Prilagodba na tijesnu kožu....
nedjelja, 29.04.2007.
Lepet krila....
Sigurno ste čuli za onu teoriju kako samo jedan zamah krila leptirovih na jednom kraju svijeta, može izazvati katastrofu na drugom...
Ja sam svjedokom nekih sličnih događaja ,ali u potpuno pozitivnom smislu...Trenutno se osjećam jako sretno, ispunjeno, potpuno, ne znam ni sama kako da vam dočaram ovaj doživljaj sebe-jednostavno:sretna sam....
Od nekih ljudi koje neizmjerno volim napravila sam škrinjice sa svetim gralom i u njima čuvam svoju sreću raspodijeljenu na male komadiće, grijanu povjerenjem i dobrim željama, oni su moja utočišta, moje oaze mira i vjere strateški raspoređene po mojoj duši....za njih je moje srce uvijek otvoreno, i ne treba im ključ.....
Po pitanju sreće uvijek nastojim biti darežljiva......ono, kad sam ja sretna uvijek imam poriv usrećiti sljedećeg do sebe, vjerujem da se tako premještaju planine i među nama stanuje sam Bog...vjerujem da se osmijehom pobjeđuje sve, a vjera nam postaje najbolji štit pred olujama koje nam uvijek nekako prijete.....
Na mom ramenu leptir je zamahnuo krilima, i probudio molitvu u meni.....natjerao mi suzu niz obraze, iz čistog zadovoljstva što sam u stanju cijeniti svoje postojanje......i Zara je sretna tamo dolje, kod nje moj leptir nije izazvao nikakvu katastrofu, već dapače.....probudio je molitvu i u njoj.....
