petak, 04.01.2008.
Danas me pogodila prica jedne djevojke koja ima cerebralnu paralizu. Svakodnevno se susrece sa podcjenjivanjima i osudivanjima sa strane drugih ljudi. Cura je zavrsila ekonomsku skolu i sad ide na fakultet, kao i svaki drugi student htjela se zaposliti ali svakodnevno slusa razno razna sranja i naravno jos uvijek ju nitko nije zaposlio. Svaki put kad se javi na oglas sve bude super do trenutka kad poslodavac vidi da ima poteskoce u hodu, tada pada u vodu diploma iz polozenog tecaja informatike i engleskog, njena talentiranost za ekonomiju. Sve...
Postavlja se pitanje zasto je tako?!!!! Zato sto su ljudi zatucani i glupi i imaju predrasude prema takvim ljudima. Misle ako malo teze hodaju da su nesposobni za rad. Kakve veze imaju uredski posao s necijim hodom, sta covijek ispunjava uredske spise s nogama? Kakvu buducnost imaju takve osobe kad su izlozene svakodnevnoj borbi i zelji za dokazivanjem. Zivot je i ovako jako tezak a njima je puno tezi. Oni neznaju kakva ce biti njihova buducnost i dali je upoce imaju. Postavljaju si pitanja ima li njihova borba smisla, dali ce i njima jedan dan zasijati sunce? Ljudi koji su zdravi padaju u depresije zbog svakojakih sitnica a osobe koje nailaze na probleme kao ta djevojka vesele se malim stvarima i uvijek idu dalje. Nemaju vremena za padanje u depresije i zivciranja jer svaki novi dan za njih je borba. Ako se probude i taj dan provedu bez bolova u misicima i bez staka, za njih je uspjeh. Osim svakodnevnih obveza koje svi imamo oni moraju svaki dan na terapije kako im se stanje nebi pogorsalo. Njih zivot ne mazi, ali svejedno su zahvalni na njemu.
Kad tako slusas ili citas tude tuzne price shvacas da je tvoj zivot super naspram drugih zivota i da svakodnevno trebas zahvaljivat na tome sto imas i uzivat u svemu maksimalno. Ponekad treba disati punim plucima. Kad bi barem svi to mogli….
- 13:44 -
