Prilagodba na tijesnu kožu....
petak, 30.03.2007.
Padaju maske
Padaju maske....
Taj teški zastor ohrabruje....
Pada ispred mene nakon još jednog
Odglumljenog čina.
Padaju maske,
Odlazi karavana strahova,
Tamo daleko ...
U mjesto gdje ne postoji prepoznavanje...
Ne onih dobro znanih, ranjenih,
Nevoljenih i usamljenih.
Oni se tamo opet po prvi puta susreću....
I opet vjeruju u
Onu istu nevjeru,
Nadajući se tronu....
Tronu od trske i duboke želje,
Nejasne i neopravdane....
Padaju maske....
Ruke se susreću u glasan aplauz....
Nečije daleke i tuđe ruke
Koje vjeruju da su dostojne pažnje
Mene laika... mene profesionalca... mene glumice....
Nestaju vizije,zavjere,predviđanja
I očekivanja....
Sve se stopi u ništavilo mase
Koja vrišti i doziva moje ima
Da me ima, da me rastrga, podijeli međusobno...
Padaju maske, perem šminku
Od prethodnog dana,
Histeričan smijeh odzvanja hodnicima
Mojih misli.....
Smijem se tek u prolazu
Prema vratima....
Vratima moga bića i postojanja......
Pada maska.....
I razbija se o pod u tisuću lažnih komadića,
Nećega što nikada nije ni postojalo.....
Teški zastor pada pred mene,
I ohrabrujue me nakon
Još jednog odglumljenog čina...
