Prilagodba na tijesnu kožu....
ponedjeljak, 09.04.2007.
Koliko radosti u meni......
Dragi moji......ako sam ikoga slučajno zaboravila posjetiti i čestitati Uskrs, činim to ovim putem.....neka Vam Uskrs pomogne pronaći smisao, otjera strahove, približi Boga u svoj njegovoj veličini i jednostavnosti....Neka VAm podari radost i zadovoljstvo sobom zbog onoga što jeste, i nadu da možete uvijek biti još bolji......
Ja sam imala predivan Uskrs.
Prvo sam išla na veliki petak na misu, koja je uvijek nekako posebna, teška i odriješita, ali ponizna i veličanstvena u isti mah. Proživjela sam je kao nikad ranije ,čini mi se. Pučki pjevači napravili su cijelu predstavu, tako da mi se činilo da sam tamo......slušam narod kako kliče, Poncija u svojoj dilemi, Isusa kako tješi majku i apostole...zaista, potpuni doživljaj muke.....
To jutro, kad sam ustala, otišla sam u ambulantu na kontrolu, nakon 8 mjeseci (trebala sam prije dva, ali nisam imala hrabrosti).....i dok sam čekala u redu ispred sobe za ultrazvuk, sav strah je nestao.....da, sve je u redu, hvala Bogu. Doktor kaže da više ne moram dolaziti na kontrole, da tumija nema, i neće se vračati......
Ljudi moji, ovo je bio moj blagoslov Uskrsa.
Na sam dan Uskrsa, buđenje uz sunčeve zrake koje mi miluju lice, pa ja tu ljubav odmah prenijela na Zakonitog i poželjela mu sretan Uskrs....doručak blagoslovljene hrane, onako u piđamama, pospani i sretni.
Poslije smo išli na krštenje. Moja mala kumica prespavala je cijelu misu poput anđela, držeći je mislila sam da i sama imam krila......od ponosa, od ljubavi, od sreće......
I ovo je bio moj blagoslov Uskrsa.
Sve u svemu....presretna sam.....zbog svih vaših lijepih riječi koje ste mi uputili, zbog toga što je sve nekako imalo neku uzvišenu notu, što sam doživjela Uskrs u punoj vjeri, i što imam toliko ljubavi u sebi...toliko nade i vjere, da mi se čini da bi mogla poletjeti...
