAD - SPLIT (78755598868) 300.928 56,10 Osnovni račun
2 TOMMY D.O.O. (00278260010) 126.185 23,52 Osnovni račun
3 DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIG. ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU (94819327944) 52.690 9,82 Osnovni račun
4 KONSTRUKTOR INŽENJERING D.D. (81356391287) 10.000 1,86 Osnovni račun
5 STUDENAC D.O.O. (33060874644) 10.000 1,86 Osnovni račun
6 KERUM D.O.O. (66124057408) 10.000 1,86 Osnovni račun
7 BILIĆ SLAVEN (92399875901) 5.395 1,01 Osnovni račun
8 NEXE GRUPA D.D. (46078374806) 4.000 0,75 Osnovni račun
9 ŠTIMAC IGOR (62223487047) 2.000 0,37 Osnovni račun
10 BRODOSPLIT D.D. (18556905592) 548 0,10 Osnovni račun


Ono što je meni osobno zanimljivo jesu sljedeće dvije stvari:

Prvo, cijena po kojoj danas Mamić kupuje dionice od ostalih poduzetnika. Danas ih on kupuje po duplo manjoj cijeni nego je ona bila za vrijeme privatizacije (250kn u odnosu na početnih 500kn). Sve je jasno i nema ništa sporno, zakon ponude i potražnje diktira cijenu. Da, to bi bilo onako strogo poslovno gledano. No i tu ima jedan mali problem...
A taj je da je upravo gospodin Tomislav Mamić sjedio u Nadzornom odboru kluba koji je 2008. godine sa plusa od osamdeset milijuna kuna, nadzirao klub dok nije došao do minusa od sto milijuna kuna. Izašao je tek kad su kola nepovratno krenula nizbrdo u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego će Torcida i Udruga "Naš Hajduk" demokratski izabrati novi Nadzorni odbor i promijeniti trend poslovanja kluba.

Hm, sjedio je u Nadzornom odboru kluba dok su se stvarali gubici, a danas klub upravo radi tih istih gubitaka kupuje po duplo manjoj cijeni od početne. Zlobnici bi rekli nije li se onda klub namjerno sustavno bušio kako bi ga se kupio po manjoj cijeni?! Koliko je zapravo onda moralan ovakav potez od gospodina Mamića i koje su njegove stvarne daljnje ambicije. Neću više moralizirati oko ovoga, tržište je tržište i da se radi o bilo kojoj drugoj tvrtki nitko se oko ovoga ne bi zamarao, ali ovo je Hajduk i kako bi sad već pokojni Bukle rekao „emocije su zajebane“, a svi mi navijači smo zajebani kad nam netko dira emocije pogotovo kad slutimo da se u cijeloj ovoj priči možda krije jedan veliki „zajeb“...

Druga još bitnija stvar koje me posebno zasmetala u cijeloj ovoj priči je po meni čista laž koju je izrekao gospodina Andabak! On u svom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji kaže sljedeće:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hajduk/tabid/83/articleType/ArticleView/articleId/298360/Default.aspx
Jako Andabak je priznao Slobodnoj Dalmaciji:
- Istina je, ja sam svoje Hajdukove dionice prodao Tommyju, gospodinu Tomislavu Mamiću. Doduše ne sve, ostavio sam sebi jedan milijun, mojim pokoljenjima milijun kuna dionica da ih imaju, neka se nađe... A ostatak sam mu prodao. U nominali za pedeset posto vrijednosti, to je točno.
Znači, 13 milijuna za 6,5 milijuna kuna, kako biste nam to komentirali?
- Znate, moja je ideja bila, svojedobno kod preoblikovanja, da se ujedinimo mi ulagači, osnovali smo i firmu Naprid Bili... Imali smo veliku želju da se objedinimo, da utječemo na odluke, da pomažemo... To se nije obistinilo, a ja sam se u međuvremenu umorio od svega toga... Budući da se to nije ostvarilo, a pojavio se Tommy, pun želje i energije, koji se želi time baviti i voditi, a sve za dobrobit Hajduka, da se razumijemo, ja sam mu svoje dionice prodao. Da, za pedeset posto nominale, to je istina, nema se što kriti – rekao nam je Jako Andabak.


Znači, gospodin Andabak nedvojbeno tvrdi da je Mamiću prodao 13/14 svog udjela po cijeni od 250kn. Odnosno preciznije rečeno navodno mu je prodao 26000 tisuća dionica po cijeni od 250 kn, dok je 2000 dionica ostavio sebi. No prema izlistu iz SKDD-a koji je javno dostupan svima jasno i nedvojbeno se vidi da gospodina Andabaka nema među top 10 dioničara!!! Odnosno ispada da on nije zadržao nikakvih 2000 dionica koje je “odlučio ostaviti svoji pokoljenjima”! Top 10 jasno otkriva da je Brodomerkur deseti na listi dioničara sa količinom od 548 dionica na svom skrbničkom računu. Po tome ispada da gospodin Andabak svakako ima manje od 548 dionica na svom imenu (ako uopće išta više ima na sebi). Zato je ova priča koju nam je isti gospodin plasirao u medijima potpuno apsurdna i govori o (ne)vjerodostojnosti kojom se kod nas poduzetnici često razbacuju. Kako da im onda išta vjerujemo kad je cijela priča potpuno mutna… Jedno govore, a drugo rade?!

Da zaključim, osobno nemam ništa protiv i da klub jednog dana ode u private ruke, ali mora se jasno znati kome i pod kojim uvjetima se prenosi vlasništvo. Vidimo danas kako Mr. Glover i njegova ekipa vode Istru, a bilo je onih koji su mu u Splitu prostirali crveni tepih… Zato treba imati pameti u svemu ovome.

Isto tako treba reći da ova akcija gospodina Mamića sigurno neće ostati samo na pokušaju. Ja bih rekao da je ovo samo prvi dio sage o konačnom preuzimanju. Sad je stekao (ili preciznije rečeno) uskoro će steći više od 25 posto vlasništva, a za potpuno preuzimanje čekati će pravi trenutak da pridobije navijače na svoju stranu. Gospodin Mamić je lukav i ne ide glavom kroz zid svjestan da su navijači ujedno i veliki potrošači njegovog trgovačkog carstva i trenutno im se ni na koji način ne želi zamjeriti. Zato čeka iz prikrajka svoju šansu za konačni proboj… U prilog tome idu i prijedlozi koje je isti gospodin ponudio udruzi Naš Hajduk. Prijedlozi su potpuno nejasni, ali iz njih se da iščitati ono, dajte mi šansu pa ću vam pokazati kako se vodi klub. A ako ne, vodite ga sami, a u prvoj krizi ja opet stupam na scenu.

Da bi se još više iščitala njegova lukavost, u prilog tome ide i činjenica da su dionice Hajduka kupljene na ime njegove firme Tommy d.o.o., a ne na osobno ima Tomislava Mamića. E sad se mnogi pitaju u čemu je kvaka? Ajmo ovako… Prvo, gospodin Mamić se danas kune kako mu je ovo okrupnjivanje vlasničkog udjela poput stjecanja obiteljskog zlata i da on iste dionice nikada neće prodati. Nije da mu ne vjerujem, ali zašto ih onda nije kupio na sebe?! Recimo ovako hipotetski što bi se dogodilo sa dionicama Hajduka da Tommy d.o.o. ode u stečaj? Ili još nenormalniji scenarij, recimo da se u budućnosti gospodin Mamić na bilo koji način zamjeri navijačima, te da isti odluče bojkotirati usluge njegovoga trgovačkog lanca. Zapravo u tom slučaju bi navijači “sami sebe bojkotirali” jer u slučaju možebitnog stečaja Tommy-ja zapravo dionice Hajduka “bi se našle na bubnju” i mogao bi ih bilo tko kupiti…

Da ne duljim, osobno me ne smeta ni gospodin Mamić ni njegovi pokušaji, ali više transparentnosti oko istih i bolja komunikacija prema navijačima s njegove strane apsolutno bi njemu osobno povećale šanse za uspjeh kod svoji akcija. Ovako sa tajnim i nejasnim radnjama zapravo sam sebi kroči put ka neuspjehu stvarajući još homogeniji otpor kod samih navijača.

U paraleli sa svim gore navedenim događanjima napokon se probudila i udruga Naš Hajduk sa svojom inicijativom da konačno navijači krenu sa okrupnjivanjem vlasničkog udjela. Kako će se ta priča razviti ostaje za vidjeti iako nisam preveliki optimist poznavajući “zmije u džepovima” navijača kada se treba aktivnije uključiti. No o ovoj temi ću naknadno pisati kada se budu vidjele jasno sve smjernice kako će se isti proces provoditi.

I za kraj svi čitateljima ovog bloga, svim navijačima Hajduka, a i onima koji to nisu želim čestit Božić i Sretnu Novu Godinu!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

22.12.2015. u 12:13 • 6 KomentaraPrint#

petak, 02.10.2015.

VRIJEME JE ZA KONAČNI OBRAČUN


Sramotno suđenje na derbiju samo je kap u već odavno napunjenoj čaši svih naših navijačkih frustracija, negativnih emocija i svega onoga što nas jako dugo muči. Novac i moć protiv srca i snage navijačkog pokreta. U nekim bajkama ishod pobjednika ovog dvoboja bi odavno bio poznat. No u Hrvatskoj, zemlji prepunoj ratnih profitera, sitnih lopova, podobnika, uhljeba i poslušnika, ishod ove borbe je krajnje neizvjestan.

Pričati o tome jeli Marić namjerno sudio kako je sudio, pomalo je bespredmetno. Pijun u rukama moćnika, ili samo lokalni dobro uhljebljeni političar koji vraća dugove politici na ovaj način, meni je svejedno. Borba protiv njega i njemu sličnih čista je utopija, ali borba protiv sistema koji izbacuje ovakve likove, to je ono što nas mora motivirati u borbi da idemo do kraja. Što bi se ono reklo, ili mi ili oni…

Zato počnimo od priče koja je zadnjih dana preplavila medije, a to je priča o transferu Luke Modrića iz Dinama u Tottenham. Prema tim navodima izgleda da je nakon zaključenog transfera Modrić potpisao aneks po kojem je njemu pripalo 50 posto od ukupne odštete iz transfera, odnosno 10,5 milijuna eura (ukupna odšteta je iznosila 21 milijun eura). Uz to datum kada je potpisan ovaj aneks je izgleda falsificiran. Tako se Luki u etapama isplaćivao novac, kojega je on uredno podizao u pratnji nekoga iz obitelji Mamić, a zatim je odmah taj isti novac u “crnim torbama” predavao članovima “velike obitelji”. I tako ukupno 8,6 milijuna eura, dok je preostalih 1,9 milijuna zadržao za sebe. Ispada da su svi zajedno direktno odštetili Dinamo za iznos od 10,5 milijuna eura, spremivši spomenuti novac u vlastiti džep. Ovo je primjer samo jednog od sumnjivih transfera gdje je igrač pod prisilom “propjevao”. Pitanje je što se sve događalo i na ostalim transferima poput Lovrenovog, Eduardovog, Ćorlukinog… Uz to obitelji Mamić ide i 20 posto primanja od gotovo svih igrača poniklih u omladinskoj školi Dinama. Javna je tajna da svaki igrač ako želi u prvu momčad i reprezentaciju nema šanse da uspije osim ako ne sklopi ovakav zelenaški ugovor. Rijetki su igrači poput Murića koji su se odlučili odbiti ovakav ugovor. No zato ga danas nema nigdje na mapi, vrata reprezentacije su mu zatvorena, medijski je potpuno izoliran… Samo po sebi postavlja se logično pitanje, pa kako je moguće da svi sve znaju, a pri tom članovi gore spomenute obitelji još uvijek slobodno šetaju Lijepom Našom?! Odgovor se krije na početku ovog teksta… Mi smo stvarno mala zemlja prepuna ratnih profitera, sitnih lopova, podobnika, uhljeba, poslušnika...

Ajmo još malo o Zdravku Mamiću, tvorcu svih zala vezanih uz ovaj naš priznat ćemo sad već dobro sjebani hrvatski nogomet. Čovjek je prije svega do savršenstva razradio paralelni sustav u hrvatskom nogometu, a da pri tom kontrolira gotovo sve što se u istome događa. Kako mu je to uspjelo? Za početak ima jednu odliku koja ga krasi i zbog koje tako dugo traje, a to je da puno uzima, ali i puno daje. Na taj način stječe gotovo nevjerojatnu naklonost svih onih koji su trenutno uz njega.

Što se tiče njegovog ulaska u nogometni svijet, on je zapravo oduvijek i bio u nogometu jer stariji brat Stojan bivši je igrač Hajduka, dok je mlađi brat Zoran uz Dinamo, ostvario i nogometno solidnu karijeru u Njemačkoj. Upravo ga je potonja briga o Zoranu i njegovoj karijeri držala vrlo blizu nogometnih krugova.

Što se tiče direktorskog iskustva, prva iskustva stječe u Dinamu i Osijeku još za vrijeme ratnih godina, da bi kasnije to isto postao u Segesti i Croatiji iz Sesveta. Pri tom je vrijedno skupljao sva saznanja o nogometnom sustavu, te je širio mrežu svojih špijuna koji su mu poslije pomogli u prikupljanju igrača pod kapu svoje managerske agencije. 2000. godina se može uzeti kao godina njegovog potpunog ulaska u nogometni svijet. Tada osniva svoju managersku agenciju koja je u to doba imala na sebi 80-ak mladih i perspektivnih igrača iz cijele Hrvatske. On je ulagao u te igrače, davao im osnovna primanja, brinuo se o njihovim karijerama, a zauzvrat je od njih uzimao postotak njihovih primanja. Mnogi od tih početnih 80-ak igrača zapravo i nisu napravili nogometne karijere, a zauvijek će mi ostati u sjećanju priča jednog od takvih njih (talentirani igrač rodom iz Splita), koji se nije mogao načuditi s kojom lakoćom je Mamić raskinuo ugovor s nim, pri tom ne tražeći nikakav povrat uloženog novca, tek uz komentar “na tebi sam malo izgubio, a na drugima ću puno zaraditi”.

Iste te 2000. godine postaje i član Izvršnog odbora NK Dinama shvativši da će preko utjecaja u velikom klubu lakše ostvariti unosne transfere, a od 2003. godine postaje i izvršni dopredsjednik istog kluba. U početku se i nije najbolje snašao u toj ulozi jer je godinu nakot toga Dinamo igrao „Ligu za bedaka“ pri tom ostvarivši najgore mjesto u povijesti prve HNL. Tada se zaklinje da će Dinamo idućih 10 godina biti prvak. I u tom je uspio! Vizionar, dobar radnik ili samo jedan od gore navedenih prevaranata?! Odgovor i nije baš težak. Mamić je jednostavno odlučio kupiti sve! Od (svojih) igrača kojima je preko reprezentacije i guranja kroz istu osigurao tržište, preko nogometnih djelatnika kojima je Dinamo ili on osobno izdavao obilate pozajmice, preko sudaca koje je u trenutcima vlastite slabosti priznao da ih je kupovao, preko „Mamićevih“ navijača koji su doslovno na plaći kod njega samo da veličaju njegovo ime i navijaju za njegov Dinamo, preko gradonačelnika s kojim i dan danas “izvlači” gradski novac za svoj Dinamo, preko visokih članova policije koji su mu davali dosjee pojedinih anti-Mamićevih navijača s kojima je mahao po studiju HRT-a, preko uglednih politički postavljenih sudaca s kojima uredno ispija kavu, pa sve do svojih novinara koji mu vire iz guzice medijski pumpajući cijene transfera i stvarajući imaginarne ponude za pojedine igrače. Uzimajući oprani novac na transferima poput ovog od Modrića, te uz standardno zelenaško uzimanje postotaka od plaća „svojim“ igračima, pa preko „legalne“ agencijske provizije (najčešće 5 posto od ukupnog iznosa) prilikom transfera igrača Mamić je jednostavno stekao toliki kapital da u Hrvatskoj može kupiti sve! Ili bolje rečeno sve osim onih koji nemaju svoju cijenu, a to su obični mali navijači zarobljeni u svoj idealistički i pošteni nogomet!

I onda mu se mnogi danas dive jer on recimo uspije prodati jednog Jozu Šimunovića u Celtic i to za 8 milijuna Eura?! Prvo upitno je koliko je realno točna ta cifra s obzirom na novinarsku mašineriju koja je iza njega, a drugo zar nije moguće da je Tata “ušao” u predstavnike Celtica “s određenim iznosom” samo kako bi se ostvario veći transfer?! Hipotetski i predstavnici Celtica su ljudi od krvi i mesa, a u nogometnom svijetu mito i korupcija su svakodnevna pojava. Zato je svašta moguće, a činjenice govore u prilog tome kako je on vrhunski torbar. Na kraju krajeva on će svoj povrat novca ostvariti preko budućih Šimunovićevih primanja.

I što onda, kako ovome stati na kraj?! Dali da i dalje navijamo za ovakvu repku? Za pijuna Antu Čačića, Romea Jozaka, Davora Šukera, drukera Modrića i sve ostale marionete?! Ja neću! I ovo nije neki bojkot reprezentacije jer za istu je već odavno jednostavno postalo gadljivo navijati. Gledati Modrića kako se u dresu Reala potvrđuje iz utakmice u utakmicu, a u dresu reprezentacije je jednostavno neprepoznatljiv. I zašto svi igrači šute, zašto bar netko ne digne glas? Razlog je jednostavan, jer svi su oni pijuni u rukama drugih. Čak i kada bi ovi stariji poput Srne ili Olića htjeli, tko zna s čim ih gazda drži u šaci. Na primjer, spoznajom o tijeku novca prilikom transfera u Shakhtar ili svojevremenom vožnjom u prtljažniku tadašnjeg Olićevog managera… Da se mene pita, da sam na mjestu Hajdukovih čelnika ja bih jednostavno ovakvu reprezentaciju “u tiho” bojkotirao. Ne zabranom odlaska igrača u reprezentaciju jer to onda nosi za sobom posljedice, već npr. laganim zavlačenjem pojavljivanja svojih igrača pod krinkom ozljeda.

Jer kako je moguće da recimo jedan Vlašić kao ponajbolji igrač HNL-a ne može igrati u prvih jedanaest U-21 reprezentacije, a Balić nije niti blizu početne postave?! To ne predstavlja ništa drugo nego pokazivanje mišića i ruganje s našim klubom. Zato tihi bojkot, te opstrukcija na svim poljima prema HNS-u jednostavno postaju nužnost. Uz to, Hajduk pod svaku cijenu treba ući u veliku pravnu bitku da ospori svu Mamićevu vladavinu proteklih 10 godina jer je ista vrlo vjerojatno ostvarena na iznimno sumnjiv način. Treba se sudskim putem tražiti poništenje svih prvenstava, te istraga protiv svih osoba koji su bili dio ove korupcijske hobotnice. Pa neka onda Vlajčević dokazuje tko mu je i po kojim uvjetima pozajmio novac, a suci neka dokazuju da nisu bili plaćeni za “pošteno suđenje”! Vrijeme je da Hajduk kao klub uđe u ozbiljnu pravnu bitku bez ustupka, ma koliko vremena, živaca i novca to koštalo! Krajnje je vrijeme za konačni obračun!

Jer da živimo u normalnoj državi onda ovakva nakaradna utvrda od HNS-a bi već odavno pala, ali na žalost sadašnjost nam ne nudi nadu u bolje i pravednije sutra. I zato je ovaj rat jednostavno neizbježan! Nema povratka, maske su pale i sada treba ići jako do kraja! Lanjski prosvjed na rivi trebao bi biti samo kotačić zamašnjak, a ovi USKOK-ovi materijali su samo dokaz već odavno poznatog. I još mi za kraj na pamet pada dragi naš Lukica. Kaže on ako sam kriv, spreman sam vratiti sam novac. Ne, dragi naš Luka, svojim radnjama si sudionik u pranju novca i vrijeme je da odgovaraš za svoje postupke jer neznanje nije opravdanje. Ako si “potpisivao bez da si gledao što piše” i ako si “slijepo vjerovao svom gazdi”, onda danas i odgovaraj za svoje postupke. Ako možemo mi obični smrtnici, možeš i ti velika zvijezdo.

Autor ovih članaka je (bio) dugogodišnji navijač reprezentacije i vjerni pratitelj iste, te ne pripada niti jednoj političkoj opciji, a gore navedeni stavovi su isključivo posljedica svih posljednjih događanja s kojima se “normalnim i običnim” navijačima gadi život!

Do iduće prigode kada ću pisati o drugom Mamiću, Tomislavu Mamiću, potencijalnom većinskom vlasniku Hajduka, zdravi i veseli bili!


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

02.10.2015. u 21:17 • 2 KomentaraPrint#

petak, 10.04.2015.

ODUSTAJANJE OD KANDIDATURE ZA ČLANA NADZORNOG ODBORA


Kako sada stvari stoje prisiljen sam odustati od kandidature za člana NO Hajduka, a razlog je tehničke prirode. Naime, jučer je na stranicama grada Splita izašao službeni prijedlog zaključka o raspisivanju natječaja za izbor članova Nadzornog odbora HNK Hajduk Split š.d.d.:
http://www.split.hr/Default.aspx?art=4931


U tom prijedlogu jasno stoji kako svaki kandidat mora imati najmanje deset godina radnog iskustva u struci i/ili upravljačkim pozicijama, a budući da autor ovog bloga upravo obilježava 9 godina neprekidnog radnog staža, ispada da sam kratak za tu jednu nepremostivu godinu. Koliko sam shvatio ovaj prijedlog je sastavila zajednička komisija sastavljena od predstavnika udruge Naš Hajduk i ljudi iz grada odgovornih za sport. Jedina razlika u odnosu na izbore raspisane prije četiri godine jest povećanje godina radnog iskustva s pet na deset godina, a sve ostalo je u principu isto.


Znam da sam prilično subjektivan u cijeloj ovoj priči, ali dvije stvari me prilično smetaju. Prvo, predstavnici Našeg Hajduka su u suradnji s Gradom sastavili ovaj prijedlog, te su promijenili uvjete natječaja u odnosu na stari, a da pri tom nigdje nema njihovog službenog osvrta na to. Mislim da su se u najmanju ruku trebali oglasiti s priopćenjem o tome što su točno dogovorili jer svi mi koji smo članovi te udruge zaslužujemo imati informaciju na vrijeme.


Drugo, povećanje broja godina radnog staža kao uvjet u natječaju je sasvim razumna stvar ako ima nekakva analiza koja ukazuje da je takvo što potrebno. Vidite li Vi tu analizu? Koliko znam u prošli Nadzorni odbor odabran je tek jedan kandidat koji je u trenutku ulaska u Nadzorni odbor imao između pet i deset godina radnog staža. Znači to samo po sebi nije problem jer nemamo negativna iskustva da smo birali neiskusne ljude. Dapače oni s puno godina radnog iskustva su se pokazali društveno problematičnijima, pa sada leže u pržunu. Gdje je onda problem? Problem sigurno nisu godine staža, već kvaliteta ljudi koji se prijavljuju. Isto tako očito nikada nećemo saznati tko je uvjetovao ovakvu promjenu, Grad ili Naš Hajduk? Znam da ispada da sada nešto tu kukam, ali mene više boli način i pozadina zašto se neke odluke donose nego to što sam osobno ispao iz trke. Realno moje su šanse ionako bile minimalne, ali boli kada te netko zaustavi bez da ti da priliku.


Isto tako postavljam si pitanje pa zar sami “demokratski” izbor članova NO ne bi trebao imati za cilj da se prijavi što više kandidata, pa da biramo najbolje?! Ovako sužavamo krug, bavimo se formom, a ne sadržajem odnosno programom pojedinaca. Zato da li je ovo pogodovanje nekome ili mudra strateška odluka, procijenite sami. Po meni ovo ni u kojem slučaju nije mudra odluka. Možda se s ovim htjelo kao pokazati da su se “postrožili uvjeti”, te se time htjela pokazati ozbiljnost, ali prije svega gospodo napravite analizu, a ne radite ovakve stvari na temelju osobne procjene koja je najčešće bez pokrića. No neću više o svemu ovome jer sam kao što rekoh previše subjektivan i nema smisla da širim temu o kojoj bi mogao kazati još puno “lipih” stvari.


Zbog svega gore navedenog definitivno u meni ostaje žal što nisam ušao u utrku čisto da pokažem kako postoje ljudi koji imaju kičmu, koji nemaju cijenu s kojom ih se može kupiti i koji prije svega imaju jasnu viziju i program razvoja kluba. Trenutni ljudi iz NO me nisu uvjerili u to, pa gotovo bih rekao da niti jedan nije zaslužio drugi mandat jer ljudi iz NO bi trebali biti ljudi koji drže uzde kluba, koji klub vode jasnim smjerom, koji djeluju iz sjene, a ne osobe od osobnih interesa željnih prije svega medijske pažnje.


I ono najvažnije, želim se ovom prigodom zahvaliti svima onima koji su mi dali bezrezervnu podršku u mojoj namjeri da istaknem kandidaturu! Znam da će se prepoznati zato još jednom od srca Vam hvala!


Nikad poraz, samo lekcija.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

10.04.2015. u 22:10 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 10.12.2014.

KANDIDATURA ZA ČLANA NADZORNOG ODBORA


Poštovani čitatelji ovoga bloga, potaknut svi zbivanjima oko našeg kluba kao i kompletnim stanjem u hrvatskom nogometu, ozbiljno razmišljam o tome da se kandidiram na sljedećim izborima za članove Nadzornog Odbora našeg kluba koji će se održati tokom iduće godine. Puno je razloga koji me navode na takvu akciju, od potpune frustracije zbog katastrofalnog vođenja kluba, pa do želje da se napokon neke stvari u ovom društvu počnu razvijati u željenom smjeru. Opcija je stajati i čekati ili ipak pokušati promijeniti stvari na bolje. A stvari se itekako mogu promijeniti na bolje! Potrebna je samo dobra volja, čisti obraz i izbacivanje osobnih interesa tokom upravljanja klubom. Jesmo li sazreli za takav iskorak?! Nisam siguran, no to je ujedno i moja nit vodilja koja me tjera da iz pasivnog stanja izađem iz sjene u želji da klub napokon ozdravi. Dosta mi je i one apatije koja se javlja s vremena na vrijeme jer je u društvu ustaljeno mišljenje kako se nitko normalan ne želi prijaviti na takav natječaj?! E pa evo, ja si utvaram da sam normalan (ako se takvo što opće može mjeriti), sposoban i da čista srca i obraza želim sve najbolje klubu. U daljnjem tekstu želim napraviti detaljnu analizu svih trenutnih problema u klubu, ali i rješenja za svaki od navedenih.

Počnimo od pitanja „Gdje su nestale pare“ stvorene privatizacijom 2009. godine? Ako pogledamo graf od ispod:



Vidimo da je 2009. godine nakon privatizacije klub imao realnu dobit od oko 50 milijuna kuna, dok danas imamo realan gubitak od oko 60-ak milijuna kuna. Znači u 5 godina, 110 milijuna kuna je „negdje potrošeno“.

Da razjasnimo pojmove:

2009 godina – 50 milijuna kuna realnog plusa, odnosno 80 milijuna kuna na računu nakon privatizacije, uz 30 milijuna kuna preuzetih obaveza.

2014 godina – 60-ak milijuna kuna minusa. Prema riječima predsjednika Brbića: „Ukupno smo dužni 86 milijuna kuna, a naša potraživanja, računajući i transfer Anasa Sharbinija, iznose 25 milijuna kuna. Dakle, kada naplatimo potraživanja, naše obveze su 60.8 milijuna kuna, gdje se nalazi i 18.7 milijuna kuna rezerviranih za sudske sporove.“

I onda, gdje je su nestali novci?

1. Igrači su bili preplačeni sa astronomskim ugovorima koji nisu bili tržišno opravdani. Da li se radilo o krivim procjenama ili se tako izvlačio novac, tesko je na to dati pravi odgovor.
2. Postoci u ugovorima. Gotovo svi igrači imaju potpisane ugovore u kojima igrač ima osiguran postotak od oštete kada ode iz kluba.
3. Plaće u radnoj zajednici. Plaće su potpuno nerealne i previsoke s obzirom na bilancu društva. Poslije ću iznijeti konkretnu analizu brojki koja je pomalo nevjerojatna.
4. Broj igrača koji imaju profesionalni ugovor je jednostavno prevelik! Pogodovanje managerima i svim ostalim „prijateljima kluba“ dovelo nas je do toga da imamo preglomazan i u ovim uvjetima gotovo neodrživi seniorski pogon.

Da zaključimo, onako narodno:
Puno je ljudi na Hajdukovoj sisi i svima je lipo jer sisa još uvijek daje puno mlika.

Što se tiče aktualne Uprave, oni su riješili tek točku pod brojem jedan. Zapravo nisu ni imali izbora jer da nisu srezali faraonske ugovore, klub bi odavno bankrotirao!

Po meni točka pod brojem dva predstavlja ujedno i najveći poraz sadašnje Uprave (pa i Nadzornog odbora koji je iste te radnje i odobrio). Nevjerojatno je da skoro svi igrači koji imaju ugovor sa klubom ujedno imaju i postotak od potencijalnog transfera. Sigurno smo jedini klub u svijetu koji posluje na takav način! Da pojasnim, i oni igrači koji imaju mjesečno 10 tisuća kuna brutto (najniži ugovori), i oni koji imaju mjesečno 10 tisuća eura brutto (najviši ugovori), gotovo svi imaju postotak! Cista sramota i pogodovanje!

Osobno sam pratio tijek suđenja Širić-Djedović i gore dva opisana načina, preplaćivanje ugovora, odnosno postotak pri transferu igrača ujedno opisuju najelegantnije načine kako se stvarao crni novac kojim se onda plaćalo pošteno suđenje. Ova Uprava jednostavno se nije obračunala s postotcima i to im može služiti na sramotu. I sve pod parolom ne dajemo velike ugovore, pa time pravdaju postotak prilikom odlaska.

Moj zaključak je da postotke treba u potpunosti izbaciti jer oni su rak rana današnjeg kluba!

Uostalom zar je opravdano da jedan Avdija Vršajević ima postotak od ugovora?! Doveden je iz Bosne u Hajduk gdje je dobio višestruko bolji ugovor. S druge strane praktično mu se revitalizirala karijera, ali opet, netko mu je uz sve to ponudio i postotak u ugovoru?! Ili npr. Nižić za kojega mjesecima nisu mogli procijeniti da li je igrač s kojim trebamo potpisati ugovor, pa me se onda nakon svega dalo i ugovor i postotak. A doveli smo ga iz druge belgijske lige?! Mutno i sumnjivo, ali sve po zakonu. Zato kažem da je krajnje vrijeme je da se tome stane na kraj! Ako se sjetimo koliki su se postoci isplatili prilikom transfera Kalinića, Vukušića i ostalih, ispada da danas uopće ne bi imali dug od 60 milijuna kuna da nije bilo famoznih postotaka. No zato su nečiji džepovi dupkom puni...

Evo i aktualnog primjera potpisa ugovora sa našim najmlađim članovima seniorske ekipe, Vlašićem, Balićem i Hairlahovićem. Na direktan upit novinara gospodinu Vučeviću, da li u potpisanim ugovorima igrači imaju postotak od odštete, Vučević odgovara da je to poslovna tajna. I što onda ostaje meni kao navijaču/dioničaru, nego da sumnjam u sve to. Hipotetski, ako je npr. Vučević sa Vlašićem potpisao ugovor u kojem Vlašić ima zagarantirano 20% od odštete prilikom transfera i recimo da se ostvari transfer Vlašića u iznosu od 3 milijuna eura (recimo da je to realna cijena). Pojednostavljeno ispada da bi Hajduk od transfera zaradio 2,4 milijuna eura, dok bi Vlašiću išlo 600 tisuća eura. E sad, ako znamo da su Joško Vlašić i Goran Vučević veliki prijatelji, onda cijela priča ispada dodatno sumnjiva, a i vrlo je upitno da li je onda klub direktno oštećen i to za popriličan iznos. Znam, iz kluba se uvijek mogu pravdati da možda Vlašić ne bi ni potpisao ugovor da mu nisu dali postotak i sl.

Ponavljam, nemam uvid kakav je ugovor potpisan u ovom slučaju, ali hoću reći da je zadaća ljudi iz Nadzornog odbora da ukinu praksu potpisivanja svih novih ugovora koji imaju postotak jer je ovo sramota za čitav klub! I u ovoj gore priči nisu problem ni Goran Vučević ni obitelj Vlašić, već sistem koji im ostavlja mogućnost da se ovakvi ugovori uopće potpisuju! Tome jednostavno treba stati na kraj.

Što se tiče plaća radne zajednice, što mislite kolika je prosječna plaća unutar radne zajednice? Od 2010. godine na ovamo, masa za plaće članovima radne zajednice jest skočila sa 8,5 milijuna kuna godišnje na cca. 10 milijuna kuna godišnje.

Radna zajednica:

Uprava 1, Administracija 2, Odnosi s javnošcu 3, Financijska služba 5, Marketing 3, Ugostiteljski trakt 8, Članstvo 2, Logistika 22, Vozač 1. Ukupno 46 članova.

Podijelimo li 10 milijuna kuna sa 46 članova, te sa 12 mjeseci u godini i dobit ćemo nevjerojatan podatak da prosječna brutto plaća radnoj zajednici iznosi nešto više od 18 000 kuna brutto! Ponavljam prosjek je nešto veći od 18000 kuna brutto! Za firmu koja je na rubu bankrota ovo jednostavno spada u rubriku vjerovali ili ne. I onda svi pričaju jeli Brbićevih 54000 brutto mjesečno (koje usput ako je vjerovati kuloarima prima bez kašnjenja za razliku od ostatka radne zajednice) problem ili ne, a nitko ne spominje prosječnih 18000 kuna. Da plivaju u novcu 18000 kuna bi možda bilo opravdano, a ovako stvarno ne znam kako je ovo moguće i kako ovo odgovorni u klubu to toleriraju. Valjda se boje otpora koji bi uslijedio usred potencijalnih rezanja.

Zadnja točka, broj igrača pod ugovorom u seniorskom pogonu jest jednostavno neodrživ. Trenutna brojka od oko 45 igrača je nastala opet usred raznih pogodovanja i ad hoc sklapanja ugovora (tipa tražimo napadača, kupimo Timu, tražimo lijevog beka, kupimo Vasilja i sl.). Pojednostavljeno, ovako ispada da slabo plaćamo 45 igrača, umjesto da dobro plaćamo 25 igrača, a sve za iste(ili čak još manje) pare. Umjesto da koncentriramo kvalitetu, mi je rasipamo i stvaramo kaos.

Kako dalje? S ovakvim razmišljanjem trenutne Uprave i odobravanje Nadzorno odbora jednostavno teško možemo naprijed. Potrebni su bolni rezovi ako želimo stvarni napredak jer sve ovo što danas imamo jest obično (financijsko) preživljavanje, uz vrlo neizvjesnu budućnost. Ako proučimo prognozu prihoda i rashoda iz službenog dokumenta „Plana restrukturiranja“ (napisanog od strane aktualne Uprave) onda vidimo da se u stavci prihodi očekuju prihodi od transfera igrača u iznosu od 37,5 milijuna kuna (5 milijuna eura) i to u svakoj narednoj godini?! I na tome oni baziraju naš financijski (i svaki drugi) oporavak?! Ovo izgleda nerealnije od proračuna Republike Hrvatske. Otprilike meni ovo sliči na onu, napišimo rashode, napišimo prihode, pa koliko fali stavimo da ćemo utržiti od transfera igrača... Jednostavno neozbiljno!

4.1.1. Prognoza prihoda i rashoda za 2014-2016
Tablica 16. Prognoza prihoda i rashoda za 2014-2016



Slika 10. Prikaz strukture prihoda za razdoblje 2011 – 2016



Slika 11. Prikaz strukture rashoda za razdoblje 2011 – 2016



Po gore navedenom, ispada da godišnje imamo 30-ak milijuna sigurnih prihoda, te 50-ak milijuna sigurnih rashoda (može biti i više prihoda odnosno rashoda, ovisno o tome dokle doguramo u europskim natjecanjima, odnosno kupu). Svejedno, 20-ak milijuna moramo nabaviti prodajmo igrača samo da bi imali „pozitivnu nulu“, bez da smanjimo realan dug sa početka ove priče?! Da li je to realno? Jest, ako su nam svi igrači u prodajnom izlogu, ako ćemo stalno prodavati ispod cijene, ako će nam Milić ići za 500 tisuća eura i sl... Drugim riječima treba godišnje ostvariti barem nekoliko unosnih transfera naših najboljih igrača da bi uopće preživjeli. I kako onda imati ujedno i sportski rezultat?! Pa nikako, samo ako nam se zvijezde poklope, odnosno ako slučajno uz trenutak inspiracije pojedinca prođemo u Europsku ligu.



Može li drugačije?! Naravno da može! Samo treba secirati gdje su problemi. Za početak, da smanjimo rashode. Da radna zajednica godišnje košta 7 umjesto 10 milijuna kuna. Da umjesto 45 igrača pod ugovorom to svedemo na realnu brojku od 25 igrača.

Tako su danas primanja igrača na razini od oko 19 milijuna kuna, dok treneri koštaju još oko 5 milijuna kuna. Plus što se na stipendijske ugovore i hranarine troši oko 2 milijuna kuna. Koliko tu imamo mogućnosti uštede?

Npr. ako napravimo 4 kategorije plaća prvotimaca:
120 tisuća eura (10 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca
96 tisuća eura (8 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca
72 tisuća eura (6 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca
48 tisuća eura (4 tisuća eura mjesečno) – 6 prvotimaca

To bi ukupno bilo cca. 2 milijuna eura godišnje za plaće prvotimaca (i to relativno dobre i unosne plaće) čime bismo ostvarili uštedu od dodatna 4 milijuna kuna u odnosu na sada. Dodatna ušteda na trenerima, možda i odustajanje od skupih priprema u Turskoj i eto nas na godišnjim rashodima od oko 40 milijuna kuna.



Drugim riječima, razlika između sigurnih prihoda i sigurnih rashoda bi se trebala kretati između 5 i 10 milijuna kuna. Sve poviše toga slabi Hajdukovu pregovaraču poziciju, te zahtjeva rasprodaju igrača. Sa 5 do 10 milijuna kuna razlike, Hajduk ne bi bio primoran prodavati igrače na svaki mig potencijalnih kupaca, te bi se igrači poput Balića, Bašića, Vlašića i drugih mogli dugoročnije vezati za klub, te bi isti mogli napustiti klub samo u slučaju pravih i unosnih ponuda.

Kako ovo ostvariti? Za to treba puno više odlučnosti! U sportskom smislu trebamo imati sportskog direktora koji treba donositi odluke. Kojih je to 4-5 mladih igrača koje treba forsirati, jeli Kiš taj ili nije, ima li Caktaš kapacitet igrača za prvu momčad ili možda trebamo forsirati Balića, jeli vrijeme za Mikanovića, mogu li Bašić i Mujan biti krila budućnosti, dokad ćemo čekati Maglicu, jeli Jozo livi bek ili treba tražiti novoga... Puno je lutanja, puno je pogodovanja, puno je utjecaja sa strane i pri tom rezultat naravno pati.

Kakav odnos treba imati prema „dobrotvorima kluba“? Još jedno zanimljivo pitanje. Danas kad zagusti, onda stižu pozajmice od dobrotvora kao što su Andabaka ili Pašalić? „Heroji ili zločinci“, figurativno gledano, pitanje je sad? Moje misljenje jest da sve te utjecaje treba eliminirati iz rada kluba. Nije li nas samo K. Ljubičić koštao 5 milijuna kuna, a doveden je mimo struke kluba uz dobre namjere gospodina Andabake. Ništa protiv njega osobno, ali u tome i jest problem što se svatko miješa svakome u posao, uz „dobre namjere“.

Uglavnom, da zaključimo, za oporavak i sportski i financijski potrebne su snažne reforme koje bi utjecale na mnoge koji dobro sisu Hajdukovu sisu. Imamo li snage za to? Uz aktualno vodstvo čisto sumnjam jer previše je onih koji dobro žive od toga, a sve to za posljedicu ima loš sportski rezultat i golemo nezadovoljstvo među navijačkim pukom.

Dalo bi se ovdje još puno toga napisati, kao što je odnos kluba prema HNS-u, zanemarivanje djela Hrvoja Maleša, zanemarivanje baze klubova u splitsko-dalmatinskoj županiji, ali nema smisla siriti priču...

I za kraj, ako se zaista i odlučim kandidirati na sljedećim izborima znam da nemam prevelike šanse da uspijem. Pobijediti će oni koji obećaju „3 naslova u 4 godine“, oni koji obećaju da će dovesti „velike sponzore“, oni koji dokazu „na koliko su gostovanja bili“, oni koji se slikaju u novinama ljubeći Hajdukov šal i sl... A čak i da kojim čudom uspijem, ima li uopće još ljudi koji zaista žele riješiti gore navedene strukturne probleme? Čisto sumnjam, ali se ujedno i nadam. Isto tako nadam da će ovo moje izlaganje potaknuti sve one koji slično razmišljaju da se i oni prijave.

U nadi da zaista postoje ljudi koji nemaju svoju cijenu, koji stavljaju društveni interes daleko ispred osobnog, koji žele bolji i pravedniji svijet, koji žele oko sebe sretnije ljude, šaljem vam puno sportskih pozdrava!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

10.12.2014. u 21:52 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.01.2014.

VIZIJA RAZVOJA KLUBA IZ KUTA OBIČNOG NAVIJAČA


Nakon dužeg vremena evo me opet na blogu. Ovaj put ću malo pisati o vlastitoj viziji razvoja kluba s obzirom na trenutak u kojem se nalazimo. Kredit oko vrata, radna zajednica bez plaća, neizvjesnost pred nama... A opet s druge strane samo nekoliko dobrih transfera i ponovno ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela. No ono što umara sve istinske navijače jesu zaista spore reforme koje se događaju u klubu, te apsolutni izostanak preuzimanja odgovornosti kada se dogode određeni propusti.

Krenimo sa strukom. Svaki ozbiljan klub mora imati ozbiljno ustrojstvo kada je u pitanju struka jer to je jedini normalan put da se naš klub vrati na nekadašnje stare staze slave. Ajmo ovako laički posložiti stvari. Predsjednik kluba koji je izabran od strane Nadzornog odbora zadužen je da organizira i u klub dovede ljude od povjerenja koji je će upravljati strukom. Znači predsjedniku je GLAVNA zadaća da imenuje sportskog direktora koji dalje treba odabrati trenera seniorske ekipe, brinuti se o kadru igrača, te usko surađivati sa šefom omladinske škole. Gospodin Brbić je dosada napravio dva potpuna promašaja kada su u pitanju sportski direktori. Imenovanje Sergija Krešića kojeg je poslije prozivao za nerad, te Šveđanina Andersona koji je otišao iz „obiteljskih razloga“ dva su apsolutna promašaja koji nas u konačnici koštaju ako ničeg drugoga onda stagnacije u smislu organizacije rada. Vučević kao treća sreća?! Najgore od svega je što zapravo nema (makar moralne) odgovornosti da se izađe pred medije i kaže „ja sam pogriješio pri odabiru Krešića ili Andersona i sl.“ Stvarno živimo u državi u kojoj nitko ni za što ne odgovara... Uz to se Anderson doveo uz obrazloženje kako „trebamo imati stranca jer na njega ne mogu utjecati domaći manageri i roditelji“, a onda svega nekoliko mjeseci nakon opet povratak na domaćeg čovika?! Očito se mišljenje mijenja kako vitar puše, a teatar apsurda se nastavlja... Uz to, da sve bude još i gore, na predstavljanju Vučević proziva „pojedince“ iz omladinske škole da su totalni neprofesionalci?! Naravno Brbić sjedi pored njega i ništa ne komentira iako bi se normalan predsjednik trebao barem malo zacrvenjeti jer tu itekako ima i njegove odgovornosti ako se zaista tako radilo u omladinskom pogonu! Goranu želim puno sriće u radu kao i svim njegovim prethodnicima iako nas svojim proteklim boravcima na mjestu voditelja omladinske škole, te trenera seniorske ekipe nije pretjerano oduševio.

S druge strane ako netko zaslužuje plus kada je u pitanju struka onda je to svakako trener Tudor. Daleko od toga da nije radio određene greške u ovoj polusezoni. Daleko od toga da nije (barem dijelom) odgovoran za ispadanje od Dile, te za petardu na Maksimiru, ali generalno gledano napredak u igri, te pravi hajdučki pristup mene je zadovoljio. Zadovoljio isključivo s obzirom na tanak igrački kadar kojeg imamo jer realno gledano daleko smo mi još od ozbiljne ekipe i moćnog kluba. I zato Tuši kapa do poda, a uz dodatnu selekciju (napadač i lijevi bek) možda ekipa na proljeće bude još i bolje izgledala. Iz mog kuta potvrda njegovog dobrog rada jest i apsolutno povećana cijena mnogim igračima. Maloča, Kouassi, Maloku, Pašalić, Mikanović, Kalinić i Vršajević igrači su koji su u izlogu i za koje se mogu ostvariti solidni transferi ako bude bilo pameti i poštenja. Ono što mene muči jest osjećaj da Tudor zapravo ima podršku vrha kluba samo do trenutka dok momčad ne naniže par poraza za redom. Njegova je sreća što sezona nije potrajala još par kola jer je pri kraju došlo do određene krize igre uzrokovane prije svega tankim igračkim kadrom što ga je u konačnici moglo stajati mjesta na klupi. Ono što bih ja volio vidjeti jest odlučnu Upravu (odnosno predsjednika) s mudima koji će stati iza trenera i kada rezultat malo krene po zlu. Ajmo konkretnije, nije li sada pravi moment da Brbić stane iza Tudora, ponudi mu višegodišnji ugovor, te da ga unaprijed ogradi od svih navijačkih pritisaka izjavom da ga neće smijeniti čak i usprkos možebitnoj rezultatskoj krizi? Ili još bolje da će otići s mjesta predsjednika kluba ako se promjeni trener Tudor („ako padne on padam i ja“). Ne, to se naravno neće dogoditi, nego će mu sada ponuditi višegodišnji ugovor uz smiješak i tapšanje mi smo uz tebe, a kad kriza nastupi bit će lagano izjava u standardnom stilu „trebali smo šok terapiju“, „trener je odgovoran za rezultat i sl.“ Vječno pogodovanje navijačkim pritiscima i pranje ruku od odgovornosti, to je naša realnost. A to što klub nije financijski u stanju osigurati bolje igrače, taj dio odgovornosti će se preskočiti. Ako pogledamo malo okolo, evo primjera Alexa Fergusona koji je na klupi Manchestera proveo punih 27 sezona. Od toga prvih 6 sezona nije osvojio niti jedan trofej, ali se vjerovalo u njega, istrpjele su se početničke greške i na kraju imamo praktički jednog od najtrofejnijih trenera svih vremena. Znam da se danas živi mnogo bržim tempom života i da ovo nije najbolja usporedba, ali poanta jest da se iza pojedinog trenera treba stati i u teškim trenucima ako je procjena vrha kluba da je taj trener veliki potencijal za budućnosti. Pa koji je to trener uspio u prvoj sezoni nešto konkretnije napraviti?! I najboljim trenerima svijeta je potrebna barem jedna sezona da donekle poslože ekipu po svom guštu, a mi trenere mijenjamo kao čarape. I što je još i gore stvari su tako posložene da i mi navijači uvijek u treneru nađemo najvećeg krivca... Isto tako stalne promjene trenera sputavaju razvoj pojedinih igrača, te svakako smanjuju prihodovnu stranu kluba. Evo uzmimo za primjer prošlog trenera Krstičevića (potpuno je nebitan on kao osoba i trener, ovo je samo primjer) koji jest uspio „izbaciti“ Radoševića, dok su mu Milić i Andrijašević bili top igrači. I onda dođe novi trener (u ovom slučaju Tudor, što je isto tako potpuno nebitno) kod kojeg ni Milić ni Andrijašević „nisu na mapi“. I praktično klub je privremeno izgubio dva potencijalno dobra transfera. Da određeni trener radi u kontinuitetu (bez obzira o kome je riječ), onda bi selekcija igrača, potencijalni transferi, a na kraju krajeva i prihodi kluba bili puno veći.


Evo iz moje perspektive par točaka vizije razvoja kluba s obzirom na trenutak u kojem se nalazimo:

1. Treneru Tudoru treba dati bezrezervnu podršku i višegodišnji ugovor. Naravno to podrazumijeva da sam može samostalno birati članove svoga stožera.

2. U potpunosti treba ukinuti postotke prilikom transfera pojedinih igrača! Ovo jest i dalje rak rana kluba o kojoj se priča uz obrazloženje „kako je to normalno u ovakvim uvjetima“ i što je još gore dobar dio navijača tu priču prihvaća. Meni kao navijaču to je apsolutno neprihvatljivo! Ne treba niti napominjati kako se time stvara legalna potencijalna siva zona u kojoj se novac može itekako dobro podijeliti. Naravno da nemam dokaza da se takvo što i radi, ali da mi je sumnjivo, to svakako jest. Upravo zbog tih postotaka u narednom prijelaznom roku što postoci, što porez pojest će nam gotovo polovicu iznosa svih transfera.
Zašto mi se ovo čini kao siva zona?! Pa uzmimo primjer Avdije Vršajevića. Doveden je iz Bosne u Hajduk. Cifra koja se vrtjela u novinama vezana za njegove prihode u klubu jest sigurno barem duplo veća od onoga što je primao u Bosni. E sad, dovodimo određenog igrača u godinama, dajemo mu priliku da igra u Hajduku, ima za svoje prilike jako dobar ugovor. I čemu onda postotak prilikom transfera?! Hm, blago rečeno nije mi jasno... Ili mi je sve kristalno jasno, ali zato i jesmo financijski gledano u govnima već godinama. Da i ne govorim da je ovakvim ugovorima širom otvoreno polje svim drugim managerima da ucjenjuju klub. „Ako si dao ovome, moraš dat i mom malom i sl“.
Isto tako javna je tajna da se sa pojedinim igračem potpisao ugovor (ova Uprava ga je potpisala) gdje mu je u ugovoru zagarantirano da ima 70% nastupa?! Ne tako davno Reno Sinovčić je inzistirao da i Tomasov dobije takav ugovor, pa je odbijen od strane Nadzornog odbora uz obrazloženje „da nitko neće ucjenjivati klub i da tko normalan može garantirati igraču 70% nastupa“. Očito da se može, samo je bitno tko se dogovara. Hm, opet se mišljenje mijenja kako vitar puše. Ok, uvijek će se naći neko opravdanje iz kluba i za ovakav postupak, ali meni je ovo blago rečeno smiješno i nedosljedno. I opet nitko nema odgovornost za „naglo promijenjene stavove“. I onda mi navijači moramo sve to moramo trpjeti i gledati propadanje kluba...
Isto tako ulica priča da igrači koji potpišu ugovor sa određenom managerskom kućom imaju malo bolji status nego oni koji takav ugovor ne potpišu. Sve je naravno nedokazivo, a ako je to istina pojedini igrači bi možda mogli i malo progovoriti o tome... Ili ipak previše očekujem?
Da zaključim, postotke bi jednostavno trebalo ukinuti!

3. Klub je prisiljen na prodaju igrača. Svi igrači koji postignu dobru cijenu jednostavno moraju otići, a na sportskom direktoru ja da odmah ima spremna nova imena u slučaju prodaje pojedinog igrača. Ja prvi kao navijač bi volio da to nije tako, da razvijamo mlade igrače nekoliko sezona i slično, ali situacija nam nalaže da je pametna (ras)prodaja jedino moguće rješenje. Od potencijalnih transfera dio će otići na postotke, dio direktno u gradski proračun radi vraćanja kredita, te će realno klubu ostati jako malo od svega toga. Usput, nije li ono gospodin Brbić ima nešto više od godinu dana rekao kako će kredit sigurno biti vraćen na vrijeme? Nije li rekao da će brojači biti uvedeni do proljeća? Rekao pa porekao... Isto tako dugoročno gledano, klub bi od svih prihoda iz transfera trebao određeni iznos (recimo 25%) stavljati „sa strane“, kao novčanu bazu s kojom bi se popunjavao igrački kadar na deficitarnim pozicijama. Zar je zaista tako teško osmisliti neki financijski gledano održivi model kada su u pitanju kupovina i prodaja igrača?!

4. Svima su puna usta omladinskog pogona. Evo je i Vučević čim se ustoličio najavio potpise ugovora sa mladim igračima. Odmah da kažem, ja takav pristup apsolutno podržavam! Samo što to ne smije biti „mrtvo slovo na papiru“. Vlašić, Balić, Bašić, Blažević, Maloku i ostali jesu naša budućnost, ali sa svakim od njih se treba imati individualni pristup. Pojedinci će moći odmah uskočiti u vatru, dok je pojedincima potrebna određena prilagodba kroz posudbe i slično. Zato treba postojati odrediti novčani fond koji će pratiti godišnje između 5 i 10 igrača koji će biti na posudbama, a koji će biti sufinancirani od strane kluba. Uzmimo opet primjer Kiša. Tudor ga ne cijeni i to je njegovo pravo. Momak ima određeni potencijal i zapravo nitko ne može sa sigurnošću reći o kakvom se igraču (gledano kroz seniorsku konkurenciju) radi. Ako ode i postane igrač, onda će svi pljucati Tudora da nije prepoznao potencijal i slično. No zašto klub ne preuzme odgovornost?! Ako je procjena struke da bi mogao u budućnosti postati klasa, zašto ga ne poslati na posudbu uz određeno sufinanciranje i nadati se njegovom razvoju u ekstra igrača? I ne samo on, može u tu kategoriju i Mujan i Kušeta i Kovačić i još mnogi drugi. Zar nam opet trebaju slučajevi poput Rebića, Modrića, Prše, pa čak i Čopa?! Moram priznati da je ovdje vizija praćenja igrača na posudbi potpuno izostala. Da ne kažem kako vlada potpuna nebriga o istima jer pojedini posuđeni igrači nisu čak niti u prvih 11 u nekim drugoligaškim ekipama.

5. Treneri u omladinskom pogonu su posebna priča. Tu tek vlada totalni kaos. Svakih godinu dana nova garnitura. Vizija? Zašto trener juniora ne bi bio netko sa poznatim nogometnim imenom, te višegodišnjim ugovorom (svojevremeno sam na tom mjestu zagovarao Vulića)? U klubu se postavljaju kao da je nebitno tko trenira dicu, a to je zapravo krucijalno u razvoju mladih igrača... Svake godine neka nova reorganizacija, tako da je riječ kontinuitet ovdje potpuno nepoznat.

6. Ove godine dogodilo se dosada nemoguće! Sad već čuvena „vaučerizacija“ zbližila je navijačke skupine. Tema je preširoka da bi je ovdje obradio (iako planiram uskoro), ali klub bi i ovdje trebao imati jasniji stav. Još ima 4 godine kada sam napisao PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE HAJDUKA koje je objavljen na ovom blogu, kao jednu od točaka razvoja naveo sam zapravo zbližavanje navijačkih skupina kroz razne akcije. Tada se dobar dio naših navijača nije složio s tim, no danas svjedočimo upravo tom scenariju. Naš klub treba i na tome posebno raditi jer normalniji odnosi među skupinama mogu podići i gledanost utakmica, ali i dovesti do manjih kazni kada su navijački neredi u pitanju. Aktivni dijalog i približenost navijačima rješava mnoge probleme. Do sada nije bilo sluha za takvo što poglavito jer navijači traže od odgovornih odgovore na mnoga škakljiva pitanja pa se radi toga izbjegavaju bilo kakvi ozbiljniji razgovori. Povećanjem transparentnosti u radu, može se i jasnije izaći pred navijače i sa prijedlozima i sa određenim zahtjevima. Ima li trenutno vodstvo Hajduka snage za to? Do sada se nisu pokazali...

7. Odjel za marketing - Apsolutni palac gore za voditelja Aljošu Bašića, ali i za predsjednika Brbića koji ga je odabrao na natječaju (u gornjem tekstu sam ga prozivao, ovdje zaslužuje pohvalu i za odabir kandidata, ali i za sluh kad je marketing u pitanju). Sve akcije koje su pokrenute, sa manje ili više uspjeha su provedene i što je najvažnije Hajduk od svega toga ima financijsku korist, a ako se nastavi kontinuirani rad na ovom području, prihodi će u budućnosti biti i veći (o ovom segmentu brandiranja i o tome kako to unovčiti sam više puta pisao na blogu pa se neću ponavljati) jer će i pozicija Hajduka u pregovorima biti bolja kako vrijeme bude odmicalo. Pivo, sličice, vina, šoldi, sunčane naočale... Ulog u posao nula kuna, a prihod značajan. Još ako klub jednog dana bude financijski stabilan i ako sam bude sposoban uložiti određeni novac za marketinško predstavljanje ovih proizvoda, rezultat će biti još i bolji. Je, znam da često ljudi znaju grintat, moglo se ovako i onako, u stilu da se i ovo što je do sada napravljeno moglo bolje izvesti, ali iz moje perspektive ovdje je napravljen golem početni posao. Isto tako ovo jest pljuska svim prethodnim predsjednicima Hajduka (Grgić, Peroš, Svaguša, Grbić i ostali...) koji su imali mogućnost već odavno pokrenuti ovakav projekt, ali to iz određenih razloga nisu napravili. Ako uzmemo da bi klub od ovih aktivnosti godišnje mogao uprihoditi iznos i do 5 milijuna kuna, onda izračunajmo koliko je klub zapravo izgubio svih prethodnih godina, a posebno u godini kada se slavila stota godišnjica postojanja... Da se na vrijeme krenulo s ovakvim projektima, danas možda uopće ne bismo bili u dugovima. No možda nekada treba i dotaknuti dno, da bi se počelo ozbiljno razmišljati... Zato je ovo velika sramota za sve prethodnike, jer je ovime dokazano da se novac može stvoriti ako postoje dobri projekti. Potaknut ovim pozitivnim primjerom isto tako se nadam da ćemo u budućnosti pričati kako je sramota svih prethodnika bila što su stavljali postotke u ugovore kada dođe netko tko će tome stati na kraj i tko će pokazati da je to itekako moguće.

8. Razvojem palete artikala koji će koristiti Hajduk kao ime zapravo se može sufinancirati i pojedino buduće pojačanje kluba na način da sam igrač ima dio zarade od toga. Npr. ako klub „sutra“ vrati u klub Ibričića, zašto on ne bi uz fiksni dio plaće imamo i postotak od sunčanih naočala koje će nositi njegovo ime. Uzeo sam banalan primjer, može se i raditi o nekom prehrambenom proizvodu i sl. Uglavnom, razvijanje marketinga nudi i mogućnost samim igračima da koriste svoj vlastiti imidž za zaradu naravno u suradnji s klubom. Ili npr. Niko Kranjčar kao maneken za neko buduće Hajdučko pivo. Mislim da bi se naklada znatno povećala... Ha, ha...

9. Odjel za članstvo – Iz moje perspektive i ovdje je napravljen veliki korak naprijed. Voditelj odjela Jasenko Ljubica odiše odlučnošću. Napravljen je i javno prezentiran program rada odjela, definiran je odnos sa društvima prijatelja Hajduka, napravljena je baza članova, uskoro će članovi imati i dodatne pogodnosti... U usporedbi kako je prije bilo, ovo je golemi korak naprijed iako ima tu još dosta prostora za zbližavanje kluba sa svojim članovima. Najava o 100 000 pretplatnika kroz desetak godina je malo preoptimistična iako nije nemoguća, no to će ponajprije ovisiti o politici upravljanja kluba, te o sportskim rezultatima jer ipak je to najveći magnet koji može privući ljude. U svakom slučaju pratiti ću daljnji razvoj i nadam se uspješnim projektima ovoga sektora u vrlo skorom razdoblju.

10. Humanitarne akcije koje pokreće klub trebale bi biti puno češće i organiziranije. Naoko nebitna stavka, ali koja opisuje dosta turbulentno stanje u klubu. O humanosti se često i ne razmišlja. Istina je hajdukovci se uvijek odazovu određenim pozivima i akcijama, ali ne bi li i sam klub mogao inicirati sudjelovanje u pomoći (makar simboličnoj) određenim udrugama kojima je to potrebno. Ipak većina nogometaša u klubu za hrvatske prilike ostvaruje ekstra velike zarade i zato bi hajdučko srce ipak trebalo biti veće. Kad se već skuplja prilog od kazni igračima za „janjetinu kod Dunde“, onda bi mogao postojati i fond u kojeg bi se uplaćivala sredstva za one kojima je to potrebno. I simbolične vrijednosti pogotovo u Božićno vrijeme mogu značiti mnogo onima kojima je to potrebno pogotovo ako stignu iz ruku igrača Hajduka.

Moglo bi se još puno toga ovdje napisati, ali i ovako sam razdužio samu temu. Za kraj želim svim čitateljima ovog bloga i svim djelatnicima NK Hajduk svako dobro i sve najbolje u Novoj 2014. godini uz nadu da će borba za titulu trajati do zadnjeg kola! Vječni optimist...



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

06.01.2014. u 17:51 • 2 KomentaraPrint#

subota, 03.08.2013.

HOĆE LI I OVE GODINE NAŠA NADA UMRIJETI U KOLOVOZU?


Osim izuzetka u sezoni 2010/2011 kada je Stanko Poklepović Špaco uveo našu momčad u UEFA Ligu, izgleda kao da se svake godine ponavlja ista priča kada je naš voljeni klub u pitanju. Krećemo euforično nakon prvih ljetnih nastupa, u navijačkim krugovima se nerealno priča o „nikad boljem“ Hajduku, europski protivnici se uvijek lagano podcjenjuju, a onda malo iza Velike Gospe kada se podvuče crta, uvijek nastaje „velika depresija“ uzrokovana ranim euro ispadanjem, ali i već pomalo frustrirajućim velikim bodovnim zaostatkom za Dinamom već u ranoj fazi prvenstva. Hoće li i ove godine naša nada umrijeti u kolovozu? Nadajmo se da neće...

TUDOR

Što se tiče početka ove sezone moram priznati da je sve do ovog četvrtka Hajduk izgledao jako dobro! Igrali smo hrabro, borbeno, agresivno i napadački! Najveće zasluge za to idu kako igračima tako i cijelom stručnom stožeru na čelu sa Igorom Tudorom. Ne zaboravimo da je Tudor u ovom prijelaznom roku bio i sportski direktor (dok nije došao Andersson) i trener, te je taj delikatan posao za sada napravio po meni za ocjenu vrlo dobar!

Podsjetimo se krenuo je sa neuspjelim 3-4-3 eksperimentom prošlog proljeća protiv Splita u Parku mladeži, a danas koristi respektabilni 4-3-3 sustava u kojem i 2 beka iz zadnje linije stižu u samu završnicu. Tudor za sada dobro i brzo uči (iako radi određene početničke greške), prihvaća kritiku i preuzima odgovornost na sebe. Radi upravo ono što gotovo svi njegovi prethodnici nisu bili kadri. Iskreno, nisam od njega ovo očekivao kada je preuzeo trenersku palicu i moram priznati da sam ugodno iznenađen. Još na početku svog mandata odustao je od igre sa trojicom u zadnjoj liniji shvativši da tercet MMM (Maloča desno –Milić sredina – Milović lijevo) jednostavno nije predodređen za sustav 3-4-3. Poznato je da je dobar trener onaj trener koji sustav prilagodi kadru kojeg ima, a ne onaj koji od igrača traži da se prilagode trenerovom idealnom konceptu. Zato se Tudor na početku ove sezone opredijelio za 4-3-3 sustav i u potpunosti je pogodio!

ANĐELKOVIĆ

Pogodio je Tudor i kada su u pitanju pojačanja, bolje rečeno jedino pojačanje kojeg je Hajduk doveo u svoju ekipu. Ime mu je Mislav Anđelković! Momak iz Mokošice unatoč unosnijim i prije svega sigurnijim primanjima koje su mu nudili Split i Rijeka, odlučio se za srce i bili dres. Izlizana fraza „nije u šoldima sve“ još jednom se pokazala ispravnom jer one emocije koje mu naši navijači mogu pokloniti, njemu kao vrhunskoj osobi nisu vrijedne novca koji mu se na drugim adresama nudio.

Još je poučnija priča o ovom momku koji je prije 10-ak godina bio na Poljudu, a tadašnji ljudi iz kluba su mu zatvorili vrata kluba jer je Mislav htio upisati gimnaziju dok su ga oni gurali u trogodišnju školu?! Umjesto da mu se poklone jer je spreman ići u gimnaziju i ozbiljno se baviti sportom oni su ga praktički otjerali iz kluba! Takvim djelatnicima ne da nije mjesto u našem klubu, već bi im trebalo javno obznaniti imena da se vidi o kakvim se prije svega lošim ljudima radi. Ma zamislite dječaka od 14 godina pred kojim je tada nepoznati životni put, uz veliku mogućnost da mu se karijera nogometaša nikada ne ostvari (ozljede, talent koji se ne razvije do kraja...), a kojeg ti neodgovorni ljudi iz kluba odgovaraju od škole i zapravo ga tjeraju na put u propast ukoliko ne uspije u nogometu?! Koliko li su ljudskih sudbina tako već i uništili?! Ne ponovilo se, a Mislavu veliko bravo i hvala na svom odabiru!

IGRA

Igrački gledano Tudor je u Anđelkoviću pronašao kvalitetan osigurač u veznom redu. Upravo radi toga dva beka imaju prostora za put prema naprijed jer Mislav stalno ostaje nazad da zatvori rupe i popuni prostor u obrani kada protivnik krene u protuudar. Zadnja linija iz dvoboja sa Splitom Mikanović – Maloča – Milović – Jozinović plus Anđelković ispred njih, predstavlja bedem na kojem Tudor gradi svoju igru. Posebno je indikativan drugi naš pogodak kada lijevi bek iz linije četvorice Jozinović probija svoju stranu i vraća „povratni balun“ na kojeg natrčava desni bek Mikanović te šutom završava akciju. To se zove totalni nogomet kada uspijete u jednoj „običnoj“ akciji dovesti oba beka do završnice! Tu se vidi moć, ali i prije svega hrabrost u igri i viziji trenera. Obično je „staro dobro pravilo“ kojeg naši treneri prakticiraju „kada jedan bek probija stranu, drugi ne smije priječi centar“, no Tudorovi momci se toga ne boje i to je ono što budi nadu u bolje sutra.

Upravo se u četvrtak vidjelo koliko prije svega Anđelković, ali i Kouassi nedostaju našoj ekipi. Slažem se da je i bez njih dvojice to sve skupa trebalo izgledati puno bolje i da je Tudor ovdje napravio prvi veliki trenerski propust jer je loše posložio kockice i nije da ga branim, ali širina kadra mu je stvarno tanka.

Je, falio je Tudor što je igrao sa „dva igrača sličnih karakteristika“ na desnoj strani (Mikanović i Vršajević), falio je što je Caktaša stavio na zadnjeg veznog (a ne možda Milića ili pak Andrijaševića) jer on to u ozbiljnoj utakmici ne može odigrati, falio je što je super sporog Sušića stavio prije brzonogog Mujana, ali sve su ovo konstatacije „dan poslije“ kada je lako biti general poslije bitke. Zato podrška Tudoru uz nadu da će i u buduće brzo učiti na svojim greškama i da će spremno prihvaćati savjete i kritike kada su taktičke pogreške u pitanju jer mi na žalost imamo i mladog trenera i mladu ekipu! I zato to trebamo znati istrpjeti jer prevelika očekivanja na njihovim leđima neće donijeti dobroga.

IDEALNA POSTAVA?

Osim već spomenute četvorke u zadnjoj liniji, u vezi uz Anđelkovića najčešće još sudjeluju Pašalić i Caktaš. I jedan i drugi su potpuna iznenađenja. Pašalić jer je mlad uletio u žrvanj, a Caktaš jer do sada nikada nije igrao u sredini, već na krilu gdje su odgovornosti u igri prema nazad ipak znatno manje. Za sada obojica imaju i više nego prolaznu ocjenu, pogotovo što tercet Anđelković centralno – Pašalić desno – Caktaš lijevo gotovo nitko od navijača nije mogao zamisliti prije sezone. Tu Tudor još koristi i Sušića (katkad veza, katkad krilo) koji iskreno rečeno još nije dosegao formu sa kraja prošle sezone. U napadu je najviše rotacija, što je i normalno. U samoj špicu su do sada su igrali Kiš i Maglica. Prvi je u Zadru pokazao o kakvom se „gol majstoru“ radi, no Tudora očito smeta što Kiš premalo sudjeluje u agresiji i kreaciji prema naprijed jer ovakav stil igre kakav Hajduk danas gaji traži puno „rada u igri“ i zato Kiša opet nema u kontinuitetu... Što nije dobro jer i ovi promašaji protiv Dila Gori mogu biti posljedica ritma „malo igraš – malo ne igraš“. Kiš treba kontinuitet i zato se nadajmo da će Tudor ipak pronaći mjesto i minutažu ovom dragulju, kojeg mi navijači moramo znati u početku istrpjeti jer mladi igrač mora biti sklon oscilacijama. S druge strane Maglica ima sve ono što Kiš nema. I trku i agresivnost i „čuvanje baluna“ kada je okrenut leđima, ali jednostavno nema visok postotak realizacije! Dobro je dok mu ovu veliku manu pokriva rezultat, ali na utakmici u Skoplju, pa i sada u četvrtak se vidjelo da zna uči u šansu, ali jednostavno nije klasični gol igrač i upravo zbog toga bi Hajduk mogao patiti ove sezone ako se nešto ne promjeni u njegovoj realizaciji.

Krilne pozicije su pak namijenjene za Kouassija, Mujana, Sušića, Tomičića, Bencuna pa čak i za Andrijaševića koji može zaigrati kao „skriveno“ lijevo krilo (osobno mislim da je ipak puno korisniji u samoj vezi) što je i igrao u zadnje dvije utakmice. Krilni igrači uz napadače su i inače oni koji se najčešće rotiraju što zbog fizionomije igre (česti sprintevi), što zbog napadačke raznovrsnosti koju nude. Uzet ću za primjer mladog Mujana kojeg sam i prije seniorskih nastupa često spominjao u svojim kolumnama. Nakon prvih par nastupa odmah sam dobio komentare od navijača u stilu „ti ga hvališ, a meni taj nije ništa posebno“. Naravno nitko od njih nije ga nikada pogledao u kadetima i juniorima, a za mene nikada nije bila upitna njegova kvaliteta! I slažem se s tim da je u prvim nastupima bio potpuno prestrašen i prilično loš (za mene je sve ovo razumljivo kada netko sa 18 godina preuzima na sebe veliki teret), no iz kola u kolo Tonći pokazuje zašto je kvaliteta koju ne smijemo zapostaviti. Bit će tu uspona i padova, ali je posve jasno da takav talent treba istrpjeti. Evo sad se usudim javno reći da tercet Tonći Mujan lijevo – Josip Bašić desno i Ante Blažević kao centralni napadač mogu podignuti Hajduk na jednu višu razinu ako ih se bude znalo uvesti u prvu momčad kako treba. Od njih trojice ovaj Ante Blažević je meni posebno zanimljiv zato što je malo „divlji“, onako pomalo „uličar“ kakvih još od Mikija Rapaića i Ivice Mornara nije bilo u našima redovima... No to je priča za budućnost, koju ćemo nadam se uskoro i gledati.

UPRAVA

Ono što svakako treba pohvaliti jest da je Uprava kluba uspjela potpisati trogodišnje ugovore sa svim igračima iz omladinskog pogona koji nešto vrijede! To je iz moga kuta gledano definitivno i najveći uspjeh ove Uprave u svom dosadašnjem radu.
Ono što je loše u cijeloj priči jest da bi Hajduk za preživljavanje i vračanje famoznog kredita trebao uprihoditi na ima transfera u ovom prijelaznom roku gotovo 30 milijuna kuna (plus još sredstva od Sharbinija koja će kad tad doći). Za sada smo na svega 4 milijuna prihoda, 3 od Eleza i 1 od Vukovića. Pričekajmo kraj roka, no za sada se sve to čini premalo... Da bi stvar bila gora to direktno znači da ćemo ovaj itekako tanak igrački kadar (protiv Dila gori smo mogli vidjeti što znači izostanak dva stožerna igrača) do kraja kolovoza morati još i dodatno smanjiti... Ili drugim riječima uz kapetana Maloču otići će i još jedan stožeran igrač...

VUKOVIĆ I BLAŽEVIĆ

Što se tiče afere sa Vukovićem i vrlo vjerojatne skorašnje afere sa Blaževićem, tu jasno treba razgraničiti dvije stvari. Prvo, Tudor se odrekao dvojice igrača koji mu nisu „po guštu“ i to je iz sportsko-trenerskog aspekta ok potez. Kako kažu izvori bliski treneru Tudor Vukovića u 4-3-3 sustavu nije vidio upravo radi sporosti i nedovoljne agresije, a Šilju Blaževića je maknuo iz kadar navodno jer jako loše igra nogom... E sad, to je pravo trenera, no mora se priznati da su i Vuković i Blažević prošle godine bili pa možda i ponajbolji igrači Hajduka! Vuković je dao najviše golova i imao najviše asistencija, dok je Šiljio uz Maloču bio jedini Hajdukov reprezentativac. Hm, postavlja se pitanje jeli baš pravi potez iz ovakvog tankog kadru na ovaj način odstraniti navedenu dvojicu?! Moj je dojam da se moglo i pametnije sve ovo izvesti, no ja tek to ovako „iz fotelje“ komentiram i nisam upoznat sa svim detaljima. No, nesporna je činjenica da milijun kuna odštete za Vukovića i vjerojatno jednako takav (ili manji) iznos za Blaževića predstavljaju ozbiljnu nesposobnost ljudi iz kluba da unovče ipak dva igrača „s imenom“. Ne želim niti pomisliti da se ovdje radi o nečemu trećemu (čitaj „višim interesima“), pa da se igrači namjerno prodaju „ispod cijene“.

SPORTSKI DIREKTOR ANDERSSON

Njegov prvi medijski istup je bio dobar i zanimljiv. Javno je upozorio novinare da se prema Hajduku odnose sa malo više respekta! Bravo Andersson, točno u sridu! Valjda to nitko od naših ljudi iz kluba nije kadar reći da se slučajno ne bi zamjerili nekom novinaru... S druge strane isto tako pozdravljam i njegov istup da je on 100% odgovoran za sve kadrovske promjene u prvoj momčadi jer je na taj način rasteretio Tudora silnih novinarskih i navijačkih razvlačenja i to je svakako dobar potez. E sad, sačekat ću kraj ovog prijelaznog roka za konkretniju ocjenu ovog švedskog stručnjaka kada su u pitanju kako odlazni tako i dolazni (najavio je još neka nova imena) transferi.

JPP (JAVNO-PRIVATNO PARTNERSTVO) ILI KAKO JA TO KAŽEM JAVNO-PRIVATNO PROKLETSTVO KLUBA

Prodat ćemo Maloču! Super! Za koliko? Za 3,5 milijuna eura! Ajde neka, klub će se spasiti... Ili ipak neće? A koliko od toga ide klubu? 60%! A, to ipak nije 3,5, nego 2,1 milijun eura... Tako to kod nas izgleda. Za ostvariti ovaj transfer moraju biti zadovoljni svi! I Hajduk kao klub, i Maloča kao igrač, ali i Pašalić kao Maločin impresario. Pametnom dosta, ali pojavom ovakvih zaštitnika i ovakvih ugovora klub puno gubi, a da pri tom i ne spominjem da je transfer puno teže ostvariti jer treba zadovoljiti apetite svih (u ovom slučaju) triju strana.

PUNA PODRŠKA MOMCIMA I STOŽERU

Pred nama je sutra Hrvatski dragovoljac u prvenstvu, pa zatim u četvrtak uzvrat u Gruziji protiv Dila gori. S moje strane puna podrška momčadi jer jedan poraz nikako nas ne može i ne smije slomiti! Ekipa Dila Gori je čvrsta ekipa stare „ruske škole“, ali definitivno nisu nepobjedivi i neprolazni. Nadajmo se da će Tudor i stožer ovaj put bolje posložiti igru i da u uzvratu imamo barem neke šanse. Još je veća nada utoliko što naši mladi igrači često igraju bolje u gostima gdje su očekivanja navijača ipak puno manja (vidimo odlična izdanja u Stanovima i na Parku mladeži). Ipak je prepuni Poljud i navijačko grotlo nekada i dodatni uteg pogotovo u ekipi gdje je premalo onih sa puno pravih utakmicama u nogama. Zato momci želim vam puno sreće u nastavku sezone!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnte.hr

03.08.2013. u 19:57 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.07.2013.

AMERIČKA BAJKA ILI SAMO DOBAR SPIN?

Vruće je ovih dana oko Poljuda... Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da grupa američkih investitora želi postati većinski vlasnik NK Hajduk! Prema informacijama iz medija Michael Glover je američki biznismen koji je okupio grupu investitora, te su oni sada krenuli u kupnju Hajduka. U grupi američkih investitora koju okuplja Glover nalazi se i velika zvijezda američkog nogometa tamnoputi gorostas Ndamukong Suh, 26-godišnji član Detroit Lionsa. Iznenađenje za svih nas? Apsolutno!

No, da prije svega analiziramo malo kako su uopće došli do nas? Ispada da se za sve pobrinuo stanoviti Sead Karaselimović (koji je inače pomogao Dinamu u organizaciji nogometnih kampova u Sjevernoj Americi). Upravo je Sead uputio ove Amerikance “na Split i njegove ljepote”… Da bi iznenađenje bilo potpuno pobrinuo se naravno neizostavni Fredi Fiorentini. On je naime bio “vodič Amerikancima” ovi dana u Splitu…

Postavlja se jasno pitanje otkud poveznice?

Evo par (relativno provjerenih) činjenica:
- Priča počinje prije 4 mjeseca kada su Sead i Michael Glover osnovali tvrtku "Pro Soccer Promotions, LLC".
- Prije dva mjeseca su Glover, Suh i Treasure osnovali novu tvrtku "Swerve Investment Group, LLC".
- Fio je upoznao Seada na seminaru trenera koji je bio prošle godine u Hotelu Lav, a Glovera pozna od ove zime kad je on boravio u Splitu i kad je omogućio njegovom sinu da trenira s juniorima Hajduka.


Povijesno gledano, nakon novinarski pomalo izmišljenih priča o zainteresiranosti Luciana Benettona, zatim ruskog Gazproma, potom raznih arapskih šeika, te na kraju obitelji Lukšić oko kupovine Hajduka evo ispada da sada prvi puta imamo zaista zainteresirane ljude... No jeli baš tako ili je sve ovo samo još jedan od pomno isplaniranih spinova? Nisam ni paranoičan, a niti sklon teorijama zavjere, ali ja u ozbiljnost ove priče jednostavno ne vjerujem!

Prije svega pitam se zašto bi se uopće neki ozbiljan investitor koji je zainteresiran za kupovinu našeg kluba prvo pojavio s pričom u medijima, pa tek onda krenuo u stvarnu „kupovinu Hajduka“?! Ne bi li bilo logičnije da su Amerikanci prvo napravili tajni sastanak sa gradom (kao većinskim dioničarom) da uopće vide kakve su ambicije grada po pitanju vlasništva. Svaki ozbiljan investitor bi se prvo dobro upoznao sa situacijom, pa tek ako bi stvari doveo pred realizaciju (načelan dogovor sa gradom), tek bi onda pustio priču u medije. S druge strane Amerikanci za sada ne žele pokazati svoj plan o ulaganju. Zašto ako su već cijelu priču pustili u medije? Isto tako gdje su im reference na sličnim projektima? Gdje su im bankovne garancije? Znaju li uopće koliki su stvarni dugovi kluba? Puno pitanja, a odgovora jako malo...

Iz moje perspektive meni sve ovo izgleda dosta neozbiljno za nekog tko se predstavlja kao ozbiljan investitor. Da li se cijela ova „medijska promocija“ napravila u cilju besplatnog reklamiranja Amerikanaca u Hrvatskoj, a da je posrijedi možda nekakav totalno drugi interes?! Hajduk je ionako najbolja „prostitutka“ svima onima koji su željni medija i promocije, to je već više puta dokazano.

Ovako su Amerikanci dobili vrhunsku reklamu u medijima, svaki dan su na naslovnici, ponudili su se kao nekakvi „spasitelji kluba“, i sve to besplatno i za sada bez ikakvog pokrića. Što će biti sa ovom pričom vidjet ćemo vrlo skoro.

A što kažu navijači? Kao i uvijek, u „ludom gradu“, podjele su radikalne. Jedni su izričito kontra Amerikanaca i njihovog potencijalnog ulaganja jer Hajduk je „narodni klub i kao takav treba ostati“, dok se drugi izričito zalažu za privatizaciju jer ionako financijski plešemo po rubu i pitanje je kada ćemo se i hoćemo li uopće izvući iz svih ovih dugova u dogledno vrijeme. I jedna i druga strana ima dosta čvrste argumente i zapravo nema pravog odgovora tko je u pravu.

Moj osobni stav? Nisam a priori protiv ulaganja potencijalnih investitora u klub, ali samo pod strogo kontroliranim i jasnim pravilima! Ovo rekla-kazala ulaganje uz poruku želimo Hajduk kupiti odmah i sada ne dolazi u obzir! Da sam je na mjestu gradonačelnika, ponudio bi ovoj grupi investitora da u ovoj sezoni budu generalni sponzori kluba (recimo da uplate miliju eura na ime sponzorstva). Paralelno s tim, ponudio bi im da daju jednog čovjeka u Upravu kluba, te da naprave „dubinsko snimanje“ tijekom sezone. Tek nakon toga možda bismo mogli pričati o otkupu dionica ili o nekakvom drugom obliku ulaganja.

Isto tako ostaje dosta nejasno po kojoj cijeni bi oni uopće kupili klub. Za kunu, s tim da preuzmu sve dugove ili bi zaista uz preuzimanje postojećih dugova plaćali i dodatan novac gradu i malim dioničarima? Po meni nema šanse da bi još dodatno plaćali nakon što preuzmu na sebe postojeće dugove. Sve kad bi im grad i dao svojih 30-ak posto svoji dionica (25 posto nesporno ostaje u vlasništvu grada) za kunu, zar mislite da bi im Kerum, Jako, Tommy i ostali učinili isto? Pod tim uvjetima jednostavno je nemoguće da bi uspjeli u naumu prikupljanja preko 50 posto dionica. S druge strane na koji način oni uopće misle ostvariti povrat svojih sredstava i u kojem vremenskom roku? Pa zar nisu mogli naći neki bolji projekt za povrat vlastitog kapitala, nego baš Hajduk koji grca u dugovima i to još sa izuzetno složenom vlasničkom strukturom. Zato kako sam gore i naveo mislim da je sve ovo samo spin i dobra reklama jer znaju da neće dobiti klub u svoje ruke ako ponude samo otkup dugova plus potencijalna ulaganja u idućim sezonama. No, ostaje za vidjeti jesam li pogriješio u svojoj procjeni. Skora budućnost će pokazati.

I zamislimo samo scenarij, da Amerikanci stvarno uspiju, te da nakon otkupa većinskog dijela postave za predsjednika kluba našeg Fredija Fiorentinija. Kakav bi to rasplet bio. Uz Hajduk, imam osjećaj da još samo Fredi živi vječno...Mačka sa devet života. I da, kuloari bruje o tome kako Fredi još uvijek nije “potjeran” iz kluba iako se medijski već odavno “kuvertirao” njegov otkaz…

Za kraj da se vratim malo navijačima. Ovaj događaj bi nas svih konačno trebao trgnuti iz letargije, te bi se trebali odlučiti želimo li postati većinski vlasnici ili ne? Projekt Naš Hajduk je dobar u svojoj srži, ali i dugoročno neodrživ jer evo i primjera na kojem sve pada u vodu. Znači moramo se odlučiti: ili želimo privatnog vlasnika ili krećemo u dokup većinskog dijela preko neke navijačke udruge (bilo preko Našeg Hajduka ili neke novoosnovane udruge). Problem takvog vlasništva jest kako odabrati kvalitetne ljude za upravljanje? Pa sada imamo dva člana NO (koji su uz to na izborima dobili najviše glasova) koje smo sami izabrali, a protiv kojih se danas vode istrage. Očito je da nam nedostaje kvalitetnog i nadasve nepotkupljivog profila ljudi. S druge strane, ako se budemo oporavljali sadašnjim tempom, trebat će nam još barem 5 godina da dohvatimo pozitivnu nulu... Vodstvo danas je bolje od prethodnih, ali nikako nije ni revolucionarno, ni vizionarsko. Usput ponovno imamo „aferu“ koja prolazi nezapaženo. Klub je sa Andrijaševićem potpisao novi ugovor, a prilikom njegovog odlaska 20 posto odštete će ići igraču... Karcinom koji nas nagriza se i dalje širi, a naše vodstvo tome pogoduje. Pa Bože, zar ne postoji čvrsta ruka i revolucionar željan promjena?! Ili su svi stvarno željni malo medija i slave, te punih džepova... Svugdje sitni interesi, klub se razvlači na 100 strana, a pomaka prema naprijed jednostavno nema...
Sljedeći vikend je superkup sa Dinamom, prva prava provjera da vidimo u kakvom smo stanju. Za sada stižu dobre vijesti sa priprema. Kiš je u golgeterskoj formi, momci igraju kombinatorno, trener Tudor je zadovoljan. Napokon smo dobili i profesionalca Andersona na mjestu sportskog direktora. Apsolutno pozdravljam taj potez iako je vrlo upitno koliko će on tu i ostati jer ne znam tko će Šveđaninu objasniti da će prvih pet mjeseci raditi bez plaće (toliko kasne primanja). Osobno sam imao priliku živjeti i raditi u Švedskoj duži vremenski period tako da jako dobro poznajem njihov mentalitet i neisplata plaća nije nešto na što su navikli, a zavlačenje tipa „bit će“ tamo definitivno ne prolazi.

Ono što nije dobro jest da ne možemo ostvariti niti jedan unosniji transfer bez kojega na žalost nema ni „kisika“ za klub. Ili ipak možemo, na izlaznim vratima je kapetan Mario Maloča, ali od njegovog transfera ćemo dobiti 60 posto, ostatak će podijeliti Maloča i njegov impresario Pašalić. Do kada ovako? Je, još smo se besplatno riješili Oremuša, a golman Blažević će otići za sitan iznos (spominje se odlazak u Izrael i odšteta od 100 tisuća eura). Jednostavno, za sada premalo...

I dok Dinamo svoje mlade zvijezde Jedvaja i Halilovića prodaje za astronomske iznose (20-ak milja eura) gurajući ih i kroz medije i kroz reprezentaciju, mi od svojih Mujana, Bašića, Eleza nismo u stanju stvoriti priču, nego im još stalno tražimo mane. U klubu jednostavno ne znaju napraviti „projekt“ od pojedinog igrača! I zato ih onda na kraju i prodajemo za siću uz naravno neizostavne postotke! Postavlja se pitanje kako to u Dinamu nitko nema postotke i nitko ne ucjenjuje klub... I da mladi Bašić još nije potpisao profi ugovor. S obzirom da se radi o ekstra talentu, vjerojatno je i on ustrajan u svojim željama da dobije postotak... Ucjene s jedne i neadekvatna cijenjenost vlastitog kadra s druge stane strane, a sve pod krinkom osobnih interesa nastavlja se i dalje. Zanimljivo bi bilo vidjeti za koliko novaca bi Mamić prodao ova naša dva dragulja Bašića i Mujana da su prihvatili Dinamovu ponudu od prije nekoliko sezona...

E, i da ne zaboravim pohvaliti novoizabranog voditelja odjela za članstvo Jasenka Ljubicu. Ne, ne hvalim ga zbog njegovih velikih djela, već zbog „muda“ jer je prva osoba koja je javno objavila ono što bi svi vodeći ljudi u klubu trebali, a to je plan i program svoga djelovanja. Jasenko sretno ti bilo!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

01.07.2013. u 12:31 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.05.2013.

KAKO POVEĆATI BROJ ČLANOVA NK HAJDUK

Ako pogledamo način na koji funkcionira današnji sustav učlanjivanja u NK Hajduk onda se većina problema vrti oko prezentacije i otvorenosti kluba prema svojim (novim/starim) članovima. Po meni broj članova jednostavno nije dovoljno velik jer je klub previše pasivan u prikupljanju novih članova. Trenutne pogodnosti (osim samog ponosa) koje članstvo nudi nisu problem, ali je problem da svi Hajdukovi navijači moraju sami tražiti kako da postanu članovi, umjesto da klub njih traži.

Zato evo i prijedloga akcija koje ja smatram nužnim da bi se povećao broj članova NK Hajduk:

1. Treba napraviti službenu bazu podataka svih članova (i retroaktivno, u skladu s podacima koji postoje u klubu) pri čemu bi za svakog člana trebalo biti definirano:
IME I PREZIME
OIB
DATUM ROĐENJA
ADRESA
TEL./MOB.
E-MAIL
+ možda titula i sl.

2. Baza podataka s IMENOM I PREZIMENOM, te OIB-om svih članova trebala bi biti javna (klikom na internetu moglo bi se vidjeti tko je sve član).

3. S gore navedenom bazom podataka dala bi se napraviti analiza kakav je uopće profil ljudi (godine, mjesto boravka, možda i zanimanje...) učlanjen u nas klub. Na temelju te analize odredila bi se ciljana skupina prema kojoj bi klub išao (više u daljnjim akcijama).

4. Možda i najvažnija ovdje navedena točka bi bila provođenje AKTIVNIH TRIBINA. Činjenica jest da je NK Hajduk pasivan kada je u pitanju dovođenje novih članova. Praktički ako pojedinac ne želi biti član kluba, klub se sigurno neće puno potruditi da privuče nove članove. Osobno, tek jednom godišnje dobijem uplatnicu na kućnu adresu i to je sve što me može podsjetiti na to da sam član kluba. Tu i tamo se na radiju zavrti koja reklama, ali ništa ono iskonski da bi nekoga privuklo da postane novi član. Zato s obzirom na (prije svega novčanu) situaciju u klubu i činjenicu da klub nema novca za agresivnu medijsku kampanju, trebalo bi krenuti s provođenjem „besplatnih“ javnih tribina. Kako početi? Npr. za početak, ne bi bilo loše krenuti s fakultetima. Znači, netko iz kluba (npr. voditelj Odjela za članstvo) ugovori s npr. Ekonomskim fakultetom u Splitu da će se održati javna tribina o članstvu u NK Hajduk. S obzirom na to da se radi o Hajduku, pretpostavljam da bi se mogla isposlovati velika dvorana gdje bi se pozvali svi studenti te bi im se prezentiralo što to znači biti član klub, koje su pogodnosti, kako se učlaniti, tu bi im se objasnila razlika da to više nije učlanjenje u udrugu Naš Hajduk nego direktno u NK Hajduk, zatim koji je smisao glasanja za članove NO i sve slično tome. Ako ništa drugo tu bi studenti dobili informaciju gdje i kako se učlaniti u klub. Iznenadili bi se koliko su ljudi neinformirani o svemu. Isto tako da bi ovakve tribine dobile na važnosti na njima bi trebali biti nazočni pojedini članovi NO, te po mogućnosti predsjednik kluba tako da bi studenti imali pravo postavljati (možda i neugodna) pitanja svim akterima. Tako bi klub dobio na transparentnosti, otvorio bi se svim navijačima, a s vremenom bi se mogla postići puno veća sinergija. Iste takve tribine bi se za početak mogle organizirati i na drugim fakultetima (FESB, Pravni fakultet,...), a ako bi se to pokazalo kao pun pogodak, mogle bi se slične stvari provoditi i u manjim gradovima duž Dalmacije, ali i na primjer u samom Zagrebu koji je jednako tako velika baza naših navijača. Sve ovo bi imalo minimalan trošak za sami klub, a benefit bi mogao biti višestruk. Naravno, na ovim tribinama bi se omogućilo svim sudionicima učlanjenje u klub, ali što je još i važnije, ponudilo bi se svim nazočnim da ostave svoju e-mail adresu (širenje potencijalne baze članova, više u nastavku).

5. Ono što danas na razini članstva apsolutno ne funkcionira (možda u teoriji da, ali u praksi sigurno ne) jest korištenje interneta kao sredstva privlačenja novih članova, ali i prodaje svojih proizvoda. Skoro pa potpuno besplatan, a gotovo da se i ne koristi. Zato sam gore i naveo da e-mail adrese svih članova (pa i onih ljudi koji još nisu članovi) moraju biti u bazi podataka Odjela za članstvo. Kada bi takva baza postojala onda bi svi njeni članovi svako toliko dobivali podsjetnik putem maila da postanu članovi kluba, zatim dobivali bi obavijesti o svim mogućim akcijama (novi dresovi, obavijest o preuzimanju rezerviranih karata, sve novosti vezane uz članstvo i sl). Osobno, koristio sam razno razne usluge radeći diljem Europe (npr. Rent-a car usluge) i još dan danas primam njihove ponude putem maila. Hoću reći, slanje poruka na mail svakom pojedinom članu (s jasnim, a ne prečestim) porukama ljudi bi trebali doživjeti puno osobnije (što i jest cilj) nego da iste takve stvari sami traže po internetu.

6. Barem nekoliko puta godišnje bi se trebali tiskati letci koji bi nasumično bili poslani (ubačeni u sandučiće) na razne adrese. Isto tako na letcima bi osim ponude za učlanjenje u klub bilo jasno navedeno gdje se može ostaviti e-mail adresa na koju bi biti slane gore naveden poruke (novosti) vezane uz članstvo.

7. Ovo pod točkom sedam se jednostavno mora realizirati. SVI PRETPLATNICI JEDNOSTAVNO MORAJU BITI I ČLANOVI KLUBA! Zašto sam napisao MORAJU?! Zato što danas neke stvari jednostavno ne funkcioniraju kako treba.
Evo primjera, osobno sam i dugogodišnji član kluba i dugogodišnji pretplatnik. I kad dođe ljeto, kada odem napraviti pretplatu, uvijek ista scena. Uđem i ako osobno ne kažem da sam član kluba neću dobiti popust na pretplatu. Ajmo konkretno, ako je pretplata za ISTOK 700 kn (uzeo sam proizvoljnu cifru), a ja je uz popust mogu dobiti za recimo 580 kn. Nije li onda jednostavno obaveza ljudima koji rade dolje da svakom čovjeku (bio pretplatnik ili ne) na licu mjesta ponude da postane prvo član kluba, pa pretplatnik (jeftinije mu je za proizvoljnih 20 kn)?! Tako bi svi pretplatnici ujedno postali i članovi kluba. Možda bi klub novčano gledano nešto sitno i izgubio, ali bi povećao broj svojih članova, a samim time i nemalo bitnu percepciju u javnosti. Ovo sam samo naveo kao banalan primjer, ali poruka jest (nadam se) jasna.

8. Svakom članu bi trebala biti omogućena jednostavna promjena svojih podataka. Ako netko mijenja adresu, broj mobitela, mail adresu i sl, morao bi postojati jednostavan put kako te stvari ažurirati. Danas osobno primam uplatnice za članstvo na svojoj staroj adresi i ako sam ne kontaktiram odjel za članstvo, ne znam kako će me netko pronaći na novoj adresi.

9. Isto tako u povećavanju broja članova (s vremenom) važnu ulogu mogu odigrati i humanitarne akcije. Npr. Danas svi članovi kluba imaju 10 posto popusta na Hajdukove suvenire, a klub (u dogovoru sa sponzorom) bi mogao dodatnih 5 posto (samo od prihoda članova kluba) donirati npr. gradu Vukovaru ili nekoj udruzi i sl. Opet (s vremenom) poboljšanje percepcije u javnosti što nije zanemarujući faktor.

10. Svi članovi kluba moraju imati jasne pogodnosti, te mora postojati razlika između članova kluba i ostalih navijača. Slažem se da ovo već i danas postoji, ali i ovdje postoji prostor za napredak. Npr. prilikom rezervacije karata za velike utakmice, treba članovima kluba omogućiti on-line rezervaciju karata. Znaci dok se ostali prže i čekaju u redu na suncu, ja kao član kluba mogu napraviti svoju rezervaciju (i uplatu) putem interneta. Isto tako predizanje dotične karte svaki pojedini član bi mogao napraviti u njemu odgovarajućem objektu. Npr. „Mate iz Kaštela“, rezervira svoju kartu on-line putem i onda u rezervaciji napiše da će kartu preuzeti u Fan shopu u Kaštelima (PC Emmezeta). Možda sam ta činjenica privuče „Matu iz Kaštela“ da postane član kluba. Praktički Mate ne mora niti dolaziti blizu stadiona (čak i ako prethodno nije član kluba) nego i članstvo i kartu „može riješiti“ putem interneta.

11. Ako bi ovakav koncept zaživio, te ako bi se pokazao dobrim, onda bi klub svoje štandove (rekviziti + moguće učlanjenje) mogao (praktički besplatno) koristiti na priredbama poput Torcida kupa, memorijalnog turnira 4 kafića i sl... No to je već neka daleka budućnost.

Znači cilj provedbe ovih, ali i još mnogo drugih točaka (poput jasnijeg i boljeg učlanjivanja ljudi iz inozemstva) bi bio napokon jednostavniji, otvoreniji, transparentniji klub prema svim svojim navijačima i članovima. Višegodišnja pasivnost ljudi iz kluba nas je dovela tu gdje jesmo, vrijeme je da se nešto pokrene! Uz sve ovo ne manje važan aspekt ima i sportska strana medalje jer ako Hajduk nije u vrhu HNL-a i ako ne igra u Europi, onda teško da se i na ovom polju mogu napraviti veliki koraci.

Ovo je samo na brzinu sklepano ono što mi se trenutno vrti po glavi. Naravno da se svaka od ovih točaka može i puno bolje razraditi, pogotovo kada se sagleda iz aspekta više navijača (više ljudi uvijek da bolji i objektivniji prijedlog).

Za kraj evo i usporedbe broja članova NK Hajduk s ostalim europskim velikanima koji primjenjuju model sličan našem gdje članovi kluba na razne načine utječu na izbor ljudi u vodećim strukturama kluba (Socios model). Samo brzim pregledom možemo vidjeti da stvarno prilično zaostajemo za onima koje često navodimo kao primjer. Još kada uzmemo u obzir da je broj članova NK Hajduk prošle i ove godine znatno manji od navedenih 8000 onda su brojke još i poraznije... Zato je vrijeme za pokret i (gore navedene) akcije inače je vrlo upitno koliko će ovaj naš model još dugo živjeti.






Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

27.05.2013. u 09:21 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.05.2013.

ZASLUŽENO SLAVLJE


Kup je naš! Nakon tri sušne godine, ponovno je trofej u našim rukama. Puno toga stalo je u 90 maksimirskih minuta. S jedne strane borba za trofej i veliko slavlje, a s druge strane bila je ovo ujedno i izravna borba za ulazak u Europu. Je, istu onu Europu koja praktički život kluba znači. Da nismo uspjeli vjerojatno bi se sve srušilo kao kula od karata, a ovako smo napokon osjetili slast velike pobjede u kojoj svi trebamo barem neko vrijeme uživati. Generalno samo finale promatrano kroz obje utakmice bilo je jako dobro i kvalitetno, po meni i puno kvalitetnije od očekivanog. Tudor se nakon neuspjelog 3-5-2 eksperimenta u Parku mladeži vratio na standardni 4-4-2 (odnosno 4-2-3-1) sustav igre, te je jako dobro iskontrolirao Lokomotivinu igru koja nam je u ne tako davnoj prošlosti stvarala velike probleme. Ukupno gledano u finalu smo bili bolji, mada nas je i sreća malo poljubila kod prvog pogotka na Maksimiru. Sad kad smo dobili lakše ćemo zaboraviti i po tko zna koji put „ukradeni“ regularan pogodak koji se s obzirom na konačan ishod finala vjerojatno više neće spominjati. Što se tiče zelenog travnjaka, momci su odigrali kvalitetno, s puno žara i htijenja, taktički disciplinirano i prije svega hrabro. Ono što još više raduje jest do sada već puno puta opjevana sinergija igrača i navijača koja i čini ovaj klub jedinstvenim, ma koliko ta činjenica bila trn u oku nekima. Ispunjeni jug na Maksimiru, doček u ranim satima na Poljudu i podrška u svim teškim trenucima tijekom čitave sezone čine ovaj klub i grad posebnijim od ostalih... Zato guštajmo u ovom trofeju jer je izboren na hajdučki način i to u za klub izrazito teškim vremenima. Što se tiče samog kluba, ovaj trofej MORA biti poticaj da se neke stvari pokrenu još na bolje. Pronalaženje generalnog sponzora (možda i na krilima osvojenog kupa), daljnje smanjenje duga, unosna prodaja igrača, povećanje broja članova, samo su neki od narednih ciljeva... Vrime je da iskoristimo ovu euforiju i na krilima ovog uspjeha gradimo ponosnu budućnost kluba!

Iskoristit ću ovu prigodu da pohvalim i marketing kluba s idejom i realizacijom prodaje albuma sa sličicama. Nešto se događa i po tom planu i to mi je drago. Realiziraju se ideje koje klub ne koštaju praktički ništa, a na njima se zarađuje... Samo naprid!

U nedjelju je derbi, koji ni o čemu ne odlučuje, ali svejedno treba pokazati zube. Bio bi to šlag na torti kada bi nakon „malog Dinama“ na Maksimiru uzeli i skalp pravom Dinamu.

O svim ostalim temama (igrački kadar, odlazak Paladina, članstvo, generalni sponzor...) napravit ću osvrt nakon što prvenstvo završi, a do tada uživajmo u slavlju!

Malo parodije: http://www.youtube.com/watch?v=ebKrKlRjOf8

Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

23.05.2013. u 14:38 • 2 KomentaraPrint#

petak, 03.05.2013.

SVI SMO MI PONCIJE PILAT

Dugo je tinjalo, a sad se zapalilo. Ma zapravo bilo je samo pitanje vremena kad će buknit vatra. Šporkica se gurala ispod tepiha, sve dok se nismo ugušili u njoj. Loši odnosi na relaciji sportski direktor – trener, nimalo sluha sa kata kada je u pitanju kadroviranje prve momčadi i stvari su morale puknit. Na žalost bilo je samo pitanje vremena kada će se poklopit par lošijih rezultata i smjena je bila neminovna. Zašto neminovna? Zato jer je klub prepun Poncija Pilata! U klubu svi samo peru ruke, osluškuju bilo navijača i rade stvari da se dodvore ljudima, a sve samo da se opravdaju kako su nešto učinili. I onda smjeni trenera (potpuno je nebitno što se sada radi o Krstičeviću) i pokrij svoju guzicu. Ajmo sa argumentima...

Zbog lošijih rezultata Uprava (uz blagoslov NO) smijenila je trenera Krstičevića, sportskog direktora Krešića, te čovjeka iz sjene Fredija Fiorentinija.

Krstičević – Činjenica jest da momčad u drugom dijelu sezone igra jako loše. Činjenica jest da Krste kao trener ima mali milijun mana, prije svega mislim na taktički dio postavljanja momčadi. Da se mene pita (o tome sam već i pisao) ja ga nikada ne bi ni maknuo sa pozicije trenera juniora jer je tamo davao najbolje rezultate. S druge strane isto tako činjenica jest da su Krstu bušili iz kluba konstantno, zamjerajući mu što je bez dlake na jeziku, što svima kaže sve što misli, što ne preza od napornog rada (valjda svjestan da mu je to najveća vrlina). Isto tako on je realno od „no name“ igrača napravio (kakva takva) nogometna imena. U igračkom smislu stvorio je Radoševića, Milića, Andrijaševića, Caktaša, zatim potpuno preporodio Jozinovića... Ma ne neki način spasio je klub od bankrota jer je igračima podigao vrijednost na tržištu, te se njihovom prodajom nekako skrpao proračun za ovu sezonu. Na trenutak stavimo na stranu sve to, meni je ipak najgore od svega što su ga isti ovi ljudi postavili na početku sezone na mjesto trenera i to bez ikakvog rezultatskog imperativa s obzirom na igrački kadar kojeg smo tada imali, a sada su ga smijenili zbog toga što nam „visi Europa“ i osvajanje kupa. Da bi stvar bila još i gora, sada postavljaju Tudora i kažu mu da mu ne postavljaju nikakav rezultatski imperativ. Znači jednog smjenjuješ radi imperativa, a od drugog kojeg postavljaš ne tražiš taj isti imperativ?! Stvarno zanimljiva logika, nema što! Uz to, nakon vrlo dobrog jesenskog dijela i unosne prodaje Radoševića, Krsti se nije dovelo niti jedno pojačanje, a znamo da je kadar vrlo, vrlo tanak. Još su ga odgovarali od toga i da sa posudbe vrati Plazonića. Neznanje sportskog direktora, predsjednika Uprave, sitni osobni interesi ili što god drugo da je posrijedi, činjenica jest da Krstu i njegov rad klub jednostavno u puno segmenata nije pratio. Na žalost sada ćemo očito prisustvovati pljuvanju po novinama i čitanju sve ove šporkice koja se skupljala proteklih godinu dana. Da mu se na polusezoni dovelo par pojačanja, da je kadar ojačan, pa da su rezultati (i igra) ispali ovako loši, onda bi ja prvi bio za Krstinu smjenu. Ovako ispada da mu se cilo vrime sapunala daska i da se čekao njegov pad.

No usprkos svemu stoji i činjenica da je ekipa ovo proljeće igrala dosta loše i da je on mogao i morao i sa ovim kadrom izvući više. On kao trener (a trener Hajduka bi trebao biti institucija) jest morao biti koncentrirana samo na prvu momčad i njenu igru, no na žalost više se bavio stvarima sa strane (svađe oko kadra) nego što se koncentrirao na igru i na žalost posljedice toga nisu mogle izostati. Krste, neka ti je sa srićom i nemoj više pljucat po novinama, ne triba ti to...

Krešić – Moje veliko razočaranje. Ništa, nula, nema riječi s kojom bi opisao njegov rad. Osobno sam pozdravio njegov dolazak, ali moram priznat da sam potpuno pogriješio. Pompozno je najavio projekt „Hajduk – Athletic Bilbao“, a zatim je sve radio da se to ne ostvari. Što se tiče kadroviranja nije doveo nikoga, odnosno doveo je upitne Brazilce (Kouassi je stigao preko Fredija) i to je to. Nepotrebno je ulazio u konflikte sa trenerom, smijenio je Vukasa kao jedinog trofejnog trenera u mlađim uzrastima da bi na njegovo mjesto postavio svoga prijatelja Jarnija. Tužno da ne može tužnije. Velika nula što se obavljenog posla tiče i nema razloga da više komentiram njegov učinak.

Fiorentini – Nije moguće, smijenili su ga nakon gotovo 20 godina njegove vladavine iz sjene! No polako, ja u ovo neću povjerovati dok se ne dogodi. Je da se najavila smjena, no s obzirom na njegov ugovor očito da ova priča neće biti gotova dok Fredi tako ne kaže. Nema smisla puno komentirati njegov rad jer sve se zna, ali je tužno da do njegove smjene dolazi samo zato što su navijači stalno pritiskali odgovorne ljude u klubu da to naprave. Taj podatak čak i nije tajna... No dobro, ova smjena je dobrodošla kao poruka za neke nove mlađe generacije. Ipak ostaje gorak okus jer su ga trenutno odgovorni ljudi iz kluba sve do nedavno branili i ne samo branili nego su mu i povećali ovlasti (on dogovorio suradnju sa Fluminenseom, on je dovodio igrače tipa Kouassi, on se brinuo za mnoge druge stvari) u donosu na prije. Da su ga marginalizirali, pa mu uručili otkaz to bi imalo smisla. Ovako sve do jučer su se u njega kleli (bez njega se ne može, nije on loš), a onda preko noći su mu uručili otkaz jer je „došlo do zasićenja“ s klupske strane (a zapravo je pritisak navijača urodio plodom). No sačekajmo još i Fredija da se oglasi, ipak je on čuvar mnogih tajni koje su se dogodile proteklih 20 godina u klubu, pa su svakakve „promjene mišljenja“ odgovornih itekako moguće...

Novi stručni stožer je tu. Tudor glavni trener, te pomoćnici Vukas i Vučko. Je isti oni Vukas i Vučko koji su iz omladinskog pogona potjerani „jer su neradnici“! Teatar apsurda! Ipak odgovorni ljudi iz kluba moraju pogledat sebe u ogledalo, bez obzira što je Krešić bio taj koji je donio odluku da ih se potjera. Što se tiče Tudora želim mu svu sreću, ali osobno mislim da ga se nikako nije trebalo micati iz omladinskog pogona jer tamo je trebao steći određeno trenersko iskustvo i tamo se trebalo vidjeti jeli i koliki je uopće trenerski kapacitet. Ovako bi ga mogli vrlo brzo izgubiti, jer sa ovim kadrom u prvoj ekipi teško da će dugo izdržati. Ionako je pravo čudo kada trener seniora kod nas izdrži dulje od godinu dana. Je, to je radi svih Poncija Pilata koji su proteklih godina bili u klubu jer koliko god dobar trener bio, glava mu leti čim zareda par lošijih rezultata.

Opet loša vijest, Andrijašević odbija potpisati novi ugovor. Kuloari kažu da traži značajno veću plaću i 30 posto od potencijalne odštete. Naravno, odmah se jave dušebrižnici koji prozivaju momka, jer kao kako se on usudi tako ucjenjivati klub?! Moram priznat kako se samo dijelom slažem sa takvom konstatacijom jer klub bi i njemu trebao biti svetinja. Ali kako mu zamjeriti takvo ponašanje kada se gotovo svim igračima koji dođu sa strane omogućilo da dobiju iste takve uvjete?! Znači „našoj dici“ ne damo, a drugi mogu dobit! Onda se iz kluba pokrivaju, kao „strancima“ je to dodatni poticaj jer im ne dajemo puno. Znam da su to poslovne tajne, ali evo zanima me koliki to ugovor ima recimo jedan Avdija Vršajević (znamo da ima postotak) u odnosu na ovo što traži Andrijašević. Što mislite? Ne bi stavija ruku u vatru da Franko traži više. I dok drugi svjetski klubovi jako cijene igrače iz svog pogona, imam osjećaj da kod nas puno puno bolje prolaze ovi sa strane. Ovo nije nikakvo opravdanje za Frankovu „ucjenu“, ali stvari što se primanja tiče, definitivno nisu u srazmjeru sa kvalitetom onoga što pojedinci na terenu prikazuju. Onda jeli problem u „našoj dici“, jesi li svi toliko pokvareni prema svome klubu ili sustav od stane odgovornih nije postavljen kako treba? Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali meni se stvari čine prilično jasne.

Za vikend je gradski derbi koji praktički direktno odlučuje o tome tko će dogodine u Europu. Hajduk još ima šansu za Europu i preko kupa jer uskoro je finale protiv „malog Dinama“. Ostaje nam da se nadamo kako sve ove turbulencije ipak neće utjecati na izvedbu na travnjaku. Ipak trofej na kraju znatno bi popravio dojam ove sezone. Sritno Bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

03.05.2013. u 11:09 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.04.2013.

IMPROVIZACIJA


Mogu započeti ovaj osvrt sa posljednjim nastupima naše momčadi, ali zapravo nema se tu nešto posebno za dodati osim da smo „kraljevi“ po jednoj osnovi, a ta osnova jest IMPROVIZACIJA. IMPROVIZACIJA na katu, IMPROVIZACIJA u prvoj momčadi, IMPROVIZACIJA u omladinskoj skoli. I tako se godinama vrtimo u krug. Bez plana, vizije i jasnih smjernica, samo tonemo sve dublje i dublje, a pri tom se svaki naš izron iznad površine vode u navijačkim krugovima izdiže pod geslom „evo konačno je naš klub sređen“, a nije! Barem po mom viđenju nije.

Ajmo ovaj put krenuti sa analizom najvećih bisera U-17 i U-19 reprezentacije. Kod U-17 reprezentacije imamo na vidjelu 3 bisera: Bašić, Roguljić i Halilović, dok u U-19 reprezentaciji se lijepa budućnost proriče: Rebiću, Livaji i Kovačiću. Hm, koliko od njih igra u našem klubu? Jedan jedini! A trebalo ih je biti najmanje četvorica! Ili petorica! Propust? Ma ne, nikako... Nije moguće.

Bašić – Desno krilo, kapetan U-17 reprezentacije. Svojedobno vrbovan od strane Mamića (zajedno sa Mujanom) da prijeđe u Dinamo. Sreća naša da su obojica odlučila ostati. Osobno sam ga gledao više puta i radi se o jednom od većih talenata koji su prošli kroz naš klub. S druge strane kakav je stav kluba prema njemu? Ja bih rekao dosta loš! Kako uopće ocijeniti činjenicu da U-17 reprezentacija igra kvalifikacije u Dugopolju, a da Hajduk nije poslao službenog predstavnika na takav događaj. Umjesto da se svi (Uprava, treneri, skauti...) pojave gore i na neki način promoviraju svoga igrača (odnosno igrače jer Bašić nije jedini iz Hajduka) koji je kapetan i jedan od najboljih u ovoj generaciji, oni se uopće ne pojave na ovakvom događaju, valjda zaokupljeni „brojnim poslovima“. Sramota, da ne upotrijebim neku drugu riječ jer ovdje se radi o igraču potencijalno vrijednom i do 10 milijuna eura, a imam osjećaj da ćemo i njega uspjeti upropastiti. Uvođenje u igru u derbiju protiv Dinama (samo da bi se pariralo Haliloviću s druge strane), te sadašnje priključivanje prvoj momčadi nakon što su se mediji raspisali o povijesno dobroj U-17 generaciji, ne govori ništa drugo nego da se radi o IMPROVIZACIJI. Umjesto da je cijelu sezonu sa seniorima (i ne samo on, nego i Mujan, Kušeta, Pašalić, Tomić i ostali), te da ga se uvodi u utakmicama kada je pritisak najmanji (jedini ispravan put uvođenja mladog igrača pod svijetla reflektora), kod nas se sve svodi na „ho-ruk“ princip... Nema što, majstori smo za uništavanje potencijalno dobrih karijera mladih nogometaša.

Roguljić – Još jedan biser koji je trebao bit u našem jatu, a nije. Preko Franka Bogdana i NK Adriatic, direktno put Europe... Da je bilo više razuma s naše strane, možda NK Adriatic ne bi niti postojao. Loš rad u klubu, razna pogodovanja čitavi niz godina, ucjene, ne forsiranje igrača iz svog dvora i još puno toga doveli su do apsurda da Hajduk više nije niti „prvi izbor u gradu“ kad su mladi nogometaši u pitanju. Nije niti Franko Bogdan svetac u ovoj priči, ali on nam nije uzrok nereda u vlastitom dvorištu. On može biti smo posljedica tog nereda, ali nikako stvarni uzrok problema. I tko će za ovaj slučaj odgovarati? Nitko, i sve pod geslom krive su prijašnje Uprave...

Halilović – Biser iz Dinamovog izloga. Primjer kako se igraču nabija cijena, kako medijskim, tako i igračkim putem. U kadru je prve momčadi odavno, gotovo svaku utakmicu ili uđe s klupe ili je u početnoj postavi (relativno pravilno doziranje nastupa). Medijski ga se stalno diže u nebesa iako realno do sada nije pokazao da ja toliko dobar koliko se priča. I što će biti posljedica svega toga? Vrlo vjerojatno će se za godinu-dvije prodati u veliki klub za 10-ak milijuna eura. Usporedimo li Bašića i njega sada, ja odgovorno tvrdim da je Bašić u najmanju ruku jednako dobar igrač. I hoće li itko od naših odgovarati ako Bašić „propadne“, a Halilović „uspije“. Naravno da neće! I još će se od Bašića napraviti igrač slučaj kao što se radilo i prije sa nekim našim talentima. Pa ćemo imati rastezanje po naslovnicama novinama, te kriv je igrač, te kriv kub, a istina ostane u zraku. Za one kojima nije jasno, Bašić treba biti projekt kluba, i samo tako Bašić može uspjeti, a sve ostalo je čista IMPROVIZACIJA, koja je kako sam već naglasio kod nas postala pravilo.

Rebić – Lijevo krilo, igrač RNK Splita. Pozvan kod nas na jednu Kvarnersku rivijeru, uz jasnu poruku nakon nastupa „javit ćemo ti se“. I nisu mu se javili. A tko mu se trebao javiti? I tko će za to odgovarati? Opet nitko... Ostaje nam da gledamo kako se Rebić prodaje vani i koliko smo (i igrački i financijski) izgubili... Šteta jer radi se o iznimnom igračkom kapacitetu.

Livaja – Što reći, koju poruku (mladima) poslati? Još jedan ekstra talent koji nam je prošao kroz ruke i što je još gore on je poruka ostalim mladima da se može uspjeti i mimo seniorskog pogona Hajduka. Pitanje je bili Roguljić zaobišao Hajduk da Livaja na sličan način nije uspio. S naše strane nije mu se ponudio ugovor na vrijeme iako je već bio prošao pripreme sa seniorima. Nije nam dosta bila niti poruka što nam ga je Dinamo svojevremeno preoteo. Opet graška tadašnje Uprave za koju nitko nije odgovarao. Nije niti sam igrač u ovoj priči svetac, ali on je samo iskoristio ono što mu se u tom trenutku na tržištu pružilo...

Kovačić – Iz Dinama prodan za velike novce u Inter. Igrač kojeg se guralo i medijsku i igrački, a kao rezultat toga Dinamo je zaradio veliki novac, a igrač afirmaciju u velikom klubu. Sve ono što mi sa Livajom nismo, Dinamo sa Kovačićem jest napravio. I ugovor na vrijeme, i prostor za napredak u klubu i trpljenje igračkih mana koje su neizbježne kod mladih igrača. Da i ne govorim kako je Kovačić sa 12 godina bio na probi u Hajduku. Zahvalili su mu se uz poruku da dođe za godinu – dvije kada ojača. Ili je to bila šifra za nešto drugo što otac Stipe „nije prepoznao“... Još jedan (i igrači i financijski) gubitak... Jeli itko odgovarao zbog toga?

Znači od šest trenutno najvećih talenata na tržištu, čak petorica njih su trebala biti u našem jatu! A nisu! Tek je jedan jedini ostao, a i njega se ne cijeni koliko bi trebalo. Žalosno, nemam druge riječi... Jer ovi propusti su nas i doveli do rezultatskog, ali prije svega i do financijskog kraha.

Znam, ovo sada ispada kao pucanj u prazno, jer „krive su one Uprave od prije“ za ovakav rezultat. No zar i ova Uprava ne nastavlja u sličnom smjeru? Tko će odgovarati za dovođenje Brazilaca i za uzalud potrošene novce? Sportski direktor Krešić i njegov prijatelj Fiorentini koji su dogovorili posao? Ili možda Krstičević koji navodno nije dovoljno forsirao ova dva „brazilska dragulja“? Zamjena teza, to je ono što će se pokušati plasirati na tržište čim Krstičeviću „odleti glava“. I što je tragično, dio navijača će „popiti tu priču“. Koga zanima neka se spusti malo dolje pa će vidjeti što sam mislio o dotičnim Brazilcima i prvog dana kada su došli (moje mišljenje se nije promijenilo niti milimetra) jer Brazilci su bili samo jedna obična IMPROVIZACIJA koja nije uspjela. U toj priči treba staviti i Kouassija, koji je jednako tako IMPROVIZACIJA, ali u ovom slučaju (za sada) uspjela IMPROVIZACIJA. Jer kupilo se „nepoznanicu“ koja se pokazala dobrom, ali generalno tako se ne radi posao. Još će nam se sutra Fredi pohvaliti sa spoznajom kako je Kouassi stigao preko njega (sam igrač je ovo izjavio) u klub. Kakva je uopće Fredijeva uloga u klubu? Da dovodi igrače? No comment. Jer nije on kriv za to, već oni iznad njega koji su mu to omogućili...

Ono što želim reći jest da se IMPROVIZACIJA „bez potpisa“ i dalje nastavlja u klubu. Umjesto da forsiramo Bašića, Mujana, Pašalića, Kušetu i ostale, mi se fokusiramo na Brazilce, Kouassija (bez obzira što se u ovom slučaju radi o dobrom igraču), Jakoliša, Nižića i sl. To je IMPROVIZACIJA koja nas je i dovela na ovako niske grane jer svaki igrač koji dođe sa strane mora biti dobro dobro snimljen prije nego pristupi našem klubu, a ove metode pokušaja i promašaja dugoročno nemaju smisla. Hajduk može opstati samo ako se bude forsirao „Athletic Bilbao“ princip, uz ipak ne tako rigorozne uvjete kada je igrački kadar u pitanju.
Kada još na sve ovo dodamo i slučaj ignoriranja malog Kiša, vjerojatno još jednog od onih koji će tražiti raskid ugovora nezadovoljan vlastitim statusom, onda je posve jasno kako klub jednostavno nema strategiju uvođenja svojih mladih igrača u kadar. Što je još gore svugdje se provlači teza da se ove godine forsiraju mladi i jeftini igrači. Pogledom na godine igrača, a i na medijske natpise o ugovorima pojedinih igrača, ne može se reći niti da igraju (pre)mladi, a niti baš i jeftini igrači...

Isto tako što reći i o „skupim“ maskama za Milovića i Jonjića? Ovo proljeće igrački kadar je jako tanak, a klub pokušava uštedjeti na maskama za svoje igrače i to sve pod geslom „nema se novca“. Ok, za maske se novca nema, a za Brazilce se ima? Neozbiljno da neozbiljnije ne može biti...

Isto tako po meni upitan je i dodatak na ugovor (o broju nastupa) kojeg je (valjda prošlo ljeto) dobio rezervni vratar Kalinić? Kada je prije koju godinu Tomasov tražio istu stvar, onda je NO to sa gnušanjem odbio. A sada koju godinu poslije, drugačija mjerila za druge igrače? Princip, a što je to?! To u nas očito ne postoji. Da bi stvar bila gora to se još rezervnom golmanu stavlja u ugovor?! Da živ čovjek ne povjeruje. Na kraju svega kolateralne žrtve su ispali i Blažević i Kalinić jer se nepotrebno stvorio negativni naboj među njima.

Za kraj, bez obzira na sve propuste i probleme, nada u osvajanje jednog trofeja nakon nekoliko sušnih godina tjera nas na optimizam i pozitivno razmišljanje. Momcima želim puno sreće za zelenim travnjakom, uz nadu da ćemo se za mjesec dana radovati jer finale protiv „malog Dinama“ (pardon Lokomotive) se čini više nego izvjesnim.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

11.04.2013. u 09:36 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 06.03.2013.

BURA U ČAŠI VODE

Bura se stišala, vrime je za komentar na blogu. Iza nas je nekoliko uzbudljivih tjedana, kako na katu, tako i za zelenim travnjakom. Derbi s Dinamom obilježili su prije svega sudac Bebek, ali i prilično loša igra naših na terenu. Nakon toga povratak i dopadljiva izvedba u Vinkovcima zaslužuju svakako palac gore.

SUDAC LOPOVE!
Ni prvi, a ni zadnji put, Hajduk je pokraden. Svaki put kada se iti malo približimo Dinamu, bilo bodovno, bilo igrom, suci odrade svoje. Ostavimo na trenutak to što Hajduk nije igrao dobro u derbiju, ali ovakvi sudački previdi postali su pravilo. Živimo u državi kakvoj živimo i iz ove kože se ne može, ali ovakve stvari (čitaj interesi pojedinaca) jednostavno ubijaju draž nogometa. Ono što me posebno smeta jest kronično „labilan“ stav naših ljudi sa kata kada je u pitanju borba protiv ovakvih anomalija u nogometu. Je, kada nas pokradu, onda se oglašavaju pritužbama, prijetnjama,“stavovima“. No pravu borbu zapravo i ne žele započeti. Jer da žele onda pojedinim članovima Uprave i Nadzornog odbora ne bi Mamić i Bandić bili uzori i dobri prijatelji, a Bandić se ne bi pozivao na Bilu noć... Znam da se mnogi od vas sad pitaju gdje je tu poveznica?! Poveznica je jasna, novac kod nas sve diktira, a država jest takva kakva jest jer su mnogi potkupljivi. Znači jedan Bandić doslovno daje godišnje GNK Dinamo veliku svotu novca. Taj isti GNK Dinamo ili preciznije gospodin Zdravko Mamić sa tim istim novcem utječe na HNS i sve njegove strukture. Te iste strukture jednako tako utječu na svoje članove koji onda sude, djeluju, rade kako bi zadovoljili sve one koji ih plaćaju. Začarani krug, a sve na račun poreznih obveznika Lijepe naše (o ovom slučaju grada Zagreba, ali s obzirom na centralizaciju grad Zagreb ionako ubire novac iz cijele Lijepe naše), odnosno nas samih pojedinaca. Zapravo ispada da mi plaćamo da bi gledali kako nas kradu! Plaćamo kartu za utakmicu, nadamo se nogometu i strasti, a dobijemo krađu koju smo nesvjesno sami isfinacirali! I što onda zamjeram našim ljudima u klubu? Pa prije svega jasniji stav i odlučniju borbu prema kriminalu. Hajduk kao klub je imao povijesnu šansu nakon Malešove akcije razotkrivanja „poštenog suđenja“ zaista isušiti ovu močvaru. No međutim klub je ostao pri stavu „neka institucije države rade svoj posao“ i zato danas opet imamo suđenje kakvo imamo, a Maleš osim moralne satisfakcije može samo živjeti u strahu za svoje najbliže. S ovim hoću reći da naš dvor nije očišćen jer dok god gledamo Bandića i slične na Biloj noći, za mene tu nema napretka. I uopće ne sumnjam da će nam suci u idućih nekoliko kola svirati neke odluke u našu korist. Prvenstvo je ovim činom riješeno, a sa par novih u našu korist spornih odluka utišat će se bura u čaši vode, a sve pod parolom „i suci su ljudi i oni griješe“. A Bebek? Njega nećemo gledati neko kratko vrijeme, jer zašto čovjeku (čije je otac bio sudac, gle slučajnosti) sputati karijeru radi jedne loše procjene...

FREDI JAČI NEGO IKAD
Tko je doveo Brazilce u Hajduk? Tko je doveo Kouassija u Hajduk? Krešić? Možda na papiru, ali u stvarnosti Fredi vuče konce, vezama i poznanstvima. Sam Kouassi je eksplicitno izjavio da je u Hajduk došao jer je njegov menađer dobar sa Fredijem... Fredi opet jaše, kome drago, kome ne. Meni sigurno nije. No više od svega smeta me činjenica da mu je netko i omogućio da ponovno jaše! Netko iz Uprave ili Nadzornog odbora, svejedno, Fredi opet ima podršku... Pametnom dosta.

IGRA
Igra naše momčadi u derbiju nije bila na razini. S jedne starane postoje objektivne okolnosti za takvo što jer nam je nedostajalo nekoliko ključnih igrača, a s druge strane definitivno zabrinjava izostanak Mišine taktičke pripreme pogotovo u većim dvobojima. Hendikep ozljeda Milovića i Jonjića, te od prije Maloče itekako se osjetio. Kada se još uzme u obzir i debi Nižića, te prvi zajednički nastup stoperskog para Nižić – Milić, onda je dijelom opravdana onakva naša predstava u derbiju. Kažem samo dijelom, jer je činjenica da su mnogi bili ispod svoje razine. Usporedimo li pak dva defanzivna bloka sada prem onima iz jesenskog dijela onda ćemo shvatiti da smo izgubili kičmu ekipe. Na jesen stoperi Maloča i Milović, a zadnji vezni Milić i Radošević, u usporedbi sa tandemima iz derbija Nižić – Milić i Lima - Andrijašević dovoljno detektiraju problem igre protiv Dinama. I zato se Mišo sa pravom može ljutiti na Krešića što se nije kupio barem jedan dobar zadnji vezni igrač kako bi se barem donekle popunio kadar i na taj način pridonijelo stabilnosti same ekipe. A para je bilo, odnosno one su se utrošile na Fredijeve Brazilce, a ne na ciljana pojačanja. Netko će odgovarat za to? Možda jedino Mišo kao kolateralna žrtva... Pravi krivci sigurno neće...
Kao što sam već spomenuo taktička nepripremljenost Krstičevića zabrinjava. Očito je da nema (pravog) plana B ili plana C kad ne krene kako treba. Iz daleka mi izgleda kako se cijela igra svodi na ludilo, ono pozitivno ludilo i presing, a ako to ne prođe onda nastaju problemi, nema pripremljene alternative. Znam da je kadar skučen, ali kako opravdati činjenicu da iako smo imali igrača više gotovo pola sata, mi nismo napravi sve tri zamijene?! Bode oči i Kouassi koji je trebao ući zadnjih pola sata (već se skinuo u dres jer su ga pozvali s klupe) pa se trener predomislio i nije ga uopće uveo? To je za sada najveći Mišin problem, nedostaje malo mirnoće, mudrosti, te taktičkih varijanti jer bez toga nema vrhunskog trenera, a ni vrhunskog rezultata. S druge strane ekipa mu vjeruje, slijepo ga slušaju i ne može mu se osporiti činjenica da je mnogim igračima podigao vrijednost. Reakcija u uvijek nezgodnim Vinkovima je zaista hvale vrijedna i svaka čast momcima što su pokazali karakter. Sve u svemu, s obzirom da Mišu mnogi na katu ne vole (a ne vole ga jer je radnik i rudar i ne da na sebe) imam osjećaj da neće još dugo trajati, pogotovo ako još koji put taktički zakaže.
Da zaključim, imamo trenera koji ima mana i to dosta, a opet s druge strane stvara i solidnu igru i solidan rezultat (uz svako toliko jednu iznimno lošu predstavu). Upravo radi toga naći će se mnogi koji su za njega, ali i mnogi koji su protiv. Bez obzira na sve bili brod će ploviti i dalje i sa Mišom i bez njega, a ja mu želim svu sreću i jedan trofej u iduća dva mjeseca...

ISUŠIMO MOČVARU
Ostaje za kraj i moj naklon koreografiji sa derbija. Možda je stvarno sazrelo vrijeme da navijači svih skupina pokrenu zajedničku konkretniju akciju za isušivanje močvare jer svi imamo isti cilj. Pošteni nogomet i strast koju isti može proizvesti.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

06.03.2013. u 11:02 • 2 KomentaraPrint#

petak, 01.02.2013.

(RAS)PRODAJA - ROBA S POPUSTOM


TRANSFER RADOŠEVIĆA

Prošlo je 20-ak dana od mog zadnjeg pisanja na blogu gdje sam najavio da je prodaja Radoševića jedina realno moguća prodaja kojoj se klub mogao nadati u ovom prijelaznom roku. Dva milijuna eura odmah i još jedan milijun na ljeto nije iznos koji bi u normalnim okolnostima trebao zadovoljiti klupske apetite. No kada se uzme u obzir u kakvoj se financijskoj situaciji nalazi klub, onda je ovaj iznos dovoljan za pohvalu predsjedniku Brbiću koji je odradio pregovore do kraja. Pri tom valja naglasiti da je najveći problem današnjeg Hajduka zapravo nezahvalna pozicija u kojoj se nalazi s obzirom da drugi klubovi znaju da je u dugovima i stoga su spremni sa dosta niskim cijenama tražiti otkup naših igrača.

No kako to u nas obično biva, i ovaj transfer je protekao dosta neizvjesno. S jedne strane na početku je Parma nudila veću odštetu Hajduku, a manji iznos ugovora Radoševiću, dok je Napoli ponudio manju odštetu Hajduku, a veća primanja Radoševiću. Na kraju ovog povuci – potegni slučaja ipak je Napoli malo povećao odštetu, te je na taj način priča dobila sretan kraj. Jeli sve u tom četverokutu bilo čisto i jesu li svi igrali u skladu s pravilima, teško je reći, no na kraju svi bi (osim Parme) trebali biti zadovoljni. I Radošević jer je dobio klub koji je htio, i Napoli jer je dobio dobrog igrača za relativno mali novac, ali i Hajduk koji je dobio nužan kisik za preživljavanje, te je ostavio prostora za novu suradnju s talijanskim klubovima (nakon Vukušića u Italiju sada ide i Radošević) jer iza prvoga srpnja ove godine i našeg ulaska u EU Hrvati više neće biti „stranci“ s one strane Jadrana.

Ono što mi se nikako nije svidjelo u cijeloj ovoj priči jesu optužbe pojedinih navijača na račun Radoševića jer je on kao trebao izabrati Parmu kako bi Hajduk dobio više novca od odštete?! Koliko je meni poznato da bi uopće došlo do pojedinog transfera onda mora doći do dogovora između klubova, ali i između igrača i njegovog potencijalno novog kluba. Ako ta dva uvjeta nisu zadovoljena do transfera ne može doći! Pa nije Radošević vlasništvo Hajduka, već igrač pod ugovorom sa Hajdukom. To je bitna razlika. Drugim riječima Hajduk nigdje ne može prodati Radoševića ako na to nema njegov osobni pristanak. Zato mi i jesu ovakve optužbe smiješne. Pa valjda čovjek ima pravo birati sam svoj put, a i moralizirati čovjeku koji je nakon samo godinu dana ozbiljnog seniorskog nogometa ostvario ovakav transfer, te priskrbio klubu 3 milijuna eura je iz moje perspektive izrazito licemjerno. Još uz to svi znamo da je izrazito pošteno i hrabro nosio bili dres, tako da mu osobno mogu samo poželjeti sreću i zdravlje u budućoj karijeri. E kad bi u budućnosti barem bilo više naših igrača koji bi mogli birati između ponuda nekoliko uglednih Europskih klubova. To bi bile prave slatke brige za klub, a onda i nitko od navijača ne bi pričao o ovakvim stvarima.


POSTOTAK, ČUVENI POSTOTAK – KARCINOM NAŠEG KLUBA

Taman kada sam pomislio da se udio igrača sa postotkom od prodaje značajno smanjio u našem klubu, neugodno me iznenadio tekst na stranicama udruge Naš Hajduk: http://www.nashajduk.org/nashajdukorg/tabid/82/EntryId/80/Hajdukov-PDV-proslijedi-dio-prihoda.aspx

Prema ovome ispada da trenutno 17 naših igrača ima pravo na postotak prilikom svog budućeg transfera. Ej, 17?! Na prvi trenutak nisam mogao vjerovati. Lima 40%, Vuković 35%, Oremuš 20%, Ljubičić 20%, Luštica 20%, Milić 20%, Blažević 20%, Vršajević 20%, Maglica 20%, Stojanović 20%, Sušić 20%, Nižić 20%, Jakoliš 30%, Kouassi 30%, Patinho 60%, Cassio 60% i Maloča 40%, uz napomenu kako postotak za Vukovića, Patinha i Cassia ide njihovim klubovima, a ne samim igračima (odnosno njihovim menađerima).

Na znam kako ostali navijači gledaju na ove brojke, ali ja sam ostao šokiran. Za većinu ovih igrača sam znao da imaju postotak, ali što reći u slučaju kada na primjer jedan Nižić ima 20% odštete od svog transfera. Nemam ništa osobno protiv momka, nikada ga nisam uživo niti gledao da bih komentirao njegove igračke sposobnosti, ali zašto nekome tko se iz makarskog Zmaja otisnuo tri godine u belgijsku drugu ligu dati 20% od budućeg transfera?! Ma tko je ovdje lud? Umjesto da ovakvi igrači blago rečeno upitne reputacije „pješke“ dolaze na Poljud moleći da im se ukaže prilika da zaigraju, oni uredno potpisuju ugovor i još pri tom imaju postotak od potencijalne odštete?! Pa njemu bi sam ugovor i igranje u Hajduku trebala biti ogromna nagrada i reklama, a ne da mu moramo još i postotak dati. Momku osobno želim sve najbolje, ali ovo je očiti primjer da se u politici kluba nisu napravili značajni iskoraci. Bolje rečeno nastavilo se po starome, a siva zona pogodna za „uzimanje zuba“ ne da nije istrijebljena nego se još i povećala.

I kako onda zamjeriti jednom Mariju Jelaviću kada on ucjenjuje klub i traži svoj postotak?! Ne pravdam ja momka, dapače, uopće mi se ne sviđaju njegovi potezi, ali očito za sve ne vrijede ista pravila. I onda nam se još u njegovu slučaju pojavi uvaženi član Nadzornog odbora u novinama sa stavom kao „nismo postavili principe kako bi ih rušili“. Kao nema više postotaka od ugovora i ucjenjivanja kluba. Je, postavili ste principe za Jelavića, a za „no name“ igrača Nižića niste? Jaki principi, nema što. I kako onda očekivati da se slične ucjene neće nastaviti i dalje?! Kako uopće zamjeriti Jelivaću što je ucjenjivao klub, ako on i njegov menađer znaju da je jedan Nižić potpisao ugovor prije njih, te je pri tom dobio što je tražio?

Na moje duboko razočaranje, ovi podaci koji su izašli daju jedan veliki „palac dolje“ i Upravi i Nadzornom odboru jer s ovakvim principima potencijalno oštećuju klub, a i na neki način stvaraju alibije budućim rukovodećim strukturama. Politika, ne damo našim mladim igračima postotke, dok svima sa strane dajemo jest dvostruko pogrešna. Prvo jer potencijalno gubimo novac na mogućim transferima „pridošlica“, a drugo i ono bitnije jer kompletno rušimo sustav vrijednosti u svlačionici. Kako se recimo može osjećati jedan Andrijašević koji je možda trenutno i naš najkorisniji igrač kad pored njega igraju pojedinci za 3-4 puta više novca i još im se k tome pogoduje sa postocima u idućim transferima! I kako onda takve uopće dobronamjerno primiti u svlačionicu? Nema boljeg izraza za takvo što nego POREMEĆENI SUSTAV VRIJEDNOSTI.

I onda ćemo se čudit što naša dica nemaju respekt prema svom klubu, što ga ucjenjuju, što ga ponekad i omalovažavaju (u pojedinačnim slučajevima). Najlakše je njih okriviti za takvo što, no sve to nastaje kao posljedica toga što sustav vrijednosti u klubu već odavno ne funkcionira. Plaća, odnosno sva primanja pojedinog igrača moraju biti u skladu s onim što taj igrač daje na terenu i u skladu s onim što pruža za svoj klub. Može se pogriješit kod jednog igrača, ali kada se sustavno pogoduje pojedincima i kada im se sustavno daju znatno veći iznosi u odnosu na domaću dicu, a pri tom ti došljaci u većini slučajeva ne pokažu previše, onda se ni od naše dice ne može očekivati pozitivna reakcija.

Svoju dicu klub treba znati odgojiti, treba im ponuditi sustav vrijednosti koji je prihvatljiv. Dok je god ovakvog pogodovanja i omalovažavanja svoje mladosti, do tada ne treba očekivati niti bolje ponašanje tih istih momaka prema svom klubu. Je znam, najlakše je nama pljucati po njima kada se dogodi novi „slučaj Jelavić“. No koliko god je Jelavić kriv za svoje ponašanje, oni na katu su barem isto toliko odgovorni.


SLUČAJ MILIĆ

Nakon zadnjeg svog posta, na mail mi je stigla opaska vjernog čitatelja, da kako to da skoro nikada ne komentiram trenera Krstičevića. Pa evo i mog komentara na tu temu. Iz mog kuta gledanja radi se o izuzetno karakternom i radišnom liku koji je svojim rezultatima demantirao sve kritičare. Da ponekad ne pogriješi u taktičkim zamislima, da ponekad nema stila u izjavama, da ne zna obući odijelo kada igramo na San siru, to stoji... Ali iznad svega ima jako dobar rezultat s obzirom na kvalitetu momčadi koju ima. I još uz to ima sad već pomalo prepoznatljivu igru. Bit će tu još uspona i padova, ali za sada Miši ide „palac gore“. Uz sve to ne zaboravimo da je uspio izbaciti i afirmirati dosta mladih igrača poput Radoševića, Milića, Andrijaševića, Caktaša...

Uzmimo sad primjer malog Milića. Krstičević mu je kao trener pronašao mjesto, te mu je dao potrebnu sigurnost u igri. Čak je nedavno u novinama javno stao iza Milića kako potpuno slobodno može igrati i bez obzira na moguće padove u igri kako će uvijek biti iza njega. Upravo na taj način sa daje važnost i sigurnost mladom igraču, te se od njega može napraviti pravi klupski projekt.

No s druge tom istom igraču ugovor traje još godinu i pol dana i zašto mu ljudi iz Uprave ne ponude financijski bolji, te svakako duži (na 4-5 godina) ugovor, kako bi zaštitili klub, a i kako bi samom igraču pokazali koliko ga cijene?! Ovako nam potencijalno prijeti još jedan slučaj i strah me iti pomisliti da ćemo i ovdje imati još jednu povuci-potegni situaciju. Zato bi klub i MIliću i Andrijaševiću i Caktašu i Miloviću i da dalje ne nabrajam trebao ponuditi višegodišnje ugovore sa značajno boljim uvjetima da zaštiti sebe, ali i da oda priznanje tim igračima za minuli rad. Tako se vraća ugled klubu, tako se odgajaju naša dica, tako se poremećeni sustav vrijednosti vraća na svoje mjesto.

I za kraj, osobno se nakon više od godine dana rada i lutanja po Europi vraćam kući i moram priznati da sam se prilično zaželija poljudske atmosfere. Zdravi i veseli bili!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

01.02.2013. u 14:17 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.01.2013.

PRIJELAZNI ROK - SURADNJA SA FLUMINENSEOM


Prvi dio sezone je iza nas. Drugo mjesto u prvenstvu i polufinale kupa zaslužuju apsolutno pozitivnu ocjenu kada se uzme u obzir kako smo i u kojem sastavu krenuli u sezonu. Slažem se da je rezultat malo i bolji od ukupnog dojma, ali momci su svojim radom isprovocirali sreću koja im se na kraju i vratila. Sada slijede pripreme i nastavak sezone, a prijelazni rok je u punom jeku. Što se priprema tiče na put u Međugorje Hajduk je krenuo sa čak 34 igrača. Ako tome pridodamo još nekolicinu igrača koji su ostali kući ispada da Hajduk opet ima više od 40 igrača pod profesionalnim ugovorom. Previše za vremena kada je svaka kuna bitna. Isto tako bode u oči podatak kojeg sam pročitao u Sportskim novostima (ako im je za vjerovati), a on kaže da će Hajduk za pripreme i boravak osoblja u Turskoj potrošiti oko pola milijuna kuna. Prema tim podacima ispada da će Hajduk na pripreme potrošiti najviše od svih hrvatskih prvoligaša?! Više i od Dinama i od Rijeke i od Splita, klubova koji ipak puno bolje financijski stoje. Osobno sam prošao dosta priprema u životu i znam koliko su one važne svakom nogometašu, ali pravo pitanje je da li se moglo i jeftinije proći? Svakako jest, zato ovakav potez ljudi iz kluba smatram blago rečeno promašenim s obzirom na financijske okolnosti u kojima se nalazimo. A okolnosti su takve da se svaka kuna treba okrenuti barem dva puta prije nego li se potroši. Pogotovo jer nam UEFA puše za vratom i ako uskoro ne pribavimo 2-3 milijuna eura za podmirivanje starih dugova prijeti nam izgon iz Europe. To bi bio dodatan udarac za ionako posrnulu prihodovnu stranu našeg kluba. Stoga se nameće logično pitanje kako doći do nužnog novca? Na žalost ostaje nam jedino prodaja igrača. Prodaja igrača budućnosti da bismo pokrili dugove Uprava iz prošlosti. Za takvo što je najmanje kriva tekuća upravljačka garnitura, ali iz ove kože se ne može i potrebno je stvarno biti iznimno lukav da bi se u današnjim okvirima nekoga prodalo za solidan novac. Ali koga zapravo prodati kada još nismo dobili niti jednu službenu ponudu?! Na žalost, stvari će se očito događati u tijeku priprema što će značajno otežati posao treneru Krstičeviću i stožeru pogotovo kada je pitanju slaganje budućeg idealnog sastava. Planski gledano, idealno bi bilo kada bismo uspjeli prodati jednog od dvojice stopera (Maloča ili Milović), pa u zadnju liniju vratiti Milića i na taj način pokriti gubitak. Ne bi bilo loše prodati niti nekog od dvojca Caktaš – Vuković, ali za sada pravih ponuda jednostavno nema i sve je izvjesnije da je prodaja Radoševića jedina opcija. Mlad je, potentan, ima iza sebe solidan reprezentativni nastup, pa sve vodi k tome da je on jedina „roba“ koja se trenutno može prodati na tržištu za pristojan novac. No vidjet ćemo uskoro jeli moja procjena točna... Što se tiče dolaska pridošlica Jakoliša i Nižića, nemam što dodati nego da je dolazak ovakvih „imena“ jednostavno realan s obzirom da novca za nešto ozbiljnije jednostavno nema. Jakoliš kao brzo i potentno krilo ili eventualno napadač, a Nižić kao stoper koji u slučaju odlaska Maloče ili Milovića može postati prva alternativa budućem stoperskom paru. Što se tiče dolaska crnoputog igrača Kouassija, njega jednostavno ne smatram ozbiljnom akvizicijom i vjerojatno se neće dugo zadržati u nas, pogotovo što mu reference jednostavno nisu dovoljno dobre. Mislim da je njegovo dovođenje zapravo pokušaj Uprave da se zadovolji apetit navijača koji vole kada se stiče dojam da se slaže moćna momčad sa potencijalno dobrim „no name“ igračima. Možda me Kouassi iznenadi, ali mislim da se radi samo o prolazniku... Za kraj sam ostavio dolazak dvojice Brazilaca, koji „samo što nisu“ sletjeli na Poljud. No prije nego što to iskomentiram, moram se osvrnuti na ulogu sportskog direktora Sergija Krešića. Iako sam osobno na početku pozdravio njegov dolazak, moram priznati da mi se njegovi potezi sve manje i manje sviđaju. Na početku je pompozno najavio kako je Hajduk spreman biti novi Athletic Bilbao (nadam se da je svima jasno što to znači), da bi samo nekoliko mjeseci poslije promijenio priču, te otišao u Brazil po možebitna nova pojačanja. I to sve pod ravnanjem maestra Fredija koji nam je slične takve Brazilce već i doveo u liku Paraibe i Thiaguinha. I dok je Paraiba nešto i odigrao, Thiaguinho nije skupio niti minute, a samo za posudbu obojice smo platili 200-300 tisuća eura plus njihova mjesečna primanja. E sad, nema boljeg poteza Uprave nego čovjeku koji je u ne tako davnoj prošlosti sklopio ovako „dobar“ ugovor za klub dati još jednom povjerenje da dovodi nova „pojačanja“ iz Brazila. Da živ čovjek ne povjeruje... Ne znam, možda sam stvarno ja u krivu jer vidim da mnogi navijači podržavaju ovakav potez kluba, ali meni ova strategija izgleda potpuno suludo, jednako suludo kao kad kockar odluči staviti sav novac na crno ili crveno nadajući se da će mu upaliti. Znam da priča zvuči primamljivo i da budi maštu svih navijača jer će nam kao Fluminense poslati mlade perspektivne igrače koji još nisu dovoljno dobri za njih da se razvijaju kod nas. Mi uz to ništa ne ulažemo (osim njihovih plaća), a ako budu dobri i ako ih eventualno prodamo možemo na njima i zaraditi bez velikog uloga (dobit dijelimo 60-40 u korist Fluminensea). Nekom to izgleda kao super posao, ali meni ne! Pri tom prije svega treba misliti kako će ti isti Brazilci direktno zauzeti mjesto jednom Kišu čiji će razvoj biti dodatno usporen, ako ne i uništen bude li ih se forsiralo. Ljudi moji, kao da nam nije dosta grešaka iz prošlosti. Pa svaki igrač koji dođe sa strane i koji se ne pokaže kao pojačanje jest dvostruko promašena investicija. Prvo jer smo potrošili novac za njegovu plaću, a drugo (i puno gore) jer je zauzeo mjesto nekom igraču iz našeg omladinskog pogona, a takvih igrača itekako ima. Bašić, Mujan, Kušteta, Pašalić, Blažević i mnogi drugi su naša dica kojima treba dati šansu i koje treba forsirati, a ne sanjati o nekakvim van serijskim Brazilcima koji će nam donositi naslove. Uz to da bi stvar bila još i gora valja naglasiti da Hajduk dovodi ove igrače na temelji snimki sa DVD-a!!! Znači od ponuđenih 6 igrača mi možemo izabrati dvojicu. Da nije smiješno, bilo bi tragično. Pa mi se vraćamo 10 godina unazad i kupujemo na temelju snimki?! Di je tu skaut služba? Ok, ako se klub i odlučio da dovede nekog Brazilca, osobno nemam ništa protiv, ali zar onda nije trebalo poslati nekog skauta u Brazil barem na par mjeseci da uživo prati nekoliko potencijalnih pojačanja. Da obavi razgovore s njima, da im prati navike, ponašanje, da ih upozori na to što ih eventualno čeka u Splitu i sl. Ovako kupujemo dva „mačka u vreći“ i samo se možemo nadati da će stvarno biti pojačanja. Čista improvizacija i dodvoravanje publici koja slijepo vjeruje u brazilsku nogometnu sambu. Da se bolje razumimo, apsolutno nemam ništa protiv suradnje Hajduka sa Fluminenseom. Dapače, suradnju u potpunosti podržavam, ali ne na način da kupujemo igrače preko DVD-a. Odlično bi bilo ostvariti prije svega višegodišnju suradnju s njima kada su omladinske škole u pitanju. Da naša dica i treneri idu tamo, pa da oni dolaze ovdje. Onda bi se eventualno dalo dovesti i na probu kojeg Brazilca u kadetskom i juniorskom uzrastu, te ga eventualno navikavati na život u Europi prije seniorskog nogometa. Takva priča po meni bi imala perspektivu, a ovo kupovanje igrača na slijepo i bacanje prašine u oči navijačima kako bi se bar na kratko pobudila njihova mašta u izvrstan posao po meni neće dati dugoročni rezultat. Slažem se da će i mene vjerojatno oduševiti ti Brazilci svojim potezima na pripremnim utakmicama, jer će ponudit poteze i tehniku koje ne gledamo svaki dan, ali konstantu i dugoročno dobru učinkovitost, teško da nam mogu ponuditi. Što se tiče odlaska malog Jelavića u Slaven Belupo iako je bio pred vratima potpisa profesionalnog ugovora sa Hajdukom, njegov potez i njegovo ponašanje dovoljno govore o njemu. Bilo bi još i bolje kada bi predsjednik Brbić javno rekao zbog čega su propali pregovori (odnosno koliki je postotak Jelavić tražio), čisto za primjer svim drugima kako nema više ucjenjivanja kluba. S te strane u potpunosti podržavam poteze predsjednika jer nema popusta za nikoga tko dolazi iz omladinske škole. Neka mu je sa srećom, ali što dalje od Poljuda. Ostaje još i za komentar nedavna smjena trenera juniora Harija Vukasa. Čovjek koji je prošle godine s kadetima osvojio prvenstvo i čija je igra stvarno plijenila pozornost proglašen je neradnikom, te je na njegovo mjesto postavljen Robert Jarni, inače bliski prijatelj sa Krešićem. Ma neka Krešić sam slaže trenersku križaljku, zato je i postavljen na mjesto sportskog direktora, ali kud baš smjenjivati trofejnog trenera u omladinskom pogonu kojega i inače prati glas kao velikog trenerskog potencijala i to samo da bi se ubacilo „svoga čovjeka“. Nisam „unutra“ pa možda i griješim, ali niti ovaj potez mi se ne čini baš dobrim, a niti logičnim. No, vrijeme će pokazati... I što reći za kraj nego da je pred nama zanimljiv prijelazni rok i zanimljiv nastavak sezone u kojem se napokon možemo nadati osvajanju jednog trofeja (Kup Hrvatske). S obzirom na sve gore navedeno za takvo što trebat će nam i malo sportske sreće. Ostaje nam za nadati se da će je momci svojim poštenim radom ponovno znati isprovocirati. Neka im je sa srećom!

Pozdrav iz Londona!


07.11.2012. Chelsea - Shakhtar 3:2



Wembley


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

10.01.2013. u 23:56 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 06.11.2012.

NAŠ HAJDUK – HAJDUK NAVIJAČIMA


Od mog posljednjeg javljanja Hajduk je nanizao tri uspjeha za redom, zauzeo je drugo mjesto na ljestvici i probio se u četvrtfinale kupa Hrvatske. Bravo momci! Dvostruki uspjeh protiv Splita, te na mišiće isčupana pobjeda protiv Zadra, obilježili su protekli period. Valja napokon istaknuti i jedan dobar taktički potez Miše Krstičevića u prvoj utakmici protiv Splita. Do sada se najčešće isticao potpunim taktičkim promašajima, no ovaj put je u potpunosti pogodio i praktički riješio utakmicu. Prvo je u igri zamijenio pozicije Oremušu i Vršajeviću (Oremuš je preseljen na desnog beka, a Vršajević na desno krilo), da bi potom zamijenio mjesta Vršajeviću i Caktašu (Caktaš na desno krilo, a Vršajević na lijevo) i upravo je potonja promjena rezultirala jedinim pogotkom na utakmici. U druge dvije utakmice prvijencima su se istakli Sušić, Bencun i prije svega Kiš! Toliko smo ga čekali, toliko zazivali, a napokon smo ga i dočekali. Samo se nadajmo da će u budućnosti Mišo popustit u svojoj nevjerojatnoj tvrdoglavosti i da će Kiš dobivati sve više i više prilika. Vuković i Maglica se trude i ulaze u šanse, ali jednostavno nemaju visoki postotak realizacije, pa nam je jedan realizator tipa Kiša neophodno potreban kada imamo ekipu koja nije u stanju u ozbiljnijoj utakmici stvoriti velik broj prilika. Kada imate ovako mladu ekipu sklonu oscilacijama onda je vrlo tanka linija između uspjeha i razočaranja. Tako na primjer da je on startao od prve minute proti Istre danas bi vrlo vjerojatno na kontu imali tri boda više jer se nakon odlaska Vukušića ova ekipa jednostavno muči kada je u pitanju realizacija. Kiš, Kiš, Kiš, nadajmo se da ćemo ovaj poklič sve češće i češće slušati na tribinama... Kad smo već kod njega evo i jednog mog razmišljanja od prije gotovo godinu dana (22.01.2012):

Kada smo već kod Santinija, nikako nisam za dovođenje istog. Svaka čast momku i njegovim igračkim kvalitetama, ali u našem dvoru imamo napadače poput Kiša, Jelavića i Džonija kojima treba vjerovati. Ako je Santini zaista tako dobar onda je to propust naše skaut službe koja ga nije dovela još za kadetskih dana i mišljenja sam da se takav igrač ne treba dovoditi u naš seniorski tim pogotovo ako će se za njega platiti velika odšteta.

No ovaj osvrt posvećujem temi „Naš Hajduk – Hajduk navijačima“. Moram priznati kako sam do sada više puta mijenjao svoj stav o tome kako bi trebala izgledati vlasnička struktura našeg kluba. U početku mi se nekako činilo kako bi bilo najbolje da klub dobije jednog (privatnog) većinskog vlasnika jer bi kao on najbolje upravljao svojim uloženim novcem, no što više razmišljam o ovoj temi, a uzimajući u obzir tradiciju, smisao postojanja, te sve nedavne događaje u vezi našeg kluba jednostavno dolazim do zaključka da je apsolutno najbolje da Hajduk ode u ruke navijačima jer Hajduk i jest dite puka, te ga treba ostaviti narodu na raspolaganje. Što to konkretno znači? Evo moje ideje kako bi se sve to moglo i realizirati.
- Prvo, navijači se moraju ujediniti kada je u pitanju ova vrlo osjetljiva tema. Znači, svi za isti štap, bez osobnih interesa i promocije, bez muljanja i sa čistom računicom.
- Ako uzmemo pretpostavku da bi se ova akcija mogla odvijati preko postojeće udruge Naš Hajduk onda bi za početak svi oni koji posjeduju dionice Hajduk d.d. i koji žele sudjelovati u ovoj akciji, te iste dionice trebali darovali samoj udruzi. Osobno posjedujem jednu dionicu i spreman sam je darovati.
- Nakon toga bi trebalo početi sa prikupljanjem novca za mogući otkup dionica kako od strane grada, tako i od strane ostalih dioničara koji su spremni prodati svoje udjele. Za one koji nisu informirani, ovakvi se ugovori mogu sklapati mimo burze na temelju običnog ugovora.
- Prvi prijedlog je da se članarina u udruzi Naš Hajduk poveća sa 100,00 kn na 200,00 kn. Od toga bi 100,00 kn išlo klubu dok bi se ostatak novca stavljao „sa strane“, za potencijalni otkup pojedinih dionica.
- S obzirom da udruga Naš Hajduk broji oko 8000 članova (barem je tako bilo u prvoj godini), to bi značilo da bi se godišnje samo na temelju članarine skupilo „sa strane“ 800 tisuća kuna.
- U međuvremenu bi bio otvoren ovaj isti račun svim ostalim navijačima da dobrovoljno (u skladu s financijskim mogućnostima jer nismo svi u istoj prilici) uplaćuju bilo kakve iznose, a sve bi bilo javno i transparentno (npr. na internetu bi se napravo brojač sa trenutnim iznosom novca na tom računu).
- S obzirom da su u odnosu na 2009. godinu stvari na financijskom tržištu drastično pogoršale, a i financijsko stanje u klubu je daleko od bajnog, to nam daje jasnu šansu da dionice otkupimo po znatno manjoj cijeni od inicijalnih 500,00 kn.
- Tako bi se npr. moglo otići do gospodina Tomislava Mamića (njega sam proizvoljno uzeo) i ponuditi mu milijun kuna za otkup dionica koje je on 2009. godine platio 5 milijuna kuna. Fer cijena za njega osobno, a fer cijena i za nas i naš otkup. Isto bi se moglo tražiti i od grada, a i od svih ostalih dioničara. Garancije za uspjeh nema, ali uz određeno lobiranje i podršku javnosti, osobno vjerujem da bi se sa mnogim od ovih ljudi pronašao zajednički jezik.
- Isto tako ako bi se akcija zahuktala u pravom smjeru, mogli bi se organizirati razni koncerti, malonogometni turniri (vidi primjer „četiri kafića“), te razne druge akcije u kojima bi se skupljao novac kojim bi navijači pokušali postati većinski vlasnici kluba. Uvjeren sam da bi mnogo poznatih lica željelo sudjelovati u ovoj akciji, te da bi cijela ova ideja vrlo brzo u potpunosti zaživjela.

Sigurno će netko nakon ovog mog izlaganja postaviti pitanje pa što će nam sve ovo kad smo sva ova prava već i izborili. Počevši od KODEKSA, pa do odabira ljudi u Nadzornom odboru. Slažem se s tom konstatacijom, no pitanje je koliko će sve to dugo vrijediti. Već prvom promjenom vlasti imat ćemo ponovno nove muke i pregovore oko zadržavanja postojećih prava, a ako i kad klub ponovno stane na zdrave temelje (čitaj kad opet bude novca), ponovno će neka politička opcija (svejedno koja) postavljati svoje ljude u Nadzorni odbor i Upravu pod krinkom kako „neće dati ulici da vodi klub“. I tako ćemo svake četiri godine imati borbu s vjetrenjačama. Nije li onda vrijeme da nešto poduzmemo i da se sami obračunamo sa ovim problemom?! Kada pogledate tko sve sjedi u Gradskoj upravi i na koji način se čine ustupci i čuva stolica, meni osobno slabo dođe od nemorala i gadljivosti koja vlada unutar Banovine. Ja tim ljudima ne vjerujem i čisto sumnjam da će skora budućnost donijeti neka nova i poštenija lica. Da ovisimo o njima? Ja mislim da je krajnje vrijeme da se pokrenemo jer nas je bliska prošlost naučila da politici (ma koja stranka bila na vlasi) jednostavno ne treba vjerovati, a za klub bi najbolje bilo kad bi vridi ona Meštrova „neću politiku u svoju butigu“.

Sada ajmo hipotetski uzeti da se cijela ova akcija uspješno realizira i da navijači (odnosno udruga Naš Hajduk) postanu većinski vlasnici (preko 50% od ukupnog broja dionica), što bi to konkretno značilo? Ja bih rekao da bi navijači konačno dobili potpunu odgovornost za upravljanje klubom. Isto kao i danas (po istim pravilima) članovi udruge Naš Hajduk bi birali članove Nadzornog odbora, koji bi potom birali Upravu i odgovarali bi za rad iste. Bitna razlika bi bila u tome što bi udruga Naš Hajduk (odnosno njezini članovi) imali priliku promijeniti bilo kojeg člana Nadzornog odbora ako ne bi bili zadovoljni njegovim radom i djelovanjem. Drugim riječima odgovornost članova Nadzornog odbora bi bila puno veća i ne bi se svatko tek tako primio tog posla.

Ideja je tu. Put do realizacije nije ni lagan ni jednostavan, ali vrijedi li pokušati? Uz još jednu napomenu, da bi cijela ova akcija trebala biti u potpunosti transparentna i javna kako se ne bi ni na koji način dovelo u pitanje samu akciju.

Po prirodi sam idealist i vjerujem u neke projekte i ideje koji su daleko od sfere trenutne hrvatske surove realnosti i savršeno organiziranog nereda koji već godinama vlada u Lijepoj našoj. Ovom akcijom možemo postati i primjer društvu jer biti navijač Hajduka ima svoju težinu i ponos koji nam nitko ne može oduzeti.

Isto tako u potpunosti sam svjestan da se ova ideja da još puno bolje razraditi prije same realizacije i zato su svi komentari i prijedlozi dobrodošli.



Sa štovanjem,
Ante Armanda
ante.armanda@xnet.hr

06.11.2012. u 10:59 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.10.2012.

ŽIVOT NA APARATIMA


Protekla dva tjedna donijela su mnogo uzbuđenja kada je naš klub u pitanju. Najvažnije od svega jest da je izbjegnut stečaj, a život na aparatima se nastavlja. Isto tako dobro je da su neke maske pale, da se pokazalo kakvi sve to beskičmenjaci sjede u Gradskom vijeću i tko zapravo upravlja našim sudbinama. Prevrtljivci, debelokošci i manipulatori prvo su izglasali NE za odobravanje kredita za spas kluba, da bi se svega nekoliko dana poslije „predomislili“ i pod pritiskom ulice to isto NE pretvorili u DA i na taj način barem u dogledno vrijeme ostavili klub na životu. Ako mene osobno pitate jesam li za kredit, moj odgovor je apsolutno potvrdan jer Hajduk je iznad svega, ali pri tom treba razumjeti i sve one građane koji negoduju zbog odobravanja istog tog kredita jer u slučaju neuspješnog vračanja teret duga će pasti na leđa svih nas žitelja grada Splita. No kredit je odobren i sad smo tu gdje jesmo. Točnije treba s njim pokriti sva dugovanja i potraživanja koja se svakim novim danom povećavaju, a u medijima je sve više i više onih koji žele svoja potraživanja uskoro i naplatiti. Vejić, Andrić, M.Buljat, Balakov i njegovi pomoćnici, Ivica Kalinić, Cicarelli, Matković, Šibenik, Osijek, Baka Slišković i mnogi drugi... Popis onih kojima je Hajduk dužan kao da teži u beskonačnost. I što sad? Predsjednika Brbića čeka izuzetno težak posao ako zaista zna i želi postaviti Hajduk na zdrave temelje. Ako je vjerovati svemu što se piše, stvarni dug Hajduka kojeg je nedavno utvrdila ugledna revizorska kuća iznosi 102,5 milijuna kuna. Od toga je 89 milijuna kuna kratkoročnih obaveza. S druge strane Hajduk na ime transfera Vukušića i Anasa Sharbinija potražuje od Pescare i Al Ittihada iznos od oko 30 milijuna kuna. Tih 30 milijuna plus 30 milijuna kuna od kredita, te plus eventualna unosna prodaja jednog ili dvojice igrača (npr. Radošević i/ili Maloča) na zimskom prijelaznom roku i onda klub lagano može stati na zdrave noge. No po meni nekoliko je ključnih točaka koje se trebaju realizirati ako želimo da ovaj kredit ima podlogu za stvarno ozdravljenje kluba:
1. Protekle tri godine stvoreno je između 100-150 milijuna kuna čistog gubitka. S obzirom kakvi su se sve ugovori potpisivali i što se sve radilo u klubu trebalo bi dobro pročešljati „sve papire“, te ukoliko postoji nečija odgovornost na trenutnim je članovima Uprave i Nadzornog odbora da sve eventualne nepravilnosti prijave. Neslužbeno su svima puna usta kako se zna da su sa razne mutne radnje odvijale u klubu proteklih godina, a kada se treba nešto službeno i pokrenuti onda se odgovorni skrivaju pod izjavom „neka institucije ove države rade svoj posao“. Gospodo draga, šutnja i prešućivanje (eventualnog) kriminala su jednako loši kao i sami kriminal jer to pokazuje da se niste spremni ozbiljno uhvatiti u koštac sa raznim interesnim lobijima. Dok se to ne promijeni nema nam boljeg Hajduka, a cijeli ovaj kredit je zapravo zamagljivanje očiju. Neka se samo pojedini članovi Nadzornog odbora podsjete svojih izjava prije nego su došli na položaj...
2. Plan restruktuiranja mora biti jasan i precizan. Najava smanjenja broja ljudi u radnoj zajednici sa 52 na 37 je dobrodošla, ali puno je bitnije smanjiti rashode na prihvatljiv nivo i trošiti onoliko koliko se uprihodi jer sve ostalo nas vodi u stečaj. Isto tako veliko je pitanje da li je zaista došlo vrijeme da se klub zahvali pojedinim ljudima poput Fredija Fiorentinija koji je svo ovo vrijeme bio u klubu, a protiv kojeg je općinsko državno odvjetništvo podignulo optužnicu zbog utaje poreza. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže, ali na primjeru Fredija ćemo moći utvrditi da li se zaista radi o kozmetici ili stvarnim dubinskim rezovima koje i Uprava i Nadzorni odbor najavljuju. Pozdravljam i najavu predsjednika Nadzornog odbora gospodina Paladina koji kaže kako će svi mjesečni troškovi kluba iznositi do 2,8 milijuna kuna (godišnje nešto manje od 35 milijuna kuna) jer to je jedini ispravan put. Pokrij se s onoliko koliko ti je lancun dug. Još odavno sam na ovom blogu (23.12.2010.) objavio izračun da bi se rashodi kluba trebali kretati između 5 i 7 milijuna eura jer sve iznad toga je put u propast. No očito je trebalo taknuti dno da bi ljudi postali realni...
3. Ugovori koji se potpisuju s igračima moraju biti u okviru mogućnosti. Dosta je bilo potpisivanja nerealno visokih ugovora preko kojih su mnogi „uzimali zub“, a sve na štetu kluba.
4. U klub moraju doći novi ljudi s jakim referencama i novom vizijom razvoja našeg kluba. Imenovanje nova tri direktora (voditelj marketinga i prodaje, voditelj odjela financijskih i općih poslova, te voditelj odjela logistike) neću posebno komentirati jer ljude i njihov rad ne poznajem, ali sam ipak očekivao malo jača imena koja bi garantirala određeni uspjeh.
5. Da bi vraćao kredit, klub jednostavno mora pametno (ras)prodavati trenutni igrači kadar. Radošević, Caktaš, Blažević, Maloča, Milović, Andrijašević, Vuković i još neki igrači su u izlogu. Predsjednik Uprave zato mora jasno dati do znanja svim navijačima da će se u idućim prijelaznim rokovima dogoditi određena (ras)prodaja jer se kredit nema odakle vraćati osim od iznosa iz unosnih transfera. To vrlo vjerojatno produžava rezultatsku agoniju u koju smo upali već punih 6 godina, ako ne i duže. No stvari su trenutno takve i s tim moramo naučiti živjeti.
Ako se svi gore navedeni uvjeti ispune tek onda kredit ima smisla i kroz jedno dvije godine možemo očekivati bolji i jači Hajduk. Do tada nam ostaje da svom klubu dajemo neizmjernu podršku, upravo onakvu kakvu smo iskazali u nedjeljnom dvoboju protiv Istre. Navijači i neizmjerna ljubav prema klubu su za svaku pohvalu, ali ima jedna stvar kod navijača koja zaslužuje svaku kritiku, a ta stvar traje već godinama. Nije teško pogoditi, radi se o bakljadi i svim posljedicama koje ona nosi. Osobno sam prvi za bakljadu, jer meni je osjećaj kada „sve gori“ jednostavno predobar i uživam u tom adrenalinu kada „sve poludi“. Zato u potpunosti razumijem potrebu navijača za bakljadom, ali isto tako ako naš klub zbog takvih baklji uredno plaća previsoke kazne, zatim od UEFE dobiva kaznu igranja pred praznim tribinama onda jednostavno ovakvo ponašanje treba pod hitno prestati! Zapravo imamo totalni apsurd da s jedne strane ti isti navijači pred Banovinom traže od grada da izda jamstvo za kredit Hajduku, dok s druge strane na ime svoga gušta (čitaj bakljade) klubu direktno nanose financijsku štetu. I to ne jednom godišnje, nego gotovo svako malo. Po meni je to ponašanje pomalo licemjerno, a ja osobno nemam problem izreći kritiku i prema dijelu navijača kada mislim da to zaslužuju. Treba isto tako reći da bi puno mogli napraviti i glavni ljudi iz kluba koji bi trebali imati bolju i otvoreniju komunikaciju prema Torcidi, ali i prema svim navijačima jer iskren i konstruktivan razgovor otvara vrata suradnje, pa bi se i broj kazni zbog ponašanja na tribinama mogao svesti na razumnu razinu.
Da se malo dotaknemo i prve momčadi. Što se tiče nastupa u nedjelju protiv Istre, pokazalo se da naša mlada momčad lako upada u oscilacije. Od briljantnih izdanja do jako loših predstava u svega nekoliko tjedana. Nažalost to razdoblje će očito potrajati, a stolica Miše Krsičevića više i nije toliko sigurna. Nedjeljni derbi sv. Duje u Paku mladeži donijet će zanimljiv dvoboj i vjerojatno tvrdu utakmicu. S jedne strane Mišo Krstićević koji će biti pod imperativom pobjede, a na drugoj strani hajdukovac i prekaljeni lisac Vulić imat će nam što ponuditi. U svakom slučaju očekuje nas zanimljiv dvoboj kako na terenu tako i na tribinama.
Što se tiče pak Miše Krstičevića on polako ali sigurno gubi naklonost navijača jer je dobrim dijelom i sam kriv za slabije rezultate u posljednje vrijeme. Nelogične zamjene, usmjeravanje priče prema sucima da bi se sakrili stvarni problemi, nelogična objašnjenja koja nam nudi poslije utakmica, te dobar nedostatak samokritike polako ali sigurno ga guraju prema izlaznim vrata. Meni osobno nije jasna niti priča oko malog Kiša za kojeg se zna da je bio Mišin ljubimac u juniorima. Objašnjenje kako ga ne želi premladog (?!) gurnuti u vatru kako ne bi izgorio jednostavno ne drži vodu! On je premlad, a Radošević, Milić, Caktaš i Bencun nisu?! Hm, malo mi je sumnjiva ova priča, a pozadina se možda krije i u tome da se zapravo Maglici čuva mjesto. Teorija zavjere ili slučajnost, ja jedino u tome vidim neko logično objašnjenje. I samo još nešto vezano za Maglicu. Kada je kupovan onda se na veliko u novinama pisalo da „Andabak kupuje Maglicu“ (pretpostavljam na ime pozajmice), no danas se uredno na listi dužnika pojavljuje i Osijek sa potraživanjima od 1,6 milijuna kuna na ime transfera Maglice u Hajduk. Što je onda to Andabak kupio? Maglu ili Maglicu? Budućnost će pokazati...
I da, da ne zaboravim čestitati sucu Križariću što se ekspresno vratio na prvoligašku scenu! Što reći nego da se to zove silovanje zdravog razuma. Očito je da unatoč uhićenju Širića i Djedovića u sudačkoj organizaciji nije došlo do ozbiljnijih pomaka. Sramota od organizacije! I još jednom napomena da je netko trebao i sprovesti to „pošteno suđenje“ koje je garantirao Širić. Na žalost ti isti ljudi u crnom koji su osiguravali „pošteno suđenje“ sude i dan danas...
Ostaje napomena da se ovaj vikend bira i novo vodstvo Torcide. Bit će zanimljivo koja će ekipa sada doći na vlast. Hoće li pobijediti radikalnija struja kao što se priča ili pak umjerenija ostaje za vidjeti. U svakom slučaju izbor vodstva KN Torcida uvelike može utjecati i na stvari koje će se događati u klubu i zato se nadam da će na čelo kluba navijača doći sposobna osoba spremna na pozitivnu suradnju i pozitivne stavove.
Idući tjedan ću izbaciti i tekst „Naš Hajduk – Hajduk navijačima“ pa ako vas zanima navratite i pročitajte.


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

25.10.2012. u 23:49 • 4 KomentaraPrint#

petak, 28.09.2012.

ANALIZA IGRAČKOG KADRA


Hajduk je u ovom prvom dijelu sezone do sada igrao u ritmu toplo – hladno. Od briljantnih izdanja poput onoga na San Siru ili pak protiv Zagreba na Poljudu, pa sve do blijedih izdanja protiv Lokomotive na Maksimiru ili pak remija sa Osijekom kod kuće. Ako se vratimo na početak sezone i tadašnji pogled na igrački kadar osobno mogu reći da je do sada učinjeno čak i malo iznad mojih očekivanja. Trener Krstičević se nakon nekoliko početnih utakmica odlučio za formaciju 4-2-3-1 i to u sastavu: Blažević – Vršajević, Maloča, Milović, Jozinović – Radošević, Andrijašević – Oremuš, Vuković, Caktaš – Vukušić. Odlaskom Vukušića na njegovo mjesto je trebao uskočiti Maglica, ali zbog ozljede isti igrač se nije ustalio u postavi, pa sada formacija izgleda: Blažević – Vršajević, Maloča, Milović, Jozinović – Radošević, Milić – Oremuš, Andrijašević, Caktaš – Vuković, uz tek poneku varijaciju na temu, tipa stavljanje u samu špicu malog Tomaša ili pak guranje Bencuna na krilo. Stoga krenimo redom s pojedinačnim učincima:
Blažević – U ovom jesenskom djelu prvenstva besprijekoran. Apsolutno na reprezentativnoj razini, bez i jednog kiksa, te sa nekoliko fenomenalnih obrana. Izvrstan na San Siru, obranjeni jedanaesterac u Zapršiću, skinuti zicer Vugrincu i još podosta toga. Samo neka tako i nastavi iako valja napomenuti da je protekli proljetni dio branio dosta promjenjivo. Očito je 6 mjeseci prilagodbe branjenja za Hajduk bilo potrebno da se ustali u formi, ali i da se privikne pritisku branjenja u velikom klubu.
Vršajević – Od totalnog anonimusa do BiH reprezentativca u manje od dva mjeseca. Za sada se pokazao kao puni pogodak zbog iznimne hitrine u igri prema naprijed. Nekoliko asistencija i borba za svaki balun njegovi su forte. Minus je nešto lošija igra u obrani jer je izravni krivac za nekoliko pogodaka kao na primjer pogodak Zagreba na Poljudu. S Hajdukovog klupskog stajališta ovdje moram napomenuti da se u slučaju Vršajevića radi o čistoj improvizaciji. Čovjek nikada, ali baš nikada u svojoj karijeri nije igrao na poziciji desnog beka, već je isključivo igrao na krilu tako da se ovaj eksperiment mogao pretvoriti u fijasko, ali na svu sreću nije.
Jozinović – Osobno on mi kao igrač nikada nije „legao“, pa bi se uvijek zapitao što li je to pokojni Tomislav Ivić vidio u njemu kada ga je istakao kao potencijalno dobro igrača. Ja do ove sezone nisam vidio puno toga, a onda je Jozinović odigrao nekoliko utakmica kao u transu i pokazao da može biti itekako koristan u probojima prema naprijed. U obrani je još apsolutno tanak. Tuneli Zanettija na San Siru, skrivljeni „penal“ na kantridi, te još dosta nesigurnih intervencija ne ulijevaju povjerenje kada je obrambeni dio u pitanju. Možda je jedno od rješenja da se povratkom Lime na poziciju lijevog beka Jozo gurne naprijed na lijevo krilo. Kažu oni koji su ga češće pratili za vrijeme juniorskih dana da je upravo na tom mjestu pružao i najbolje partije.
Maloča – Postao je hrvatski reprezentativac. Doduše na kratko, ali i to će ući u anale. Od strane publike često osporavan. Definitivno ga nenogometna pojava na terenu čini i lošijim igračem u očima navijača. Izgleda blago rečeno nespretno i nesigurno iako se po meni radi o dosta kvalitetnom stoperu kada su HNL mjerila u pitanju. Čvrst i žustar u duelu, solidan u obrambenom skoku, ali sa dosta nesigurnih reakcija. Što se tiče ove sezone zaslužuje apsolutno pozitivnu ocjenu uz napomenu za one koji nisu to znali da se radio o najspremnijem i u svim trkačkim disciplinama (tako pokazuju rezultati testiranja) najbržem igraču Hajduka. Tu činjenicu bi trebao još i bolje znati iskoristit.
Milović – I njemu je kao i Blaževiću trebalo šest mjeseci da se privikne na igranje za Hajduk. Od kikseva u proljetnom dijelu pa do odličnih izdanja ove jeseni. Izvrstan u obrambenom skoku, a relativno siguran u procjenama. Nakon dugo Hajduk ne treba strahovati kada protivnik igra duge balune na našu zadnju liniju. Puno to znači u igri, iako na prvi pogled ne izgleda tako. Ono gdje bi mogao dati puno više jest skok u napadu jer ima i visinu i osjećaj za balun, a igrajući za Split često je znao biti i strijelac. Ostaje dojam da je još uvijek malo zelen, kao recimo kod prvog gola Intera na Poljudu kada ga je MIlito na iskustvo prevario, no i u njegovom slučaju vrijedi apsolutno pozitivna ocjena. Još kada se uzme u obzir da se radi o diplomiranom magistru kineziologije što je danas u svijetu nogometaša izrazito rijetka pojava onda je dojam još i bolji. Sve u svemu ne čudi interes stranih klubova i nastavi li s ovakvim igrama pitanje je koliko će se još dugo zadržati u Hajduku.
Radošević – Nova zvijezda Hajduka. Moderan zadnji vezni, ekstra živ igrač koji izuzetno dobro čita protivničke napade i oduzima balune. Radijus kretanja vrhunski, a ono što nedostaje je tek malo bolja igra prema naprijed. Fali malo osjećaja za podvaljivanje baluna u prostor, no sve drugo je na vrlo visokoj razini. Ono što se osjeća u njegovoj igri jest još uvijek mali grč s obzirom da se radi o igraču čiji topovski udarac će mnogi golmani tek i osjetiti. Mora opustiti glavu do kraja ako želi biti malo opasniji i prema naprijed. Njegov poziv u reprezentaciju nije slučajan i njegov prvi nastup je bio apsolutno dojmljiv. Iako stoji i činjenica da se Štimac tim potezom htio dokazati kao „stručnjak i vizionar“, zatim da se htio malo ulizati jugu države, ali i svom velikom prijatelju treneru Krsičeviću „podići cijenu i rejting“. No pustimo sad te priče, pred malim Radoševićem je velika karijera samo ako bude uporan u svojim treninzima i nogometnim odricanjima. Možda uskoro padne i rekordni transfer Hajduka s obzirom da se radi o najmlađem debitantu u hrvatskom dresu. Uprava kluba ovaj adut itekako mora znati iskoristiti u potencijalnim pregovorima sa nekim od zainteresiranih klubova.
Andrijašević – Od kompletno osporavanog igrača do praktično jednog od najboljih igrača Hajdukove današnjice. Solidan na poziciji zadnjeg veznog odakle je vrhunskim balunima najčešće Vukušića proigravao prema naprijed, ali i solidan na poziciji polušpica odakle se zna ubaciti u prostor i zabit pogodak. Za veznog igrača dobar i u igri glavom, a i šut iz daljine nije mu loš. Morao bi ga i češće koristiti s obzirom da ima „i desnu i lijevu nogu“. Ono gdje je apsolutno tanak jest fizička konstitucija. Prespor u kretnji, a i obrambeno pokrivanje terena mu nije jača strana. Sreća da u ovoj formaciji ima Radoševića uz sebe koji mu često pokriva leđa i upravo spoj njih dvojice čini obojicu kvalitetnijim igračima. Osobno bi s njim trebao raditi klupski trener za kondiciju mnogo više nego s drugim igračima jer ako popravi tu komponentu imat ćemo apsolutno igrača za veliku karijeru. S druge strane ova zadnja afera oko ženidbe na dan derbija jednostavno mu nije trebala. Nećemo bez njega „umrijeti“ na Maksimiru, ali ovo pokazuje koliko je zapravo klub i dalje neozbiljno vođen. On kao pojedinac je ispao izrazito neprofesionalan, a ljudi u klubu koji su sve ovo vrijeme znali za to, sada reagiraju kada su oslušali reakcije javnosti. Dojma sam da se ova afera mogla spriječiti puno ranije da je postojao kvalitetan dijalog. Ali toga u kubu već odavno nema...
Oremuš – Po meni najneugodnije iznenađenje što se tiče igrača iz prvih jedanaest. Za sad je pokazao jako malo i ništa iako se očekivalo da bi mogao povući pogotovo što ga je pratila priča da je u Izraelu imao jako dobru sezonu. Ove godine je u Hajduku konačno dobio kontinuitet utakmica na njegovoj prirodnoj poziciji desnom krilu, ali za sada nije opravdao očekivanja. Uvijek isti prodor „u desnu stranu“ jednostavno je previše predvidiv protivničkim obrambenim igračima. Uz to jako loša realizacija u igri jedan na jedan s golmanom (Zadar, Osijek) i sve u svemu nije mu ostalo još puno vremena da zadrži mjesto u početnoj postavi.
Caktaš – Radi se o apsolutno nepredvidivom igraču. Ima nešto, ali za sada nema konstantu. Zabio je dosta golova u prvenstvu, zna proći jedan na jedan, ima solidan dribling, voli se igrati nogometa. Sve super, ali sve ove navedene epitete pokazuje samo periodično. Ako uspije povećati kontinuitet svoji dobrih igara dobit ćemo još jednog vrhunskog igrača u svojim redovima. Za sada spada u kategoriju nada koje treba čekati, iako već i sada svojim igrama zaslužuje „palac gore“. Ono gdje je malo tanji jest igra u obrani, ali zna iznenaditi i oduzeti pokoji balun protivnicima pogotovo kada Hajduk zaigra visoki presing.
Vuković – Konačno je Giga proradio. Golčina na San Siru, čitav niz finih asistencija, zatim vrhunski podijeljeni baluni u prostor i još dosta toga. Sve u svemu isplatilo ga se čekati! U ovom jesenskom dijelu igrao je dvije pozicije. Prvo je bio je polušpic dok je igrao Vukušić, dok je sa njegovim odlaskom preseljen u samu špicu napada. Po meni on je igrač koji ima ono nešto, ima potez, a zna i igrati. Samo mana mu je što je apsolutno prespor. U otvaranju prostora i kontranapadima to dolazi do izražaja i tada pokazuje nedostatke na kojima treba raditi. Jeli problem mali višak kilograma kako se svojevremeno špekuliralo ili jednostavno nema fizički kapacitet za sada ostaje nepoznanica. Tako smo na primjer u utakmici sa Osijekom kod kuće imali drugo poluvrijeme nekoliko kontri preko njega kod kojih bi Vukušić lakoćom pobjegao svojim igračima, dok se Giga borio sa zrakom i protivnicima koji su ga lakoćom stizali. Ostaje i problem realizacije jer doveden je kao najbolji strijelac crnogorske lige, a u Hajduku se nije baš nazabijao. No sada je dobio potreban kontinuitet i siguran sam da će nastavit sa još boljim igrama ako ga se bude forsiralo.
Vukušić – Iako je već otišao iz kluba ostaje da prokomentiram njegove dosadašnje igre u bilom dresu. 50-ak golova koje je zabio za Hajduk doista su respektabilna brojka iako mnogim navijačima nikada nije legao do kraja. Ja bih rekao da se radi o vrhunskom igraču kada je riječ o otvaranju prostora i igri „kroz dubinu“. Fantastično osjeća kada treba izbjeći zaleđe, a solidan je i u realizaciji. Isto tako u posljednje vrijeme činjenica jest da je bio previše sebičan i samodopadan. Od loših karakteristika u igri treba istaknuti kako ne zna igrati kada je leđima okrenut golu, a i tehnički nije baš najbolje potkovan. E sad, postavlja se pitanje da li se radi o dobrom igraču? Pa naravno da se radi, ali samo ako trener prepozna njegove kvalitete i odluči se za igru „kroz dubinu“. U svakoj drugoj vrsti igre, Vukušić je tek prosječno dobar igrač. Zato ostaje zanimljivo za vidjeti kako će se snaći u Pescari.
Milić – Ugodno iznenađenje, bolje rečeno konstantno solidan. Iako se radi o izrazitom stoperu, trener Krstičević ga je češće koristio na poziciji zadnjeg veznog. Kada igra na stoperu imponira sigurnošću, dok kada igra kao zadnji vezni osjeti se da mu to ipak nije priroda pozicija. U budućnosti bi ipak bilo bolje da igra u zadnjoj liniji kada se proda netko od dvojca Maloča – Milović jer ipak na tom mjestu može pokazati da je klasa.
Jonjić – Nije previše igrao iako je sezonu započeo u prvih 11 igrajući ispred Milovića. Ima nešto, žustar je i ima solidnu procjenu, ali isto tako ponekad je nonšalantan i djeluje kao da na momente igra bez odgovornosti. Sve u svemu ako uspije podići razinu koncentracije u igri, možda će i on u budućnosti imati svoje mjesto u prvom sastavu.
Stojanović – Malo je igrao, ali ono što je odigrao bilo je ispod razine koja je potrebna za nastupe u najdražem na klubu. Možda traži svoje vrijeme za adaptaciju, a možda se radi i o „novom Barišiću“.
Luštića – Trkač, radilica, ali bez potrebne kvalitete u igri prema naprijed. Ne vjerujem da će se previše dugo zadržati u svlačionici.
Ozobić – Po meni najveće razočarenje. Zna igrati balun, ali je jednostavno u obrani presvilen, bez duela i žustrine. U igri prema naprijed zna podvaliti balun, ali tek kad se protivnik potpuno otvori. Nedovoljno dobar u igri jedan na jedan tako da ne stvara višak, a za krilnu poziciju nedostaje mu brzine. Za sada nije zadovoljio iako ima nogometno znanje.
Tomaš – Krsičević ga je koristio i na krilu i u špici. U špici pomalo izgubljen, na krilu još uvijek nedorečen. Ima motoriku i radnu disciplinu, a ima i dalekometno ubacivanje baluna rukom iz auta što u današnjem nogometu nije zanemarivo. Još kada bi uvježbali akciju da Milović onda „spušta“ taj balun glavom na petarec gdje bi nam bio kraj barem kada je HNL u pitanju.
Bencun – Premalo igrao da bih ga konkretnije ocijenio. Ima dribling, okretan i potentan. Za sada nije još pokazao klasu, ali s obzirom da je mlad i da je tek upisao nekoliko nastupa ne treba bit previše kritičan prema njemu. Vrijedi ga pratiti.
Kukoč – Fizički iznimno moćan, jak u duelu, solidnog centaršuta. Sve ostalo je prosječno. Izjavom da bih išao u Dinamo kada ga Hajduk ne bi htio izgubio je naklonost navijača, a oni koji ga poznaju kažu da ima kratak fitilj.
Kiš – Po meni najveća greška trenera Krstičevića što ga nije više koristio jer se radi o jako talentiranom napadaču sa izrazitim osjećajem za gol. Istini za volju bio je nešto i ozljeđen, ali u nedostatku pravih napadača zaslužio je veću prigodu. Još kad se uzme u obzir da su iz juniorskih dana Radošević, Tomaš i Kiš bili ljubimci Miše Krstičevića ostaje pomalo nejasno zašto ga Mišo nije više koristio. Od njegovih mana može se reći da je malo prespor s obzirom da se radi o pravom napadaču.
Maglica – Stalno ozljeđen, a ono malo što je igrao nedostatno je za ozbiljniju ocjenu. S obzirom da dolazi iz Osijeka bit će mu dosta zahtjevno igrati isturenu špicu jer će se u Hajduku od njega stalno tražiti golovi, dok je u Osijeku ipak bio pod manjim pritiskom. Mnogi napadači koji su tako došli iz manjih klubova nisu se uspjeli othrvati pritisku tribina. Zato ostaje za vidjeti kako će se Anton snaći. Početni impuls s tribina sigurno ima jer odbiti Mamića i njegove pare i doći u Hadjuk iz ljubavi sa nesigurnom isplatom primanja može netko tko je potpuno lud ili jednostavno čovjek koji ima petlje.
Ima tu još igrača u kadru tipa Sušić, Mikačić i Obšivać, ali jednostavno nisu dovoljno igrali za ozbiljniju analizu. Ono što me osobno raduje jest priključivanje mladog Josipa Bašića u kadar prve momčadi. Radi se o igraču koji igra na poziciji desnog krila, iznimne motorike i vrlo dobro tehničkog znanja. Napokon su u klubu shvatili da je vrijeme da za prvu momčad nastupe i igrači sa 16 ili 17 godina. Pravilno i postupno uvođenje igrača u proces prve momčadi od iznimne je važnosti za karijeru takvog jednog potencijala. Nadam se da su u klubu dovoljno pametni i da će sa istim ovim igračem potpisati profesionalni ugovor kako nam se ne bi ponovio slučaj Livaja. Josip Bašić na desnom i Tonći Mujan na lijevom krilu su po meni sigurno su dva igrača koja bi mogla obilježiti blisku budućnost Hajduka.
Krstičević – Šlag na kraju. Izgleda da se Mišo uklapa u izreku „od pukovnika da pokojnika“. U vrlo kratkom roku prošao je put od skandiranja cijelog stadiona nakon utakmice sa Zagrebom „Mišo, Mišo“, pa do ogorčenja svih navijača doista nerazumljivim trenerskim potezima. Krenimo redom. Ovo ljeto Mišo je na pripreme poveo dosta mladu i neiskusnu ekipu, a klub zbog suspenzije čak nije mogao igrati niti prijateljske utakmice. Svi smo strepili kakav će biti start u sezonu. A start je bio odličan. Poslije nekoliko kola Hajduk je bio prvi i igra je bila prava hajdučka. Puno agresije i presinga što je u konačnici iznenadio protivnike. I onda se dogodio San Siro gdje je Mišo trebao ispisati svoj diplomski rad. Zašto trebao? Pa zato jer se u jednoj od najboljih Hajdukovih gostujućih utakmica u europi pri rezultatu od 0:2 desetak minuta prije kraja odlučio zatvoriti utakmicu vadeći napadača, a stavljajući u igru zadnjeg veznog. Fali nam jedan gol, a on vuče ovakav potez. I to u večeri iz snova. Blago rečeno neobično. Poslije se u još nekoliko utakmica odlučio na zatvaranje pa smo utakmicu protiv Osijeka završili sa 4 stopera i primljenim pogotkom 10-ak minuta prije kraja. Isto tako nakon Rijeke se odlučio za medijski bojkot radi lošeg suđenja, zanemarujući i izbjegavajući analizu zašto Hajduk u posljednje vrijeme jednostavno pada u drugom poluvremenu. Da se razumimo suđenje jest bilo kriminalno, ali na njemu kao treneru jest da se brine za igru svoje momčadi, a ne da se bavi sucima i tako skreće pozornost sa svojih vlastitih propusta. Da zaključim, Mišo jest veliki i pošteni radnik koji u svom radu očito dosta i griješi, ali morao bi se malo prestat borit sam protiv svih, te mu ne bi bilo loše da posluša i koju dobronamjernu kritiku sa strane, te da malo korigira svoje ponašanje. U suprotnom neće dugo izdržati na klupi Hajduka. Stanko Mijo Mršić se svojim kanalima već polako gura kako bi nakon dugo vremena doživio san koji se zove: „Ja trener Hajduka“. Isto tako ostaje nejasna i reakcija Uprave Hajduka koja u niti jednom momentu ili ne znam ili ne želi zaštititi svoga trenera, te ga eventualno upozoriti na neka nedolična i neuzorna ponašanja. Loš rad Uprave očituje se i u primjeru kada se trener Krstičević pojavio u trenirci na klupi u utakmici protiv Intera na San Siru. Jeli to dopustivi i primjereno s obzirom na reputaciju našeg kluba?! Na tim sitnicama se vidi koliko smo još uvijek mali klub. Jer da nismo morao bi postojati klupski pravilnik o odijevanju. Možda se Mišo stvarno loše osjeća u odijelu, ali klub je iznad svega i takvi pravilnici bi se trebali poštivati.
Za kraj ostaje najava sutrašnjeg dvoboja na Maksimiru. Dočekuju nas novopečeni reprezentativac Sammir i družina koji su u silaznoj putanji. Remi protiv Osijeka, pa porazi od Porta i Rijeke vjerojatno su upalili alarm kod njih. S druge strane mi dolazimo kompletno rasterećeni bilo kakvog imperativa bodova. Zato treba odigrati samo hrabro i agresivno, bez velikog respekta prema Dinamu i mogli bi se kući vratiti pjevajući. S druge strane pobjeda protiv Belupa je upravo došla kao naručena pred derbiji. Još kad pogledamo da nakon ovog derbija od idućih 9 prvenstvenih utakmica 6 igramo kod kuće, onda vidimo koliko bi nam sutra bod(ovi) puno značio. I za kraj napomena kako derbi svira Svilokos. Treba li što dodati? Isti onaj Vlado Svilokos koje se nalazi na slici gdje se on, Mamić i Širić zdušno grle i pjevaju... Reakcije iz Hajduka naravno nema... Hoćemo li opet ispasti glupi i naivni?

Pozdrav iz Londona!


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail:ante.armanda@xnet.hr


28.09.2012. u 12:36 • 6 KomentaraPrint#

petak, 14.09.2012.

LIJEPA NAŠA SILOVANA


Gotova je reprezentativna stanka i sutra se ponovno vraćamo HNL-u i svim njegovim specifičnostima. Otkada me nije bilo na blogu puno toga vezano uz naš klub se dogodilo, a ja sam odabrao tri teme koje ću obraditi. Prvo, suci, odnosno suđenje. Zatim transfer Ante Vukušića u Pescaru, te na kraju reprezentativni debi našeg Josipa Radoševića.

Osobno pratim HNL od samog njegovog osnutka i svi znamo da su ga uvijek pratile priče o namještenim utakmicama i pristranim sucima. Nažalost dobar dio tih priča se pokazao istinitima. Stoga je teško povjerovati da su sudačke pogreške suca Križarića na utakmici Rijeka – Hajduk posljedica previda, a ne čista namjera. U tom kontekstu potez bivšeg predsjednika Hajduka gospodina Maleša koji je krenuo u razotkrivanje prljavih stvari u sudačkoj organizaciji apsolutno smatram pozitivnim, ali od strane kluba nedovoljno iskorištenim potezom. Možda je Maleš to mogao napraviti i na drugi način ne uključujući sebe osobno u cijelu aferu, ali ukupno gledano taj potez nam je trebao omogućiti poštenije i bolje sutra. A nije! Jer što smo nakon toga dobili? Jedno veliko ništa! Maleš je razotkrio Širića i Djedovoća i 9 mjeseci poslije toga svi su na slobodi, a preko sudaca se i dalje osigurava „pošteno suđenje“! Ma čekajmo malo, ko tu koga... Što zapravo radi taj DORH i jeli moguće da su i oni do srži korumpirani i pristrani i da imaju „nalog“ da prestanu sa daljnjim provođenjem istrage?! Pa Maleš je direktno razotkrio kako stvari funkcioniraju, praktično je cijeloj javnosti prezentirano tko je namještao podobne suce i kako su stvari funkcionirale. Pa zar nakon toga nisu ti isti suci trebali biti privedeni i zatvoreni jer su se i oni ogriješili o zakon svojim direktni utjecajem na rezultate utakmica?! Ne mogu ništa drugo reći nego da u nas institucije jednostavno ne znaju ili ne žele raditi svoj posao i to je svakome građaninu ove napaćene zemlje jasno. Zar je stvarno problem bio otkriti o kojim se sucima radilo? Ne, nego nam se umjesto toga bacila prašina u oči jer se nakon ove afere kao krenulo u privođenje svih ostalih „štetnih“ ljudi u našem nogometu. Privedeni su potom i bivši tajnik NK Karlovca Neven Šprajcer, bivši sportski direktor RNK Split Nenad Pralija, te tajnik RNK Split Špiro Barbarić. Potonja dvojica su privedena uz objašnjenje da su u nižim ligama isplaćivali igrače „na crno“ i da su djelom vraćenog novca plaćali suce?! I zamislite, privedeni su njih dvojica, a ne braća Žužul za koje se zna da nitko bez njihova znanja ne vuče nikakve poteze u klubu. Ako je optužba stvarno utemeljena zar netko misli da je narod toliko naivan i da će povjerovati da su Pralija i Barbarić takve stvari činili na svoju ruku, bez znanja i naputaka braće Žužul?! Na kraju su optužbe protiv njih dvojice odbačene, a tko će im nadoknaditi moralnu štetu što ih se onako kao zadnje ološe privodilo u postaju?! Baš njih, od svih kriminalaca koji se smucaju u našem nogometu. Valjda je to u nas normalno. Valjda je u nas normalno da predsjednik republike gospodin Josipović (neformalno) izjavi za stanje u HNS-u da „ima tamo jedna mala mafija“. Valjda je u nas normalno da izvršni dopredsjednik GNK Dinamo ima privatne ugovore sa hrvatskim reprezentativcima, da praktički on bira izbornika, da njegov klub ima B ekipu u prvoj lizi, da mu sin odrađuje transfere, da mu je intimni prijatelj predsjednik zagrebačkog Županijskog suda gospodin Turudić (isti onaj koji određuje suce i sudi Sanaderu) itd. I što je još tragičnije, kada god se nađem u krugu visokoobrazovanih ljudi više od 50% tih istih ljudi ga brani, ističući kako je on sposoban menađer, te kako osigurava plaće svojim zaposlenicima i sl. Naravno zanemarujući pri tom činjenicu da grad Zagreb godišnje na ime udruge građana GNK Dinamo isplati 20-30 milijuna kuna, pri čemu članovi te iste udruge nemaju pravo glasa da smijene, odnosno izaberu ljude koji će ih predstavljati. A gdje nam je pri tom „veliki ministar“ Jovanović? Isti onaj koji je oštro najavio da će isušiti močvaru i da će se osobno obračunati sa Mamićem. Ma nema ga nigdje. Bolje rečeno povukao se u mišju rupu odakle je i izašao. A što sve ovo vrijeme rade ljudi u Hajduku?! Umjesto da su iskoristili Malešov hrabro ludi potez, oni su se povukli, te sada pišu priopćenja i elaborate kako suđenje nije dobro i kako smo oštećeni. Pa do kada ćemo čekati da na čelo kluba stane netko sa „grande cojones“ i krene u odlučnu borbu protiv svih zala u našem nogometu? Do kada? Isto tako pojedini članovi Nadzornog odbora su po pitanju poštenja puno obećavali prije nego su zasjeli u fotelje, a kada su se njih dokopali utihnula je i njihova borba za poštenije sutra. Za ne povjerovati je koliko mi navijači želimo nekoga sa vizijom i jasnim stavovima, a taj netko se nikako ne pojavljuje. Da i ne pričam da je trenutak u društvu takav da bi taj netko imao apsolutnu podršku i navijača i čitavog naroda. I za kraj, zna li netko gdje su sada Širić i Djedović? Vjerojatno se slobodno šeću i čekaju presudu. Za napomenuti je da se još u petom mjesecu ove godine gospodin Širić pojavio u Splitu i to ispijajući kavu u društvu ni manje ni više nego brata našeg tadašnjeg izbornika Slavena Bilića. Da, brata Domagoja inače sportskog menađera i sve to u poznatom splitskom kafiću usred bijela dana. Uh, skoro zaboravih, ovom priliko čestitam Sammiru što je napokon izbio na prvo mjesto liste strijelaca. Osam pogodaka u sedam utakmica! Svaka čast, dovoljno za skori reprezentativni poziv! Naravno, ovo je ironija jer je od 8 golova ukupno 5 postigao sa 11 metara, a Dinamu se svira penal po utakmici... „Pošteno suđenje“ ili slučajnost? Procijenite sami...

Druga tema je transfer Vukušića u Pescaru. Bilo je pitanje vremena kada će Vukušić otići. Predugo je i bio u izlogu i pravo je čudo što i ranije nije napustio „bili brod“. Odšteta od 3,8 milijuna eura je ok, samo kada se ne bi dijelila između „igrača“ i kluba. Ovako će klubu pripasti oko 2,6 milijuna eura, a „igraču“ 1,2 milijuna eura (brojke nisu sasvim točne, nego su prenesene iz medija). I gdje je tu problem? Pa problem je što je naknadnim aneksom ugovora „igraču“ omogućeno da dobije tih 30% iznosa od ukupne odštete?! Nevjerojatno je da je netko omogućio „igraču“ iz svog omladinskog pogona ovakvu „proviziju“ pri prodaji. Pa ljudi moji, klub je ovim potezom tadašnjeg direktora direktno oštećen za oko 9 milijuna kuna! Ovo je direktna zlouporaba položaja i za ovakav potez jednostavno netko treba odgovarati. A što danas rade gospoda u našem klubu po ovom pitanju? Ništa! Pa gospodo iz Uprave i Nadzornog odbora vaša je dužnost i odgovornost da ovakve stvari prijavite! Osobno nisam vidio o kakvom se aneksu radi, ali ako je istina ono što se piše u medijima onda za ovakvo što postoji određena odgovornost. Ne znam da li ste primijetili ali cijelo vrijeme riječ igrač stavljam u navodnike. Zašto? Pa zato što od ovih 1,2 milijuna eura igrač vjerojatno neće vidjeti niti euro, a u prošlosti su se upravo na ovakvim transferima stvarali novci za „crne fondove“ iz koji se onda plaćalo omogućavanje gore navedenog „poštenog suđenja“. Ovdje naglašavam da problem Hajduka nisu menađeri koji se motaju oko kluba, već ljudi u klubu koji omogućavaju tim istim menađerima da ostvaruju ovako unosne zarade na transferima pri tom direktno oštećujući klupski proračun. Zato nam klub i jest tu di je, a račun je na minusu od oko 100 milijuna kuna. Što reći za sve ovo nego „Lijepa naša silovana“...

I za kraj barem jedna malo vedrija tema, a to je reprezentativni debi našeg mladog Josipa Radoševića Na trenutak ću zaboraviti da je „razbojnik“ (upravo ovim riječju ga je donedavno častio onaj tko ga je tamo i postavio) ujedno i naš izbornik, a osvrnut ću se na Josipa koji je svojim dosadašnjim izvedbama apsolutno zaslužio poziv i nastup u Bruxellesu. Radi se o igraču koji posjeduje veliki potencijal i ako ostane na zemlji, te uz puno rada Zuji se smiješi velika karijera. Sada je na njemu da nam pokaže kako ga medijska pompa neće promijeniti, a nadajmo se da će još dugo nositi bili dres te da ćemo se radovati i uživati u njegovim nastupima.

Idući tjedan će i tekst sa analizom dosadašnjih nastupa svih prvotimaca Hajduka.
Pozdrav iz Londona uz nadu da ću uskoro posjetiti koju dobru utakmicu Premiershipa!



Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

14.09.2012. u 21:01 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 08.08.2012.

HAJDUK - NOVI ATHLETIC BILBAO

Sve se okrenulo! Na početku sezone izgledalo je kao da smo klinički mrtvi, a samo mjesec dana nakon toga klub je polako ali sigurno doživio uskrsnuće! Postavlja se pitanje tko je za to zaslužan? Ja bih rekao svi po malo. Počevši od ljudi iz Nadzornog odbora, zatim novog predsjednika Uprave gospodina Brbića, igrača na terenu, trenera, pa sve do nas navijača koji smo bili uz klub i u dobru i u zlu. Borba za KODEKS, pa udruga Naš Hajduk i čitavi niz drugih navijačkih akcija urodili su plodom. Put do potpunog ozdravljenja bit će još dug i trnovit, ali nadajmo se da vrijedi čekati jer izgleda da smo napokon dobili ljude u klubu koji ulijevaju nadu da će se stvari uskoro postaviti na zdrave temelje. Atmosfera protiv Intera i prije svega zajedništvo svih navijača i u teškom porazu jasno pokazuju tim istim ljudima što navijači žele od njih. A želimo poštenje u radu Uprave, zatim hajdučku borbu na terenu i prije svega povratak ljubavi prvotimaca prema dresu kojeg nose.

Isto tako novopečeni predsjednik Brbić zaslužuje sve pohvale za tri stvari koje je u relativno kratkom roku napravio. Prvo, potpis ugovora s Carlsbergom i ostvarivanje provizije koju klub dobiva za svaku litru (kuna za litru) prodanog piva pod nazivom Hajdučko. Više puta sam prozivao sve dosadašnje predsjednike koji nisu bili u stanju napraviti jedan ovakav projekt jer svaki projekt u kojeg Hajduk uloži nula kuna, a iz njega generira neku dobit jest hvale vrijedan projekt. Isto tako ovim potezom Brbić je pokazao svim svojim prethodnicima koliko su u stvari bili nesposobni i koliko su se bavili stvarima koje zapravo nisu u domeni predsjednika Uprave. Počevši od Maleša koji se većinom bavio managerskim poslovima oko kupovine/prodaje igrača, pa preko Svaguše kod kojega se ”samo mačka slučajno okoti”, pa preko svih ostalih. Ovako se Hajduk koristi kao brand i zato palac gore Brbiću jer posao predsjednika Uprave i jest da se bavi prikupljanjem novca kako bi klub mogao normalno funkcionirati. Osobno sam upravo ovakav prijedlog projekta već i napisao 25.02.2011. pa evo čisto kao podsjetnik:

Da i ne pričam o tome kako klub i dalje nema glavnog sponzora. Žalosno je da je nam jedan hokejaški klub Medvešćak (čisto da se zna, nije da ih volim, a i ne pratim hokej) može biti uzor kako skupiti sponzore. Pa da ne mogu dogovorit s nekom pivovarom npr. pivo Hajduk Split. I da se od svakog piva 50 lipa uplaćuje na račun kluba. Pivovari bi itekako porasla prodaja piva, a klub bi dobio određeni izvor sredstava. Ovo je samo jedan „glup“ primjer, a moglo bi se čudo toga napravit. Koliki je Hajduk brand mogli smo vidjeti i na ovoj proslavi, a sponzori će itekako znati popratiti takav klub. Samo nekad treba ići prema sponzorima sa prijedlozima, a ne samo čekati da nam netko iz političkog vrha osigura novac. Ova Uprava je definitivno podbacila kada je u pitanju stoti rođendan kluba.

Druga dobra stvar koju je Brbić napravio jest postavljanje Sergija Krešića za sportskog direktora Hajduka. Za mene osobno iznenađujući, ali baš ono ugodno iznenađujući potez. Očekivao sam da će se na to mjesto postaviti netko tko je tek okončao igračku karijeru, no Brbić je iznenadio svih postavljanjem starog lisca Krešića koji ima iznimno veliko inozemno iskustvo rada. Impresivno je pogledati gdje je sve Krešić gradio kako igračku tako i trenersku karijeru. Čovjek takvog iskustva svakako je dobrodošao u klub! Ono što ubuduće očekujem od Brbića jest da struku u potpunosti prepusti ovakvim stručnjacima, naravno uz svoj blagoslov kod bitnih odluka. Pada mi na pamet još i Luka Peruzović. Možda se i za njega uskoro pronađe nekakvo mjesto u ovom novom nadajmo se potpuno redizajniranom Hajduku. No Brbiću ostaje još i teži dio posla, a to je da se zahvali nekim ljudima koji su se dobro uhljebili u klubu. Za to će trebati pokazati dovoljno hrabrosti, a potporu nas navijača sigurno ima.

I treća dobra stvar koju je napravio jest solidariziranje sa članovima Nadzornog odbora za koje nije bilo mjesta u svečanoj loži u Zadru. Male stvari i mali potezi čine klub velikim. Zato pozdravljam i ovaj potez uz napomenu da istom mjerom treba uzvratiti gospodinu Sinovčiću kada ovaj idući put bude zatražio svoje mjesto u loži poljudske ljepotice.

Što se tiče prve momčadi i njihovih izdanja na terenu, stvari se odvijaju prema predviđanjima. Oscilacije su velike čisto iz razloga jer je momčad neiskusna i (pre)mlada, a teret na njihovim leđima izgleda golem. Impresioniranost nastupom protiv Intera nije za osudu, već apsolutno za podršku kakvu su i dobili sa tribina. Možda se moglo i moralo bolje. Dapače sigurno se moglo i bolje, ali to je cijena procesa sazrijevanja kako igrača na terenu tako i trenera Krstičevića. Druga predstava u Zadru je pokazala i dobre i loše strane, ali borba na terenu je i dalje na nivou, a to je ono što od igrača tražimo. Bit će tu još puno uspona i padova tijekom sezone, a na nama navijačima jest da im damo punu podršku i dobrim i u lošim nastupima. Pri tom ljudi iz kluba moraju paziti da nas mediji i euforija ne uvuku u zamku kao da smo ravnopravni s Dinamom jer bi se taj teret mogao slomiti o nejaka leđa mladih i budimo realni nedovoljno kvalitetnih naših prvotimaca. Sportski je nadati se i nadu nam nitko ne može oduzeti, ali treba ići iz kola u kolo, iz utakmice u utakmicu.

No glavni razlog zbog čega sam se zapravo odlučio napisati ovaj tekst jest izjava novopečenog sportskog direktora Sergija Krešića kako se Hajduk treba ugledati na Athletic Bilbao. Apsolutno podržavam takvu ideju! Zapravo to i jest jedini prirodni put kojim Hajduk treba ići. U pravilu prva momčad bi trebala biti sastavljena od 90% igrača iz vlastitog inkubatora plus eventualno jedan ili dva igrača ekstra klase koji bi došli sa strane (tipa Niko Kranjčar, Ibričić i sl.). Od ovih 90% iz domaćeg inkubatora, gotovo svi bi trebali biti igrači ispod 24 godine, uz tek 2 ili 3 iskusnija igrača povratnika u “bili” dres (pod uvjetom da ne budu preplaćeni kako se to do sada uobičajeno radilo). Znači u prvih 11 treba biti 6-7 mladih igrača iz omladinske škole, 2-3 iskusnija igrača koja su isto prošla našu školu, te 1-2 ekstra klasna igrača sa strane. Tako bi otprilike trebala izgledati politika kluba kada je igrački kadar u pitanju. Uzmimo za primjer danas jednog Vršajevića (koji me usput rečeno neodoljivo podsjeća na ”sina vjetra” Petra Šutu). Radi se o igraču koji se svojski trudi i po tome apsolutno zaslužuje nositi ”bili” dres. No poanta nije u tome. Momku svaka čast i apsolutno nemam prigovor na njegovu igru, ali klub kao takav jednostavno u budućnosti ne smije dozvoliti da mu njegova škola nije u stanju proizvesti beka takve kvalitete. Ako netko i stiže sa strane onda treba biti za klasu bolji od domaćih igrača. Upravo su nas forsiranja ovakvih igrača sa strane doveli do toga da smo ugušili vlastite igrače i zapravo da se ovakva besparica u klubu nije dogodila budite sigurni da danas Radošević, Caktaš, Andrijašević i ostali ne bi dobili svoju (pravu) priliku u prvoj momčadi već bi njihova karijera išla puno težim putem, a vjerojatno bi neki od njih i odustali od profesionalnog nogometa. Mnogo je takvih potencijalno dobrih igrača upropašteno zadnjih dvadesetak godina i vrijeme je da se tome stane na kraj! Isto tako u ovom kontekstu gledam i ulogu Sergija Krešića koji bi planski trebao osigurati mjesta u prvoj momčadi jednom Bašiću, Mujanu, Blaževiću i svima onima za koje se klub odluči da su dovoljno kvalitetni da kroz sezonu – dvije preuzmu glavne uloge u prvoj momčadi našeg kluba. Bravo i za Torcidu koja je odlučila ove godine trofej Hajdučko srce dodjeliti omladinskoj školi Hajduka jer su to ovi momci svakako i zaslužili. I za kraj evo sam iskopao nešto objavljeno još 23.12.2010 na ovom blogu (usporedba Andrijašević - Ademi) :

Gledajući ova dva igrača na Europskom prvenstvu mladih dalo se zaključit da se radi o otprilike istom kalibru igrača. Pohvale u medijima, zainteresiranost stranih skauta i sl. I dok se Ademi u potpunosti ustalio u prvoj momčadi Dinama (uz dosta amplituda u formi što je normalno za mladog igrača), naš Andrijašević je dobivao minute na kapaljku. Previše površno poznajem našeg igrača da bih ulazio u dublju analizu, ali kako je moguće da klub kupi igrača tipa Bulkua i da na taj način praktički zatvori vrata svome mladom i talentiranom igraču. Da se razumimo, protiv Bulkua nemam ništa osobno. Čovik se pošteno bori sa svoj dres i daje sve od sebe, ali da nam takav (limitiran) igrač oduzima minutažu igraču iz vlastitog inkubatora, to je za mene nedopustivo! Triba gurat dicu iz svog dvora, a igrači koje se dovede sa strane trebaju posjedovat ekstra klasu i trebaju biti barem upola bolji od kadra iz omladinske škole. Dok to pravilo ne zaživi u klubu neće biti značajnijeg napretka.

I za kraj, ko ovo more platit (i razumit):
02.08.2012. Navijanje nakon utakmice Hajduk - Inter 0:3


Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr

08.08.2012. u 13:07 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



KONTRA MRAKU,

KONTRA SILI,

SAMO HRABRO,

NAPRID BILI!!!

KAKO POSTAVITI KLUB NA ZDRAVE TEMELJE? KLIKNI ISPOD!


PLAN I PROGRAM ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK

Brojač posjeta

brojac poseta
jeftin web hosting

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se