četvrtak, 27.10.2016.

Put na Lesvos – 2. dio

Nije se lako sjetiti ljetne škole i ljetovanja na otoku Lesvosu, gdje su temperature bile oko 35 stupnjeva, iz pozicije dolaska mjeseca studenog, kada je u 11 sati ujutro grad u magli, a temperatura oko sedam stupnjeva. No, neposredno prije i poslije jednog drugog puta, na zapadni dio Mediterana, plavuša se uspijeva sjećati onoga što je vidjela i doživjela na Lesvosu. Ovog puta radi se o sjećanju na izbjeglice.

Kao dio ljetne škole, posjetila je izbjeglički kamp Moria, smješten uz glavni grad Lesvosa Mytilini – gradić na Egejskom moru koje „gleda“ na Tursku i vrlo joj je blizu pa stoga ilegalnim putevima dolaze u njega izbjeglice na putu iz Turske prema Grčkoj i dalje, prema zapadnoj Europi.

Danas, više od tri mjeseca nakon plavušine ljetne škole na Lesvosu, govori se o 3740 osoba koje su se utopile na Mediteranu ove godine. O tome se malo piše, tek usputno, kao da se ne radi o ljudima koji su izgubili živote pokušavajući stići do Europe, već o nekim brojevima.

O izbjeglicama danas svatko ima neko mišljenje. No nećemo sada o tome. Sada ćemo o onome što je plavuša saznala i vidjela dok je bila oko izbjegličkog kampa Moria na Lesvosu.
Bila je oko kampa jer nju i ostalih 20-ak ljetnih školaraca nisu pustili u kamp. No pustili su troje – jednu profesoricu, Grkinju koja je sigurno već bila unutra ili bar može ići tamo kada hoće jer živi na Lesvosu, i dvije osobe sa završenim doktoratom. Naravno da je plavuša, s par drugih, protestirala na uvjete takvog odabira. No ljudi su uglavnom bez odgovora i nijemi kada staviš u pitanje ispravnost njihovih postupaka, te kada padaju u vodu svi njihovi govori i priče o etičnosti, humanosti i drugim velikim temama. Ta grčka profesorica joj se ionako od prve nije bila svidjela. Odmah je plavuša nanjušila da se radi o osobi s funkcijom čija unutrašnjost je prazna.

Ipak, plavuša je već upoznala izbjeglice i uvjete njihova života u Hrvatskoj dok čekaju azil (i kad dobiju azil), tako da joj nije bilo toliko bitno ući u taj grčki kamp. Kamp joj je u većim razmjerima samo potvrdio ono što je već znala: teške uvjete u kojima žive ti ljudi, koji su napustili svoje prethodne živote i sada su puni neizvjesnosti za svoju budućnost.

I onda kada joj neko govori o izbjeglicama danas, otkad je ovo pitanje postalo aktualno, a da nije susreo niti jednu takvu osobu, ona se samo miče, odlazi, ili ne čita uopće komentare takvih ljudi koji pojma nemaju. A nemaju niti sposobnost staviti se u poziciju izbjeglica koji su zbog nekih razloga (ne samo ratnih) bili prisiljeni pobjeći iz svojih zemalja.

No, da ne filozofiramo dalje, evo onoga što je plavuša vidjela oko kampa i čula od UNHCR-ova radnice, policajca i liječnika koji rade u kampu.

U kampu Moria je tada (u srpnju) bilo oko 2800 ljudi. Izvana je bilo nemoguće procijeniti veličinu kampa, no moglo se vidjeti da su ti „kontejneri“ u kojima su smješteni ljudi bili prenatrpani. Neki su zato razvili vlastite, improvizirane šatore van tih privremenih smještajnih boksova, no i dalje su bili unutar kampa, ograđenog debelim zidovima i žicom. Svaki tjedan je u kamp dovođeno oko 50-ak ljudi, što je bilo puno manje od broja ljudi koji je u njega dolazio prošle godine i sve do veljače 2016., kada su se političari Europske unije i Turske dogovorili da će Turska zadržavati te ljude u svojim izbjegličkim kampovima i zauzvrat dobivati novce od EU.

Ljudi koji su ipak nastavili dolaziti u Grčku i na otok Lesvos, dovođeni bi bili u Moriju i još jedan drugi kamp na otoku. To sada više nisu bili tranzitni kampovi, već prihvatni centri za izbjeglice. Drugim riječima, u njima bi izbjeglice zatražile azil.

Prvih 25 dana po dolasku nisu smjeli izlaziti iz kampa, prije no što bi dobili dozvolu kretanja po otoku. Desetak dana nakon dolaska u kamp, zbog uvjeta u kampu i nemogućnosti kretanja van kampa – zbog gubitka slobode kretanja – ljudi zatočeni u kampu počeli su pokazivati razne psihološke poremećaje. Doktori organizacije „Doktori bez granica“ koji su radili tamo dnevno bi primali 200-tinjak ljudi s raznim problemima. Bilo je i puno trudnica.

Policajac koji radi u kampu plavuši i drugima je rekao da su u kamp uveli politiku nulte tolerancije prema svima: ni izbjeglice, ni policajci, ni svi „humanitarci“ i ostali koji u kampu rade ne mogu se ponašati suprotno pravilima reda koja su tamo uvedena. Česte su svađe i problemi između raznih etničkih grupa i takvom politikom nastoje uvesti neki red.

Kada prođe tih prvih 25 dana od ulaska u kamp, izbjeglice dobiju privremene papire i mogu izlaziti van kampa. No, gdje idu, osim oko kampa gdje biznis (kamp kućice u kojima se prodaje hrana, piće, kava i ostalo) cvjeta, nije nitko rekao. No iz jedne nevezane priče plavuša je čula kako Grci na otoku ostavljaju otvorene kuće i automobile jer je otok siguran i nema krađa ni provala. Toliko o eventualnoj „ugrozi“ od izbjeglica.

Nisu im radnici u kampu rekli ni ono što je plavuša zaključila iz te priče: ti ljudi tamo će svi biti deportirani nazad u Tursku, osim ako ne dokažu da im je u Turskoj život u opasnosti. No, kako će to dokazati onima koji rade za političare koji su dogovorili da će se ljudi – izbjeglice – „čuvati“, tj. zadržavati u izbjegličkim logorima u Turskoj?

Toliko o temi izbjeglica. Pa neka pričaju oni koji pojma nemaju o tome kako izbjeglice treba tjerati van Europe. Kada bi otvoreno i bez predrasuda popričali bar s jednom izbjeglicom koja je privremeno smještena u zagrebačkom Porinu, sigurno bi promijenili mišljenje. A da ne govorimo o tome da je svačiji život neizvjestan i da svatko od nas može postati izbjeglica.

- 13:58 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se