kad nečeg nema, treba ga izmisliti

srijeda, 06.02.2008.

to vam je kao kad vas ošine PMS, pa vam se prijede "ono nešto" u 11 navečer, a frižideru svašta osim glavnih sastojaka. kao kad se spremate za izlazak i shvatite da vam nedostaje jedna baš "onakva" košulja, da bi bar približno ostavili dojam da vas svi trendovi u zadnjih nekoliko godina nisu potpuno zaobišli. to vam je kao kad prelistavate slike dizajnerski uređenih domova, pa ugledate "nešto" za što znate da bi baš savršeno sjelo u kut vašeg dnevnog boravka, namjesto hibiskusa koji se bori da odoli godišnjim dobima. to je baš kao kad se probudite jednog jutra i na pragu budnosti vam se na kratki trenutak učini da ste na nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu...vaš krevet vam se ne čini kao vaš, lice u ogledalu izgleda kao lice stranca, vaš život kao epizodna uloga u lošoj, niskobudžetnoj sapunici.
nezaposlenost je grozna stvar.
ja se nekako vazda hvalim kako sam sposobna uvijek izmisliti sebi nekakav posao iz nekakve rupe. pa onda u pauzama svakodnevnih poslova (kuhanja, čitanja, čišćenja, slanja CV-a, peglanja, nerviranja...) ili još radije kad padne noć i sav normalan svijet spava i sprema se za novi radni dan, meni svane. pa izmišljam recepte. pa prekrajam staru garderobu. radim nacrte za moj nepostojeći dnevni boravak. razmišljam o imenima nerođene djece i kako će provoditi ljetne praznike na moru. oslikavam staklene vaze, čaše, zdjele...da se osjetim korisnom i produktivnom.
a onda krene zora, oglase se ptice i prvi autobusi što odvoze ljude na posao. i ponekad poželim da sam na njihovom mjestu, jer unatoč svom mom trudu izmišljanja i zadovoljstvu koje nose rezultati, dan je i dalje predugačak, a noć prekratka. mnogi mi kažu, da uživam kad već mogu i najčešće ih i poslušam. ali vrijeme neumitno prolazi i godine počinju ubrzano letjeti kad te dohvate 30.-te. srećom, imam pokoju fotografiju kao dokaz da nije sve uzalud, pa evo...:)