|
|
|
|
|
22.05.2004., subota
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
U koliko smo samo prilika nastojali umanjiti sebe i svoju osobnost, i to na toliko istančane načine da ih nismo ni svjesni. Bila sam u nekom društvu jučer, društvu koje mi ne odgovara. Pokušala sam se prilagoditi, uključiti u taj njihov isprazan i dosadan razgovor. Ali sve što dobijem od tih pokušaja je da se osjećam kao da se gušim. I onda pobjegnem. Pobjegnem u sebe. Osobe koje me okružuju mi često puta znaju reći kako sam drugačija i nedruštvena. A jesu li me oni ikada vidjeli u društvu koje je slično meni, koje u meni izaziva smijeh koji ne želi prestati? Koje izvlači rijeku misli koje se stapaju jedna s drugom? Na žalost, svaki čovjek uspije pronaći samo mali broj ljudi sličan sebi i ne može svoj život orijentirati samo na te ljude... jer postoji opasnost da ostane sam. Al, kvragu, postoje neki ljudi s kojima mi je tako dobro u društvu, s kojima se tako uživam smijati, da nekad imam osjećaj da ne prihvaćam ništa manje. I nekad imam osjećaj da mene ne prihvaća ništa manje. Uh, kako se često osjećamo "prevelikima" za osobe koje nas okružuju, te se nekad prividno pokušavamo "umanjiti" ne bi li ostali neprimjećeni tamo gdje mi to sami ne želimo. A istina je da smo "veliki" onoliko koliko su "veliki" oni koji nas raduju, oni koji nas žele baš takvima kakvi jesmo, oni kojima ne moramo glumiti, oni koji nas osjećaju.... oni koje mi osjećamo. Ja bih te ljude. Zašto ne mogu biti samo s takvim ljudima? Zašto se MORAM prilagoditi i ostalima? Zašto ne mogu otići na pusti otok i tamo povesti samo one koje sam sama odabrala? Zašto ja ne mogu uvijek biti samo ja...Slobodna sam biti onoliko "velika" koliko to zaista jesam, a da se pritom ne brinem hoću li kome stati na žulj. Ako moja osobnost drugima predstavlja problem, to je naposljetku samo njihov problem. Na meni je samo da poštujem druge i pritom uvijek budem samo svoja. |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Zvuk tišine... jedini koji imate kad ostanete sami sa osobom duboko u vama... možda onda pronađete odgovore koje niste znali naći jer ste bili izgubljeni među ljudima... Ovaj blog posvećen je takvim trenucima, kada ste daleko od svih... s tišinom oko vas... možda i vama tada padne na pamet neka ludost kao i meni: Želim osvojiti svijet. A onda ću vidjeti što dalje. 
Secrets of life
"Ako nije moguće nekoga potpuno imati, najbolje ga je tada potpuno izgubiti." "Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti." "Umanjimo li svoje Ja, tada može rasti nešto važnije." "... i živi tako da se ne postidiš ni jedne svoje uspomene." "Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi." "Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo." "Da su gnjevni pogledi strijelice, svi bi ljudi bili ubojice." "Vjera je sposobnost da se podnese vlastita sumnja." "Razmišljati znači duboko se čuditi." "Kad svi ljudi jednako misle, znači da nitko puno ne razmišlja." "Istina je - zabrinutost ubija ljubav." "Budite realni. Očekujte čuda." "Strah je samo drugo ime za nesposobnost da ovladamo nastajanjem misli." "Imamo jako malo mašte za bol koju nanosimo drugima." "Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari." "Imagination is more important than knowledge." |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
