nedjelja, 21.10.2007.

Angel...

stoji na rubu...gleda prema dole i osjeti lagani osmijeh u kutu svojih usana...kao da zna da ce joj biti lakse nakon jednog, samo jos jednog, posljednjeg koraka...oko nje tama kao odraz njezina uma...nebo je prazno, za nju odavno zvijezde vise ne sjaje...
dodiruje si lice...hladno je...doslo je vrijeme zadnjeg pozdrava...gleda na svijet kao na masu koja joj nece nedostajati nijednim svojim dijelom...praznina u srcu je velika, prevelika, a ona ju sama ne moze nositi...
ima osjecaj...ne, ne...zna da nikome nece nedostajati...i ne boji se boli, ne moze biti gore od ovoga sto sada osjeca...
samo je htjela razlog za smijeh, ljubav...nekoga da je uvijek tu...
boli ju...nema rijeci kojima bi opisala svoje osjecaje...moze ih jedino pokazati i ne bilo kako...postoji samo jedan nacin...
onaj osmijeh odavno zamjenjuju suze...tiho, nijemo klize niz lice kao da se stide...ona se stidi...htjela bi cijelome svijetu reci kako se osjeca, ali nitko je ne cuje...ne primjecuje...
spusta pogled prema dole...ulica je prazna, kao da je znala da se veceras mora cuvati samo za nju...to joj ponovno izmami osmijeh-kako samo ironicno...
stidi se svega...zbog svakog svog postupka se osjeca lose iako je bio iz ljubavi-neizmjerno velike...ne zna ni sama koliko mu je puta bila samo tijelo...koliko mu puta nije znacila nista iako je tvrdio drugacije...
boli je pomisao da ako ga vidi da nece moci ici protiv sebe...da ce ona ponovo biti zaslijepljena od ljubavi ...a on-ne zna ni sama...postao joj je stran, a opet ga tako dobro zna...
sva njezina proslost je boli...sve se dugi niz godina skuplja i sada je na povrsini i ona to ne moze izdrzati...mora sve poslati u nepovrat, rijesiti se tuge...nema snage ponovo pasti pred njim, a jos manje pogaziti samu sebe...jos jedan susret bi ju unistio...
jos uvijek zagledana ulicu ceka pravi trenutak da zaboravi krila i pokusa poletjeti...zna da ce to biti zadnji let...ponovno osmijeh...odjednom joj u mislis useta onaj dan prije tocno godinu i nesto...njegov prvi poljubac i njezin osjecaj srece koju nikada nece zaboravit...promjenio joj je zivot, imala je razlog biti bolja...sve je krenulo u krivom smjeru...igubila je zelju da bude dio ove mase...izgubila je razlog...nekako kao da je nestao...i ona ne zna kako dalje, ne zeli dalje...

(kasno u noci mracnu ulicu probudila su svjetla i zvuk sirene...niko nije znao tko je ona...nikome nije bilo vazno...bili su ljuti sto im je netko uznemirio san...a ona, ona vise nista nije osjecala...
po ulici prosula su se pera zaboravljenih krila...bila je andjeo, a sada samo slika...)

Image Hosted by ImageShack.us

09:58 - Komentari (8) - Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se