subota, 21.01.2017.

O sreći, opet

Ovaj je post motiviran Neverinovom viješću da je sretan jer je primio dobru vijest da je zidanje „u suho“ postalo zaštićeno nematerijalno dobro.

O sreći je već plavuša pisala i nije mi želja ponavljati se. No, ipak poticaj za ovo, tu i sada, pisanje o sreći, došlo je spontano pa se, sreće radi, mora i realizirati.

Netko može misliti da je sreća postati predsjednik države ili vlade, da je sreća udati se bogato, ili završiti fakultet, ili dobiti na lutriji. Ili još bezbroj stvari. Ili saznati da je nešto do čega ti je stalo dobilo zaštitu.

No, mislim da je sreća skoro svakodnevno promjenjiv osjećaj. Jučer sam bila sretna što sam položila neki ispit, a danas sam sretna jer je prekrasan sunčani ili kišni dan. Jučer sam bila sretna što sam u vezi, a danas sam sretna što sam slobodna. Itd...
Isto tako smo i često puta nesretni, a da čak ne moramo ni znati što je tome uzrok.

Možda je jedino sigurno da je mijenja sigurna pa tako i osjećaj sretnosti ili nesretnosti.

Ako prihvatimo da je život konstantna izmjena sretnih i nesretnih dana, sretnih i nesretnih događanja, možda možemo biti sretniji?

Oznake: sreća

- 13:17 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.01.2017.

Znate li što je karoshi?

Prije par dana na Indexovom portalu osvanuo je članak u kojem, između ostalog, piše ovo:

„Predsjednik Dentsua, najveće japanske reklamne agencije i jedne od najdominantnijih kompanija u zemlji, dao je ostavku zbog smrti mlade novakinje koja se ubila zbog "pretrpanosti poslom"... Uz duboke naklone, Tadashi Ishii je izjavio da preuzima odgovornost za zloglasan kompanijin tempo prekovremenog rada.
Matsuri Takahashi oduzela si je život nakon samo devet mjeseci rada za kompaniju. Prema izjavama sadašnjih i bivših zaposlenika, kultura traži uzastopne dane rada do sitnih noćnih sati, nekoliko tjedana u komadu…
Njena smrt i ostavka Ishiija dio su nacionalne debate oko porasta fenomena "smrti od prekovremenog rada", ili fenomena karoshi. Odvjetnici smatraju da su uobičajeni prekovremeni sati postali minsko polje pritisaka, obaveza, zlostavljanja i nedostatka radnika…
Ova je smrt drugi skandal u Dentsuu u posljednjih nekoliko mjeseci: u rujnu su bili prisiljeni priznati da je odjel digitalnog oglašavanja klijentima previše naplaćivao od 2012. godine. Gospođica Takahashi radila je u tom odjelu, a mjesec dana prije smrti upisala je 105 prekovremenih sati.
Ministarstvo rada odgovorilo je na zgražanje javnosti oko smrti Takahashi te najavilo pojačanje regulative neslužbenih prekovremenih sati te javno objavljivanje imena kompanija koje redovito iskorištavaju svoje zaposlenike, ili gdje su se dogodila dva ili više slučaja karoshija.
Više od petine japanskih kompanija u listopadu je priznalo da dio osoblja prekovremeno radi više od 80 sati mjesečno – što je i službeno potvrđeno kao štetno za zdravlje.“

Plavuša je malo proguglala o tom slučaju i pronašla još dodatnih informacija: taj direktor (65 godina star) dao je ostavku tek godinu dana nakon smrti 24-godišnje djevojke, koja se ubila u prosincu 2015., bacivši se s prozora svog „corporate dormitory“-a. Prije toga je ona preko socijalnih mreža pisala poruke o prekovremenim satima, ali i uznemiravanjima nadređenih koje je također trpjela. Obitelj djevojke tvrdi da joj je njen šef navodno rekao: „Premali su ti kapaciteti ako se teško nosiš s količinom rada koju trenutno imaš.“.
Prema podacima japanske vlade, broj samoubojstava zbog posla je u porastu, a godišnje se najmanje 2.000 radnika u Japanu ubije zbog prekovremenog rada, tj. žrtva je "karoshija“.

U zadnjoj tvrtki u kojoj je plavuša radila prekovremeni rad je bio normalan i nitko se otvoreno nije zgražao nad njim niti ga pokušao suzbiti, a neki direktori su ga čak i poticali: „imate dobru plaću, očekuje se od vas da radite prekovremeno“. Bivši plavušin kolega znao je imati po 90 sati prekovremenog rada u toj firmi čije neslavno ime nećemo ni spomenuti.

Prije par godina plavuša je radila u jednoj drugoj respektabilnoj instituciji (respektabilnoj samo zato što ljudi, budući da nisu bili zaposleni unutar takve institucije, imaju a priori lijepo mišljenje o njoj). Dala je otkaz – ne zbog prekovremenog, već zbog užasnih ljudskih odnosa i zbog toga što se rad i stručnost nisu cijenili. Godinu ili nešto više dana nakon njenog odlaska, saznala je da se njen bivši kolega objesio u garaži te institucije. Nitko od tadašnjih zaposlenika nije smio ni pisnuti o tome da informacije ne bi procurile u javnost. Plavuša tada više nije radila tamo i nije mogla znati detalje, no rekli su joj da je imao neke privatne probleme pa je zato to učinio. No zašto je baš odabrao garažu na poslu da to učini?

Ovo je pretmurna tema (kao i današnji sivo-bijeli dan u Zagrebu), no moja optimistična poruka je: nitko – baš nitko – a kamoli posao ili ljudi na poslu – nije vrijedan toga da si oduzmemo život ili si na bilo koji drugi način naštetimo! Uvijek ima izlaza i uvijek se može naći novi posao.

Oznake: odnosi na poslu

- 16:22 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2017.

Novogodišnje odluke

Sretna nam svima 2017. godina!
Neka bude mirna, zdrava i uspješna!

Plavuša je Novu godinu proslavila dan prije Stare godine, 30.12. Izašla je s frendicom i na kratko im se pridružio i poznanik iz Grčke kojeg je plavuša upoznala na otoku Lesvosu. No Grk nije Zorba niti je zbog plavuše došao u Zagreb. Došao je jer mu se Zagreb sviđa.
No nećemo sada o njemu. Spominje se u ovoj priči samo zato što je pitao plavušu i njenu frendicu koje su njihove novogodišnje odluke. I jedna i druga su bile iznenađene tim pitanjem, iako ono nije bilo nešto neobično. Možda su bile više iznenađene zbog toga što nisu imale spreman odgovor na to pitanje. Plavuša je Grku uzvratila istim pitanje, na što ni on nije dao neki odgovor.

No, razmislimo malo o novogodišnjim odlukama. One su uglavnom ove vrste: „želim smršaviti“, „želim naći novi posao“, „želim muža/ženu“… - želje koje nam se mogu učiniti prilično zastrašujućim jer što ako nam se ne ostvare u toj godini u kojoj smo ih zaželjeli? Bit će nam teško išta slično željeti druge godine. Onda ispada da je najbolje ništa veliko i nemati kao „novogodišnju odluku“.

Možda bismo trebali željeti nešto drugo – nešto što će nas motivirati. Tako je „želim biti dobra prema sebi“ bolja želja od one „želim smršaviti“ jer sadrži dobru motivaciju u sebi koja može rezultirati i manjkom kilograma: želim paziti na sebe, ne želim biti predebela jer mi to loše utječe na zdravlje, ali i na dojam koji ostavljam kod drugih… No isto tako možemo biti dobri prema sebi i ako smo debeli – ako nas debljina ne smeta.

Za „želim muža“ ili „želim ženu“, plavuša baš i ne zna koji bi bio motivirajući faktor. Jer misli da se sreća nalazi u nama samima. No, isto tako, nema ništa protiv muževa ili žena – ako nas oni usrećuju.

Oznake: nova godina

- 16:30 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se