Priča lovac kako je neki dan bio u lovu ...
- Sakrio se ja u grmlju i čekam, čekam ... kad ... naiđe srna. Nanišanim ja i opalim! Taman je pogodim kako sam treb'o. Pade srna ... dođem ja do nje, vidim da je mrtva, uzmem je i prebacim preko leđa s nogama oko vrata ...
U tom trenu netko prekine lovčevu priču.
I kad je nastavljao pričati, upita gdje je stao.
- Ono ... njene noge tebi oko vrata ...
Sjetio se lovac i nastavlja:
- Da, da ! I jebem ja nju, jebem ...
Jel ovo dovoljno " za mušku dušu ", ha
veseljko ?