nove vijesti iz nesvijesti

Recimo da se muškarcu koji se zove Mate sviđa žena po imenu Nela. On je pozove u kino; ona prihvati i oboje se dobro provedu. Nekoliko dana kasnije on je pozove na večeru; ona prihvati i opet im bude lijepo.

Nastave se redovito viđati i nakon nekog vremena i on i ona prestanu izlaziti s drugim osobama.
I onda jedno veče dok se voze u autu, Neli nešto padne na pamet i bez puno razmišljanja ona glasno kaže:
- Znaš li da se viđamo već šest mjeseci ?

Nakon toga u autu nastupi tišina. Neli se tišina učinila vrlo dugom. Razmišljala je:
- Možda mu smeta što sam to rekla ? Možda ga naš odnos ograničava; možda misli da mu želim nametnuti neke obaveze koje ne želi, ili nije siguran da ih želi.

A Mate pomisli:
- Bože. Šest mjeseci.

A Nela dalje misli:
- Ali nisam ni ja sigurna da želim takav odnos. Ponekad mi se čini da mi treba malo više prostora, malo više vremena da razmislim da li želim da nastavimo ovako .... pa kuda mi to idemo ? Hoćemo li se samo nastaviti viđati na ovom nivou bliskosti ? Idemo li prema braku ? Djeci ? Zajedništvu do kraja života ? Jesam li spremna za to ? Da li ga ja uopće poznajem ?

A Mate misli:
- To znači ... da vidim .... počeli smo izlaziti u travnju .... to je bilo baš kad mi je auto bio na servisu ... ooops - a u pizdu materinu moram promjeniti ulje !

A Nela misli:
- Uznemiren je. Vidim mu to na licu. Možda sam sve pogrešno shvatila. Možda on od ovog odnosa želi više, više bliskosti, možda je on osjetio - još prije nego sam ja to osjetila - da ja imam neke rezerve. Sigurno je to. Zato ne želi ništa reći o svojim osjećajima. Boji se da će biti odbačen !

A Mate misli:
- Moram provjeriti i kuplung. Baš me briga što onaj idiot mehaničar govori da je sve u redu - osjećam da nešto zapinje. A bolje im je da ovaj put za to ne krive niske temperature. Koje niske temperature ? A platio sam tom nesposobnom lopovu zadnji put 800 kuna.

A Nela misli:
- Ljut je. A ne mogu mu ni zamjeriti. I ja bih bila ljuta na njegovom mjestu. Tako me muči krivica što ga mučim, ali ja tu ne mogu ništa. Jednostavno jos nisam sigurna.

A Mate misli:
- Vjerovatno će reći da je istekla garancija ... idioti.

A Nela misli:
- Možda sam ja preveliki idealista, čekam viteza na bijelom konju, iako sjedim kraj savršeno dobre osobe, osobe s kojom mi je dobro, osobe do koje mi je stalo, osobe kojoj je izgleda stvarno stalo do mene, osobe kojoj je sada
teško zbog mojih sebičnih nezrelih fantazija.

A Mate misli:
- Garancija ? Oni žele garanciju ?! Daću im ja garanciju ! Uzeti ću garanciju i sve ih ...

- Mate, - kaže Nela glasno,
- Molim ? - kaže Mate iznenađeno.
- Molim te nemoj mučiti samog sebe tako, - kaže ona dok joj se oči pune suzama, - možda nisam trebala ... O Bože, osjećam se tako ... ( počinje jecati )
- Šta ti je ? - pita Mate.
- Prava sam budala, - jeca ona dalje. - Znam da nema viteza. Znam to. To je glupost. A nema ni konja.
- Nema konja ? Kako nema konja ? - pita zbunjeno Mate.
- Sad sigurno misliš da sam prava budala, - kaže Nela.
- Ne, - kaže Mate, - sretan da konačno zna pravi odgovor.
- Radi se samo o tome .... da .... mi treba malo više vremena, - kaže Nela.
( nastaje pauza od 15 sekundi za vrijeme koje Mate misli što brže može pokušava pronaći dobar i siguran odgovor. Konačno smisli nešto za što misli da odgovara situaciji )
- Da, - kaže on.
( Nela, duboko dirnuta, dodirne njegovu ruku. )
- Oh Mate, da li zaista osjećaš tako ? - pita.
- Kako tako ? - pita Mate.
- Pa ... o vremenu, - kaže Nela.
- O, - kaže Mate. - Da.
Nela se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči, a on postaje vrlo nervozan zbog toga što bi ona mogla sljedeće reći pogotovo ako to bude uključivalo konje.
Konačno ona progovori:
- Hvala Mate, - kaže.
- Hvala tebi, - kaže Mate.
Onda je on odveze kući, ona legne u krevet i plače do zore. Mate dođe u svoj stan, otvori vrećicu čipsa, upali TV i odmah se udubi u teniski meč neka dva Čeha za koja nikad nije ni čuo. Neki tanki glas u glavi govori mu da se u
autu dogodilo nešto zaista važno, ali on je siguran da nikad ne bi mogao razumjeti što i da je najbolje ne misliti na to.

Sljedećeg dana Nela nazove svoju najbolju prijateljicu, možda i dvije, i one o tome razgovaraju šest sati. Analiziraju do u detalja sve što je ona rekla i sve što je on rekao; do beskraja istražuju svaku riječ, izraz i gestu, kako bi otkrile nijanse u značenju i razmatraju svaku moguću varijantu. Nastavljaju o tome razgovarati danima, tjednima, mjesecima - nikad ne dolazeći ni do kakvog zaključka, ali im ni u jednom trenutku nije dosadno.

U međuvremenu, Mate, igrajući tenis sa zajedničkim prijateljem, zastane neposredno prije serviranja i upita:
- Jozo, je li Nela ikad imala konja?