osjecaj praznine ispunja ju cijelu...
osjeca prisutnost andjela, ali nemaju onu toplinu kao prije...
hladnoca ju probija, a lice joj postaje blijedo kao nekada...
ispustanje daha ostavlja trag kao da zeli da ga primjeti...kao da zeli reci da je mozda posljednji...
dosao je kao dar s neba...
bio je ovdje i cinilo se kao zauvijek...
zamisljala je daleke krajeve, njegove poglede...
bilo je toliko nestvarno i lijepo, a ona se tako pogresno i brzo priviknula...
pjevali su pjesmu poznatu samo njima...
osjecali potrebu da poljupcima urezu ljubav jedno drugome na usne...
zeljela ga je upiti u svaku poru svoga tijela da bude tu i kada je daleko...kao sada...
noc je bila njihova prijateljica...
skrivala ih je i odvajala od ostatka svijeta...
dopustala im je realiziranje svega...cinila ih je posebnima...
plesala je samo za njega dok joj je mjesec tiho saputao odsjaje,a zvijezde igrale s njezinom kosom...
uzivala je u njegovim pogledima po cijelome svom tijelu dok mu je pokazivala koliko ga voli...
mislila je...stvarno je...
zeljela je i bila uvjerena da je tu...
ali kada se okrenula vidjela je samo lik kako odlazi u daljinu...
ali ona jos uvijek ceka...
na istome mjestu...
ceka na svoj posljednji ples...
gleda u daljinu s tugom u ocima...
nada se...a ne zna da njega vise nema...
ostao je samo miris koji opija i podsjeca...
|