|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...zovem se Natalija...
...imam 15 godina...
...rođena sam 03.07.1991. ...
...idem u GVG (Gimnazija Velika Gorica)-1.c is the best!...
...zbunjena sam totalno...
...jako, previše ambiciozna...
...very shy girl...
...plavuša-ne kužim se baš u neke stvari...
...visoka 168cm, teška 53kg...
...imendan mi je 01.12. ...
...volim se gibat, gibat...
...luđakinja sto gradi...
volim...ljubav
...Boga
...mene, tebe, njega
...ma njega najviše
...mamu, tatu
...seku, brata
...frendice
...svoj razred-1.c
...izlaziti
...jabuke
...p!nk
...francusku manikuru
...traperice
...šalove
...twix
...musle od čokolade-njam
...krafne od čokolade-mljac
...sve od čokolade
...kesten pire
...parfeme
...petice
...sve ljude koji mene vole
...sve ljude koji mene ne vole
...plave dečke
...ali i crne dečke
...svoje male mačiće
...tebe koji ovo čitaš
...itd
ne volim...kad nešto ne ispadne onako kako ja to želim
...ljude koji misle da su pobrali svu pamet svijeta
...kad mi musli previše omekšaju u mlijeku
...rano ustajanje
...kad mi neko nameće svoje mišljenje
...sukobe
...pretvaranje
...neke profače..samo neke
...učenje
...ljenost-moja glavna osobina
...nedostatak riječi
...itd
...°°°°this is my kingdom...there are no rules...°°°°...
...Ej, evo vam i moj e-mail, pa pišite pliz, nataly-007@net.hr ...
...ti si ovaj po redu koji je posjetio moj blog...
Counter
naj frendica Viktorija
marina
dajana
sonja
matea
tujmer
nikola
ceki
monika
blaž
deva
*miss*bara*
mesarić
| adopt your own virtual pet! |
Noć je odavno prekrila grad. Bila je to jedna od rijetkih noći koja je bila tako hladna. Počinje kiša. Kapljice, lagano udarajući po prozorima, stvaraju poseban ugođaj. Bila sam sama kod kuće. Sjedeći ispred televizije, neumorno sam okretala programe, ne bih li našla štogod zanimljivo.
Vrijeme je brzo prolazilo. Odzvonila je ponoć. Još nisam mogla zaspati. Neki čudan predosjećaj pratio me cijele večeri. Kiša je i dalje padala.
Najednom začujem prigušene korake. Dolaze iz mog dvorišta. Smanjila sam zvuk televizije kako bih jasnije čula što se događa. Koraci su postajali sve glasniji. Podignem pogled. Na prozoru se ocrtavao obris čovjeka. Imao je šešir na glavi i dugački kaput. Odjednom začujem lagano kucanje na vratima. Ključ se okrenuo u bravi, te su se vrata otvorila uz zaštrašujuće škripanje. Na trenutak sam prestala disati, misleći da se ovakve scene događaju samo u horor-filmovima. Zapljusnuo me val hladnog i oštrog zraka koji je dolazio izvana. Obuzeo me strah. Strah! Zavukao mi se pod kožu, prostrujao kostima, naselio se u svakoj mišici moga tijela.
Vrata su se napokon širom rastvorila. Tamna sjena čovjeka stajala je na vratima. Mogla sam jasnije vidjeti njegov lik, no lice je ostalo u crnom mraku. Na glavi mu je bio tamno-modri šešir sa crnom vrpcom, prekriven sitnim kapima kiše. Kaput je sezao do njegovih koljena. Ramena su mu, baš kao i šešir, prekrivale kapljice kiše, blistajući na svjetlu zidne svijetiljke. No, sve mi se to učinilo nekako poznato; i modri šešir, i tamni kaput. Onaj neopisiv osjećaj straha kao da me zauvijek napustio. S olakšanjem sam odahnula. "Oprosti što ovako ulazim. Samo sam zaboravio kišobran."-progovori tata.