nedjelja, 05.03.2017.

Do muža preko Fejsa?

Danas je dan za sovu (ili ševu, kako je znao govoriti jedan plavušin kolega).
Naime, sivo je i kiša samo što ne padne (ili je već pala) pa je najbolje biti doma. I, između ostalog, pisati.

Ovakav jedan tmuran dan priziva i neke tmurne misli. Možda ne i tmurne, više kritičarski raspoložene.

Zadnjih dana na Fejsu (Facebook-u) plavuša viđa tužne objave (s „feeling sad“ emotikonima) jedne efbefeice (Fejsbuk-frendice). U biti poznanice. Ona ima oko 40 godina i, prema tim objavama, očajnički traži muža. Te svoje objave piše na engleskom jeziku te, osim muža, želi obitelj i dobar posao. Nakon što je tu objavu nekoliko njih označilo s ikonicom „prsta gore“ (like-o ili lajkao ili sviđkao), ona je napisala i da moli da njeni FBFovci ne sviđkaju samo, već i da joj pomognu naći to što traži.

Plavuši nije jasno kako netko star oko 40 može reći da želi obitelj?
Vjerojatno ima još nekoga od roditelja živog, ali i ako i nije tako, možda ima brata, sestru… ili, ako ih i nema, možda ima psa ili mačku. Ako ne, bar do ovih zadnjih može lako doći.
Drugo što je jako čudno plavuši je da netko na taj način traži muža. Ona bi u toj situaciji tražila broj bračnog posrednika Gangstera iz Imotskog (ili nekog drugog) i pitala ga ima li što na tržištu za nju.

Možda je samo ta efbefica čitala one savjete životnih gurua koji kažu da moraš zapisivati sve što želiš i svaki dan to misliti i slično, pa će ti se to i ostvariti.

No, plavušino je ipak mišljenje o svemu tome ovo: razmisli ti, kćerce, o svemu što imaš u životu i budi zadovoljna s tim što imaš, a sreću ti ionako nitko drugi ne može donijeti već ti sama sebi. Čim prije to shvatiš, bolje za tebe. Jer se taj muž možda nikada ne pojavi ili, ako se i pojavi, možda ti i ne donese dugoročno sreću i zadovoljstvo.

I gdje si onda?

Oznake: muž, obitelj, sreća

- 15:19 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2017.

O sreći, opet

Ovaj je post motiviran Neverinovom viješću da je sretan jer je primio dobru vijest da je zidanje „u suho“ postalo zaštićeno nematerijalno dobro.

O sreći je već plavuša pisala i nije mi želja ponavljati se. No, ipak poticaj za ovo, tu i sada, pisanje o sreći, došlo je spontano pa se, sreće radi, mora i realizirati.

Netko može misliti da je sreća postati predsjednik države ili vlade, da je sreća udati se bogato, ili završiti fakultet, ili dobiti na lutriji. Ili još bezbroj stvari. Ili saznati da je nešto do čega ti je stalo dobilo zaštitu.

No, mislim da je sreća skoro svakodnevno promjenjiv osjećaj. Jučer sam bila sretna što sam položila neki ispit, a danas sam sretna jer je prekrasan sunčani ili kišni dan. Jučer sam bila sretna što sam u vezi, a danas sam sretna što sam slobodna. Itd...
Isto tako smo i često puta nesretni, a da čak ne moramo ni znati što je tome uzrok.

Možda je jedino sigurno da je mijenja sigurna pa tako i osjećaj sretnosti ili nesretnosti.

Ako prihvatimo da je život konstantna izmjena sretnih i nesretnih dana, sretnih i nesretnih događanja, možda možemo biti sretniji?

Oznake: sreća

- 13:17 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se