ponedjeljak, 23.12.2013.

Vikend u predbožićnom Beču

Plavuša se u Beč zaputila za vikend, preko turističke agencije, da osjeti malo onoga što je, izgleda, za mnoge poželjno: „Doživljaj Adventa u Beču“. U subotnje jutro je tako za Beč krenula autobusom punim žena, nešto malo i muškaraca (većinom iznad 50-e), i punim putnih torbi/kofera. To joj nikako nije bio jasno: zašto tolike torbe i koferi kada danas idemo, a sutra se vraćamo. Provjerila je još jednom s vodičem da nije krivo shvatila – možda će u Beču ostati pet dana, a ne dva. Naravno, nije bila krivo shvatila. Ljudi jednostavno vole nositi sa sobom na put velike kofere, makar bili poluprazni ili makar u njima nosili stvari koje im sigurno neće trebati. Vodič je bio fin, uviđavan i kulturan. Prava bečka škola. I vodičev tata je bio jedan od putnika, svježe ofarban u svijetlo smeđe. I vodičeva maćeha je bila tu, svježe ofarbana u golubje sivo. Inače, vodičeva mama je poznata naša pjevačica (starija od 70), a i tata (iste dobne skupine) bio je nekad poznati pjevač. No plavuša se nije mogla sjetiti nijedne njegove pjesme. Ipak je to bilo kada se ona nije rodila. Za vodičevu maćehu je prvo mislila da je kći tate pjevača, no prevarila se. Ljubav ne poznaje dobne niti ine granice.

Put do Beča nije bio zamoran, čak je uspjela i spavati u autobusu. Hrvatski, pa onda i slovenski policajac ušli su u autobus i na brzinu prostrujili pogledom osobne iskaznice koje su putnici držali u rukama. Nad nekima su se malo više nagnuli, ali ništa, tj. nitko u konačnici nije bio sumnjiv. Toliko o članstvu u Europskoj uniji i o Schengenu.

Dosadno je, kaže sova. Prijeđi na nešto zanimljivije.

OK, preskačem dosadne detalje i prelazim na dio kada se plavuša odvojila od grupe, nakon što je ostavila malu torbu u hotelskoj sobi, i krenula sama istraživati Beč. Već je par puta bila u njemu i nije joj se dalo istraživati povijest grada kroz njegovu arhitekturu i kulturnu baštinu. Došla je u Beč jer je htjela vidjeti izložbu Luciana Freuda i izložbu Matissea i fovista.
No prije izložbi je trebala zadovoljiti osnovnu ljudsku potrebu za punim trbuhom pa je u nekoj uličici svratila u gostionicu u kojoj se jede. Ručak je bio sasvim pristojan: juha od povrća, dobar (i veliki) bečki šnicl s pomfritom, čaša vina sa sodom (gemišt). Cijena: 12 eura. Račun ne dobiješ – na papiriću kelnerskog bloka konobar ručno zbroji koliko košta ono što si jeo i to je to. Kakva fiskalizacija! To je samo za nas bogate i informatizirane. Druga stvar: u restoranima je dozvoljeno pušenje i to se naveliko koristi. U Beču, nekoć centru carstva i moći, koji je na nas Balkance gledao uglavnom kao na barbare.

To znači da smo mi veći zapad od Beča i Austrije, zapad u smislu kulturno-društvenog napretka – kaže sova. Istina. No nije samo napredniji Zagreb – i Priština i Skopje i Sofija su po zabrani pušenja u restoranima napredniji od Beča. Ostalih se gradova plavuša nije mogla sjetiti.

'Aj'mo dalje, sova kriješti.

Izložba Luciana Freuda. Velika platna na kojima su uglavnom prikazana ružna ljudska tjelesa. Lucianova slika „Benefits Supervisor Sleeping“ prodana je 2008. Romanu Abramoviču na aukciji u Christie's u New Yorku za 33,6 milijuna US dolara. Slika prikazuje „Veliku Sue“, golu Sue Tilley zaspalu na kauču, koja je jedva stala na kauč jer je u trenutku poziranja imala 127 kila. Sue je inače bila (možda je i dalje) nadzornica u centru za poslove (nešto tipa našeg Zavoda za zapošljavanje), otuda takav naziv slike (plavušin zaključak). Prodaja slike je tada označila svjetski rekord po iznosu za koji je neka slika živućeg umjetnika bila prodana.

Nakon izložbe plavuša se zaputila u istraživanje „Adventa u Beču“ zbog kojeg hrpe Hrvata i Srba (koliko je mogla čuti u hotelu i po ulicama Beča) hrle u Beč u ovo doba godine. Tek što je ušla na takav jedan sajam (jer ih je više po gradu, a sastoje se uglavnom od drvenih kućica oko kojih se okupljaju mase), odmah je gledala gdje prije naći izlaz iz njega. Nije to za plavušu. Uživanje u ispijanju kuhanog vina prosječne kvalitete koje košta oko 3 eura, a za dodatna 3 eura si još možeš ostaviti za uspomenu bezveznu šalicu iz kojeg si pio vino. I razgled drvenih kućica koje masom prodaju nepotrebne stvari. I masa koja se oko svega toga tiska po mraku i hladnoći.

Drugo, osim Freudove izložbe, zbog čega je plavuša stvarno bila došla u Beč je bila izložba Matissea i fovista u Albertini. Cilj izložbe po plavušinom mišljenju: zvučnim imenom (Matisse) privući masu. A ključnih Matisseovih slika tamo nije bilo. No u privlačenju mase su uspjeli. No, srećom, ulaznica u Albertinu je pokrivala i drugu u njoj izloženu izložbu: od Moneta do Picassa, djela iz kolekcije Batliner. Herbert i Rita Batliner su 2007. Albertini ostavili značajna umjetnička djela s kraja 19. i 20. stoljeća, između ostalih: Moneta, Degasa, Signaca, Miroa, Chagala, Maleviča, Giacomettija, Picassa, Bacona. I to je bilo odlično za vidjeti. Pogotovo neobično odličnog Maleviča i čarobnog Chagalla.

Nakon Albertine, bilo je vrijeme za Zacher tortu, u kavani Mozart, kod hotela Zacher, ispred Albertine. Kavana se hvali da postoji od 1794. Plavuša je, naravno, naručila Zacher tortu i kavu koja se zove „Maria Theresia“. U sjećanje na ženu vladaricu koja je usput rodila 16 djece. Kava nije bila samo kava – radilo se o miksu od duplog espressa, Cointreau likera, šlaga i malo narančine kore kao ukrasa na vrhu (šlaga). Taj je doživljaj u kavani u kojoj ljudi stoje na ulazu dok se ne oslobodi stol koštao 13,5 eura. Naknadno je plavuša saznala da Cointreau liker postoji od 1875, kada je Maria Terezija bila već 95 godina mrtva.

No, koga briga za to! Pa čak ni plavušu to ne brine, bitan je doživljaj. Čemu bježati ili kritizirati svijet u kojemu živimo, treba samo svega biti svjestan. „Permitte divis cetera“, govorio je Horacije: ostalo (što nije tvoj posao) prepusti bogovima! I nazdravimo s Maria Theresia miksom ili, još bolje, našim domaćim vinom!

Sretan Božić i Nova godina!

- 11:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se