subota, 21.03.2009.

Žbrlj

Nisam neki fan poslovica i aforizama, osim onih duhovitih. Ima jedna koja veli da se čovjek uči dok je živ. Tako, pošto sam ja čovjekica, učim se i ja.

Pun mi je kurac ljudi koji se prikazuju onakvima kakvi nisu i svojim postupcima žele da se drugi osjećaju jadno, a sve samo zato da bi se oni osjećali bolje. To nije normalno i postoje ustanove za takve. Ako netko ima problema u životu svakodnevno, sa svima oko sebe, taj bi se trebao zapitati da li je problem možda ipak u njemu. Ako to i napravi i shvati da nije, da je problem u svima ostalima, morao bi se zapitati ponovo. I ponovo.

Ja volim svoje prijatelje. Sve ću napraviti za nekoga koga smatram vrijednim toga. Ako netko ima status mog dobrog prijatelja onda taj ima i privilegije kod mene. Ako taj netko zbog nečeg pati, patim i ja. Ne zato jer se meni nešto dogodilo, nego zato jer ne mogu gledati svog prijatelja kako pati. To je dovoljno da se odrazi i na mene. Ako pak netko treći nešto ružno napravi mom prijatelju, onda je to potpuno isto kao da je to napravio meni. Možda čak i gore.

Priznajem, imam jako mali prag tolerancije. Gotovo da je u minusu. Brzo popizdim, al u tom se slučaju brzo i smirim. U slučajevima kada duže vrijeme trpim nečija sranja i nakon nekog vremena puknem, tu više povratka nema.

Sad se vi pitate kaj ova tu pizdi. Pa pizdim jer si neki ljudi svašta dozvoljavaju, a drugi to mirno gledaju. Previše je mirnih promatrača, dok pojedinci rade kaj hoće i ne jebu živu silu. Najgore od svega je kaj se ti pojedinci ne kuže na prvi pogled. Bar ih ja nisam skužila.

Proljeće je, vrijeme je za proljetno čišćenje. Ja se čistim od nametnika, kvaziprijatelja. Lako ih je prepoznat, oni su uvijek u pravu, dok smo mi ostali u krivu.

- 15:45 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Pamet u glavu, a dolje što uleti