nedjelja, 22.11.2015.

Manjina i većina

Prije par dana većina je hrvatskih medija objavila vijest kako je David Beckham najseksi muškarac na svijetu. Plavuši je odmah zasvijetlila lampica iznad glave: ma tko to kaže? Naravno, to se po hrvatskim portalima ne može saznati, piše samo to da je takvim proglašen u časopisu „People". I onda je plavuša išla vidjeti što se na engleskom može naći o tom proglašenju, tj. na temelju čega je on takvim proglašen. Mislila je da je to rezultat istraživanja na nekom broju ljudi. A što je 1000, 5000 ili 50000 ljudi u usporedbi s 7,3 milijardi ljudi (valjda) koji žive danas na svijetu? Manjina. No, čak se nije radilo ni o tome da je ta titula bazirana na određenom uzorku ljudi – ne, tako su odlučili urednici časopisa „People“ čiji kriteriji baš i nisu najjasniji. Dakle, samo par ljudi je reklo: David B. je najseksi mužjak vrste homo sapiensa. I to je bilo dovoljno da naši mediji tako pompozno objavljuju priču o Beckhamu kao najseksi muškarcu na svijetu (uglavnom su i zaboravili spomenuti da su ga „Piplovci“ proglasili takvim samo za ovu godinu).

Pa si vi sada mislite da li bi najseksi muškarac ove godine bio David ili netko drugi (npr. onaj mali kojeg petkom viđate u teretani – tako bi mogao sugerirati naš Cosmo ili drugi jako pametni časopis ili portal za žene).

Da ne govorimo o tome kakvog li značenja i smisla ima biti najseksi mužjak?!

Plavuša čita knjigu „Grčka u doba Perikla“ čiji autor, Robert Flaceliere, piše kako je u Ateni u 5. stoljeća prije nove ere bilo oko pola milijuna ljudi od kojih je tek petina bila slobodna. Robovi nisu bili slobodni, a žene nisu imale nikakva politička prava, kao ni naseljenici (stranci).
„Ljudi koji su uživali politička prava i sudjelovali u upravljanju državom tvorili su tek usku manjinu“, kaže Flaceliere i dodaje: „Tu činjenicu ne bismo nikada smjeli smetnuti s uma kada govorimo o atenskoj demokraciji.“

Što se tiče robova, zanimljive usporedbe s današnjicom se i o njima iz ove knjige mogu izvući. Tako o državnim robovima (bilo je i privatnih, čija je sudbina bila snošljiva, kako piše autor), Flaceliere piše da su „vodili otprilike život sitnih činovnika. Stanovali su gdje su htjeli, primali plaću i mogli osnivati obitelj. Isto su tako i mnogi robovi zaposleni u trgovini i proizvodnji mogli slobodno birati prebivalište i samostalno voditi neke djelatnosti, od kojih je dobit po zakonu išla robovlasniku, no ovaj je često imao računa da ih „stimulira“ u poslu prepuštajući im stanovit postotak od čiste zarade.“

Sova je žmirnula očima i pitala: „A zašto se onda danas oni koji rade za državu ili kod privatnika ne nazivaju više robovima, kada im je u biti isto kao i robovima koji su živjeli prije otprilike 2500 godina?“

Plavuša je, umjesto odgovora, sovi pročitala samo još jedan citat iz knjige:
„Znalo se dogoditi da se poneki atenski, a osobito seoski šmokljan morao poklopiti ušima pred autoritativnom i bistroumnom ženom. Seljak Strepsijad jadikuje da je uzeo „gradsku djevojku, tu gizdu, raskoš“, koja mu nije dala čak ni da sinu nadjene ime kakvo je želio. Htio ga je po običaju nazvati po imenu svog oca Fidonid („Štediša“), a ona je inzistirala na imenu koje bi bilo izvedeno od riječi hippos (konj), jer su konjanici (to jest vizetovi) bili imućni plemići. Ni jedno ni drugo nije htjelo odustati od svojega, pa je sin dobio ime Fidipid („Štedikonj“).“

- 17:08 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.11.2015.

Pad Rimskog Carstva

Povijest je učiteljica života, napisao je Ciceron 55. godine prije Krista. A 2015. godine poslije Krista se sigurno možemo zapitati da li nas je do sada povijest ičemu naučila.

Plavuši se posljednjih dana vrti po glavi propast Rimskog Carstva i nikako iz pretinaca školskog sjećanja ne može izvući razloge te propasti.

I onda je na internetu naišla na Edwarda Gibbona koji je prvo istraživao, a potom i krajem 18. stoljeća napisao brojne stranice na temu propadanja i pada Rimskog Carstva. Gibbon je (navodno) naveo pet glavnih uzroka pada Rimskog Carstva:
1. naglo povećanje razvoda te potkopavanje digniteta i svetosti čovjeka, što čini temelj ljudskog društva;
2. sve više i više poreze i trošenje javnog novca na kruh i cirkuse (u skladu s krilaticom „kruha i igara“ narodu),
3. zaluđenost zadovoljstvima i sportom, s tim da je sport svake godine postajao sve brutalniji i izvor sve većeg uzbuđenja za stanovnike Carstva;
4. ogromna ulaganja u naoružanje, dok se pravi neprijatelj nalazio unutar Carstva – u dekadenciji njegovih stanovnika;
5. pad religioznosti, pri čemu se vjera svela na puku formu koja je izgubila svaku vezu sa stvarnošću.

Postoji još jedna uzrečica, Georgea Santanaye: „Oni koji ne pamte prošlost, osuđeni su je ponavljati“.

Teško bi se moglo reći da današnji državnici i moćnici mare puno o prošlosti, kao da ih se ona nikako ne može ticati. No, naznake padova, propadanja i dolazaka novih vremena, za koja ne znamo hoće li – za nas koji živimo svoje živote van svih tih javnih i medijskih reflektora - biti bolja ili lošija, svuda su oko nas.
Možemo se samo nadati da se svi skupa nećemo međusobno poubijati (u doslovnom i prenesenom značenju) ili umrijeti od gladi jer se nećemo moći dogovoriti da ne želimo i nećemo biti jedni drugima vukovi, kako su (i opet) stari Rimljani govorili.

- 13:32 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se