ponedjeljak, 21.07.2014.

"I fear the day..." Einstein

Danas je bio jako naporan dan. Na poslu su samo problemi isplivavali, i to kao posljedica neodgovaranja na davno postavljena pitanja. Sve je podsjećalo na leševe koje izbaci voda nakon poplave: prvo ih nema, ne oglašavaju se, nitko ne zna gdje su, a onda ih voda izbaci, obično nakon par dana, i to ujutro.
Uglavnom sve ima veze s tim da ljudi jako malo komuniciraju i ne odgovaraju na pitanja na vrijeme.

Ovaj vikend sam na Fejsu (na kojem inače ništa aktivno ne radim jer mi je to totalno smiješna internetska slikovnica laži, obmana i poneke istine), slučajno kod jedne frendice iz školskih dana, ugledala poznatu sijedu glavu Alberta Einsteina i natpis:
„I fear the day that technology will surpass our human interaction. The world will have a generation of idiots.“

Ispod je školska kolegica stavila fotku tinejdžerica koje stoje jedna do druge i svaka tipka nešto po svom mobitelu, nemajući blage veze o prisutnosti svih ostalih i osobe koja ih slika.

Odlična poruka na Fejsu!

To se baš svakodnevno događa na poslu, među prijateljima, na ulici, u trgovinama, bankama, posvuda: stvara se generacija idiota koji nemaju istu dob, no kojima je zajedničko to da zaboravljaju osnove komunikacije, osnove logike, zdravog rasuđivanja, ali zato imaju najnovnije modele aj-fona (namjerno to tako pišem), redovito stavljaju svoje fotke na Fejs i jako su „kul“, kada bi se komercijalna ekipa, koja na tome svemu zarađuje, pitala.

Pa i ovaj moj blog je slika onoga što se događa ako nisi aktivan ili ne poznaješ nekoga u redakciji ekipe „Blog.hr“-a pa da te stave na naslovnicu: čitaju te samo neki.

Međutim, ti neki koji povremeno dođu na ovaj blog su vjerni čitači i valjda se zbog nečega vraćaju ovdje.
I zato ja i dalje pišem, makar zbog jedne osobe, za koju i ne znam tko je, jer više uopće s onima kojima sam rekla da pišem blog ne dijelim informacije o tome da sam nešto napisala..

I to je odličan osjećaj: raditi nešto, neopterećen koliko će te ljudi pročitati, hoćeš li ijedan komentar dobiti… to je sloboda.

Jim Morrison: “The most important kind of freedom is to be what you really are. You trade in your reality for a role. You trade in your sense for an act. You give up your ability to feel, and in exchange, put on a mask. There can't be any large-scale revolution until there's a personal revolution, on an individual level. It's got to happen inside first.”.

I zbog toga što sam ljudski zabrinuta, ponavljam Einsteina: „I fear the day that technology will surpass our human interaction. The world will have a generation of idiots.“

- 18:46 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2014.

Svašta u avionu naučiš

KLM let Glasgow-Amsterdam, 6 ujutro.
KLM znači Kraljevska nizozemska avio-kompanija (Koninklijke Luchtvaart Maatschappij). Iznad loga (tri slova, kratice) je kruna; boja loga je plava – da li žele asocirati na plavu kraljevsku krv?!

U srpanjskom časopisu te avio-kompanije, časopisu koji se zove „Holland Herald“, čitam o Zagrebu – intevju s Christianom Uikiza, „pjevačicom s hitom broj 1 u Hrvatskoj“. Za tu Christianu nikad nisam čula, a živim u Hrvatskoj, i to ne od jučer, već od rođenja. Christiana, kaže se u tim novinama, poznaje Zagreb kao „stražnju stranu svoje ruke“ pa tako u Zagrebu voli ići u Movie Pub i na mali park (parkić) Zrinjevac na Radničkoj cesti. Nisu moje greške u pisanju, već baš to piše u tom časopisu, ljeta Gospodnjeg 2014, mjeseca srpnja. Niti Movie Pub više postoji kakav je nekad bio, niti je Zrinjevac na Radničkoj cesti, no iz ovoga se može naučiti možda to da velike tvrtke, kao što su avio-kompanije, uopće ne mare za ono što serviraju svojim klijentima.

No, idemo dalje. U časopisu su čak dva oglasa iz Hrvatske. Jedan Hrvatske turističke zajednice, naslov mu je „Visit Croatia, Share Croatia“. Na njemu tipična fotka Dubrovnika (zauzma većinu oglasa), a ispod nje mala fotka koja prikazuje 3 odrasle glave i jednu dječju glavu s maskom za ronjenje i „surlicom“ (tubom za disanje). Te 4 glave su se same slikale (velike li inovacije, koja se zove „selfie“!), a pokraj fotke piše:
#LoveCroatia#Dubrovnik @Laura@Arnold@Jan@Irma.
Valjda aluzija na Twitter.

Odmah mi dođe da odletim u Dubrovnik i da se tamo sama slikam – no to mi dođe kao najgluplja šala ili glupa laž koju bih nekome rekla.

Koji je smisao te reklame?!

Drugi oglas (na engleskom jeziku, kao i prvi) platila je Turistička zajednica Grada Zagreba i on je vrlo tradicionalan: naslov je „Zagreb“, ispod: „Glavni grad Hrvatske“, a još ispod se nižu redovi s opisima i fotkama onoga što grad ima za ponuditi, a to su: Zagrebačka vremenska mašina, Cest is d'best, Inmusic festival i „Advent“ u Zagrebu.
Kod Zagrebačke vremenske mašine, fotografije „kravata“ - konjice i kočije s dva bijela konja, i do toga patetičan opis: „Jeste li ikada bili vraćeni nazad u vremenskoj mašini ili možete li stvarno vidjeti likove iz priča iz davnina koji stoje baš kraj vas? Sve je ovdje: nostalgična pjesma, kitica cvijeća i vremena koja smo vratili nazad na ulice Zagreba zbog vas.“

Ne znam da li bih nakon takvog oglasa dobila želju posjetiti Zagreb, da sam strankinja.

No vrhunac reklama tek dolazi. I nije hrvatski proizvod, već nizozemski.

Sendviče (prilično bljutave, od jaja i sira, s dvije šnite, ne baš ukusnog, kruha), dijele stjuardese/stjuardi, servirane u kartonskim omotima na kojima, prevedeno s engleskog, piše ovo: „Pile/jaje koje se koristi na ovom kruhu odgojeno je i proizvedeno s poštovanjem za dobrobit životinja.“. A unutar omota, kraj crteža koke, i ovo (ukratko): „Mi se brinemo za naše kokoši. Poljoprivrednici zaista dobro paze na svoje kokoši. Brinu se o tome da one imaju lijep dan, da im je svaki dan takav. Transparentnost je glavna odlika, što znači da su farme otvorene posjetiteljima na dnevnoj bazi. Zato posjetite jednu od naših farmi ili pogledajte webcam preko websitea i sami se uvjerite kako one (kokoši – za one koji su se izgubili) žive dobar život: www.rondeeleieren.nl/webcam. A na drugoj, unutarnjoj strani omota sendviča još ovo: „Želimo vam lijep dan! Spremni ste uživati u Rondell piletu/jaju, proizvodima s jedinstvenom pričom? U Rondellu s brinu za svoje kokoši. Brinu se za okoliš i za njihovo zdravlje. Farme su u skladu s prirodnim zahtjevima kokoši. Kokoši imaju pristup noćnim četvrtima, dnevnim četvrtima i području od drveta….“.

Reklama o Zagrebačkom vremeplovu je smiješna, ali ova nizozemska reklama ne samo da je smiješna, već je zastrašujuća. Zar nas smatraju idiotima? No, nitko se baš od putnika, u avionu u 6 ujutro, na relaciji Glasgow-Amsterdam, nije izgleda tome čudio. Nisu ni čitali to što piše na papirnatom omotu oko prilično bljutavog sendviča.

A lijepo je Maksim Gorki rekao: „Ne budite ravnodušni, ravnodušnost je smrtonosna za ljudsku dušu“.

- 23:09 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se