prolazila sam perom po starom papiru,
pisala proslost po sjecanju...
mijenjala likove, dogadjaje, osjecaje...
oblacila raskosne haljine, bojala u sarene boje,
izbacila kisu i snijeg...
natjerala smijeh da nikad ne napusta lica...
natjerala ljubav da osjeti kako je patiti...
cekala sam svoje rodjenje...
smisljala scenarij i dobro cuvala temu...
ako budu postojala dva ista zivota jedan ce se ponistiti...
imala sam krila prije nego sto sam dosla na ovaj svijet...
bila sam andjeo svog malog carstva...
nije bilo zakona,
patnja je bila nepoznat pojam...
osmijeh glavna tema za razgovor...
godine su prolazile brzinom svjetlosti...
okret lica na dane srece nije bio moguc...
predaleko...prebrzo smo odlazili u nepoznate prostore
da bi sada imalo smisla mijenjati vec ucinjeno...
ono sto si prozivio mogao si samo zaboraviti...
p.s Insomnia:, slike su jednostavno...
|