subota, 19.01.2008.
Živjelo Škoda mobilno jamstvo iliti moj prvi piknik na kamenjaru
Podnaslov : Kako preživjeti ukleti dan
Kad sam se probudila mislila sam da je to samo još jedna obična subota. Dobila sam poziv za piknik na moru kojeg sam naravno prihvatila. Ja hranu ne odbijam.
Prije polaska stavim oprat šareni veš i nakon što se iscentrifugirao izvadim ga i imam kaj vidjeti. Ispala je nekakva guma koja je izašla van skupa sa vešom. Valjda je višak. Bacila sam ju. Prije toga naravno poslikala.
Zatim stavim veš sušiti i krenem u pekaru . Uzmem zadnjih 20 kn jer nisam imala sitnog i odem u pekaru koja je 75 metara od mog ulaza. Dođem u pekaru, naručim kruh, krenem platit i.... nema. Ispalo valjda negdje putem. Zacrvenim se i ispričam i vratim se prema ulazu da vidim gdje su ispali vražji novci. Naravno ne nađem ih. Al pošto je iza mene kad sam išla prema pekari hodala hrpa klinaca pretpostavljam da su mi bili jako zahvalni.
Napokon dođe po mene moj prijevoz i krenemo putem mora. Krepa mu radio u autu. Sam od sebe. Ne dam se ja, imam ja na mobitelu radio. Pustim mjuzu i kažem svom vozaču nek se niš ne brine, bum mu ja pjevala kad crkne baterija. To ga je valjda prestrašilo jer je nakon toga počeo vozit 180. Nakon Vukove Gorice auto se počeo čudno ponašati. Trajalo je to negdje do malo poslije izlaza za Vrbovsko gdje je usporavao i na jednom malom usponu konačno crko.
Moram napomenut da je to službeni auto koji je u upotrebi po 10 sati u komadu svaki dan i ima prijeđenih 350 tisuća km. Da, tisuća. Nazvali smo Škoda mobilno jamstvo nakon čega nas je zvao čovjek iz vučne službe iz Karlovca i rekao da dolazi za najviše sat vremena. Pošto smo stali kraj nekakvog kamenjara koji je imao pogled na Vrbovsko odlučili smo piknik napraviti tamo.
S pogledom na auto naravno. Da vidimo kad dođe vučna.
Ne moram ni pisati o tome kako su nas ljudi koji su prolazili čudno gledali. Na cesti trokut, malo dalje auto, a ispod mi na dekici jedemo.
Možda su pomislili da smo stali i glumimo da smo u kvaru jer smo tak gladni da nemremo čekat do prvog odmarališta. Ili to samo moj um radi na toj razini. Nakon jela odlučili smo malo bacati frizbi. Frizbi je odletio u ovom smjeru.
Bio je rozi, ako ga netko nađe nek mi ga vrati. Nakon frizbija badminton. (Srećom on uvijek ima pun gepek sportskih rekvizita) U tijeku igre došla je vučna služba. Vozač je bio malo iznenađen kad nas je vidio da se dolje igramo, no još se više iznenadio kad sam ga pitala hoće li sendvič pošto nam je ostalo od piknika. Onda je slijedilo ovo.
Nakon dolaska u servis u Karlovcu dobili smo zamjenski auto za povratak u Zagreb.
Prebacili smo na brzinu osnovne stvari i krenuli. Moram priznat novi Polić nije loš. Samo što je ovaj benzinac i ima motor 1,2 pa mu je crknuo triput samo do naplatnih kućica u Karlovcu.I još 12 puta do Avenue Malla. Otišli smo u kino gdje su mi dali kokice sa potrganim dnom pa su mi se sve isule u krilo za vrijeme filma. Nema veze, itak nisam bila gladna. Nakon kina krenuli smo u Kaufland kupit meni neke sitnice za doma. Kolica koja sam izvukla su bila sakata, al to nisam odmah primjetila. Primjetite li Vi možda što im fali?
Dođem doma i skužim da mi je pederuša ostala u autu koji je u servisu u Karlovcu. Ne bih se toliko brinula za ono što je u njoj da mi unutra nisu ključevi od stana i od firme. Od stana imam doma rezervne, al od firme nemam, a u ponedjeljak treba na posao. Odlučila sam da je bilo dosta za jedan dan i sada u 18.15 idem leći jer sam tako sigurna da se više ništa loše neće dogoditi. Dobro, nisam sigurna, samo se nadam.
- 18:14 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
