nedjelja, 02.08.2015.

Sjećanja na Sarajevo

Prije nekog vremena plavuša je bila u Sarajevu, na seminaru koji je i predugo trajao.
Kako za druženje treba naći nekoga s kim se odmah složiš oko toga da je neki predavač (muškog ili ženskog roda, svejedno) dosadan, drugi pretenciozan, treći ne shvaća da ljudska pažnja i strpljenje imaju svoje granice i kada očekujemo da će nešto završiti u 5 popodne, onda tako i treba biti, a ne prekoračiti to vrijeme i ljudsku strpljivost… a kako plavuša nije našla takvo društvo na tom seminaru, intuitivno je otišla u knjižaru i potražila knjigu koja bi joj mogla praviti društvo i skratiti slobodno vrijeme tako da seminarski dani u Sarajevu što prije prođu.

Sada je to i osvijestila: kada se nađeš u gradu ili mjestu u kojem inače ne živiš, najbolje ili ponesi sa sobom knjigu ili je nađi tamo. Ovo drugo je čak bolji izbor jer nikad prije puta ne znaš koja bi ti knjiga odgovarala da ti pravo društvo u tom određenom mjestu.
Plavušin nasumičan ili podsvjestan izbor bila je knjiga „40 pravila ljubavi“ Elif Safak, jedne od „najčitanijih turskih autorica“. Knjigu je izdao sarajevski „Buybook“, dakle bila je prevedena na bosanski i plavuši nijedan drugi jezik u Sarajevu ne bi odgovarao bolje od bosanskog. (Sova šapće da je knjiga izdana i kod nas i da je skoro posvuda po zagrebačkim knjižnicama trenutno posuđena.)

„40 pravila ljubavi“ je spasila plavušu od dosade, gledanja posvuda jednako zaglupljujućih TV-kanala i bila zanimljivo i poučno štivo. Nećemo sada tu prepričavati njen sadržaj (koga zanima neka je pročita), no evo jednog citata iz knjige (ujedno jednog od četrdeset pravila): „Ako želiš promijeniti ponašanje ljudi prema tebi, najprije promijeni vlastiti odnos prema sebi. Ne naučiš li voljeti sebe, iskreno i potpuno, nema načina da privoliš druge da te zavole. A kad jednom dođeš na taj stepen, nauči biti zahvalan za svaki trn koji drugi ljudi bace pod tvoje noge. On je pokazatelj da ćeš uskoro biti obasut ružinim laticama.“

Plavuša se od lijepih stvari u Sarajevu sjeća i kako je pila bosansku kavu i sok od ruže u kafani „Miris dunja“ na Baščaršiji. Na cjeniku je, između ostalog, pisalo i ovo:
„U starim vremenima ljudi su išli pod krošnje dunje da bi mirisom njenim vratili mir, nafaku, zdravlje i sreću! Ako niste u kafani „Miris dunja“ nešto pili, vi na čaršiji niste ni bili!“.
Konobar je plavuši objasnio da je nafaka ono za što vas je Bog predodredio, vaša sudbina.

Plavuša se pokušala sjetiti gdje je zadnje vidjela stablo dunje i došla je do zaključka da se uopće ne sjeća kada je i da li je ijedno takvo stablo vidjela. Vjerojatno je, no kada je bila jako mala pa se točne situacije i mjesta ni ne može sjetiti.

Ako tko vidi stablo dunje, molim neka javi. Jer bismo i sova i ja rado otišli do njega i upijali mirise njene krošnje i plodova.

- 13:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se