nedjelja, 20.10.2013.

Fascinacija Skopjem

Poslovna putovanja nekada predstavljaju pravo opterećenje, nešto što se treba odraditi, a navečer, prije spavanja, brojite dane i sate do povratka kući. No, nekada takva putovanja znače i izvrsno provedene dane u nekom gradu ili državi. Sve, naravno, ovisi i o ljudima s kojima raditi i družite se na takvim putovanjima.

Plavuša se vratila s jednog kratkog i savršenog putovanja. Nakon dva odlična dana provedena u Prištini, s kolegama je džipom krenula prema Skopju. Džip, točnije terenski auto, vrsta je automobila koja se često susreće u Prištini (za razliku od Zagreba, gdje su džipovi prisutni samo u obliku skupih i luksuznih automobila). Na putu od Prištine do Skopja (koji traje nešto više od sat vremena vožnje), ručala je u piceriji Balkan, nekih petnaestak kilometara udaljenoj od granice Kosova i Makedonije. Restoran se zove picerija, no izbor jela je puno veći. Salata Balkan sastoji se od izvrsno začinjenog miksa od povrća, sira i toplih komadića govedine, kruh je topao i odličnog okusa, a ramstek i juhe isto tako izvrsni. Ručak za pamćenje i želju za povratkom.

Kolega iz Makedonije najavio je da ih u Skopju čeka barok i Disneyland, no plavuša nije mogla zamisliti što bi to moglo biti. Čula je bila za neki veliki kip Aleksandra Makedonskog u Skopju i to je bilo sve. Prije večernjeg obilaska grada, svratili su do hotela. U sobama pravi luksuz koji košta (spavanje i doručak) 75 eura. U usporedbi s rimskim hotelom koji je koštao 82 eura, bio udaljen od centra, s malom sobom i ničim posebnim, skopski hotel s 4 zvjezdice imao je veliku sobu, s dva velika kreveta i velikom kupaonicom, bio je u centru grada, na 7. katom, s pogledom. Pogled je pucao i na Šar planinu i na obližnji manji hotel na čijem je krovu plavušu iznenadila kopija Kipa slobode iz New Yorka. U sobi hotela kožni namještaj, kopije u ulju slika Tamare de Lempicke i drugih poznatih svjetskih slikara prve polovice 20. st. Televizor je u sobi bio veličine šoferšajbe velikog džipa, a izbor programa velik. Plavuša je stavila lokalni muzički TV- kanal s balkanskom muzikom, da joj ugođaj na dobrom starom Balkanu bude potpun.

Nakon ostavljanja prtljage u hotelu, krenula je s kolegama prema centru, vidjeti taj takozvani barok ili Disneyland. Na ulicama Skopja crveni autobusi na kat (slični londonskim) – sredstvo javnog prijevoza u Skopju u zadnjih otprilike godinu dana, uvoz iz Kine, njih oko 120-ak, s besplatnim pristupom internetu i klimatizacijom.

Susret s ogromnim kipom Aleksandra Makedonskog na reljefnom postolju koje podsjeća na antičke stupove, lavovima koji rigaju vodu, i s mnoštvom drugih likova, mnoštvom drugih kipova, spomenika, fontana; s novom arhitekturom u stilu rimskih hramova, s trijumfalnim vratima kao u doba rimskih careva... bio je fascinantan. Plavuša je ostala bez riječi, nije znala što misliti – bila je baš fascinirana, i to u značenju te riječi prema „Rječniku stranih riječi“ Bratoljuba Klaića: fascinacija dolazi od latinskog fascinare, što znači „ureći pogledom ili riječju“, a fascinirati (u moderno, a ne rimsko, doba) znači opčiniti, očarati, opsjeniti.

Taj osjećaj opčinjenja, očaranja ili opsjene koji je doživjela u centru Skopja teško je opisati. Od makedonskih kolega i kasnije preko interneta pokušala je naći odgovor na pitanje otkuda ideja o kopijama antičke arhitekture i takvim, bezbrojnim spomenicima u centru Skopja. Odgovori su bili kompleksni, ali joj se svejedno nisu činili potpunima. Ljudska razmišljanja i postupci, prema plavušinom mišljenju, rezultat su puno većeg broja faktora od onih čisto političkih ili materijalističkih.

Sljedeće jutro, oko 8 sati, kada je opet otišla do tog čuda od arhitekture i ogromnih, kičastih, kipova, susrela je japanske i ine turiste koji su isto tako jedva čekali buđenje novog, sunčanog dana kako bi mogli fotografirati dio centralnog dijela Skopja uz Vardar, koji se još uvijek izgrađuje, pod službenim nazivom "projekt Skopje 2014“.

U svakom slučaju, vrlo kratak poslovni boravak u Makedoniji je samo stvorio želju kod plavuše da što prije opet dođe u Skopje. I ne samo da razgleda Skopje, već i da posjeti druge gradove Makedonije.

Kada bi mogla birati između nagradnog putovanja u Pariz i Francusku (ili bilo koji drugi zapadnoeuropski grad i zemlju) ili nagradnog putovanja u Skopje i Makedoniju, plavušin definitivni izbor bila bi Makedonija.



Oznake: Skopje

- 11:39 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.10.2013.

O Rimu, ništa senzacionalno

Nakon dugo godina, plavuša se našla u prilici opet posjetiti vječni grad Rim. Zadnji put kada je bila u Rimu jako su je zanimali muzeji, arhitektura, umjetnost i povijest ovog veličanstvenog grada, no ovaj put to nije bilo tako. Umorna od zagrebačke strke koja joj je bila konstanta zadnjih tjedana, u Rimu ju je prvenstveno zanimao mir i kako ga naći. Zanimalo ju je bezbrižno hodanje gradom u pauzama onoga zbog čega je došla u Rim, pohađanja seminara. Sova je ostala kod kuće, ali slike ili male skulpture sova salijetale su plavušu sa svih strana Rima.

Plavuša je svejedno bila ponovo oduševljena, između ostalog, veličanstvenošću Koloseuma, kipova na Fontani di Trevi ili unutrašnjosti Panteona. Sjesti na jednu od klupa u Panteonu i gledati svod kupole je bolje od gledanja filma s trodimenzionalnim naočalama. Još kada se misli o tome kako je ovaj hram svih bogova sagrađen prije skoro 1900 godina, doživljaj veličanstvenosti je potpun.

Nedaleko Panteona je Piazza (trg) Navona, na kojoj se harmonično stapa arhitektura nekih prošlih vremena sa sadašnjošću - trgom koji vrvi ljudima. Ulični komičar na čiju je predstavu uspjela naletjeti bio je odličan – čovjek koji savršeno obavlja svoj posao. Jednu drugu večer se nadala opet naletjeti na njegovu predstavu, no nije bila te sreće. Naišla je na drugog komičara koji nije bio ni upola dobar kao onaj prvi. Što joj je samo potvrdilo razmišljanje kako treba cijeniti svaku izvrsnost na ovom svijetu jer su izvrsnosti rijetke. Osim komičara, na Piazzi Navoni gledala je i ulične slikare, pantomimičare i Indijce u narančastom koji levitiraju (ili varaju ljude praveći se da levitiraju).

Plavuša je skužila i da se u Rimu može, u dijelovima grada koji baš ne privlače turiste, kava popiti i za manje od jednog eura, a može se i jesti po, nama, razumnim cijenama. Osim toga, tri kugle finog sladoleda koštaju 3 eura, 7 velikih pečenih kestena (ne tako dobrih) također 3 eura, a karta za podzemnu željeznicu ili autobus košta 11 kuna i vrijedi 100 minuta vožnje.

U Rimu je plavuša naišla i na izrazito ljubazne i dosta neljubazne ljudi. No, općeniti je dojam da su ljudi još uvijek zadržali humanost koja se, npr, može vidjeti u prizorima iz javnog prijevoza: stara časna sestra koja želi ustupiti mjesto za sjedenje isto tako starom muškarcu. Ili mlađi muškarac koji nagovara starijeg da sjedne na mjesto na kojem je on sjedio, pa onda i za kratko vrijeme vožnje nalaze temu za razgovor, a na licu starijeg muškarca, kada izlazi iz autobusa, vidiš zahvalnost i vidiš kako ga je ta druga, ljubazna i kulturna, osoba koja mu je ustupila mjesto oduševila svojim malim znakom ljudskosti i dobrote. Takve scene iz Rima su plavuši bile daleko moćnije od ogromnih kipova na Vittoriani, na primjer. One možda nemaju baš izričite veze s Rimom, no one su ono bitno što čini život u nekom gradu humanim. Susrela je plavuša i neljubazne prodavačice po trgovinama, no susreta s ljubaznim ljudima bilo je puno više.

Bref – što bi rekli Francuzi (a nije sredstvo za čišćenje, već znači „ukratko“) - opći dojam plavušin o Rimu je bio ovaj: veličanstvena arhitektura i umjetnost iz svih doba prošlosti, pomiješani s gužvama u prometu, ljubaznim i neljubaznim ljudima, dobrom kavom, hranom koja je baš i nije oduševila, ugodnim listopadskim danima, visokim palmama i zanimljivim plakatom koji poručuje: dosta nam je eurokracije.

Na plakatu je fotografija Van Rompuya, predsjednika Europskog vijeća (što u biti znači osoba koju će, npr, nazvati Obama kada želi pričati s nekim na svojoj (funkcijskoj) razini u Europskoj uniji). Dakle, lik tog političara, koji je, usput rečeno, nedavno izdao drugu zbirku haiku poezije, i natpis „dosta eurokracije“ je plavušu odmah asocirao na to da je nekim Talijanima (Rimljanima) dosta odluka koje se donose na EU razini, a utječu na njihov život.

No ovo nije priča o problemima u EU, već o Rimu, pa je red završiti s Rimom.
Najbolje s pjesmom Elvisa Presleya „Srce Rima“:
„I'll make a wish in every fountain
Say a prayer that you'll return
Minutes I'll be counting
May the fire of love still burn
I'll keep your picture by my pillow
And pretend I'm not alone
Make believe that you are with me
La la la la la, in the heart of Rome. „

Nije haiku, ali je ljudski.
Sova je samo dodala: pa trebala si i ti k'o Elvis, a ne jesti skupo kestenje ili proučavati plakate koji kritiziraju eurokraciju.

Oznake: Rim

- 10:38 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se