natjeraj me...
zelim nauciti tvoj ples...
dosta mi je gresaka koje ponavljam...
dugo sam spavala...
zelim otvoriti oci i osjetiti jutro...
natjeraj me ponovo...
cekala sam predugo dolazak...
tvoj...
natjeraj me...
da obrisem suze,
crne tragove
i nasmijem dusu...
jedno uvijek ostaje...
a ja sam prekasno shvatila...
natjeraj me
da osjetim rosu...
osmijeh usana i dah zvijezda...
plesat cemo, znam...
natjeraj me...
da podignem pogled...
ugledam lica od kojih se tako dugo skrivam...
nestao je prostor...
nase mjesto...
zelim obnoviti sjecanja,
ali ne u realnosti...
razmisljanje o proslosti
oduzima mjesto buducnosti...
samo treba prekriziti ono
sto nitko ne smije saznati...
bijeg, jedina opcija nakon dugo vremena...
kako zivjeti ako ne ostajes dovoljno
dugo na jednom mjestu...
nista nije vrijedno tvoje izgubljenosti...
ujebes samo sebe...
svi gledaju svoju guzicu,
a ti se grebi i bori za komadic stvarnosti...
al' naucit cu ples bolje od ikog...
izmisliti novi ritam,
tempo koji nitko nece moci pratiti...
sjest cu u sredinu gomile,
bit cu im prepreka koju nece znati prijeci...
necu biti zla...
samo osvetoljubiva...
(maybe, this time I will know how to act...)
|