subota, 05.03.2011.
Simboli prosvjeda
Gruda se zakotrljala, slijedi - lavina. Bravo narode!
05.03.2011. u 19:42 •
0 Komentara •
Print •
#
subota, 23.05.2009.
O veleizdajnicima i ratnim profiterima
Glavaš dao intervju za beogradsku Politiku, novine koje su devedesetih bile glavno sredstvo Miloševićeve ratnohušačke mašinerije koja je za sobom ostavljala pakleni smrad laži, zavaravanja i obmane urodivši mračnim plodovima tisuća pobijenih i ranjenih ljudi i bezbroja razorenih domova. Glavaš je time pokazao svoje pravo lice! Svrstao se time u "slavnu" plejadu hrvatskih generala. Taj tobožnji hrvatski general, a zapravo ljudska mizerija iznimno vješta i okretna u medijskim manipulacijama i spin-doktorstvu, pljuje u tome listu koji odvajkada stoji u službi velikosrpsko-četničke politike po zemlji koju je navodno devedesetih "branio". Nakon što se dobro sa svojom petokolonaškom bratijom silno u ratu obogatio reketareći, među inim, sve slavonske tvrtke i poduzeća, naravno da mu nikako ne odgovara da u zemlji zavladaju pravo i demokracija jer bi, uz ubojstva koja je taj patološki ubojica počinio, netko mogao pokrenuti i pitanje o golemoj imovini koju je na protuzakonit način stekao od devedestih na ovamo. A takvih je glavaša u vrhu vlasti nemali broj i svi oni razmišljaju kao Glavaš. Obrana domovine im je bila parola pod kojom su izvršili besprimjernu pljačku i grabež. Zar nije indikativno da su se na dan kada je Glavašu izrečena presuda svi iz sabornice razbježali poput štakora pred brodolom. Valjda su to učinili iz solidarnosti. Ipak je on jedan od onih što se se silno obogatiše prodajom i veleizdajom domovine. Ali ne mora biti, možda su samo nazvali hidrometeorološki zavod a tamo im rekoše da će se opet - gusta magla spustiti.
23.05.2009. u 19:45 •
0 Komentara •
Print •
#
petak, 02.01.2009.
Slovenci se ušutili...
Slovenci se nešto ušutili. Sigurno čekaju da prođe skijaška sezona, da pokupe novac hrvatskih skijaša, pa će onda opet nastaviti sa svojim ispoljavanjima nacionalističkih težnji i sa presizanjem za hrvatskim teritorijem, a napetosti će vrhunac dostići kao i obično tijekom naše ljetne turističke sezone, i tako unedogled. Tko će nas spasiti od alpskih četnika? Mijenjamo Sloveniju kao susjeda za pet Srbija. Možda smo se u ratu stvarno protiv krivog neprijatelja borili.
02.01.2009. u 19:36 •
5 Komentara •
Print •
#
srijeda, 24.12.2008.
Božić, to je kao kad…
Božić, nije to kao kad izgubljeni čovjek zgrbljen u tami svoga očaja lije gorke suze a nikog da ga utješi. Nč, Božić... to Vam je kad nejako djetešce u štalici palestinske zabiti plače a svaka mu se suza koju proli nekim čudom pretvara u nepresušni izvor nade za svakog čovjeka, pa i ovoga iz prvog retka, da, da toga zgrbljenoga, i njemu utjehu nosi.
Božić, nije to kao kad se čovjek primi nekog posla pa se silno nada dobroj zaradi, a ak' posao ne ide, ako nabasa na prepreke ili naiđu krize pa ne zna što i kako dalje on odmah - ključ u bravu. Nč, Božić, to vam je kad Bog uzme stvar u svoje ruke, njemu je sve jasno od početka, zna što ga pri provedbi zacrtanog plana čeka, osmislio je marketing, izradio financijsku konstrukciju (dosta skromnu!), broj i traženu stručnu spremu uposlenika (ova druga također skromna, sve neki ribari i što ja znam… da, čak i carinik, zamislite), predvidio sve te silne prepreke pa i da će mu posao dosta loše ići, proizvod (plaća se srcem) se loše prodavati i da će sve prividno okončati potpunim neuspjehom. No usprkos svemu (jer Bog naš, on vam je više onak' neke „kockarske“ fele) odlučio je ne posustati već ide do kraja. Neki „nadobudni“ su ga već više put upozorili da to ne prolazi u uvjetima suvremenog tržišta, ta Njegova tržišna ekonomija, dati Sina da bi otkupio roba (u školi su nas učili da se zove ekonomija križa ili tako nekako). No on i dalje po starom, veli da mu u prilog govori činjenica da se evo tržišna ekonomija raspada već nakon nekoliko desetljeća, a njegova ekonomija spasenja traje već tisućljećima. Tako se brani, čak tvrdi i da će ova potonja trajati dokle bude vijeka i svijeta.
Božić, nije to kako kad mi o svetkovini Siromašnog Boga priredimo raskošnu gozbu u našim domovima od koje se danima ne oporavljamo, nije to ni kupovanje i razmjena darova kojima se jednim potezom pokušavamo iskupiti za sve zanemarivanje dragih nam ljudi, još manje je to bučno razuzdano veselje „u ritmu hip-hopa“ koje zna vladati na prigodnim božićno-novogodišnjim domjencima, što je više nalik ozračju koje je u svetoj noći vladalo u Herodovim dvorima no u nedalekoj hladnoj spilji.
Nč, Božić to je redom: pod nebom osutim zvijezdama skromna štalica, u štalici slamica, na slamici djetešce, uza nj Marija i Josip, pastiri i… dvorjani neba. Božić, to su Vam mudraci koji, shvativši gdje je Bog odlučio doći na svijet, stadoše kao skamenjeni pred štalicom. To… Bog… Ali... Tisuće im se „zašto?“ vrzmalo po glavi u tome trenutku vidjevši gdje se rodi i u što se zaogrnu Bog. Sve su mogli očekivati ali to ne… Logično bi bilo da se rodio u Herodovoj palači, i to je malo, ipak je On Kralj nad kraljevima ali ovo… Ne-ču-ve-no. Čudan neki Bog taj naš Bog, pomisliše i zamišljeni se, pošto mu se pokloniše, vratiše svojim putem, ali ne navratiše kod Heroda. [Hm, (kako ovdje ima svega i svačega možda prođe još jedna mala digresija) možda mudraci postupiše tako ne samo zato da Herodu ne bi odali gdje je Isus, već zato jer su shvatili da ak' se Bog rodio ondje, u spilji, da tom Bogu baš i nije do sjaja i bogatstva, pa bi povratak u Herodov hram bilo čisto gubljenje vremena, jer, sudeći prema viđenom, valja početi učiti nasljedovati toga Boga na neslućen način.]
Putem i po povratku odgonetavaše naši mudraci Tajnu. I umriješe a da je nikada nisu odgonetnuli.
Ni ja.
A ti?
24.12.2008. u 12:55 •
0 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 03.11.2008.
Pravi ulov
Neki je tip danas osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog trgovine drogom. Oduzeta mu imovina, ukupno 13 milijuna kuna. Kakva smijurija! Opet naši sudovi pecaju u plitkim vodama gdje krupnih riba – ni od korova. Svjesno naravno, jer da dopuste da nam suci isplove malo dalje na pučinu gdje plivaju krupne ribe boje se da ne bi pale i njihove glave i glave njihovih ortaka. Pa ljudi moji samo neuki Rojs ima bar nekoliko desetaka puta više. Čovjek samo u mojoj zgradi ima dva stana cca 100 četvornih metara po 2.000 eurića pa ti sad izračunaj. Onda vila u podsljemenskoj zoni, vikendice na moru, impresivan vozni park, podebela ušteđevina u švicarskoj banci, a to je samo ono što ja znam. A on je tek jedan u nizu hrvatskih generala kojima je rat bio brat pa su u devedesete ušli praznih džepova a iz njega izašli neokrznuti ali su zato u njemu stekli silno bogatstvo do kojeg su se dokopali bezočnom pljačkom u pretvorbi i privatizaciji, krađom novca naših iseljenika namijenjenog za kupnju oružja, prodajom nafte srbijansko-četničkim formacijama kako bi ovi mogli bombardirati i zauzeti hrvatske gradove u BiH, švercom droge, torbarenjem i sve tako nekim vještim „poslovnim“ potezima. Dabogda crkli! Kao Korade. Zapravo kada čovjek danas pogleda tu takozvanu društvenu elitu mora znati da ju čine oni koji su se istih tih devedesetih silno obogatili spomenutim i sličnim kriminalnim radnjama, a onda dakle nisu niš drugo već – kriminalci. I što se onda treba čuditi svim tim atentatima, kao što rekoh to je tek sukob među mafijaškim klanovima. A naši sudovi će biti vjerodostojni hrvatskom čovjeku kada se rojsimaštrokovimazagorcimapašalićimainjimasličnima oduzme imovina. To će tek biti - pravi ulov.
03.11.2008. u 20:03 •
3 Komentara •
Print •
#
