srijeda, 29.10.2008.

Srijeda, ni sim ni tam

Dobra stara R je opet u elementu. Zabrinula sam se prije par dana kad je jedan cijeli dan samo šutila i odobravala sve kaj sam ju tražila. Naravno iskoristila sam to da uzmem slobodan dan. Poslije sam saznala da je šutila jer se napušila na poslovnom ručku.

No, jučer se vratila u svoje normalno stanje. Kad nam je doušnik javio da je na parkingu i ide prema uredu svi smo potrčali i zatvorili se svak u svoju sobu (da nitko ne mora razgovarat s njom dok u hodniku pije kavu).

Napravila si je kavu uz par psovki jer joj «šajzenautomat» nije odmah prihvatio kovanice i sama sa sobom je nekaj mrmljala u hodniku. Uglavnom o tome kak se jedino u rvackoj poslovnici niš ne radi i kak svi samo znaju pitat kad će plaća. Svašta, kakve objede. Ja nikad nisam pitala kad će plaća, a ni nitko od mojih kolegica. Znamo točno kad će pošto ih ja radim sretan

Njeno podmuklo psovanje prekinuo je zvuk razbijenog stakla. Znali smo svi da je nekaj razbila, al se nitko nije usudio izać van. Jer kad izađeš gotov si. Ona te ulovi u svoju mrežu i ne pušta do 8 navečer. Ono, doslovce nema mrdanja. Moraš stajat i kimat glavom dok se ona jada na svoj život, na posao, na krizu u svijetu itd. To zna trajat i trajat. Ko duracel baterije.

Par sekundi poslije zvuka razbijanja čuo se još jedan. Pa još jedan. Ukupno tri. (3)
Interesantna je činjenica da nitko iz susjednih soba nije izašao. Pa nisam ni ja. Zakaj bi. Kaj mene briga kaj se vani događa.

Pola sata kasnije, u 17.00 h polako sam primila kvaku i promolila nos van. Na podu sam vidla jednu razbijenu pepeljaru punu čikova rasipanih po podu. Zaobišla sam ih kako bih došla do veceja jer morala sam piškit pa na tečajić moj dragi.

Znam, znam, svi s nestrpljenjem očekujete da kažem zakaj su bila tri (3) udarca. Jutros sam vidjela da je razbila još dvije čaše. Valjda joj se nisu svidjele.
Neka je ona meni u elementu. Već sam pomislila da je više neću imat razloga mrzit.

O draga moja R, ljudska je glupost beskonačna, a ti si živi dokaz za to. Živila!

- 12:45 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 28.10.2008.

Pismo cigančice

Dragi Lastane, imam 13 godina i još uvijek sam nevina. Da li to znači da je moj tata gay?

- 10:39 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.10.2008.

Ponedjeljak - nikad ljepši

Konačno! Jes! Došao je i taj dan! Ne, nije mi rođendan, još je bolje od toga. Kaj koji je dan? Pa najvažniji dan u ovom drugom dijelu godine. Još samo 3 i pol sata i nitko ne bu sretniji od mene.
Izvještaj slijedi za koji dan, osim ako ne. Do sljedećeg javljanja budite mi veseli, debeli i pametni.

P.S. Draga skaska znam da si jako tužna zbog odlaska Don Katjunka u Liku, al znaš onu staru:
Vrijeme liječi sve rane, a u kombinaciji s pljoskicama liječi ih još brže yes


- 14:26 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

Pamet u glavu, a dolje što uleti

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se